pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sanaderove afereNakon što je ponovljena Latinica na temu Sanaderove imovine i ostalih afera koje nisu nikada završene, odlučio sam ponovo postaviti ovu temu na politiku. Objašnjenje za potrebu ponavljanja ovakvih sadržaja daje i Drago Pilsel novinar Novog lista u ovom prvom videu. Inače stranica je dopunjena cenzuriranim clipom i još nekima iz Latinice pod nazivom Afere bez epiloga. Nadam se da ne zamjerate što vračam priču ponovo. Nek' se ne zaboravi.
1. Otimanje stana: DrIvo uz pomoć nekih čudnih likova uspijeva isprazniti stan u Kozarčevoj i domoći se čitave kuće u korist svoga tasta i supruge Mirjane. Tu akciju je na vrlo čudan način pokušao opravdati Maček, ali neuspješno. O tome je bilo govora i u Latinici o porijeklu imovine.
Zahvaljujući cnn-u imamo i dokumentaciju. HVALA! Set dokumenata u .pdf formatu možete skinuti ovdje
Nastavak priče zahvaljujući Potjehu Ivo Sanader do besplatnog stana preko ministrice Ane Lovrin
Epilog ove tužne priče po bivše vlasnike - cnn - Kako se izbjegla denacionalizacija sada Sanaderovog stana
Video - Moj Ivo visoko leti

Približava se Dan sjećanja na žrtvu VukoWara 1991., mnogi će taj dan biti žalosni, tužni i potišteni. Naročito je strašno onima koji su u tome paklu nekoga izgubili, a također je strašno onima koji su u tom paklu na bilo koji način sudjelovali.
To je Dan kada bi se trebali prisjetit one žrtve koju je VukoWar, sa svojim herojima podnio za Hrvatsku. Meni na taj dan uvijek dođe pitanje: Je li Hrvatska tada dovoljno dala za VukoWar?
Kako tada, tako i sada smatram da je VukoWar prodan za priznanje Hrvatske. Ako je stvarno tako tada je VukoWarska žrtva još veća. Zašto razmišljam tako?Zadnjih dana opsade slani su izvještaji HRT-u koji su cenzurirani, vrtjeli su se izvještaji koji su bili stari i nekoliko dana, pomoć nije dolazila do VukoWara ….
Veliki dio toga sam uspio uživo slušati. Neke stvari su i snimljene, ali nikad objavljene. Sad bih htio svima Vama pustiti da preslušate taj sirovi materijal i sami zaključite što se u VukoWaru dešavalo.

Ponukan onim što je boljitak napisao ( CRKVA I HDZ U OFENZIVI – JURIS NA VLAST I PRIVILEGIJE ),te komentarom koji je na taj post napisao bijesdrugi prenosim neke stvari koje je govorio RADIĆ. Vjerujem kako će i za njega bijesdrugi, kad ovo pročita, reći da je bio ograničena uma.Vjeruj u Boga, ali ne i u popa.

Sanaderove afereNakon što je ponovljena Latinica na temu Sanaderove imovine i ostalih afera koje nisu nikada završene, odlučio sam ponovo postaviti ovu temu na politiku. Objašnjenje za potrebu ponavljanja ovakvih sadržaja daje i Drago Pilsel novinar Novog lista u ovom prvom videu. Inače stranica je dopunjena cenzuriranim clipom i još nekima iz Latinice pod nazivom Afere bez epiloga. Nadam se da ne zamjerate što vračam priču ponovo. Nek' se ne zaboravi.
1. Otimanje stana: DrIvo uz pomoć nekih čudnih likova uspijeva isprazniti stan u Kozarčevoj i domoći se čitave kuće u korist svoga tasta i supruge Mirjane. Tu akciju je na vrlo čudan način pokušao opravdati Maček, ali neuspješno. O tome je bilo govora i u Latinici o porijeklu imovine.
Zahvaljujući cnn-u imamo i dokumentaciju. HVALA! Set dokumenata u .pdf formatu možete skinuti ovdje
Nastavak priče zahvaljujući Potjehu Ivo Sanader do besplatnog stana preko ministrice Ane Lovrin
Epilog ove tužne priče po bivše vlasnike - cnn - Kako se izbjegla denacionalizacija sada Sanaderovog stana
Video - Moj Ivo visoko leti

Sretoh jednog HNS-ovca ovih dana. Nije on ništa previše bitno u toj stranci. Običan šef podružnice (to im je temeljna organizacija). Ništa ne bi bilo previše bitno u našem razgovoru da se nismo dotakli Mesića. Tada on reče: Mesić je izdao HNS.
Nikako mi ta njegova konstatacija nije previše pila vodu, međutim kad mi je malo pojasnio pitam se i sam nije li stvarno Mesić napustio one koji su ga doveli na mjesto Predsjednika.
No da krenem i iznesem što on kaže.

