M. dnevnik

zamirzine

Kako postati mlad umirovljenik s mirovinom većom od prosjećne plaće (ili: Jesu li svi umirovljenici zaslužili pravo na mirovinu

Čitam danas u Jutarnjem kako je u posljednje tri godine udvostručen broj branitelja s invalidskom mirovinom.

Vjerovali ili ne, danas imamo čak 38 786 invalida branitelja u mirovini! (Za usporedbu, u prosincu 2003. ih je bilo 19 991.) Najveći broj tih umirovljenika ima od 40 do 44 godine, odnosno od 35 do 39 i od 44 do 49 godina! Prosječni iznos kojega primaju ti mladi ljudi u mirovini je 5085 kuna.

Otvorenost opet samo prije izbora (ili: Sve ću vam ja izdiktirati!)

Prije nešto manje od četiri mjeseca pisala sam o tome kako je Vlada na svojim web stranicama prestala objavljivati tekstove akata o kojima raspravlja. Šef od javnosti u Vladi, Maček, je tada rekao da nema mjesta na serveru. Cnn blog je pisao o tome i zaključio kako se radi o najobičnijoj, za Mačeka potpuno uobičajenoj, laži.

Ne bih ja sad jel Maček opet lagao ili nije, ali dobili smo (konačno!) najavu da će krenuti nova, redizajnirana, očito fensi-šmensi web stranica Vlade.

Liječnički seksizam

Ne spadam u militantne feministkinje, ali... Što je previše, je previše. Čitaj pažljivo:

Što ste onda vi ginekolozi?
- Mi smo cijeli radni vijek uz nešto što je muškarcima vrlo drago. I time uljepšavamo život svima…
Svima!?
- Da, svima. Pacijenticama i sebi!
Dakle, koliko ste ih u svom radnom vijeku vidjeli izbliza?
- do svog odlaska u mirovinu prošle godine, kako vi kažete, izbliza vidio - oko sto tisuća!

Tips & tricks za poreznu prijavu na dohodak (ili: Tražite svoje novce!)

Da vratim dug… Evo kako sam ja sebi potpuno laički objasnila porezne olakšice.

Dva su temeljna razloga zbog kojeg postoje porezne olakšice:
1. (to imamo) socijalni – porezne olakšice za stanovanje i zdravstvo
2. (to nažalost nemamo) – poticanje poželjnih ulaganja na način da država odredi da je nešto za građane i državu dobro i potrebno ulaganje zbog razvoja pa da to stimulira poreznim olakšicama.

Što se tiče ovog prvog, nakon što nam je HDZ-ova Vlada smanjila olakšice, sada možete koristiti max 12 000,00 kn povećanja neoporezivog dijela dohotka (za vrijeme koalicijske Vlade koja je i uvela olakšice bilo je 3 x 12 000,00).

Još jedan primjer HDZ-ove političke korupcije (ili: Koliko se još puta moraju prokazati kao stranka koja otvoreno korumpira?)

U četvrtak, 08. veljače, u kasnim noćnim satima, daleko od TV kamera (ali ne i od interneta!), raspravljen je Konačni prijedlog zakona o izmjenama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Taj zakon, koji je po hitnom postupku izglasan u petak 09. veljače, samo je jedan od onih zakona kojim se uređuju dodatna pravila u izborima koji se trebaju održati negdje (valjda!) u studenom ove godine. Neću sad o tome koliko ekstenzivno je shvaćena Ustavna odredba kako se zakoni o izborima i izborna pravila ne smiju mijenjati godinu dana do izbora i jesu li se ti izborni zakoni uopće smjeli mijenjati u veljači 2007. ako se izbori planiraju održati u studenom iste godine. Neću o tome jer mi je to previše komplicirano, a kako nisam pravnica, a ponajmanje poznajem ustavno pravo, neću riskirati da se upetljam u nešto o čemu malo znam.
No, kako je ostalim zakonima bilo izvješća po medijima, ovaj, kojega nije bilo baš po medijima te kako je raspravljen navečer i kako je jako kratak, izazvao me da načulim antene kaj se tu zapravo događa.

Muke po Poreznoj upravi (ili: putešestvijama naše administracije)

Ako me netko ikada izludio od državnih institucija, to je sigurno Porezna uprava. Mislim, nemam ja ništa protiv Porezne uprave, dapače, voljela bih da su čak i jače pozicionirani nego što jesu. Ono, kao u Americi, da se svi boje Porezne uprave. Al ove naše The Porezne uprave, teško se itko može bojati... Hm, skoro odoh sad u digresiju oko svih onih koji su opljačkali zemlju, al neću...)

