Prijedlog Večernjaka da se udžbenici stave na web ne rješava osnovni problem, a to je njihova dostupnost učenicima čiji su roditelji slabijeg imovnog stanja. Takvi učenici najvjerojatnije nemaju računalo na kojem bi mogli pregledavati taj udžbenik, a sumnjam da obitelji s više učenika imaju onoliko računala koliko i djece pa da svako dijete može učiti koliko želi. Drugi problem je što su udžbenici za niže razrede osnovne škole uglavnom radnog tipa (učiteljica mojeg djeteta kaže da djeca mogu vratiti samo 30% dobivenih knjiga, sve ostalo su različite vrste radnih listova i radnih udžbenika). Što bi dijete radilo kad bi takav udžbenik dobilo u elektroničkom obliku? Trebalo bi ga ispisati, a ispis u kućnoj radinosti je višestruko skuplji i nekvalitetniji od klasičnog tiska. Objava udžbenika samo u elektroničkog izdanju stvorilo bi veće probleme učenicima i veće troškove.
Radikalni Zvone je napisao njemu svojstveni post u kojem se pita Hoće li Zoran Bohaček uspjeti "trgnuti" e-Hrvatsku, a usput doznajemo da je i Zvone član povjerenstva za uvođenje e-Računa. Zvone spominje i par desetaka sati programiranja čime naglašava činjenicu kako su potrebne male promjene na postojećim poslovnim aplikacijama jer se sve svodi na ispunjavanje jednog XML dokumenta. Navodno je Hrvatska udruga banaka već napravila takav e-HUB XML obrazac. Čudi me kako je Zvone zaboravio spomenuti da FINA i HUB već rade na projektu e-Računa i da je jedan od ciljeva sporazuma i dogovor o njegovoj cijeni. Bilo bi apsurdno da dobijemo službene pružatelje usluge e-Računa, treba stvoriti odgovarajući zakonski okvir za sve, a ne da se izdavanje računa optereti još jednim nametom.
Prije više od dvije godine sam ovdje napisao kako bi bilo dobro da prostituirano kasapljenje Vjesnika od strane vladajućih konačno prestane i da ga ugase. To se nije dogodilo, Vjesnik i dalje izlazi, režimska tipkarala pjevaju odu njegovom veličanstvu i pratećoj sviti, a gubici se valjda saniraju iz proračuna umjesto da se ta sredstva upotrijebe za nešto pametnije. Ne bih ni pisao ovaj dnevnik da danas nisam primjetio jednu uredničku intervenciju koja nalikuje na one poznate falsifikate iz povijesti kad su brisali nepodobne ljude s fotografija.
Još jučer je web stranicama Vjesnika bio istaknut naslov Tajnost OIB-a maksimalno zaštićena. Šuker nam je tvrdio...
»Do nečijeg identifikacijskog broja neće se moći doći hakiranjem internetske stranice na kojoj građani mogu doznati svoj OIB« , kazao je Šuker i dodao ta takve informacije plasiraju određene interesne skupine kojima ne odgovara uvođenje OIB-a.
Bloger, koji za sebe kaže Ja sam glup, na jednom malom lokalnom blog servisu grada iz kojeg je potekao Pukanić, je s jednim citatom i linkom na jedan članak odlično pokazao koji je osnovni problem u odnosu nekih javnih osoba prema organiziranom kriminalu. Takav odnos nije izuzetak već je to skoro društveno prihvatljivo pravilo. Javne osobe su usko povezane s osobama koje se sumnjiče ili su osuđene zbog kriminalnih djelatnosti i na taj način im daju kredibilitet i na kraju se stvara nakaradna situacija u društvu pa kriminalci postaju društveno prihvatljiviji od poštenih ljudi koji pošteno rade svoj posao.
Ubojstvo Ivane Hodak protreslo je balon na kojem piše Vlada Republike Hrvatske. Balon je nakon potresa malo počeo propadati, ali ne prestrašno. Plovidba se i dalje nastavila u petoj brzini. Ali nebo se uskomešalo, počeli su se navlačiti crni oblaci.
Najcrnji od njih je ozbiljno zabrinuo kapetana Ivu. 'Ne', pomislio je on, 'ne smijem dopustiti da mi se dogodi da građani izađu na ulice'.
Vidio je on i druge crne oblake, zabrinuo se i zbog onog u kojem su se vidjeli odrazi i komentari iz svijeta. Te munje su mogle naškoditi njegovom balonu, ali slika građana na ulicama ga je polako i sigurno ispunjavala tihim užasom. A taj užas je postao sve veći i veći. Građani na ulicama i kriza koja bi mogla izazvati prijevremene izbore, užas je polako poprimao svoj oblik.
