Narod je dobio svoj harač i 1% veći PDV. O tome je već sve rečeno i napisano. No ne mogu si pomoći da ne primjećujem kako je porez na dobit ostao isti (20%). Kada je pojedinac uspješan i prima iznad prosječnu plaću, država mu uzme krizni postotak. Kada je firma uspješna, država tu ostavlja stvari kakve jesu. Ako dobiti nema, nema poreza. No država ide i dalje pa kaže da ne postoji porez na dividende jer ga je ukinula 2005. godine. Od 2001. do 2005. je postojao i iznosio je 15%.
"'Fala Bogu, ne moram platit porez na dividendu od HT-a." mnogi će sa uzdahom reći. Čak je i HDZ igrao na tu kartu (isti taj HDZ koji ga je 2005. ukinuo) za vrijeme izbora. Zašto nisu rekli kako je Deutsche Telekom AG vlasnik 51% T-HT-a što iznosi 41.793.153 dionica. Ove godine je dividenda HT-a iznosila 29,99 kn što ispada da je iz Hrvatske neoporezivo otišlo 1.252.476.958,47 kn (1.2 mlrd kn). Da je na snazi porez na dividende iz 2001. (15%), samo od HT-a bi u državnu kasicu došlo preko 187 milijuna kuna. Ali nije. Isto tako je prošle godine dividenda HT-a iznosila 25,56 kn pa je iz Hrvatske izvučena slična količina novca.
Sanader je to opet učinio. Ovaj puta nije rukomet, nije Arena, nije EP u nogometu, nisu Slovenci. Otišao je još dalje, iznenadio je još više – stavio je sebe u centar priče. Zašto? Da li je bolest, ucjena, Bruxelles ili pogled s Pantovčaka; nije bitno. Sljedećih par mjeseci novine će pisati, ljudi na kavama će pričati – o Sanaderu.
Jedno je sigurno, ovaj rujan 2009. će biti žetva gnjeva. U jednom komentaru na dnevnik Zvone Radikalnog sam napisao vođen Monty Pythonovskom "always look on the bright side of death" da mi je u jednu ruku drago što je SDP izgubio jer će HDZ ovaj puta kušati juhu koju su kuhali sve to vrijeme jer više nema "ona vlada – nismo mi".
Studentski štrajk se lagano razvodni i prestaje biti zanimljiv medijima. Mnogi građani odobravaju štrajk, no ne podržavaju ga. Riječ odobravaju sam sa pravom odabrao jer je jedno govoriti a drugo doći i zaista podržati nekoga. Studenti traže (među ostalom, g. Ivo) besplatno školovanje. Iako sam ja osobno za to da postoji neki model plaćanja studiranja, kako bi se poboljšali uvjeti zaposlenih u prosvjeti, podržavam i odobravam da je školovanje besplatno.
Neka se dr. Ivo zapita gdje bi danas bio i da li bi uopće mogao sa kamenjara u "beli svet" da je njegova obitelj morala platiti, primjerice, 5 tisuća maraka za njegov studij. Neka se to i ostali političari zapitaju gdje bi danas bili da tada školovanje nije bilo besplatno. Mnogi bi ostali čuvat ovce da onaj sistem nije bio socijalno orijentiran. Danas su svi to zaboravili.
U petak je na robnoj burzi u New Yorku cijena sirove nafte pala za 10,27% na cijenu od $77,70 po barelu. Radi se o futures ugovoru s isporukom u studenom.
Prisjetimo se, vršna rekordna cijena barela sirove nafte u ožujku 2003.g. je iznosila $147,27 i do danas je ukupno pala za 47,24 posto.
INA u utorak korigira cijene. Hoće li se opet vaditi na to famozno "mediteransko tržište nafte"? I zašto to "mediteransko tržište nafte" (op.a. kojeg nisam uspio "izguglati" osim u izjavama iz INE, btw) toliko jako odstupa od svjetskih burzi nafte?
Kada su cijene nafte divljale na svjetskim tržištima, tada je INA marljivo korigirala i gledali smo mnoge "proboje" psiholoških granica koja je prvo bila 8,00 kn, pa 9,00 kn i na kraju 10,00 kn. Zatim je nafta počela gubiti vrijednost ali ne i na "mediteranskom tržištu".
P.S. ima netko link sa cijenama nafte na tom "mediteranskom tržištu"?
Zašto naši zastupnici još uvijek dižu ruke iako smo odavno „opljačkani“?