Kad je Mesić kretao u prvu kampanju mnogi sitni ljudi na terenu su mu organizirali njegove skupove „S Predsjednikom na kavu“. Oni su organizirali medijsko praćenje (lokalno) kampanje, plaćali račune za kavu, lijepili plakate i sl. Iz Zagreba, tj. iz njegovog stožera su dobivali samo naređenja. Plakate su pravili tako da su rezali natpise sa plakata HND-a i uzimali samo Mesićevu sliku. Naročito je to bio problem onima koji su morali doček odraditi na samom početku kampanje. Poslije su došli vjerojatno i nekakvi sponzori i tada je bilo i plakata.

Čitam da je Željko Kurtov Buš pitao ministricu Jadranku Kosor kada će popis branitelja učiniti javnim i objaviti ga na internetu. Također čitam kako ona govori da se tako nešto ne smije napraviti zbog zaštite osobnih podataka.

No da krenem redom.
Prvo sam išao provjeriti tko je taj lik. Našao sam da je bio branitelj i da je dobio za sudjelovanje u ratu tri odličja ( 21. travnja 1997 - red Hrvatskog pletera, 15. svibnja 1997 - red Hrvatskog trolista, 15. svibnja 1997 - red Nikole Šubića Zrinskog - vojska.hr), da je bio u zapovjedništvu III Zbornog područja i da je od 28. svibnja 1992. godine bojnik HV-a.

Priča o pravednom društvu ne može se uopće započeti ako se ne zauzme odlučan stav spram korupcije.
Živimo u društvu koje je sa indeksom percepcije korupcije od 3,4 na 70 mjestu zajedno sa Burkinom Faso, Saudijskom Arabijom, Lesotom, Egiptom, Poljskom, Sirijom i sličnim «egzotičnim» zemljama. Takav indeks percepcije korupcije ukazuje na nepovjerenje građana u javne institucije, pravnu državu, vladavinu prava, etičnost, jednakost, ravnopravnost, poštenje i vlastitu sigurnost.
Također istraživanja javnog mijenja pokazuju kako je korupcija ušla u sve pore našeg društva, a građani smatraju da je najraširenija u sudstvu, zdravstvu, lokalnoj samoupravi, političkim strankama, te javnoj upravi.

Rođen sam u Slavoniji. To je bitno da mogu objasniti u kakvom sam okruženju odrastao. Dok sam bio klinac roditelji mi nikada nisu željeli pričati o prošlosti iz straha da nešto negdje ne ispričam i oni ne završe na informativnom razgovoru. Imali su mi šta pričati.
Trebali su mi pričati da mi je stric poginuo kao ustaša, da mi je otac prošao Križni put, da mi je djed bio načelnik sela za vrijeme NDH i da nikada nije izvadio osobnu iskaznicu jer je tvrdio da ta država mora propasti kad tad, da mi je drugi stric poginuo u domobranima … No nisu se usudili.
Jedino se nisu bojali odgajati me u katoličkom duhu. Ja sam ministrirao, mama je izrađivala oltarnike i misnice i kitila crkvu svake nedjelje, išli smo na proštenja ( Trsat, Marija Bistrica Voćin …, na putovanju se uvijek pjevalo Zdravo Djevo kraljice Hrvata), slavili smo sve blagdane… Sad vidim da je to bio svojevrsni otpor koji su pružali komunističkom režimu s kojim se nikada nisu pomirili.

Svaka država koja je u govna ušla diktaturom, iz govana može izaći samo diktaturom.
Ovu izjavu sam nekada davno čuo ( ne znam tko je to izjavio ) i smatrao je potpuno besmislenom. Gledajući stanje u našem društvu, u ovih skoro sedam godina, od smrti pokojnog diktatora, sve češće se uhvatim u razmišljanju kako ta izjava i nije potpuna besmislica. Zašto?

Dok je Tuđman bio živ imali smo diktaturu jednog čovjeka, predsjednika. Sve je funkcioniralo tako da je i za pišanje bilo potrebno odobrenje predsjednika. Tada je takvom politikom počelo bogaćenje pojedinaca na račun stoke sitnog zuba. Stvarana je hobotnica korupcije koja postoji do današnjeg dana i svakim danom je sa sve dužim krakovima. Nitko tada nije radio ništa a da to prezidente nije blagoslovio. Dugo nam je trebalo da shvatimo, da je takav način vladanja ustvari pljačkaški pohod. Opljačkani smo od predsjednika države i njegove obitelji, generala, ratnih profitera, lažnih invalida, povampirenih tajkuna….Ušli smo u stvarno velika govna. Sabor i vlada u to vrijeme nisu predstavljali ništa!