Budući da je u stranci već uvriježena praksa iskorištavanja mrtvaca (Na izborima i ove godine glasovali mrtvi!) HDZ i lojalni mediji nisu se mogli suzdržati već su odmah nakon otkrivanja spomenika poginulim velikogoričkim braniteljima započeli s presingom u namjeri da prikupe koji politički bod preko mrtvih tijela. Pretpostavljam da ih jako boli činjenica da će u povijesti ostati zabilježeno da je spomenik braniteljima otkrio komunistički gradonačelnik čije se vojno djelovanje svodilo na čišćenje nakon akcije Oluja.
U Izbornom etičkom kodeksu stoji slijedeće...
Tijekom izborne promidžbe i samog postupka izbora protivno je etici:
...
2. širenje bilo kakve zlonamjerne ili neutemeljene optužbe protiv bilo kojeg kandidata, a koja ima za cilj izazivanje sumnje u javnosti o kandidatovoj lojalnosti ili rodoljublju;
3. iznošenje laži i insinuacija o političkim suparnicima, isticanje fizičkih, psihičkih i drugih osobina suparnika u cilju njihova omalovažavanja;
Dva dana prije izbora velikogorička HDZ medijska mašinerija objavljuje tekst o Goranu Beusu Richemberghu, prvom na listi HNS-a u 6. izbornoj jedinici. Otkrivena mračna prošlost Gorana Beusa Richembergha. Potpisnik teksta je donedavni najžešći medijski oponent RVG grupe: Aleksandar Saša Božić. Tekst je objavljen u njegovom Glasniku Turopolja, prenesen je u Reporteru Velike Gorice, na stranicama RVG-a kao i na službenom gradskom forumu. Post je dostupan na stranicama foruma za kojeg je taj isti Saša u svojim novinama optužio Gorana da kontrolira forum, cenzurira i da briše postove.
Net.hr se neće zamarati s pokušajem da napravi objektivnu anketu i da obuhvati reprezentativni uzorak. Oni su jednostavno ponudili strankama i političarima da kupuju glasove. Njihova Nagradna SMS-anketa je jednostavna, pošalješ SMS i dobiješ glas. Za samo 3,66 kn. Broj poruka koje možete poslati je neograničen. Pa nisu ludi da ograniče one koji bi i u toj prodanoj anketi željeli imati što veći postotak i biti što popularniji.
Iva se odlično osvrnula na jedan od najdominantnijih trendova u HDZ nastupima, a to je Monopol na domoljublje. Uvjerenje u jedinu pravičnu domoljubnost seže tako daleko da pojedini članovi HDZ-a, na jednostavno pitanje: Da li netko može biti domoljub ako ne daje glas HDZ-u?, ne žele odgovoriti s jednostavnim DA ili NE. A da i odgovore, siguran sam da odgovor ne bi bio DA. To su već klinički slučajevi. Na pisanje ovog posta me nagnao jedan citat na kojeg sam danas naletio, a koji kaže...
Anto Đapić ima strašno debelu kožu kad ima obraza pred izbore potencijalnim glasačima prodavati neku svoju priču o dostojanstvu. Nakon što sam pročitao da samo HSP može Hrvatskoj vlastiti dostojanstvo došlo mi je da se nasmijem, a onda mi je palo na pamet da je bolje zaplakati nad onima koji će popušiti njegovu retoriku i dati mu glas.
Tijekom svih ovih godina ja sam imao neku svoju predodžbu o prosječnom HSP glasaču i nikako mi nije bilo jasno kako oni mogu glasovati za Đapića i stranku koja mu je poklonjena. Izgleda da sam precijenio HSP glasače. Stvarno ne vidim nijedan razlog zbog čega bi HSP glasač dao svoj Đapiću pored živog Dobroslava Parage. Paragi je danas omogućen izlazak iz medijske blokade na mala vrata, preko Interneta. Ali izgleda da se prosječan HSP glasač ne kreće web prostranstvima.
Već su pisali o tome kako je Sanader kupio novinske izdavače. Ja sam to primjetio na primjeru Globusa koji zadnjih par brojeva vrlo afirmativno piše o ljudima iz stranke koja zna. Njima se pridružio i Ivo Pukanić koji u komentaru tjedna u Nacionalu piše Što Tonino i Vesna rade u Gorici? Meni taj tekst izgleda kao da mu ga je na uho šaputao Ivan Šuker ili barem njegov tajnik gradske organizacije. Kaže Ivo...