Upravo sam popunila Prijavu poreza na dohodak za 2006. godinu (za sve zaboravne: rok za prijavu poreza je kraj veljače; ja to uvijek radim u pet do dvanaest zadnjega dana, ove godine sam odlučila da neću čekati zadnji trenutak). Nemam ja neku kompliciranu prijavu. Od prihoda imam samo svoju plaću, ali imam i stambeni kredit pa prijavu zapravo podnosim kako bih ostvarila pravo na povrat poreza tj. iskoristila pravo na poreznu olakšicu. Za jednu tako jednostavnu prijavu (jer jednostavnije ne može biti), morala sam prikupiti 9 različitih dokumenata, ukupno sve skupa ima 29 stranica. E sad, ne bi ni to bio neki problem, ali ja sam već, u zadnje 4 i pol godine, točno 5 (slovima: pet) puta nosila u Poreznu upravu fotokopiju Kupoprodajnog ugovora za stan i kopiju Ugovora o kreditu. 5 puta! Pa koji će im vrag to pet puta! A, kao, sve imaju informatizirano

Vlada ipak ne radi (ili: Mogu li se stvari rješavati same od sebe?)

Danas je, nakon stanke od više od mjesec dana, započela nova sjednica Sabora. Bacila sam malo oko na dnevni red aktualne sjednice.

I išla sam analizirati taj dnevni red. I rezultati me poprilično šokirali. Mislim, sve sam se nekako nadala da je moja percepcija bila kriva. Al ne, nije bila kriva...

Na dnevnom redu Sabora su:
- 3 potvrđivanja međunarodnih sporazuma (vrste razne)
- 9 zakona koje je predložila Vlada (jedan od njih je usklađivanje s EU)
- 7 izvješća (raznih - uglavnom izvješća o nečemu iz 2005. godine)
- 5 ostalog (tu sam strpala imenovanja, odluke i ostalu siću)
te
- 26 prijedloga (uglavnom) zakona od zastupnika i klubova.

STOP rizičnom spolnom odgoju (ili: Tko će biti odgovoran?)

Velika se buka digla ovih dana oko seksualnog odgoja. Naime, radi se o sadržaju jednog modula programa Zdravstveni odgoj (kojega konačno, po stoosamdesetmilijunski put, pokušavamo uvesti).

Ministar je napravio povjerenstvo. Ministar je raspustio povjerenstvo jer mu se nisu sviđali rezultati rada povjerenstva. Pa je Ministar ponovno osnovao povjerenstvo. Pa je povjerenstvo nešto odlučilo. Ministar je naravno Dragan Primorac, a ovo je full skraćena i pojednostavljena kronologija u zadnjih par godina.

E sad, što je odlučeno? Mislim, još nije ništa definitivno odlučeno, ali kojem se smjeru stvari kreću?

Ja nisam sluga paklene tmine (ili: Hoćete li me, molim vas lijepo, pustiti na miru?)

Ja nisam antiteistkinja. Ja sam – ateistkinja. Razlika nije velika, ali je bitna. Dok antiteisti "vjeruju da nema" (teisti "vjeruju da ima"), ateisti "ne vjeruju da ima".

Zato se i nisam baš prepoznala u prozivanjima pape Benedikta XVI. koji je ateiste prozvao "slugama paklene tmine". Iako je Papa vjerojatno mislio i na mene, mislim da se mene, koja ne vjerujem niti da Boga ima niti da ga nema jer naprosto ne vjerujem, to ni na koji način ne dotikavlje.

Kako razmišlja puk hrvatski (ili: U kakvoj zemlji želite živjeti?)

Svašta sam htjela komentirati ovih dana, ali iz razno-raznih razloga nisam stigla. Uostalom, za većinu je blagdansko vrijeme vrijeme radosti i veselja, pa zašto opterećivati veselje ne baš blistavom sadašnjošću?

Htjela sam napraviti i pregled najvažnijih političkih događaja, ali - who cares - baš me briga što je bilo, to se ionako ne može promijeniti, ajmo mi gledati prema naprijed (optimistica u meni je apsolutno nepokolebljiva)!

Nego, zahvaljujući dobroj duši dobila sam e-mailom rezultate redovitog Pulsovog istraživanja Crobarometar za prosinac 2006. godine. (Neki od dijelova ovog posta bit će copy-paste iz izvještaja, u postu posebno označeno - da ne bi ispalo da se pravim pametna!)

Možda neke stvari idu svojem kraju (ili: Hoće li se konačno rasplesti gluposti koje je zakuhala Jadranka Kosor?)

Jučer i danas su se dogodile dvije stvari koje daju nadu da će se možda raspetljati dvije gluposti koje je predložila i zakuhala Jadranka Kosor, gđa. Potpredsjednica Vlade. Radi se o upisu djece branitelja i o ukidanju 0 promila.

Krenimo redom:

1. Ustavni je sud ukinuo povlasticu izravnog upisa djece hrvatskih branitelja, dragovoljaca i HRVI.

Konačno. Da kratko podsjetim, Zakon o pravima hrvatskih branitelja je donesen u prosincu 2004. i po mnogima je bio jedan od predizbornih poteza Jadranke Kosor u njezinoj (nesreću neuspješnoj) predsjedničkoj kampanji. Na taj članak zakona je skupina oporbenih zastupnika podnijela amandman tražeći da se ne uvede izravan upis. Kasnije su postavljali i brojna zastupnička pitanja. Bili su proglašavani maltene državnim neprijateljima. Oglasila se (i stalno oglašavala) i sveučilišta i Rektorski zbor. I HHO. I sindikat zaposlenih u znanosti i visokom školstvu. I studenti. Svi su govorili da se radi o nepravednoj (i neustavnoj) odredbi. Al, Vlada je ostala gluha. Pa valjda Vlada zna! Ipak su oni The Vlada. To što govori struka, to Vladi nije bilo važno. Pa tko šljivi struku…

Zašto je Vlada prestala objavljivati tekstove akata o kojima odlučuje? (ili: Kome nije u interesu da javnost zna?)

