U ranim fazama države porezi su blagi u svojem pojavljivanju, ali ipak donose ogromne prihode…kako vrijeme prolazi, a kraljevi nasljeđuju jedni druge, oni gube svoje plemenske navike u korist civiliziranijih. Njihove potrebe i hitnosti rastu…uslijed raskoši u kojoj su bili doneseni. Stoga oni nameću svježe poreze na svoje predmete... oštro povisuju stopu starih poreza radi povećanja svojih doprinosa…Ali učinci na poslovanje zbog tog porasta u oporezivanju čine ih osjetnima. Ljudi se ubrzo obeshrabre u poslu usporedivši svoju zaradu s bremenom njihovih poreza…kao posljedica toga proizvodnja opada, a s njom i doprinosi oporezivanja.
Ibn Khaldun - 27.05.1332. Tunis - 17. 03.1406. Kairo;
Sex & Crkva & Vlast
Sigurno svi znamo za bezgrešno začeće, jedno od temeljnih misterija kršćanske vjere, slijedno tome i katoličke crkve, čije smo posljedice upravo neki dan proslavili. Stvar je u tome što je, prema navedenom predanju, Marija zadržavši svoju nevinost, rodila zdravo muško dijete. Jasno da na takvo medicinsko obrazloženje se pojavio nemali broj onih koji su izrazili svoju opravdanu sumnju, te je za te i takve objavljena otorinolaringološka dopuna priče gdje se detaljno objašnjava da je navedeno začeće izvršeno kroz uho.
Najgore vrijeme je vrijeme heroja!
Ovaj dnevnik nastaje iz donekle nevezanog komentara koji se trebao pojaviti na Luninom dnevniku Stvarnost jedne generacije kao nekakav logičan nastavak misli kronološki postavljeno iza 80-tih.
Stoljeće III
Na samom početku ovog upisa još jedna veza (link kako se sad voli reći) s nečim što možda mnogi nisu nikad pažljivije promotrili: onaj Sv. Juraj, rad austrijskih kipara Kompatschera i Windera, nesretno smješten ispred Kamenitih vrata na Trgu braće hrvatskog zmaja u Zagrebu (kladim se da mnogi nisu nikad ćuli za taj trg). Za razliku gotovo svih standardnih Sv. Juraja, koji su prikazani u punoj akciji ubijanja zmaja i zaštite bajne djeve, ovaj prikazuje našeg heroja neposredno nakon bitke, osamljenog uz mrtvog zmaja. Atmosfera spomenika je kontemplativna, tiha i mirna kao suprotnost strašne borbe u kojoj je Sv. Juraj kopljem usmrtio strašnu neman koja je godinama terorizirala Salem jedući njihovu djecu. Mogli bi čak reći da je atmosfera tužna kao što je možda i Sv. Juraj tužan kao posljedica stresa i realnosti “što sad?”. Ako ogolimo priču do kraja možemo reći da je Sv. Juraj tim možda nepromišljenim činom, kojeg bi osudile sve udruge za zaštitu životinja, postao nezaposlen jer zmajeva više nema i njegova vještina je postala beskorisna kao i on sam (naravno svugdje osim u propagande svrhe kao što i danas možemo vidjeti). Da li je on svjestan te nove realnosti? Vjerojatno nije jednostavno jer za to treba ipak proteći neko vrijeme, vrijeme otrežnjenja.
Neurbani pristup urbane misli
1. Zapad
Uz standardno veselje, važne uzvanike, nebrojene znatiželjnike i samovažne osobe, šarene balone te besplatno i jeftino svašta otvoren je u Rijeci toliko iščekivani “Zapadni trgovački centar”, oliti ZTC za najmilije. Graditeljska pobjeda koja hrabro prkosi krizi i općoj neimaštini dostojanstveno se ugnjezdila na glavnoj ulici zapadnog dijela grada nastaloj poslije onog rata, nekad Bulevar Marksa i Engelsa, danas Zvonimirova ulica. Široka prometnica, pogotovo za ono vrijeme, s četiri trake, obostranim drvoredom i pločnicima zamijenila je davnih pedesetih stari povijesni put, pristup u grad sa zapada koji je prolazio kroz tvorničku zonu i predstavljao smetnju razvoju i sigurnosti. Dio te stare prometnice vidljiv je na Kantridi iznad stadiona i ide do porte “3. Maja” i nestaje među gomile lima i ogromnih hala dok druga strana ide od raskršća na Mlaki negdje do pogona “Torpeda”, odnosno one zbrke objekata koji su od stare cijenjene tvornice ostali.
Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom
Tragom vijesti 07.03.2012. da je Hakerska grupa Anonymous oborila internet stranicu Vatikana:
Anonymous je odlučio danas da obori vašu stranicu u odgovoru na doktrinu, liturgije, apsurdne i anahrone koncepte koje vaša profitna organizacija širi po cijelom svijetu
Ovo je, uz izvrsnu novinarsku reportažu o stanju u današnjoj “Bosni ekstrema” emitiran na talijanskom nacionalnom radiju, povod za ovaj tekst “s odmakom”.
Eto imao novu vladu već 2 mjeseca. Mašala!
Zapravo smo je trebali imati već prije, no nismo, i ako malo razmislimo, osim ono malo manipulacija s izbornim spiskovima, sami smo si krivi odnosno zaslužni što je bilo kako je bilo. Jednostavno kao emisija “Zaželjeli ste, poslušajte” dobili smo što smo htjeli. Da li smo upravo to htjeli, vjerojatno baš i ne. Samo malo razmišljanja je bilo dovoljno da se shvati gdje ćemo stvarno dospjeti, a i dospjeli smo, no očito tog razmišljanja nije bilo ni približno dovoljno. U sustavu gdje samo manjina dobiva a većina gubi nažalost većina je mislila da može biti u onoj manjini što dobiva što je samo upućuje na zabrinjavajuću bedastoću većine.
Djeca sportaši kao roditeljski projekti
Tada su isplivale mračne priče odnosa sa ocem-menađerom koji je njene neuspjehe, ali i uspjehe, “nagrađivao” ponižavanjima, uvredama i nerijetkim okrutnim batinama. To je bio način na koji je Mirjana dobivala “dopunske” treninge već niz godina, a puklo je kad je imala 16 godina i kad je napokon stekla dovoljno samopouzdanja i hrabrosti da se najprije sakrije, a zatim i pobjegne što je dalje mogla.
Nedavno su održani Dani Orisa, a za one koji ne znaju o čemu se radi kratko obrazloženje:
Dani Orisa u organizaciji časopisa Oris, odnosno izdavača ˝Arhitekst˝ i udruge ˝ORIS- Kuća arhitekture˝, su tradicionalna manifestacija koja traje dva dana i koja okuplja veliku većinu arhitekata iz Hrvatske i regije. U ta dva dana održavaju se predavanje arhitekata iz cijelog svijeta uz posebno veselje da imamo priliku vidjeti bar nekoliko trenutno najboljih i najvažnijih svjetskih imena. Dani Orisa su vjerojatno jedna od najvažnijih manifestacije tog tipa u svjetskim razmjerima obzirom da se redovito napuni Dvorana Lisinski i još se traži koja karta viška.
Ovaj tekst je nastavak misli iz mog prethodnog dnevnika "Razvoj biračke misli - od majmuna do majmuna" koji je, zbog banalnih ovozemaljskih razloga, u svom kraju zbrzan bez da je cijela misao u potpunosti razvijena. Iako su neki taj dnevnik shvatili kao zafrkanciju to nije bila osnovna namjera, odnosno je, ali samo kao način da se o nekim vrlo ozbiljnim stvarima progovori kroz ridikuliziranje i zezanciju. Metoda koja dovodi činjenice do apsurda, iako nije baš znanstvena, vrlo je zgodna jer zorno pokazuje da su mnoge uobičajene stvari u realnosti upravo apsurdne iako ih nitko takvima ne shvaća jer nitko ne propituje očigledno.
Predizborno promišljanje o smislu svega
1. Opća opasnost
Trenutak nakon što sam počeo pisati ovaj dnevnik čulo se, osim uobičajenog podnevnog pucnja iz gričkog topa, sirena sa svojim uvijek neugodnim zvukom od kojeg se svaki put naježim Zvuk koji se danas čuo je onaj jednolični ton u trajanju od 60 sekundi koji označava prestanak opasnosti. Prestanak opasnosti? Pitam se samo koje opasnosti i tko to misli da je ikakva opasnost prestala? Eto, datum izbora se neumoljivo približava i označavanje prestanka opasnosti je vjerojatno zadnja stvar koja je ovu nedjelju trebala biti označena sirenom, zvonima, talambasima ili trubljama.
