pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Najnovija zagrebačka hit sapunica, svađa bračnog para Radeljak-Pokos, dobila je impozantni prostor ne samo u pisanim medijima žute štampe već i u središnjim vijestima HRT-a i Nove Tv.
Vijest koju su upućeni skoro pa očekivali, ostali je puk iznenadila. Žene su na strani Vlatke, Udruga za zaštitu životinja tj. njihova krzna, zadovoljno trlja ruke, muška populacija radije pije pivu nego da se o tome očituje, i tako redom. Baka Marica s trešnjevačkog placa još nije Knjazu izrekla svoje mišljenje, a čeka se i reakcija B.a.b.a. Vlatka je i dalje u zavjetu šutnje, barem dok se ne dočepa svoje odjeće i šminke, pa uređena stane pred kamere.

Završila je još jedna neobična kazališna predstava, izblijedio je još jedan skandalozan zidni plakat, gotova je i promocija knjige, a na sreću i neizbježni Eurosong. A sve to kao najavna uvertira još jednog Gay Pride koji nam tek predstoji.
Gay, queer, seksualne i rodne manjine, tek su neki od naziva za one koji se vole neobično; istospolno. O.k.- rekli bismo kad sva ta događanja ne bi u posljednje vrijeme napadno zavladala medijskim prostorom. Ako se toj i takvoj skupini suprotstavite, ako samo kažete da pretjeruju, odmah dobivati etiketu homofoba koji ne razumije i ne prihvaća različitost! Glupost!

Naravno, vijest je stara više od tjedan dana, ali eto naprosto bode i ne da mira zdravom razumu. Svi su već sažvakali i osudili potez ministra obrane Berislava Rončevića koji je uprizorio male ratne igre za svog sina i njegov II razred O.Š.Bukovac ali nitko nije zatražio račun!?
Iz trgovine ne smijete izaći bez računa, ali spustiti helikopter s desantnom jedinicom bez pravog razloga, a potom uspostaviti izravnu telekomunikacijsku vezu s našim vojnicima u Kabulu; to da! Ili je razlog zapravo velik – pokazati svima da mali Rončević ima strašnog tatu.
Dobro, taj tatica nit vozi helikopter niti je vojnik, ali je zato ministar pa može što hoće. Račun će ministarstvo knjižiti već u neku rubriku, vjerojatno onu all for fun! Da stvar bude bizarnija, radi se o helikopteru Mi-24 koji je trebalo utrapiti Gruziji no zbog političkih razloga stvar je propala a helikopter proglašen neperspektivnim.

Osim po stadionu Dinama i Zoološkom vrtu, Maksimir sa svojim livadama i perivojima već je godinama sinonim za masovno okupljanje i druženje građana Zagreba povodom Prvog maja. Pohod u maksimirsku šumu dio je tradicije grada koji brzo i rado prihvaćaju svi oni koji se u njemu zateknu. Tako se i ove godine uz hrvatski jezik čuo i kineski, njemački, engleski...
Bila je to i jedinstvena prilika da se na najbolji mogući način pokaže modna osviještenost naših sugrađana. Za modne stiliste bio je to praznik boja, dezena i kroja u kojoj je prevladavao stil – obuci što imaš! Vidjelo se tu trenirki svih marki, odijela s kravatom, majica sa šljokicama, traperica svih vrsta, a našla se i pokoja štikla! Modni Zagreb prošetao je neke čudne krpice ali u tom šarenilu svega i svačega bilo je ne stila, ali duha simpatične svaštarnice, svakako.

Biti ili ne biti bahat, kod nas nema dileme! Glas za bahatost makar i onu bez pokrića, daju političari, estradnjaci, sportaši, odvjetnici. Bandić, Marković, Sanader, Zagorac, Glavaš, Kosor, Rojs, Šeks, Mamić... tek su neka iz plejade dobro nam znanih lica koji svojim djelima i javnim istupima nasmijavaju, iritiraju ili bacaju u očaj razumne.
Bandić kao spretni Kikaš prosipa metropolom svoj kameni mentalitet razmećući se novcem koji je najmanje njegov. Poput zaigrane šiparice u shopping centru, mahnito juri gradom ne propuštajući otvaranje čoko-bara, trgovine s čarapama, ili dočeka zlatnih sportaša. Igrom krute sudbine, izostao mu je izlet u Cardiff, a tamo bi ionako samo mogao tješiti još jednog sličnog sebi.

Stranačka previranja unutar najjače oporbene stranke u Hrvatskoj, svakim danom dobivaju neke nove obrise. Teško zdravstveno stanje i ostavka njihovog dojučerašnjeg lidera, unijelo je pozamašan nered u SDP. Funkcija predsjednika i odabir kandidata stranke za premijera, samo su dio pitanja koja su, već nakon nekoliko dana, stvorila mnogobrojna nagađanja. Ono što se do jučer činilo gotovo pa izvjesno, a to je da Željka Antunović nastavi tamo gdje je Račan stao, pretvorilo se u stranačko prepucavanje i više nego zanimljiv medijski materijal. No, jedno ipak ostaje nejasno – gdje je to i zašto pogriješila i da li je uopće pogriješila Željka Antunović?

