Tagovi

Koliko dana u godini radite za državu?

Da se malo maknemo od partizana, četnika i ustaša... :-)

Udruga poreznih obveznika Lipa, danas je službeno objavila svoj kalkulator "Dan porezne slobode" u kojem možete vidjeti koliko dana u godini radite za sebe i svoju obitelj, a koliko za interesne skupine uhljeba.

Ako cijelu godinu promatramo kao nekakav radni period, dan porezne slobode je onaj dan u godini u kojem plodovi vašeg rada počinju pripadati vama a ne drugima. Procjene su da za prosječnog hrvatskog radnika dan porezne slobode počinje 1. srpnja, što zapravo znači da od početka godine do 1. srpnja radnik radi za državu, a od 1. srpnja do kraja godine radi za sebe i svoje bližnje.

Kalkulator polazi od vaše neto plaće, uzima u obzir grad/općinu (zbog prireza), broj djece, broj uzdržavanih osoba, invaliditet i da li ste umirovljenik, a osim toga uzima u obzir i vaše troškove i potrošačke navike, poput iznosa kredita koji otplaćujete, mjesečni trošak za hranu, režije i brojne druge parametre.

Pritiskom na tipku "Izračunaj" dobit ćete detaljan ispis koliko vam uzimaju novaca, počevši od bruto plaće, te informaciju koji je vaš dan porezne slobode i koliko dana u godini radite da bi napunili državni proračun.

Predlažem uvođenje novog poreza

Ne, nisam sišao s uma i nisam se najeo ludih gljiva.

Ako to moru raznorazni salon-ljevičari, iPhone marksisti i slični uhljebi, zašto to ne bi mogao i jedan libertarijanac?

Tja, svi smo svjesni složenosti trenutka u kojem su se našle naše drage državne financije: velik je deficit, odnosno raskorak između onog što ulazi i što izlazi iz proračuna, veliki su i dugovi kojima su ministri financija ove i svih prethodnih vlada zadužili našu djecu kako bi mogli financirati pogodovanje raznim interesnim skupinama koje su ih za uzvrat dovele na vlast ali i održavale tamo. Privilegija, pardon, prava na svakom koraku - sve to treba plaćati, a nema monetarne suverenosti pa da lovu jednostavno naprintamo kao za vrijeme Juge. Sve su to teškoće s kojima se susreću financije ove naše mlade demokracije.

S obzirom na to da je već i vrapcima na grani jasno da neće biti nikakvih strukturnih reformi jer se u stečena prava ne smije dirati, odgovor može biti i jest (kao i do sada) samo jedan: novi porez.

Osobni bankrot

Posljednji krug političkog cirkusiranja koje se vodi oko pitanja na čija leđa svaliti teret problema s kreditima u francima, kao i jednokratnog oprosta duga onim dužnicima koji zadovoljavaju “određene” (milošću mudrih vlastodržaca definirane) kriterije, ponukala me istražiti kako se takve situacije rješavaju u civiliziranijim društvima od ovog našeg.

Dakle, naprednija društva odavno poznaju pojam bankrota. Bankrot služi tome da se dužnik ne drži u vječnom dužničkom ropstvu, već da se iz njega može izvući, naravno uz određenu cijenu. Ovdje se nećemo toliko baviti bankrotima pravnih osoba, već (aktualno) osobnim bankrotima i to nakon one faze restrukturiranja dugova i kojekakvih nagodbi između dužnika i vjerovnika, dakle ona situacija kad obje strane shvate da više nema dalje a kakva se realno može dogoditi u bilo kojem dužničko-vjerovničkom odnosu. Što dakle u toj situaciji mogu očekivati građani pojedinih zemalja?

SAD

Dragi potrošači, opet su vas zaštitili

Socijalisti iz Bruxellesa su, čini se, odlučili napraviti još jedan korak kako bi zaštitili svoje stado ovaca od pogubnog djelovanja tržišta. To je tim više bilo i za očekivati s obzirom da je na mjesto povjerenika za zaštitu potrošača zasjeo naše gore list.

A radi se, ni manje ni više, nego o jednom od najvećih zala današnjice: računalnim igricama.

