Tagovi

Ujedinjenje ili smrt!

Nakon priglupe propagandne kampanje u svrhu promicanja prisjedinjenja velikoj voljenoj Uniji, čini se da je nova demokratski izabrana vlast odlučila do kraja radikalizirati promidžbu i osnažiti svoje pozicije prijetnjom posvemašne ekonomske i druge propasti hrvatskim građanima u slučaju da se usude najdražoj Uniji opaliti referendumski vritnjak.

Shodno tome, Vesna Pusić izjavila da na referendumu 22. siječnja građani odlučuju o budućnosti Hrvatske, a u slučaju da se izjasne protiv članstva RH u Europskoj uniji, zemlja će se naći u jako teškoj gospodarskoj situaciji. Ne samo to, ona ne vidi kako bi se naša zemlja ekonomski uopće oporavila od takvog šoka, pa je prema tome odluka na referendumu odluka o budućnosti ekonomskog preživljavanja Hrvatske.

E, sada – budi ti faca pa se usudi svojom poganom rukom zaokružiti veliko NE hrvatskoj budućnosti!

Tako su, još jednom, oni građani koji besramno i nedemokratski koriste svoje pravo na drugačije mišljenje pribijeni na stup srama, kao mrzitelji i rušitelji svega hrvatskog, kao mračni kradljivci budućnosti hrvatske nejači, kao kostolomci kralježnice hrvatskog ekonomskog opstanka.

Za Uniju – spremni!

Kao protivnik skorog prisjedinjenja drage nam domovine Europskoj Uniji duboko sam svjestan nepravednosti promotivne kampanje, u kojoj će naša draga rasipna država nemilice trošiti naš novac kako bi nas uvjerila da je Europska unija ne samo najbolje što nam se može dogoditi – već najbolje što će nam se ikada desiti.

Dok državi i pobornicima Unije na raspolaganju stoje praktično neograničene količine našeg novca, nama koji nismo pristalice ulaska u Uniju ili koji bismo željeli otvoreno preispitati navodne dobrobiti koje nam pristupanje Uniji nudi, na raspolaganju ne stoje baš nikakva sredstva, nikakvi fondovi, nikakva promidžba i u krajnjoj liniji – nikakva prava.

Nisam imao nikakvog izbora do prihvatiti ovakav neravnopravan, neprincipijelan i u krajnjoj liniji neeuropski tretman u kojem će se država vrlo neobjektivno zalagati za navodne interese samo jednog dijela svojih građana (a zapravo vrlo opipljive interese samo malog dijela političke „elite“) – no ugodno sam se iznenadio kada sam vidio najnoviju reklamnu kampanju koja vrlo uspješno kopa jamu pod povampirenom EUforijom.

Otok Billa Gatesa II: Jadrankina škrinja

Danas je bombasti?no objavljena informacija kako vlada sprema veliki zaokret u privla?enju investicija u informati?ku tehnologiju. Ulagat ?emo u IT kao Finska, dovest ?emo Google u Hrvatsku!

Prava sre?a za našu vladu predstavlja ?injenica da je Google ve? u Hrvatskoj, jer je registrirao tvrtku 15. travnja 2009., a svoj brand zaštitio je ve? i ranije. Doduše, Google u Hrvatskoj nikog ne zapošljava, a jedina investicija koju je napravio osniva?ki je ulog od pola milijuna kuna.

U isto vrijeme, Google iz Hrvatske izvla?i milijune i milijune dolara, pri ?emu u Hrvatskoj ne pla?a nikakve poreze, doprinose ili davanja iole vrijedne spomena. Sada, naša vlada (dosta naivno) Googleu nudi porezne olakšice, kako bi se internetski div smilovao i udijelio nam kakvu investiciju i zaposlio par desetaka ljudi.

Vesna Parun (1922-2010)

U zalazu sunca


Plovi, plovi, u zalazu sunca,
Bez straha, sama;
Ti u svjetlost hodiš,
Dok nama osta tama.

Al' beskraj no?i,
Ni vje?no, tamno more,
Ne sklopi ti o?i
Nit' zaboravu preda.

Spomen tvoj vje?ni
Nije od kamena,
Ve? ruka je što kleše
I rije? znamena.

To što te nema,
Ne postoje rije?i;
Tek kiša što se sprema
I cvije?e što vene.

Ni suze,
Nit' tuga,
Ni Bog što te uze,
Nit' pjesma duga.

Tek vje?ni san,
I vje?ne rije?i;
Utjeha vje?na,
I vrijeme što lije?i…


Vesni Parun (1922-2010)
i mojoj majci ?ur?ici Cari? (1924-2010)

Najmo?niji virus i slovenski hakeri

Zadnjih nekoliko dana mediji su preplavljeni pri?om o najmo?nijem, najstrašnijem, najopasnijem, najgorem itd. kompjuterskom virusu, koji je haraju?i svijetom uništio desetak milijuna kompjutera. Prema najnovijim informacijama zasluge za ovo (ne)djelo prvenstveno pripadaju Dejanu Janžekovi?u (23), navodnom bivšem studentu Fakulteta za elektrotehniku, ra?unarstvo i informatiku u Mariboru, danas zaposlenom u informati?koj tvrtci Amis, kao sistem administrator na poslovima tehni?ke podrške. Pored njega, kao (jedna od) pomo?nica u prihvatu nov?anih transakcija (money mule) kojima su mu pla?ane usluge identificirana je njegova srednjoškolska kolegica Nuša ?oh (24).

Kako na svom blogu javlja Brian Krebs, Dejan Janžekovi? mu je dao izjavu kojom pori?e bilo kakvu povezanost sa mrežom Mariposa i izradom malicioznog softvera. Tako?er, izjavio je nevin i da u potpunosti sura?uje s policijom kojoj je omogu?io uvid u sve svoje elektroni?ke sadržaje.

