pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Budući da je u stranci već uvriježena praksa iskorištavanja mrtvaca (Na izborima i ove godine glasovali mrtvi!) HDZ i lojalni mediji nisu se mogli suzdržati već su odmah nakon otkrivanja spomenika poginulim velikogoričkim braniteljima započeli s presingom u namjeri da prikupe koji politički bod preko mrtvih tijela. Pretpostavljam da ih jako boli činjenica da će u povijesti ostati zabilježeno da je spomenik braniteljima otkrio komunistički gradonačelnik čije se vojno djelovanje svodilo na čišćenje nakon akcije Oluja.

U Izbornom etičkom kodeksu stoji slijedeće...

Tijekom izborne promidžbe i samog postupka izbora protivno je etici:
...
2. širenje bilo kakve zlonamjerne ili neutemeljene optužbe protiv bilo kojeg kandidata, a koja ima za cilj izazivanje sumnje u javnosti o kandidatovoj lojalnosti ili rodoljublju;
3. iznošenje laži i insinuacija o političkim suparnicima, isticanje fizičkih, psihičkih i drugih osobina suparnika u cilju njihova omalovažavanja;

Dva dana prije izbora velikogorička HDZ medijska mašinerija objavljuje tekst o Goranu Beusu Richemberghu, prvom na listi HNS-a u 6. izbornoj jedinici. Otkrivena mračna prošlost Gorana Beusa Richembergha. Potpisnik teksta je donedavni najžešći medijski oponent RVG grupe: Aleksandar Saša Božić. Tekst je objavljen u njegovom Glasniku Turopolja, prenesen je u Reporteru Velike Gorice, na stranicama RVG-a kao i na službenom gradskom forumu. Post je dostupan na stranicama foruma za kojeg je taj isti Saša u svojim novinama optužio Gorana da kontrolira forum, cenzurira i da briše postove.

Net.hr se neće zamarati s pokušajem da napravi objektivnu anketu i da obuhvati reprezentativni uzorak. Oni su jednostavno ponudili strankama i političarima da kupuju glasove. Njihova Nagradna SMS-anketa je jednostavna, pošalješ SMS i dobiješ glas. Za samo 3,66 kn. Broj poruka koje možete poslati je neograničen. Pa nisu ludi da ograniče one koji bi i u toj prodanoj anketi željeli imati što veći postotak i biti što popularniji.

Iva se odlično osvrnula na jedan od najdominantnijih trendova u HDZ nastupima, a to je Monopol na domoljublje. Uvjerenje u jedinu pravičnu domoljubnost seže tako daleko da pojedini članovi HDZ-a, na jednostavno pitanje: Da li netko može biti domoljub ako ne daje glas HDZ-u?, ne žele odgovoriti s jednostavnim DA ili NE. A da i odgovore, siguran sam da odgovor ne bi bio DA. To su već klinički slučajevi. Na pisanje ovog posta me nagnao jedan citat na kojeg sam danas naletio, a koji kaže...

Anto Đapić ima strašno debelu kožu kad ima obraza pred izbore potencijalnim glasačima prodavati neku svoju priču o dostojanstvu. Nakon što sam pročitao da samo HSP može Hrvatskoj vlastiti dostojanstvo došlo mi je da se nasmijem, a onda mi je palo na pamet da je bolje zaplakati nad onima koji će popušiti njegovu retoriku i dati mu glas.

Tijekom svih ovih godina ja sam imao neku svoju predodžbu o prosječnom HSP glasaču i nikako mi nije bilo jasno kako oni mogu glasovati za Đapića i stranku koja mu je poklonjena. Izgleda da sam precijenio HSP glasače. Stvarno ne vidim nijedan razlog zbog čega bi HSP glasač dao svoj Đapiću pored živog Dobroslava Parage. Paragi je danas omogućen izlazak iz medijske blokade na mala vrata, preko Interneta. Ali izgleda da se prosječan HSP glasač ne kreće web prostranstvima.

Već su pisali o tome kako je Sanader kupio novinske izdavače. Ja sam to primjetio na primjeru Globusa koji zadnjih par brojeva vrlo afirmativno piše o ljudima iz stranke koja zna. Njima se pridružio i Ivo Pukanić koji u komentaru tjedna u Nacionalu piše Što Tonino i Vesna rade u Gorici? Meni taj tekst izgleda kao da mu ga je na uho šaputao Ivan Šuker ili barem njegov tajnik gradske organizacije. Kaže Ivo...