Nakon što je premijer Sanader u pratnji svojih najbližih suradnika na čelu s domaćim dečkom Ivanom Šukerom i resornim ministrom Božom Kalmetom neposredno pred ponovljene lokalne izbore u Gorici i otvorio radove, to je Picula iskoristio za antipromidžbu. Rugajući se Sanaderovu otvaranju radova kao predizbornom projektu, koji nikada neće biti realiziran, došao je drugi dan na mjesto polaganja kamena temeljca s plastičnim rovokopačima i buldožerima.
Na moru si. Uzeo si svoj laptop, nemaš onu mobile karticu, a informatička turistička infrastruktura na našoj obali je iz prošlog milenija pa nema govora o spajanju na Internet. Na kioske je stigla nova knjiga Dan Browna i u jednom danu si progutao Veliku obmanu. Razočaran si tom pljugom od knjige, ajde onaj Kod je bio kako-tako zanimljiv, ali ovo je pušiona. Razmišljaš kako bi to i ti mogao napisati. I to puno bolje. I onda slučajno u nekim starim novinama pročitaš o V.B.Z. natječaju za najbolji neobjavljeni roman. Rok za prijavu istječe za mjesec dana. Crv u glavi je ludo započeo svoju vrtnju. Klinci su već veliki pa ih ne treba čuvati od utapljanja. Žena cijelo vrijeme blebeće s prijateljicama na plaži i ostavlja te na miru sve dok se držiš daleko od jedine birtije na otoku. Jedino zadovoljstvo ti je roštiljanje i spremanje ručka. Nepci žene i klinaca su tako zadovoljni da ih sami tjeraju na pranje suđa. A ti imaš puno vremena za razmišljanje...
Možete li navesti ime barem jednog HDZ blogera? Ili poimence spomenuti koji to utjecajniji i značajniji članovi HDZ sudjeluju u raznim online raspravama? Ja se ne mogu sjetiti nijednog. Onih koji zagovaraju HDZ politiku i do krvi brane njezine tekovine ima na svakom posjećenijem blogu, forumu, portalu. Samo što oni taje svoj identitet, većina ih čak i tvrdi da nisu članovi te stranke već su jedino u njoj prepoznali snagu koja štiti Hrvatsku i hrvatske interese. Prije 15 godina ne bi bilo teško povjerovati u nezavisne HDZ navijače, ali danas je to puno teže.
Šeks je valjda jedini barakaš koji je ostao u toj stranci. Barakaši su nestali iz stranke isto tako kao što su nestali i oni koji zbog nekih ideala simpatiziraju tu stranku. Danas je hadezeizam stvar čiste pragmatike. Vidim to po ovim malim hadezeovcima. Svi manje ili više strpljivo čekaju da izvuku neku korist o tog svojeg članstva. Hm...zašto se onda netko ne postavi na online branik i potpisan punim imenom ne započne svoj boj za obranu digniteta stranke. To bi se sigurno honoriralo pa bi uspon na stranačkoj ljestvici bio brži, a uspjeh donosi zasluženu nagradu.
Kako je naš Sabor samo skup dobro plaćenih grijača klupa (ako se uopće pojave na zasjedanju) tako možemo zaključiti da je Vladin prijedlog o dopisnom glasovanju svršena stvar.
Očito je da u vladajućoj stranci sve podređeno jednom cilju, ponovnom osvajanju vlasti, pa su odlučili da još jednom iskoriste svojeg džokera iz rukava: dijasporu. Opet bi nam se moglo dogoditi da i mrtvi glasuju, a naročito su opasni oni koji bi mogli umrijeti u vremenu od glasovanja do prebrojavanja dopisnica, tko će uspijeti dokazati da oni nisu glasovali? Ako HDZ otvara prostor za manipulaciju onda je sigurno da će manipulacije biti. Neće to Sanader direktno narediti, ali stranački vojevnici znaju što im je posao i što trebaju raditi.
Priča o satovima se zahuktala pa je Vlada izdala i službeno priopćenje (gle, gle, izgleda da su napravili malo mjesta na serveru ;-) ) u kojem kaže:
Vlada Republike Hrvatske će uputiti u tom smislu zahtjev Povjerenstvu za sprječavanju sukobu interesa da se odredi prema tome treba li u imovinskim karticama dužnosnika upisivati nakit, ručne satove, krzna, sagove, antikvitete, dizajnerski namještaj, elektroničke uređaje skupih marki. Ukoliko treba Vlada RH će tražiti informaciju o tome jesu li svi dužnosnici to i upisali.
Neovisni, ali ne i neutralni