pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

APATRID

Obljetnica je Oluje, završetka petogodišnjeg domovinskog rata.
Imamo Hrvatsku, slušali smo često puta ponavljane Tuđmanove riječi, a značilo je to imamo svoju državu. Jednom nakon 1000 godina.
Što je država, bila ona monarhija, republika, diktatura, oligarhija, ili kako već se organizirala.
Zajednica, veća od čopora ili horde (iz koje se razvila) ima za cilj osigurati vlastitu opstojnost, tj. otkloniti opasnosti koje dolaze od drugih sličnih zajednica, osigurati teritorij, sigurnost i mogućnost suživota vlastitih članova, održanje standarda, osiguranje razvoja.
Da bi neka država uopće mogla postojati potrebna je kritična masa ljudi koji su spremni udružiti se, sukladno svojim potrebama obrane od trećih, svom kulturnom nasljeđu, geopolitičkom položaju, genetskoj odnosno rodbinskoj povezanosti i ostalim faktorima, a koji žele živjeti u zajednici.
Potreban je teritorij da država ne bi bila imaginarna, potrebna je unutrašnja organizacija i pozicioniranje prema van (zauzimanje nekog položaja u svijetu i njegovim organizacijama). Ipak osnovna je funkcija države štititi interese vlastitih stanovnika.
Instrumenti države da to čini su:

Zašto ne vjerujem u Europu

Teško se nakanjujem napisati ovaj post jer ide protiv struje i očekujem da će se na mene obrušiti i lijevi i desni. Znam da ne mogu promijeniti svijet, ali bit će mi nagrada i samo to ako nekom tko pročita ovaj tekst, zapne koja rečenica u ušima. Naglašavam da ovaj post ne znači ujedno da sam osobno protiv našeg ulaska u Europsku uniju, koji će se vjerojatno na kraju i dogoditi, no hoće li to značiti sve ono što mi od tog ulaska očekujemo. A očekujemo puno, gotovo čarobni štapić spasa od svih naših problema koje smo sami sebi napakirali, praktično spas od nas samih.
Kad se raspao Sovjetski Savez i zemlje silom vezane u komunistički sustav pohrlile prema obećanoj slobodi i demokraciji (među njima i naša zemlja), kapitalistički sustav već je dobrano zašao u zrele godine svojeg postojanja. Vrijeme neumoljivo teče dalje i biti slijep za promjene koje su svuda oko nas, ista je vrsta zaslijepljenosti koja je harala u komunizmu: uvjerenje da je dotični sustav nepromjenjiv i najbolji na svijetu. Ako je to nekad i bio, danas mu se mogu naći mnoge zamjerke.

ŽOLTAR:
Bože, Bože moj, pogledaj na me, zakaj si me ostavil?Daleko od blaženstva moga reči grehov mojeh. Pobijen jesem i ponižen kruto. Ječal sem od zdihavajnja serca mojega i poterpel sem, koji bi se z menum požaluval, ne ga bilo, i ki bi me potišil, ne najdoh ga. I daše mi vu pitju mojem čemera, i vu žeje moje napojiše me octom: vu ruke tvoje preporučam duh moj, odkupil si me Gospodine Bože pravice. Hvala Otcu.

NA KOMPLETU:
Oberni Bože nas, Zveličitel naš.
I odverni serdu tvoju od nas.
Bože na pomoč moju prigledaj.
Gospone, mene na pomoč šetuj.
Hvala Otcu i Sinu &c. Hvala tebi Kralj, &c.

KAPITULUM:
Hvala Bogu. Potrebno je bilo da Kristuš terpi. Potrebno je bilo.

Izvatci su to iz Molitvenika bratovštine svete Barbare, štampane u
Beču 1678.
Godišnjica je Bleiburške tragedije i žrtava križnog puta Kao Kristuš na Golgoti, dok vuče križ koji je težak i udarci bole, vukli su se tisuće naših trpljenika diljem Jugoslavije.