Nakon što je premijer Sanader u pratnji svojih najbližih suradnika na čelu s domaćim dečkom Ivanom Šukerom i resornim ministrom Božom Kalmetom neposredno pred ponovljene lokalne izbore u Gorici i otvorio radove, to je Picula iskoristio za antipromidžbu. Rugajući se Sanaderovu otvaranju radova kao predizbornom projektu, koji nikada neće biti realiziran, došao je drugi dan na mjesto polaganja kamena temeljca s plastičnim rovokopačima i buldožerima.

Na moru si. Uzeo si svoj laptop, nemaš onu mobile karticu, a informatička turistička infrastruktura na našoj obali je iz prošlog milenija pa nema govora o spajanju na Internet. Na kioske je stigla nova knjiga Dan Browna i u jednom danu si progutao Veliku obmanu. Razočaran si tom pljugom od knjige, ajde onaj Kod je bio kako-tako zanimljiv, ali ovo je pušiona. Razmišljaš kako bi to i ti mogao napisati. I to puno bolje. I onda slučajno u nekim starim novinama pročitaš o V.B.Z. natječaju za najbolji neobjavljeni roman. Rok za prijavu istječe za mjesec dana. Crv u glavi je ludo započeo svoju vrtnju. Klinci su već veliki pa ih ne treba čuvati od utapljanja. Žena cijelo vrijeme blebeće s prijateljicama na plaži i ostavlja te na miru sve dok se držiš daleko od jedine birtije na otoku. Jedino zadovoljstvo ti je roštiljanje i spremanje ručka. Nepci žene i klinaca su tako zadovoljni da ih sami tjeraju na pranje suđa. A ti imaš puno vremena za razmišljanje...

Možete li navesti ime barem jednog HDZ blogera? Ili poimence spomenuti koji to utjecajniji i značajniji članovi HDZ sudjeluju u raznim online raspravama? Ja se ne mogu sjetiti nijednog. Onih koji zagovaraju HDZ politiku i do krvi brane njezine tekovine ima na svakom posjećenijem blogu, forumu, portalu. Samo što oni taje svoj identitet, većina ih čak i tvrdi da nisu članovi te stranke već su jedino u njoj prepoznali snagu koja štiti Hrvatsku i hrvatske interese. Prije 15 godina ne bi bilo teško povjerovati u nezavisne HDZ navijače, ali danas je to puno teže.

Šeks je valjda jedini barakaš koji je ostao u toj stranci. Barakaši su nestali iz stranke isto tako kao što su nestali i oni koji zbog nekih ideala simpatiziraju tu stranku. Danas je hadezeizam stvar čiste pragmatike. Vidim to po ovim malim hadezeovcima. Svi manje ili više strpljivo čekaju da izvuku neku korist o tog svojeg članstva. Hm...zašto se onda netko ne postavi na online branik i potpisan punim imenom ne započne svoj boj za obranu digniteta stranke. To bi se sigurno honoriralo pa bi uspon na stranačkoj ljestvici bio brži, a uspjeh donosi zasluženu nagradu.

Kako je naš Sabor samo skup dobro plaćenih grijača klupa (ako se uopće pojave na zasjedanju) tako možemo zaključiti da je Vladin prijedlog o dopisnom glasovanju svršena stvar.

Očito je da u vladajućoj stranci sve podređeno jednom cilju, ponovnom osvajanju vlasti, pa su odlučili da još jednom iskoriste svojeg džokera iz rukava: dijasporu. Opet bi nam se moglo dogoditi da i mrtvi glasuju, a naročito su opasni oni koji bi mogli umrijeti u vremenu od glasovanja do prebrojavanja dopisnica, tko će uspijeti dokazati da oni nisu glasovali? Ako HDZ otvara prostor za manipulaciju onda je sigurno da će manipulacije biti. Neće to Sanader direktno narediti, ali stranački vojevnici znaju što im je posao i što trebaju raditi.

Priča o satovima se zahuktala pa je Vlada izdala i službeno priopćenje (gle, gle, izgleda da su napravili malo mjesta na serveru ;-) ) u kojem kaže:

Vlada Republike Hrvatske će uputiti u tom smislu zahtjev Povjerenstvu za sprječavanju sukobu interesa da se odredi prema tome treba li u imovinskim karticama dužnosnika upisivati nakit, ručne satove, krzna, sagove, antikvitete, dizajnerski namještaj, elektroničke uređaje skupih marki. Ukoliko treba Vlada RH će tražiti informaciju o tome jesu li svi dužnosnici to i upisali.

Neosporna je činjenica da je Bandić pokrenuo Zagreb, ali s onolikim proračunom samo bi prosječan hrvatski političar to propustio učiniti. I to je ono što ga izdvaja od drugih, nešto je napravio, nešto što je golim okom vidljivo prosječnom stanovniku grada. Žalosna je činjenica da među domaćim političarima ima premalo onih koji su sposobni bilo što napraviti. I toj zemlji slijepaca (čitaj zemlji korumpiranih i nesposobnih političara) jednooki je car.

