pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U zadnje vrijeme među političarima koje sam birala na vlast vidi se teški umor od prošlosti.
Pretpostavljam da to proizlazi iz pojačanih kontakata s Europljanima i Europskom Unijom u smislu ispunjavanja domaćih zadaća koje nas još čekaju prije dobrodošlice u europski krug žutih zvijezda. Prepreka, koje na tom putu treba svladati, ima jako puno. Kad čovjek pročita kakvih sve ljudi, koji blate svoju Domovinu, a koji se predstavljaju kao neke veličine, zato jer im je dostupan javni tisak (kako domaći tako inozemni), onda me ne čudi da su ostale zemlje, u kojima ljudi vole (a ne mrze iz dna duše) svoju Domovinu, poput Rumunjske, Bugarske i slično, već odavno tamo. Mi sa svojim, navodno hrvatskim književnicama, "slavenkama" gotovo da nikad nećemo u tu Europsku Uniju. Evo jednog od primjera:

piše Večernji List:
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3154967/index.do

ZAKON O POREZU NA DOBIT
(Redakcijski pročišćeni tekst, 'Narodne novine' br. 177/04, 90/05, 57/06)
Na snazi od 01. lipnja 2006.
Primjenjuje se od 01. siječnja 2007.
http://propisi.porezna-uprava.hr

Porez na dobit plaća se po stopi 20% na utvrđenu poreznu osnovicu.

Ova porezna stopa daleko je niža nego u mnogim europskim zemljama, primjerice u Austriji. Netko ovdje reče da bi išao praviti biznis u Austriju. Može slobodno ostati doma. Austrijanci dolaze k nama raditi.

Zakon o slobodnim zonama
(Redakcijski pročišćeni tekst, 'Narodne novine', br. 44/96, 92/05, 85/08)
Na snazi i primjenjuje se od 29. srpnja 2008.
http://propisi.pu.mfin.hr/view.asp?location=PROPIS&jid=1&file=zsznn1.XML
IV. PLAĆANJE POREZA U ZONI
Članak 36.
Na korisnike zona koji vrše početno ulaganje, primjenjuju se poticajne mjere iz Zakona o poticanju ulaganja (»Narodne novine«, br. 138/06.).

Počelo je tiho, pa je naglo prikuvalo, pa je onda malo QMcQ podložila (a i još će, a danas je izgleda kulminiralo;-) i mic po mic, uz puno mobilne, (a često i neproduktivne ;-) diskusije, napravili smo prvi korak ka osnivanju „mobi-telske udruge u Hrvata“ - održali smo Osnivačku skupštinu :-).

Pripreme za osnivanje udruge su bile... kako da to kažem, zanimljive i „ispunjavajuće“ i definitivno će (mi) predstavljati dragocjeno iskustvo u domeni „mobitelne kolaboracije“. SMS korespodencija i chat (običan, ne voice chat!) imaju svojih dobrih strana, ali tijekom zadnjih 15-ak dana sam se i osobno uvjerila that all is not rosy in the online world :-).

Nesporazumi u „tipkovničkoj“ mobilnoj komunikaciji spojeni s popriličnom raznolikošću sudionika diskusije/inicijative su uzeli svoj danak, ali vjerujem da smo te početne Scille i Harbide uspješno prebrodili.

I tako smo osnovali Hrvatsku Mobitelsku Organizaciju – HMO.

Upravo sam pročitala post "Blog i autorska prava" Denisa Avdagića na Blog.hr-u!

Sve 5.

Međutim, na samo spominjanje Udruge blogera diže mi se kosa na glavi!!! A hvala Bogu, ima je dosta, utoliko gore!!!

Naime, stvarno se naveliko sprema Udruga blogera! Evo teksta s Pollitika.coma buduće članice te udruge:

Sloboda govora
Sub, 28/06/2008 - 17:16 — esperanza
Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :))
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.

Zašto ću uvijek glasovati za HDZ dok god je pod vodstvom dr. Ive Sanadera?

Sjećate se posta Stop nuklearnim elektranama, koji sam s mog bloga prenijela i vama, samo bez sličica. E pa, dr. Ivo Sanader se nije oglušio na glas naroda, kao ni u puno primjera do sada. Evo, opet me ugodno iznenadio. Dakle, nije prošlo dugo vremena, a čitam danas u Večernjaku:
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3104422/index.do

– Hrvatska možda neće ni trebati nuklearke ako se HEP-u osiguraju uvjeti za novi razvojni i investicijski ciklus – kazao je Sanader na današnjoj sjednici Vlade

I u Novom Listu isto:

http://www.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285B2863285E28632...