Kalmetin dnevnik 04.lipnja 2007 godine gospodnje

Strašno. Moj voljeni premijer i dalje šuti. Jučer zbog toga nisam ni vodio dnevnik. Sav sam izbezumljen. Ne znam što da radim. Pokušao sam ga dobiti na telefon, ali se ne javlja, a tajnica kaže da je zauzet. To mi je stvarno čudno. Mislim da me tajnica laže. Dođe mi da nazovem vozača i kažem neka me vozi u Vladu, ali malo me strah da mi Ivo to zamjeri. Čekat ću još koji dan.
Uz sve to što me Ivo ne zove, oni ludi novinar postavljaju čudna pitanja:
Kao tvoj vozač je bio bogat ti si to morao znati.
Pa imao sam ja te informacije da se bavi… da… da radi, da radi on da mu radi supruga, da je u kreditima. Da je s tim kreditima podigao tu kuću i tako dalje, i tako dalje… ali šta ću ja ulazit. Imam ja, imam ja svojih problema. Imam ja svojih briga i imam, imam, ovaj, svoju obitelj. Šta ču ulazit sada u svakog mog službenika i ne znam šta. Šta on ima i kako ima i kako ima, ako ima kako treba, ima, ondak je to u redu a ako nema im ko će o tome voditi računa. Zašto da se ja pitam otkud njemu lova za to sve što ima.Treba vidjeti ima li kredite i koliko je u kreditima. Ja ne znam sad to. Šta ja znam. Ja nisam bogati, nit njemu žena, nit mi je ovaj … Prema tome šta ja znam, kako ko živi, kako ko stiče i tako dalje i tako dalje… Miočića sam samo naslijedio kad sam preuzeo mjesto gradonačelnika Zadra. Povukao sam ga za sobom.Nisam imao prvo vrijeme tu vozača, dok se nisam snašao, pa sam dobio vozača. Kojeg sad isto imam, kojeg imam cijelo vrijeme iz jednog drugog ministarstva. Itako dalje… I tako je došao sa mnom i tako je ostao. Povezao je i Audi A8, je zadarski, ali što će njima tamo dolje takav auto. Nek si kupe drugi.

Kalmetin dnevnik 02. lipnja 2007 godine Gospodnje.
Kako sam gadno izvaran. Ponižen. Ismijan. Onaj moj smrad od vozača mi nikad nije rekao kakvim se poslovima bavi. Kako sam mogao pretpostaviti da može bilo kome srediti državni posao. Možda bih ga i sam zamolio da i meni sredi koji poslić. Nisam znao ni da se za to može uzeti provizija, a kako bih onda znao da se to može ubrzati batinama. Nije mi rekao ni za koga sve uzima proviziju, možda je mogao i mene ubaciti na listu. Ni za svoje bogatstvo mi nije rekao. Možda je bogatiji i od mene. Moram mu pod hitno pogledati imovinsku karticu. Nadam se da je nije lažirao.Barem mi je mogao pekare spomenuti. To me ionako ne zanima, nikad nisam želio biti pekar. Kad se samo sjetim koliko sam vremena proveo sa tim gadom. Već mi je i žena postala ljubomorna. Na koga, pitam se? To je strašno.

Namjeravam ući u politiku i postavljam pitanje sebi i Vama: Treba li u politici biti pošten?
Zašto to pitam?
Kada pogledamo oko sebe po lijepoj našoj vidim vrlo čudne likove visoko na društvenoj ljestvici. Navest ću neke primjere:
Vidim bogate i cijenjene generale. Šepure se svojim činovima i iživljavaju se trošeći lovu. Rijetki od tih generala bi postali narednici u vojsci da nisu bili u HDZ-u. Ovoliko bogatstva generali mogu steći samo u državama u kojim je vojna hunta na vlasti.
Tu su i opjevani tajkuni. Svi do jednog su do svog bogatstva su došli blagoslovom HDZ-ove politike. Svoj prvi milijun su ukrali. Većina njih više nije u HDZ-u ili to javno neće priznati. Plaćaju svim strankama i kažu da ih politika ne zanima. Kupuju sve one koji su im potrebni kako bi zaštitili svoju nelegalno stečenu imovinu. Sad su cijenjeni građani, a oni sebe smatraju spasiocima Hrvatske ( zapošljavaju ljude, kao u tim firmama prije nisu ljudi radili).