Milan je odlučio da za sebe rezervira mjesto u povijesti grada. Zacijelo mu negdje u oporuci piše da njegov spomenik mora biti na ljepšem mjestu i veći od onoga kojeg su izgradili Većeslavu Holjevcu. U svojem egoidnom zanosu on stvara sliku o sebi. Otvaranja u praskozorje samo su dio promišljenog graditeljskog poduhvata u kojem se gradi lik i djelo.

Radio 101 polako i nezaustavljivo klizi prema vremenu kada vijest o gubitku koncesije neće nikoga uznemiriti. Malo je čudno da je najzanimljiviji dio programa u zadnje vrijeme bilo repriziranje snimki i komentiranje događaja od prije 10 godina. Ne slušam ga baš u zadnje vrijeme, a znam dosta bivših redovnih slušatelja koji su to prestali biti. Neki ga slušaju po navici, konkurencije u eteru, za zahtjevnije slušatelje, baš i nema. Nekima se zamjerio jer je izgubio nevinost, zapravo neovisnost i tvrde da se svrstao na jednu stranu. I da su postali ono protiv čega su se u mlađim danima borili. Mlađi dani, stari voditelji? Podsjetite me, ima li neko novo ime kojeg je u posljednjih nekoliko godina iznjedrila Stojedinica? Ima li kakvog osvježenja u eteru, novog načina rada, novih emisija?

U Mračno Vrijeme Komunizma nije bilo lako dobiti dozvolu za oružje, pa čak su i lovci prolazili kroz teške gnjavaže kako bi dokazali da su zavrijedili povjerenje i da mogu nositi duge cijevi. Bilo je to vrijeme kad se nisu, svakih nekoliko tjedana, događale oružane pljačke sa smrtnim ishodima. Represivni aparat je uzimao svoj danak u slobodi pojedinca, ali sigurnost običnog stanovnika bila je puno veća...

Dogodio se rat, postalo je normalno da svi nose oružje, oni lovci i njihovo lovačko oružje pomoglo je u prvim danima obrane.

Vraćanje oružja je išlo malo teže, nakon brojnih akcija stanje se nije promijenilo na bolje. Do oružja nikada nije lakše doći, pubertetlije rješavaju svoje probleme i frustracije povlačenjem obarača. Dvoje mojih susjeda nije dočekalo punoljetnost. Jedan je izgubio u igri ruskog ruleta, drugi si je presudio zbog nesretne ljubavi. Svi su znali da imaju oružje i nitko nije ništa poduzeo. Možda im se koji puta dogodilo da im nisu htjeli prodati alkohol, ali za pištolj ih nitko nije tražio osobnu.

To je jasno, Vjesnik su oduvijek bile novine režima na vlasti. Ali novinari Vjesnika su posljednjih nekoliko desetljeća dobili najviše strukovnih nagrada, a to je valjda, unatoč režimu, neka potvrda kvalitetnog novinarstva.

Za vrijeme Račanove vladavine redovno sam čitao vjesnik jer je cijeli sadržaj objavljivan na njihovim web stranicama, i u html i u pdf formatu. U mračno vrijeme, bez broadbanda, pdf je bio idealan za offline isčitavanje.

Promjenom vlasti Vjesnik se je totalno srozao. Najava kraha bilo je zapošljavanje prodanih novinarčića koji su prije, u lokalnim tiskovinama, pisali žestoke HDZ pamflete. Neki novinari, koji su prije kritički pisali o HDZ-ovskim lokalnim mućkama, su prebačeni na teme gdje to više neće moći raditi. Nigdje nisam vidio spisak ljudi koji su nedavno trebali dobiti otkaz, ali nekako slutim da se radilo o nepodobnim kadrovima, a ne o stranačkim poslušnicima trulog pera.

Sanader je opet ispravio nečiji propust. Ovaj put je griješnik bilo Upravno vijeće Hine koje je za ravnateljicu jednoglasno izbralo osobu koja je odmah bila predmet oštrih kritika. Sanader se, manirom velikog pravednika, založio da se ravnateljica razriješi zbog "velikog demokratskog deficita".

To nije prvi put da Sanader ispravlja propise svojih ljudi. On daje packe i svojim ministrima, koji djeluju kao izgubljena šačica slabih učenika na natjecanju od kojeg drhte i najveći odlikaši. Sanader svakim svojim postupkom polako gradi postolje na koje bi trebao stati mister nezamjenljivi. Još jedan u nizu. On sam.