PREMIJER OKRENUO PLOČU: PRIJE POSKUPLJENJA STRUJE IZ BANSKIH DVORA UVJERAVALI DA SU NOVI IZVORI ELEKTRIČNE ENERGIJE NUŽNI, SAD VIŠE NIJE TAKO
Sanader: Možda nećemo morati graditi nuklearku

Meni je "najbolje" kad ljudi koji nemaju veze sa stvarnošću, zato jer im je Bog, potpuno neopravdano, dao u ruke enormna bogatstva, ali neka to bude na NJegovu volju, dakle, kad ti ljudi pokušavaju ostatku naroda nametnuti svoje izopačeno viđenje svijeta!

Dakle, čovjek kojem je Bog dao da se "doživotno" ustoliči u stolicu Hrvatske Gospodarske komore, a da također postane direktor jedne od najvećih hrvatskih tvornica, "Kraša", nakon čega on, naravno, nije smatrao za shodno da bi stolicu u Hrvatskoj gospodarskoj komori prepustio nekom drugom, jer zacijelo misli da osim njega, bogomdanog, nema nikoga tko bi to mogao voditi jednako dobro, tako da čovjek danas sjedi u dvije jako skupo plaćene fotelje i prima tko zna koliko još naknada u tko zna koliko nadzornih odbora, dakle, taj čovjek koji nikako ne može imati veze sa stvarnošću, on se usudi ostatku Hrvatske soliti pamet svojom nerealnošću.

Čitam danas članak u Jutarnjem:
http://www.jutarnji.hr/istra_i_primorje/clanak/art-2008,5,1,,117954.jl

- Nakon 14 godina rada u Domu ravnateljica me premjestila u kućnu njegu samo zato jer sam kćeri jednog od štićenika, koja je uvijek nečim bila nezadovoljna, na pitanje gdje joj je očeva košulja odgovorila da ne znam.
Gospođa je tada počela vikati, a ja sam joj, iživcirana, odgovorila neka premjesti oca negdje drugdje. Potom je ta gospođa alarmirala sve živo, a ja sam pozvana na razgovor k ravnateljici - kaže Drlja i dodaje kako joj je ravnateljica prvo rekla da će je staviti u vešeraj, a potom ju je, zbog njezinih kvalifikacija, premjestila u kućnu njegu, također na mjesto medicinske sestre.

Ovo je druga priča iz članka, koji zvuči kao da je cijeli sročen protiv ravnateljice Doma za starije i nemoćne osobe na Kantridi, u Rijeci.

Sukladno članku 38. Ustava, koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, pišem sljedeći tekst:

U članku Večernjaka (http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3070558/index.do) izneseno je da je Ustavni sud donio odluku da će prednost pri zapošljavanju u upravnim i pravosudnim tijelima imati nacionalne manjine pred Hrvatima.
Dakle, između ostalog i Srbi, pred Hrvatima.

Dakle, Ustavni sud se NE zalaže za ravnopravnost, već favorizira određenu skupinu građana u odnosu na ostale. Na djelu je diskriminacija manjine nad većinom.

Ne priznajem termin pozitivna diskriminacija. Postoji isključivo diskriminacija. To je najobičnija matematika. Kad samo dvije osobe predaju isprave na natječaj, od kojih je jedna član manjine, a druga član većine, onda znači da će manjina dobiti posao, a većina izgubiti, samo iz razloga jer je većina.

Ustavni sud ovom odlukom prekršio je članak 14 Ustava:

Članak 14.

Eto, najavi ti se netko u goste i što ćeš napraviti? A što drugo već prirediti doček kakav bi priredio svaki pristojan domaćin: ponešto od jela i pića, a i staviti nov stolnjak ili bar stresti mrvice i poravnati stari.

Da li se i Zagreb na sličan način pobrinuo za svoje goste? Ma nije tu u pitanju samo gospodin Bush, već i sva vojska novinara, prevoditelja, administracije iz mnogih zemalja i svega onog neizbježnog što prati jedan takav događaj. Cijela vojska ljudi, koja će, kad se vrati kući, pripovijedati o hrvatskoj Metropoli.

Htjedoh se i osobno uvjeriti u ugođaj ovog nesvakidašnjeg događaja.

Prvo što mi je u Zagrebu upalo u oči su nevjerojatne hrpe smeća po zagrebačkim ulicama, u strogom centru grada. Razbacani prastari stolovi, stolice, kaučevi, drvene kutije nepoznate namjene, ostaci prozora, kartona, starog papira....hrpetina tu, hrpetina dalje...strašno nešto. Nisam Janica, ali sam morala raditi slalom između hrpa smeća i parkiranih automobila u srcu grada.

Uzgalamili se miševi, koji su za vrijeme rata bili skriveni u mišjim rupama, ili su pak ratovali u muenchen bojni, tražeći zadnjih dana da se objave braniteljske liste.

U tome prednjači SDP-ovka Marija Lugarić u Večernjem Listu (http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3035365/index.do), pa VŠO ovdje na Pollitici, (http://pollitika.com/branitelji-branitelji#comment-64261) i mnogi drugi.

Traže da se sastavi lista za odstrel hrvatskih branitelja, koji su branili i obranili Lijepu našu, zbog šačice onih, kojih uvijek ima, koji su se na listu prošvercali. Dakle, cijelu vojsku pravih branitelja, trebalo bi izlistati na listu zbog njih nekoliko. Dosjetila sam se načina na koji bi se taj problem mogao elegantno riješiti, na način da vuk bude sit, a ovce na broju.

Upravo se u Rijeci (22.47) i okolici dogodio potres. Bilo je iznenada i u vidu iznenadnog podzemnog udara. Jučer je bio nešto slabiji potres, tako da nije izazvao strah, ali ovo večeras je bilo strašno. Čovjek nema vremena ni pojmiti što mu se događa, a kamoli da bi se mogao spasiti bijegom ili zaklonom. Gru! i gotovo.

Rijeka se nalazi na trusnom području i ovakva vrsta potresa nije ništa neuobičajeno. No čovjek se zapita, a što da je bio jači? Da li bih sada ovo pisala?

Imam toliko posla i planova da ne mogu disati od posla. A sve je moglo nestati u nepovrat, u jednoj jedinoj sekundi.

Kao i svi političari željni slave preko noći, koji su otvorili svoje blogove na internetu, ali nemaju što pisati, niti im se piše, tako i Zoran Milanović. Eto, otvorio Milanović u travnju blog u blogosferi pa ispisao svoju srcedrapateljnu biografiju prepunu drva i ugljena u jednom od zagrebačkih stambenih blokova, pa na kraju posta (jedinog u mjesecu) daje narodu svečano obećanje:

Zašto, s kojim motivima te zašto je stranačka demokracija toliko važna – u sljedećem postu. Definitivno prije Praznika rada!

Ajme, šokirana sam ljudskom glupošću!
Slijedeći link o Milanoviću, naiđoh na još veću sdp-ovsku
glupost, bože me sačuvaj.
Tih se dana govorilo kako će posmrtni ostaci Ivice Račana biti razasuti na dvama mjestima koja je najviše volio: selu Kamanjo pokraj Karlovca te Pučišćima na Braču. Na tim su lokacijama Ivica Račan i Dijana Pleština imali vikendice i posjećivali su ih uvijek kad su imali priliku.Posebno je na ovakvoj vrsti ukopa inzistirala Dijana Pleština koja je veliki dio života provela u Americi gdje je odlaganje urni ili rasipanje pepela na pokojnikovim najdražim lokacijama, čest običaj. Znajući gdje je njezin suprug volio boraviti, htjela je na ovakav način postupiti i s njegovim pepelom.

Često prelistam stare novine kako bih prisjetila sebe i druge kako je TO radila Velika koalicija za vrijeme trećejanuarske diktature. Zgodno je i kao pouka ovoj vlasti da zna što tišti male ljude i što je važno što bolje riješiti, taman to netko nazvao kupovinom glasova. Pa naravno da će mali čovjek "prodati" svoj glas onome tko će najbolje zastupati njegove interese. Neće valjda glasovati za "lijepe oči". Dakle idemo s prvim pasusom (reče Mrak da ih treba biti najmanje 3):

Slobodna Dalmacija, srijeda, 4.9.2002.
Povratak na termopeći!
Dvotarifno mjerilo isplati se samo onim kućanstvima koja imaju termoakumulacijske peći koje se u pravilu pune noću, od 23 do 7 ujutro. A baš te iste termopeći, prelaskom na konvektore, rashladne uređaje i sl., mnogi su građani prošlih godina masovno bacali pred kuće i vozili na otpade

U povodu pročitah:

Prvi svibanj predstavlja simbol borbe radnika za svoja prava, za solidarnost, za postizanje zajedničkih ciljeva i napose za poboljšanje radnih uvjeta. Ta je borba međunarodna, bez geografskih a kamoli socijalnih barijera. Već polovicom 19. stoljeća, sindikalni pokreti industrijskih zemalja Zapadne Evrope i Sjedinjenih Država energično zastupaju poboljšanje neljudskih egzistencijalnih i radnih uvjeta velike većine radnika, a središnji zahtjev predstavlja uvođenje osmosatnog radnog vremena. Posebno odlučnu borbu za osmosatno radno vrijeme povele su američke radničke organizacije. Država Illinois prva uvodi osmosatno radno vrijeme, 1866., ali zakon je sadržavao velika ograničenja koja su praktički onemogućavala njegovu primjenu. Prvog svibnja 1867. trebao se početi primjenjivati taj zakon, pa je na taj dan organizirana velika radnička manifestacija u Chicagu. 1884. je "Federation of Organized Trades and Labour Unions" označio 1. svibanj 1886. kao krajnji datum, nakon kojeg će američki radnici odbijati raditi duže od osam sati dnevno. Tog 1. svibnja 1886. dogodio se veliki štrajk diljem SAD-a. U samom Chicagu štrajkalo je 80000 radnika koji su i sudjelovali u uličnoj manifestaciji.