5.5.2003. - VJESNIK
U velikoj vijećnici Hrvatskog sabora radnici Siemensa obavljaju završne radove na uvođenju sustava za elektroničko glasovanje koje će zastupnici početi primjenjivati od iduće sjednice, koja počinje u srijedu. Ubuduće se tako odluke u najvišem zakonodavnom tijelu više neće donositi dizanjem ruku nego pritiskom na tipku s oznakom plus, minus ili nula, a rezultati glasovanja prikazivat će se na tri displeja. Svaki od 151 zastupnika dobit će ključ s magnetskim kodom pomoću kojeg će se moći utvrditi broj zastupnika u Sabornici, a ujedno će se moći spriječiti da netko glasa više puta. Kako je pojedini zastupnik glasovao zabilježit će kompjuter, a ti podaci isprintat će se minutu kasnije. Tako će glasovanje i dalje biti javno, iako oni koji sjednice prate preko televizije neće moći vidjeti kako je tko glasovao.
Upravo ovo vrijeme oko Božića, najkršćanskijeg blagdana, me potaklo da sastavim ovaj dnevnik. Iako je sve oko Isusa i Kršćanstva po defaultu dogma, postoje neke stvari koje su jako mutne. Na prvi pogled će ovo sve izgledati kao neka "teorija zavjere". Vjerojatno i je :-D. Ne tvrdim da su svi podaci u ovom dnevniku točni - ipak pričamo o religiji. Uspio sam (potvrdno) provjeriti oko polovine. To (mi) je dovoljno da se pokrene neka rasprava o temi. Na kraju krajeva, za sada ne postoji niti jedan povijesni dokument koji spominje Isusa. Zar je moguće da niti jedan nepristrani povjesničar koji je živio u tom vremenu nije smatrao bitnim za zabilježiti osobu koja hoda po vodi, vraća vid slijepima i oživljava mrtve? Ili su u tom dobu samo Isusovi apostoli znali pisati?
Jedna od prvih nepravilnosti koje su me zatekle na biračkom mjestu je TEHNIČKA OLOVKA! Naravno, odmah sam to prijavio. Nadam se da su i ostali kao ja ponijeli svoju kemijsku sa sobom. No kako je moguće da nitko to nije drugi primijetio do sada (14 sati). Šteta što nisam ponio foto aparat da slikam stol sa tehničkom olovkom i to još zavezanom špagom. Uopće ne želim pomisliti što će se dogoditi sa listićima koji su eventualno ispunjeni olovkom. Ili je to tako normalno? Ti odluči pa ćemo mi odlučiti da li si dobro odlučio..
Radi se o 7. izbornoj jedinici. Toliko za sad.
Moj otac je rodom iz Slavonije pa sam znao, kao mali, ljeta provoditi u Zlatnoj Slavoniji. To je bio pravi doživljaj dječaku koji je odrastao na urbanom asfaltu Zagreba. Sve te domaće životinje, polja dokle ti pogled seže, komšijine trešnje (kasnije i kćer), ribolov na Dravi. Od prvih zraka sunca pa do trena kada kokoši krenu spavati, družio sam se sa bratićem koji mi je ujedno i vršnjak. No s vremenom smo odrasli pa neko vrijeme nisam dolazio i nismo se vidjeli sve do prošle godine kada je on došao u vojsku. Ja na faks, on u vojsku. Pričamo mi tako o životu i planovima. "Uzet ću neku zemlju, red paprike, red duhana, red kukuruza", priča on meni. "Što je sa studijem?", pitam ga. "Ma što će to meni, ja sam seljak", razočarano odgovori.
Već neko vrijeme slušamo priče o legalizaciji lakih droga. Čak se i HDZ podlo okoristio tom temom u predizbornoj kampanji s plakatom "protiv legalizacije". No ono što se svaki puta zapitam kada vidim riječ "legalizacija" je: o čemu ti ljudi pričaju? Razumijem da prosječan građanin ne razlikuje dekriminalizaciju od legalizacije, no novinari bi svakako trebali napokon naučiti razlikovati te dvije riječi. Marihuana, najpopularnija laka droga, nije legalna nigdje u svijetu. Legalizacija marihuane bi značilo da se može posredovati/uzgajati neograničena količina iste. To nije slučaj nigdje u svijetu. U Nizozemskoj je marihuana dekriminalizirana do tih razmjera da je omogućena kontrolirana slobodna prodaja i konzumacija u za to predviđenim mjestima. Paradoksalno time, uzgoj marihuane nije dozvoljen. Od kuda onda sva ta marihuana u coffeshopovima? Marihuana se ilegalno uzgoji i ilegalno proda coffeshopu koji je zatim službeno i legalno "proknjiži" te preprodaje (max. 5g po osobi) konzumentima. Zato se kaže da tamo marihuana "pada s neba" jer je ima a ne smije se uzgajati (iako postoji dio zakona koji omogućuje uzgoj 5 biljaka po kućanstvu).