Još se nisu stišali svi komentari ni dojmovi nakon debakla hrvatsko-mađarske kandidature za Euro 2012 u Cardiffu. Prvotni šok i nevjericu zamijenila je ljutnja i nelagoda. Jer, izgubili smo već u prvom krugu ne dobivši ni jedan jedini glas! Prisjećam se izjava i komentara u novinama, gledam i prebrojavam tko je sve otputovao, tko vodio djecu, a tko sebe častio besplatnim putom. Prisjećam se i zloduhog proroka Mamića koji je stalno ponavljao o crnom novcu Ukrajinaca. Nismo mu vjerovali, ni mi ni Vlatko Marković. O snazi ukrajinsko-poljske kandidature govorio je i Dario Srna, pa smo samo lakovjerno odmahnuli rukom. Danas nam se sve to vraća i sjeda na staru ranu, jer još nismo zaboravili kandidaturu Rijeke za Mediteranske igre koju smo izgubili ne jednom, nego dva puta. Sportski moćnici sakupljeni u UEFA-i zadali su nam novi udarac; neočekivan i bolan. I nije to zato što smo izgubili organizaciju već zato što nismo dobili niti jedan njihov glas! E to je već nešto oko čega trebaju razmisliti i Marković i Mateša i vječito sklon pametovanju, čovjek s nebrojeno ''sportskih prijatelja'' - Tonči Vrdoljak.

Tko se još sjeća veljače 2006. g. i početka velike akcije čišćenja Hrvatske? Naime, početak veljače bio je označen kao start utrke za okoliš bez plastičnih boca. Sav ostali otpad, onaj krupni i onaj nešto sitniji, tada je bio u drugom planu. Krenulo se u lov na ''blago'' nazvano PET ambalaža. A čistilo se zdušno! Kopalo se, oralo i ronilo i sve s istim ciljem – sakupi što više; sakupi sve, kao da skupljaš slike Pikachu-a.
Naši su marljivi ljudi preko noći postali osviješteni građani koji cijene okoliš u kojem žive. Čistilo se i preko granice Lijepe naše, pa su vodenim putem kao po splavi, pristizale boce iz BiH a bome i iz Srbije.

Danom rođenja počinje otkucavati smrtni sat svakoga od nas. Trenutak kad će se to dogoditi određuje sudbina i tu ne možemo ništa. U tom smo trenutku svi isti, bez obzira na prošlost i bez obzira pripadali ''bijelim, žutim ili crvenim vragovima''.
Ovih smo dana svjedoci posljednjih trenutaka u životu jednog političara koji je obilježio političku scenu Hrvatske svojom mirnoćom, razboritošću ali i neodlučnošću.
Voljeli ga i cijenili kao političara ili ne, neke činjenice ostaju neosporne. O tome će najbolje suditi povijest. No, jedna je druga stvar interesantna a to je, tko, što i kako pristupa i govori o Ivici Račanu u ovom delikatnom trenutku.

Hrvatska je bez sumnje zemlja čudnovata, da ne kažem bajkovita. U lijepoj našoj poput Alise, neki se ministri gube u prostoru i vremenu. Jedino premijer, nije izgubljen jer on zna koliko je sati. Ostatak njegovog kabineta bavi se ili glumi da se bavi važnim stvarima.
Kolinda još uvijek lovi neprijavljene radnike na ''baumšteli'' Ministarstva vanjskih poslova, Čobanković sakuplja rasuto mlijeko iz ''Dukata'', Kalmeta traži grijače za autocestu, Primorac radi popis svih Hrvata koji još nisu završili srednju školu. Jadranku su poslali kod Bozanića na misu, a ministricu pravosuđa Lovrin da otvori još koji noćni bar; tek toliko da se nađe našim nogometašima kad požele malo provoda. Dropulićka telefonira Rojsu da upali bagere, dok ministar Šuker pokušava otkriti zakonitosti visoke matematike i učinkovitost skidanja viška kilograma uz pomoć popularne UN dijete.

ČEMU SLUŽI GLAVNI GRADSKI TRG

Središnji zagrebački trg Josipa bana Jelačića ima svoju povijest, svoje priče i svoja događanja. Od negdašnjeg običnog placa, do danas je ostao sačuvan tek kip bana ali i on je, kako znamo imao svoja putovanja, premještanja i okretanja.
Svugdje u svijetu glavni gradski trg svojevrsno je ogledalo cijelog grada i njegovih stanovnika, pa tako i ovaj naš. I što nam to govori omiljeni Jelačić plac i u što se pretvorio?
Pamtimo ga po najvećem prosvjednom okupljanju svih onih koji su stali uz Radio 101 ali i po mnogobrojnim dočecima naših uspješnih sportaša, proslavama Novih godina, sakupljanju potpisa na razne peticije itd. Na njemu već godinama sviraju popularni Kraljevi ulice, povremeno nas zabavlja pantomimičar i sve to kao dašak europske supkulture spremno prihvaćamo u okrilje grada.