Negdje 2001. ili tako negdje otprilike, Vlada RH je na svojoj (redizajniranoj) web stranici počela objavljivati tekstove svih akata o kojima raspravlja na svojim sjednicama. Tako smo svi mogli vidjeti i bez filtera medija o čemu Vlada točno raspravlja.

Lijepo se otišlo na sjednice Vlade i tamo lijepo svi .pdf-ovi.

U međuvremenu, 2003. je donesen Zakon o pravu na pristup informacijama gdje je lijepo utvrđeno da javnost ima pravo znati.

Tko je važniji: Sabor ili Glasnogovornik (ili: Koliko ćemo platiti muljanje i laganje?)

Vlada je predložila da se Ratku Mačeku poveća plaća pa da ima plaću istu kao i zastupnici u Saboru. U Konačnom prijedlogu zakona, istina, predlaže se da se i predsjednik, potpredsjednici i članovi Državnog izbornog povjerenstva te glavni državni inspektor također postanu državni dužnosnici.

No, meni je najzanimljivija činjenica obrazloženje kojim se obrazlaže povećanje plaće Ratka Mačeka. U prijedlogu se naime kaže:

"…pokazalo se da određeni uredi Vlade Republike Hrvatske imaju značajno širi djelokrug i kompleksnost rada te poseban značaj za funkcioniranje Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, pa predsjednici tih ureda imaju značajno veću odgovornost."

Šećer dolazi na kraju (ili: kada će Čobanković dati ostavku?)

Vlada je predložila izmjene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republike Hrvatske i Europskih zajednica. U SSP se unosi odredba o uvođenju kvote za izvoz hrvatskog šećera u EU u iznosu od 180 000 tona godišnje.

Koalicijska Vlada je u pregovorima oko sklapanja SSP-a uspjela osigurati potpuno slobodan bescarinski izvoz šećera u EU, bez ikakvih količinskih ograničenja. Taj potez je omogućio povećanje našeg izvoza šećera u EU za barem 100 milijuna eura godišnje.

EU je predložila da se SSP izmijeni i da se uvedu kvote. O tome se, sukladno SSP-u trebalo pregovarati. Kažem, trebalo, jer je Vlada taj prijedlog EU usvojila (ničim izazvana!) i eto nama kvota. (Vlada kao da ne razumije da se u pregovorima pregovara, a ne samo da se prihvaća što se predlaže i traži!)

ZERP – HDZ na vrtuljku (ili: Tko je tu čudnovati kljunaš?)

Odluku o proglašenju ZERP-a (Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas) donio je Hrvatski sabor u listopadu 2003. godine na prijedlog koalicijske Vlade. ZERP je aktivirao ekološku i ribolovnu komponentu gospodarskog pojasa, ostavljajući samo korištenje energije valova i postavljanje umjetnih otoka izvan obuhvata odluke. Početak primjene ZERP-a oročen je za listopad 2004.

Tada su govorili:
Ivo Sanader (tada predsjednik najveće opozicijske stranke, govoreći kako ZERP nije dovoljan i kako treba proglasiti isključivi gospodarski pojas i kako treba raspisati referendum): "Europska unija ne može vršiti pritisak, ovo s punom odgovornošću kažem, ne može vršiti pritisak na Hrvatsku da ne proglasi gospodarski pojas jer je to utemeljeno u Konvenciji o pravu mora koja je starija od svih odluka Europske unije."; "…hajmo prenijeti ovu odluku na hrvatske građane pa neka se referendumom u iduća dva tjedna odluči što hrvatski građani o tome žele."; "Nećemo glasovati za ovo što nije ni isključivi gospodarski pojas, niti ono što je Vlada izvorno predložila u svom dokumentu, a dakle nekakva ekološko-ribolovna zona. Naš obični čovjek bi rekao dobili smo neki bućkuriš tipični proizvod starog poznatog hrvatskog nagodbenjaštva i nagodbenjačke politike."
Vladimir Šeks (predsjednik kluba zastupnika tada oporbenog HDZ-a, replicirajući zastupniku Trconiću): "…nisam rekao da ćemo glasati za ovog čudnovatog kljunaša koji je na kraju izašao, ja sam naveo da ćemo glasovati za prijedlog odluke o gospodarskom pojasu…"

Pod pritiskom zahtjeva iz Bruxellesa, HDZ u lipnju 2004. godine mijenja svoj stav o ZERP-u.

WriteSomething knjiga
Syndicate content