Naivan čovjek zapitao bi se što je to toliko strašno u tim igricama, pa nisu li igrice prije svega zabavne. Ne i novi Europski povjerenik za zaštitu potrošača. Dotični je odmah prepoznao eksploataciju nedužnih igračkih klasa i junački zaključio da je riječ o velikoj prijevari. A to se mora spriječiti, jer ljudi bivaju varani i manipulirani. Mami ih se tobožnjim tvrdnjama da su igrice besplatne, pa kad se navuku onda im se nude kojekakvi dodatni sadržaji koji se plaćaju. “Potrošači, pogotovo djeca, moraju biti bolje zaštićeni od neočekivanih troškova iz ‘in-app’ kupovanja” – kaže naš povjerenik.

Nevjerojatno je koliko se često djeca koriste kao sredstvo manipulacije. Čuvajte se kad ljudi iz vlasti počnu spominjati vašu djecu.

Priručnik za razvoj poduzetništva

Prenosim objavu priručnika za razvoj poduzetništva koji su pripremili Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) i Udruga za promicanje individualne slobode “Iustitia” zajedno sa tekstom objave. Ovaj priručnik od 50-tak stranica predstavlja osvježenje na domaćoj ekonomskoj i političkoj sceni i nudi stvarnu alternativu u smislu potrage za izlaskom iz krize:

U 23 godine postojanja suvremene hrvatske države, bili smo svjedoci strašnih posljedica nepromišljenih i neuspješnih intervencija državnog monopola sile u mnoge sfere života hrvatskog društva, a posebno u gospodarstvo. Porezno opterećenje u Hrvatskoj jedno je od najvećih na svijetu, radno zakonodavstvo preuzeto iz sustava samoupravnog socijalizma jedno od najrigidnijih u Europi, a glomazan aparat državne uprave iznimno je birokratiziran i neučinkovit.

Država tako svojim politikama sustavno guši i uništava najmanje poduzetnike, kojima je i u najslobodnijim tržišnim uvjetima teško pokrenuti uspješan biznis koji će stvarati (a ne samo redistribuirati) bogatstvo, nova radna mjesta i omogućavati pojedincima da žive od plodova svoga rada, a ne od socijalnih davanja.

Vic o ljevičaru, desničaru i libertarijancu

Znate onaj vic kad su ljevičar, desničar i libertarijanac doživjeli brodolom i našli se sami u čamcu na uzburkanom moru?

E, plove oni tako i naiđu na neki otok te se na njemu iskracaju. Ubrzo su bili okruženi do zuba naoružanim domorocima prijetećeg izgleda, te su ekspresno odvedeni u selo pred poglavicu. Poglavica, odmah se vidi da s njim nema šale, mrko ih promotri te im reče:

"Ovo je otok plemena Ministarstva financija. Mi smo sluge boga Proračuna, božanstva koje nam je dalo sve što imamo. Bez Proračuna nema ljetine, nema riba, ne pada kiša i ne izlaze sunce i mjesec. Sve što imamo dugujemo Velikom Proračunu. A on zauzvrat traži žrtve. Ljudske. Stoga ćemo vas razapeti i odrati vam kožu i od nje napraviti bubnjeve koje ćemo fiskalnim politikama predati bogu Proračunu. Ali, mi smo i socijalno osjetljivi ljudi. Stoga ćemo vam prije toga ispuniti posljednju želju. Birajte."

Uplašeni brodolomci su se nervozno pogledali.

Epilog jedne promašene ideje: francuski porez na bogate

Sjećate li se onog bisera francuske socijalističke misli na čelu s Ukletim Hollandeom ( kako ga od milja zove bloger NedjeljniKomentar), tj. zakona o 75% poreza na bogate, masovnom bježanijom imućnijih Francuza koji su glasanjem nogama lijepo demonstrirali što misle o takvim idejama, te cirkusom oko izabranog žrtvenog janjca Depardieua?

E, ima nastavak :-)

Krajem prošle godine, Ustavni savjet Francuske pokazao kako u Francuskoj ipak još postoji glas razuma i na sveopće nezadovoljstvo onih koji progresivni porez smatraju korisnim i poštenim zaključio kako taj zakon krši principe jednakog oporezivanja. Iako zli jezici tvrde da su to napravili pod pritiskom desničara, ja si to volim tumačiti na način da su samostalno mućnuli glavama i donijeli ispravan zaključak. Veliki plus za Ustavni savjet Francuske.

Izvor: www.index.hr

Tu, naravno, priči nije kraj. Depardieu je uzeo rusko državljanstvo jer je tamo porez 13%. Ha!

Gérard Depardieu: heroj a ne zločinac!

Sjećate li se slavnog poreza na bogate u Francuskoj od prije koji mjesec? Predsjednik Hollande zaključio je da je pravedno da se bogate optereti stopom od 75% kako bi jače pridonijeli oporavku gospodarstva.

Vođeni otprilike istom neobičnom gospodarskom logikom kao i ministar Linić kad je zaključio da povećanje PDV-a na 25% ne znači automatski i pad potrošnje, Francuzi su zaključili slijedeće:

Porezom će dvije godine biti obuhvaćeni oni koji zarađuju više od milijun eura na godinu, a takvih je u Francuskoj oko 1500. Oni bi u prosjeku plaćali 140 tisuća eura na ime tog poreza, što bi državnu blagajnu obogatilo za oko 210 milijuna eura.

Francuski parlament izglasao porez od 75% za bogate

Osim što je duboko nepravedan, takav porez je i krajnje gospodarski štetan, a gornje kalkulacije Francuza potpuno neutemeljene i nerazumne.

Užasnuti kritičari takvog poteza su, naravno, posve uzaludno prosvjedovali:

O moralnosti većinskog odlučivanja

Ljudi su željni demokracije, željni su direktnijeg sudjelovanja u vlasti. Suočeni s bahatim vlastodršcima koji donose odluke koje nisu u skladu sa željama i interesima svekolikog pučanstva žele preuzeti stvari u svoje ruke i o stvarima odlučivati referendumski. Jer, na kraju krajeva, tko može bolje procijeniti narodni interes od naroda samog...

Što ne valja u gornjoj slici?

Na prvu loptu, ako usporedimo direktnu demokraciju sa predstavničkom demokracijom (a pogotovo sa tzv. prosvijećenim apsolutizmom), ona definitivno ima svojih prednosti. Ako većina ljudi želi neki zakon, ta će odluka tada biti i sprovedena. U predstavničkoj demokraciji to ne ide tako.

S druge pak strane, stavimo cijelu priču u kontekst državnog proračuna.

Jeste li protiv rezanja plaća u javnom sektoru? Naravno, jadni ljudi.
Jeste li za izgradnju Pelješkog mosta? Da, ne možemo biti nepovezani.
Jeste li za pozamašne poticaje gospodarstvu? Naravno. Tko bi normalan radio bez poticaja.
Jeste li za povećanje proračunskih sredstava za besplatno zdravstvo i školstvo? Naravski. To su tekovine civilizacije.
Jeste li za povećanje poreza bogatima i bankama? Naravno. Ožeži po njima.

Populizmom protiv siromaštva: 1:99

Parola 1:99 postala je neobično popularna u ovom svijetu potresenom ekonomskom krizom. Bacaju se teze o okradenom narodu, vade se iz naftalina jeftine marksističke teze o eksploataciji radničke klase od strane zlih kapitalista. Posebno je zanimljiva teza da je cijeli sustav "antibiološki" (o čemu se pisalo na pollitika.com) koji izvor ima u marksističkoj tezi da plaće u kapitalističkom sustavu uvijek završavaju na razini pukog preživljavanja radništva, iako i malo dijete može vidjeti da to nije istina.

Tvrdnja da su jedni siromašni zato što su drugi bogati samo demonstrira temeljito nepoznavanje ekonomije i društvenih odnosa općenito: onih 1% otvaraju nova radna mjesta! Malo njih se, naime, bunilo u dobrim vremenima, recimo negdje 2006 - kako u SAD tako i u Hrvatskoj. Sve je bilo super, bilo je kredita, gradilo se, vladajuća stranka kupovala birače novim "pravima" koji su se financirali iz poreza i kredita ... milina jedna. A kad dođe kriza svi se odjednom sjete bogataša i eksploatacije. Izgleda kao da su sve nas zločesti bogataši dočekali iz zasjede i temeljito nas opelješili i tako doveli u krizu.

Najviše ocijenjeni članci