Biznis vs. business – jedna potpuno druga?ija pri?a

Prije nekoliko dana ulaga?ki fond Apax Partners preuzeo je ve?inski udio u tvrtci Sophos, mom principalu. Ve?ina vas sigurno zna da se profesionalno bavim zaštitom informati?kih sustava, budu?i da ste me mogli vidjeti na televiziji gdje me je lako prepoznati jer zauzmem najve?i dio ekrana.

No ovo nije pri?a o meni, ovo je pri?a o Janu Hruški, mom prijatelju iz davnih dana legendarnog Multimedijskog Centra i jednom od osniva?a tvrtke Sophos. Jan je ro?en u Zagrebu, kako sam voli re?i, u ?eško-njema?koj obitelji. Nakon završene I. Gimnazije odlazi na studij u Veliku Britaniju. Studira na Cambridgeu (Downing College), a potom doktorira na Oxfordu (Magdalen College). Na Oxfordu upoznaje Petera Lammera, te zajedni?ki 1985. godine osnivaju Sophos.

Dvadesetpet godina kasnije Sophos je jedan od nespornih lidera na podru?ju zaštite informati?kih sustava, s godišnjim prihodom od 260 milijuna dolara. Do akvizicije Sophos je bio najve?e nezavisno (privatno) poduze?e u industriji. Sama akvizicija vrijedna je 580 milijuna dolara, od ?ega oko 300 milijuna dolara vrijede prodani vlasni?ki udjeli Jana Hruške i Petara Lammera.

Akcija stadion

Nasilje na maksimirskom ruglu jako malo govori o navija?ima i nogometu, a još manje govori o huliganima, nasilju, policiji i njenim ovlastima. Me?utim, to nasilje puno više govori o zemlji u kojoj živimo.

Hrvatska je zemlja naopakih standarda, a prije svega zemlja bezakonja. U takvoj Hrvatskoj postoje cijele kaste tko-zna-zašto privilegiranih i "zaslužnih", koji iz tko-zna-kojih razloga ponovo, opet i uvijek uživaju raznorazne privilegije obilno sufinancirane iz džepova ve?ine pristojnih i poštenih gra?ana, upravo onih koji još uvijek i svemu usprkos drže do reda, rada, morala i zakona.

Nije problem u lažnim braniteljima, lažnoj socijali, lažnim invalidima, lažnoj "dijaspori", lažnim zaposlenicima, pravim huliganima i pravim kriminalcima – ve? je problem u sustavu koji to sve uporno podržava. No, nema problema, jer ako nešto ne štima – promijenit ?emo zakon. Nema veze što se poštivanje zakona ne osigurava njegovom promjenom, ve? primjenom. Nema veze ni to što je zakon koji hitno treba popraviti baš nedavno, ve? po peti puta, hitno popravljen. Uzalud.

?okolada

Once upon a time, there was a quiet little village in the French countryside, whose people believed in Tranquilité - Tranquility. If you lived in this village, you understood what was expected of you. You knew your place in the scheme of things. And if you happened to forget, someone would help remind you. In this village, if you saw something you weren't supposed to see, you learned to look the other way. If perchance your hopes had been disappointed, you learned never to ask for more. So through good times and bad, famine and feast, the villagers held fast to their traditions. Until, one winter day, a sly wind blew in from the North...

Uvodom svog dnevnika, gdje koristi primjer cijene ?okolade kako bi govorio o visokoj cijeni rada u Hrvatskoj, Mrak mi je dao ideju jer me podsjetio na jedno nedavno otkri?e.

Registar, hakeri i obavještajci

Registar branitelja je objavljen, duh je pušten iz boce i više ga ništa u nju ne može vratiti. Me?utim, u cijeloj pri?i oko registra branitelja izostala je analiza nekih osnovnih elemenata cijelog slu?aja, kao što su zloupotreba podataka, motiv i na?in po?injenja samog djela.

?injenica je da se država nejednako odnosi prema zloupotrebama osobnih podataka, pa ?ak i klasificiranih podataka o kojima je dužna skrbiti. Anegdotalno, ali i sam ministar Tomislav Ivi? u emisiji Otvoreno, objavom podataka o u?eš?u u ratu bivšeg ministra Dragana Primorca, po?inio je kazneno djelo - na što ga je upozorio i voditelj Mislav Togonal.

Me?utim, puno ozbiljnije kršenje zakona dogodilo se za vrijeme izbora za zagreba?kog gradona?elnika, te kasnije tijekom predsjedni?kih izbora. Bilo kakva reakcija pravne države potpuno je izostala. Nije bilo televizijskih emisija, nije bilo bombasti?nih naslova, a što je puno važnije - nije bilo nikakve istrage, niti hapšenja. Ovakav tijek doga?anja jasno ukazuje na dvostruke kriterije, nekonzistentnost, te na ozbiljne deficite u funkcioniranju pravne države - no to (nažalost) nimalo ne za?u?uje.

Mrak svima, a ne samo njemu

Confutais maledictis
flammis acribus addictis
Voca me cum benedictis.

(Kada grešnike budeš predavao kletom plamenu, pozovi me me?u blaženike.)

Samo oni koji imaju osje?aj moralnosti mogu biti nemoralni, samo oni koji imaju osje?aj krivnje mogu biti krivi. Meni osobito drag profesor Boras (Pravni fakultet) rekao je "tko prizna pola mu se prašta, tko ne prizna sve mu se otpisuje". Da je Marko Rakar umjesto mea culpa napisao nisam bio svjestan opsega mog problema, sutra bi vjerojatno ušetao na Pantov?ak.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci