Ima li itko šanse protiv Ivice Kirina, pitanje je sad? Dvoranom virovitičkog Kazališta u petak, 10. svibnja 2013. navečer na trenutke bi zavladao tajac, da bi se sa zamalo za svakom novom rečenicom prolomio pljesak. Nastup Damira Barića, od dvadesetak minuta pokazao je da je Kirin dobio snažnog izazivača, i da mu neće nimalo biti lako obnoviti mandat. Puca se iz svih oružja, neki portali i drugi mediji su suzdržaniji, neki su se bez dvoumljenja svrstali uz određeni politički blok. Dok pišem ovu kolumnu (dnevnik) osam je dana do odluke da li će grad voditi Damir Barić, kako ljudi pojednostavljeno govore „čovjek iz Šećerane" ili Ivica Kirin, dosadašnji gradonačelnik. Ako se dvojcu doda i mr. Siniša Prpić, to su tri najozbiljnija kandidata za gradonačelničku fotelju. Pišem o tome i na kolaborativnom blogu "pollitika.com" jer pitanje ostanka ili smjene Ivice Kirina nije samo lokalno pitanje: naime, ostane li Ivica Kirin moći ćemo, pored "sanaderovštine" i"kerumovštine" analizirati i fenomen "kirinovštine"!
TKO FORSIRA PRLJAVU IZBORNU KAMPANJU?
O Titu sam već pisao prije tri godina na ovom portalu. Dilema je bila, i ostala, da li je Tito bio diktator ili političar za kojim se plakalo. Kako god se o Titu pisalo, netko će imati drugačije mišljenje, i zato on ostaje kontroverzna osoba i svojevrsna enigma i njegovo mjesto u povijesti južnoslavenski naroda ostat će još desetljećima tema za raspravu, i konsensusa neće biti. A zašto bi ga i bilo?? Svaka osoba, rođena i djelovala na jugoistoku Evrope i šire, bila je i bit će hvaljena ili osporavana, uzdizana u nebesa ili uvaljana u balkansko blato laži i podcjenjivanja, radilo se ne samo o Titu - sporit će se ovi narodi i oko Andrića, Krleže, Tesle, Hebranga, st. Crnjanskog, Cankara, Rankovića...O Titu, kao stvarnoj osobi, znam relativno malo i pored toga što sam o Titu čitao puno i slušao dosta, a i sam doživio razne zanimljivosti s Titom u vezi. Čuo sam relativno rano, u vrijeme studija, od jedne "buržujke" da je Tito bio "običan hohštapler" a od jednog daljnjeg rođaka koji je radio na Brijunima, da je Jovanka znala obratiti se Titu riječima "Tito, šuti!"
Može se birati: hoćemo li reprezentativan turistički komplekst na Srđu iznad Dubrovnika, vrijedan oko milijardu eura ili hoćemo da ostane kamenjar sa selom Bosanka, hoćemo li da se gosti koji dolaze iz cijelog svijeta kruzerima samo prošeću Stradunom, kupe koji suvenire i vrate u svoj ploveći hotel, ili hoćemo da stotine njih prenoće u sport- parku Dubrovnik, i potroše novce na sadržaje koji zapravo čine izuzetnu turističku ponudu – od jahanja do golfa? Hoćemo li da Dubrovnik u biti bude ipak prolazište, a ne utočište za svjetsku elitu koja bi kupovinom vila i apartmana na Srđu pronosila zapravo besplatno reklamu za Dubrovnik širom svijeta? Može li netko zamisliti situaciju da Beyonce nakon koncerta u Zagrebu svojim privatnim avionom svrati na nekoliko dana odmora u svoju vili na Srđu, prije nastavka turneje? Plaća li se slijetanje i polijetanje njena aviona Dubrovačkom aerodromu?? I pretpostavimo da poželi jahtu imati u Gruškoj luci, na vezu?? Plaća li se taj vez i ne bi li tako luci ostao koji dolar, euro??
ČIJI JE ZAPRAVO SRĐ?
Imao sam sreću i čast sudjelovati na jednom malom, privatnom skupu koji je u proljeće 1990. organizirao ekonomski stručnjak Branko Horvat na terasi svoje vile pod Sljemenom. Ne mogu spominjati tko je sve bio prisutan (dvije osobe najmanje aktivne su i danas u javnom životu Hrvatske!), ali i ne mogu zaboraviti neke naglaske iz razmišljanja Branka Horvata koja mi se danas čine šokantno dalekovidnima: raspadom Jugoslavije, pogotovo ako se to dogodi na krvav način, bit će razbijeno koliko - toliko jedinstveno tržište i granice između državica dodatno će osiromašiti svaku državu za sebe i one će postati laki plijen međunarodnih kompanija,korporacija, koncerna, banaka… Nacionalne ekonomije u svim ex-YU državicama, sa deindustrijalizacijom kao najočitijoj činjenicom, upropastit će te ekonomije, posebno ako se privatizacija obavi na nestručan i nepravedan način! Spomenuo je nešto što se danas događa i o tome se uglavnom u Hrvatskoj šuti - bar dvije države – Italija i Mađarska - imaju ne baš simpatične ambicije dominacije, bilo ekonomske, bilo političke, ili obje.
Posvećeno lijepoj i hrabroj ženi:
JESTE LI I VI ZALJUBLJENI U MARLEN DIETRICH?
Ljubo R. Weiss
... Jeste li i vi zaljubljeni u –
Marlen Dietrich?
Dugonogu plavu anđelicu,
Znate sigurno onu fotografiju:
S podignutom desnom nogom,
Na glavi šešir, sjedi, čini se,
Na buretu piva, izazovna.
Onu koja pjesmom pita:
«Sag mir, wo die Blumen sind..?»
Koja pjeva himnu vojnika: «Lili Marleen»,
Onu Marlen glamuroznu, sanjivu,
Hrapava glasa, što pod kožu ubada?
Ona nije mogla u sjenu Hitlera,
Poput Eve Braun, na Berghofu,
Koju su zanimale fotografije, životinje,
Tablete za smirenje, laka literatura,
Najviše, ljubavni filmovi,
Koja je otišla u smrt u "Vučjoj jami",
Sa svojim voljenim vođom,
Kao sponzoruša i «Frau Hitler»,
Dva dana nakon vjenčanja.
Ne znam zašto spominjem «Frau Hitler»,
A zaljubljen sam u – Marlen Dietrich?
Čast dugonogoj plavoj anđelici,
Ali da nije pljunula Hitlera,
I pjevala za nekoliko generacija:
«Sag mir, wo die Blumen sind..?»,
ne bih se u nju, iskreno kažem,
zaljubio poput dječarca.
Oprostite na indiskretnom pitanju:
Jeste li i vi zaljubljeni u –
Marlen Dietrich?
(30. 8. 2010.)
Ban Josip Jelačić živ i kao spomenik nagledao se svašta na glavnom zagrebačkom trgu koji je desetljećima nosio ime Trga Republike – za nas nekada Zagrepčane, bio je to samo Trgač! Pamtim Zagreb iz boljih dana, primjerice iz vremena Univerzijade kada su mojim „belim gradom“, „ljepotanom na Savi i ispod Medvednice“, i tom prilikom preuređenim Trgačem šetale brojne skupine sportaša iz cijelog svijeta, kada se sportski borila mladost na stadionu u Maksimiru i drugim sportskim borilištima.
A danas, 7 travnja 2013??
Danas je Svjetski dan Roma, danas je i Jom Hašoa, dan posvećen Židovima žrtvama Holokausta: nekada se za Jom Hašoa pred Mojsija (kipara Augustina Augustinčića), na Mirogoju polagali vijenci, TV kamere su bile uključene…I Romi, i Židovi, i mnogi antifašisti platili su drugačija krvna zrnca i svoje antifašističke poglede umoreni od naci-fašista u ludilu II svjetskog rata 1939. - 1945.
A danas 7. travnja 2013.?
Kako pobjeći, bar privremeno, od ovog mukotrpnog svijeta, gdje svatko od nas nosi manji ili veći križ života?? Po početku pomislit ćete da ću pisati o Uskrsu, velikom i značajnom blagdanu kršćana odnosno katolika. Ne, poštujem ovaj blagdan, čestitam vam, dragi čitatelji Uskrs, neka vam je blagoslovljen i miran, ali poznajući moj stil razumjet ćete kada kažem da imam bar jednu primjedbu. Naime, apsolutno razumijem pojedinačne čestitke, obiteljske, kada se svećenici iz hijerarhije pa i papa Franjo obraćaju s porukom URBI ET ORBI, svojim vjernicima, ali ne razumijem kada to rade političke stranke, posebno one koje nisu demokršćanske… I čudom se čudim ovom dijeljenju obojanih pisanica, čokoladnih pisanica, zečića, cica-maca i koječega drugog što mladi članovi stranaka rade po našim ulicama i trgovima. Izgleda mi to kao dijeljenje lizaljki djeci da ne kmeče, da ih se udobrovolji sitnicom dok glavni gazde i bossovi časte se pri punim trpezama. Nikako mi nije jasno da se ti mladi članovi naših dičnih političkih stranaka daju nagovoriti na nešto što je ispod razine djelovanja danas neomiljenog Saveza socijalističke omladine iz tzv.komunjarskih vremena.
Poštovana kancelarko gospođo Angela Merkel!
Sehr geehrte Frau Kanzlerin Angela Merkel!
Ovih dana i noći svjedoci smo kako maršira brigada koja tjera strah u kosti: jednoj pripadnici brigade, saborskoj zastupnici Ruži Tomašić smetaju gosti u Hrvatskoj, drugom brigadisti Zdravku Mamiću, nogometnom djelatniku, smetaju oni s miješanim krvnim zrncima odnosno oni koji vrijeđaju hrvatski um i hrvatski mozak!
Prve izjave pale su na proslavi obljetnice HDZ-a u Slatini, samo četrdesetak kilometara od Virovitice, u Virovitičko-podravskoj županiji, druge javno, preko radio stanice Soundset. Eh, Ruža i Zdravko, krasan su par… mogu uhvatiti jedno drugo ispod ruke i na čelo kolone! To su naši borci za pravednu hrvatsku stvar, to su naši dični domoljubi, kakvih nije bilo ni 1991.!
Nisam vjerovao prvi puta kada sam čuo u vijestima, ali kada sam istu intervenciju premijera Zorana Milanovića vidio pred uključenim TV kamerama, zgrozio sam se. Dogodilo se jučer kada je sazvana konferencija za medije da bi Zoran Milanović predstavio kandidata za novog ministra turizma Davora Lorenzina, iz kvote IDS-a. Posebna je priča da je odlazeći ministar Veljko Ostojić još na sajmu turističke ponude prije 5-6 dana u Berlinu objašnjavao da ima povjerenje Milanovića, e da bi ga ovaj „odstrijelio“ dan-dva poslije.
Što se to skandaloznoga dogodilo na presici Milanovića i Darka Lorenzina?? Podijeljena je biografija kandidata, a i po starom dobrom običaju, novinari su krenuli s pitanjima, e da bi čuli i glas njegov, iskušali ga na nekim temama iz budućeg djelokruga rada. Predstavljen je kao stručan, kompetentan kandidat, odgovarao na pitanja da bi u presicu intervenirao premijer kod pitanja o tri stambena kredita koje Lorenzin ima vraćati.
ZABRANJENA NOVINARSKA PITANJA
