Tagovi

Vlast objavila rat debeloj djeci!

Današnja sjednica Vlade donosi nacionalni program Sheme školskog voća. Shema se deklarira od izuzetne važnosti kao mjera potpore sektoru voća i povrća (malo Vladinih floskulica i mazanja očiju građanima), a izuzetno je jer tako nešto prakticira i EU, of course.

Kao cilj Sheme vlast definira djelovanje na prehrambene navike djece školskog uzrasta. Što bi bilo “djelovanje” u kontekstu prehrambenih navika djece općenito? Vlast polazi od premise da su, citiram:

neuravnotežena prehrana i prekomjeran unos hrane razlog rasta broja debele djece i izvor bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti u suvremenom društvu

Što ako danas-sutra dođu do zaključka da je vodeći uzrok smrtnosti u suvremenom društvu sam čovjek? Ovo pitanje može zvučati kao besmisleno i pretjerano. No može li na isti način besmislena biti citirana hipoteza koja je navodno osnovni razlog uvođenja Sheme?

Rješenje krize u Hrvatskoj

Postoje područja u kojima Hrvatska bez dvojbe bilježi značajan rast. Ta područja su: porezno opterećenje, nezaposlenost, siromaštvo, cijene/inflacija, broj zatvorenih tvrtki i obrta, deficit državnog proračuna uz istovremeni rast državne potrošnje i birokracije, neučinkovitost državnog i javnog sektora, dugovi javnih tvrtki, dugovi socijalnih i zdravstvenih ustanova države, javni dug kojega na račun građana kreiraju političari na vlasti, političke afere, broj neriješenih sudskih predmeta, rast zakonodavnog i regulatornog okvira.

Vladina internetizacija Hrvatske je politička manipulacija

Vlast je zamislila Hrvatsku kao zemlju u kojoj svaka kuća i svaki građanin mora imati dostupan najmoderniji i najbrži internet, naravno i jeftiniji.

U tu svrhu pokreće projekt izgradnje optičke mreže širom zemlje, pri čemu bi se postojeća optička infrastruktura javnih tvrtki trebala usput integrirati u cjelovitu mrežu. Vlasništvo nad tom novom mrežom političkom odlukom prenosi se na tvrtku “Odašiljači i veze” – koja je u državnom vlasništvu. Toliko o neshvaćanju konkurencije i na koji način ona djeluje na tržište, očito je bolje stvarati državni monopol. Ne znam zašto se u tom pogledu ne čuje ni glasa iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

Politička manipulacija?

Sindrom hrvatskog modela stambene štednje

Ne iznenađuju me više osobito medijski napisi o ekonomskoj situaciji, niti posljedicama koje zbog krize osjećaju građani. Čak ni napisi koje objavljuje Index, iako znaju tu i tamo objaviti koji protržišni, ali više je onih maloumnih poput današnjeg kojeg doduše nisu sami sastavili već preuzeli od MediaServisa, a tamo ga je naškrabao tko zna tko.

Kaže tako MediaServis da će zbog smanjenja poticaja na stambenu štednju doći do destabilizacije tržišta nekretnina. Radi se naravno o apsolutnom nonsensu. Osim što je stambena štednja bila jedna od građanima naprivlačnijih investicija, zbog solidne kamate koju su štedionice nudile, stambena štednja zapravo nikada nije služila onome za što su je štedionice zamislile (kupovina nekretnine).

Dijalog umirovljenika i libertarijanca

Volio bih podijeliti sa vama jedno čudno iskustvo, iako ne i začuđujuće, od jučer. Radi se o jednom kratkom razgovoru s umirovljenikom o trenutnim društveno-ekonomskim problemima s kojima se “nastojimo” boriti.

Taman sam se krijepio toplom juhom, nakon povratka s posla, netko zvoni na ulaznim vratima, umirovljenik. Nije bitno koji, dovoljno je reći da je uvijek dobrodošao.

Sjeda za kuhinjski stol prekoputa mene, neće juhu, neće sok, neće kavu, neće rakiju. Započinje priču povodom neke od TV emisija koje se zanimaju trenutnim društveno-ekonomskim problemima i konstatira kako bi rješenje hrvatskog problema moglo biti isto ono rješenje koje je osmislio Island. Čuo je to od nekog uglednog ekonomskog stručnjaka kojem se nije mogao sjetiti imena. Toliko o ugledu. Srčem juhu, gledam u rezance, i ne znam što uopće reći na to, a da bude što kraće, jednostavno, direktno i kompletno, da potakne razmišljanje, a možda i kvalitetan dijalog. Razmišljam u par sekundi dok tišina postaje nelagodna, a razočaranje u meni buja:

- “To je suluda ideja.” – kažem ja.

O prirodi profita i kapitalizma

Miskoncepcija pojma “kapitalizam” (profit)

Pogrešno je smatrati kapitalizam političkim ili ideološkim sinonimom. Nažalost upravo se kao takav kapitalizam nalazi u središtu sukoba kolektivistički i liberalno orijentiranih pojedinaca i dok ga kolektivisti napadaju, polazivši od teza kako je on uzrok neimaštine, eksploatacije ljudi s jedne strane – zbog pohlepe ljudi s druge strane koji se kapitalizmom “koriste” kao alatom ili ga se apstrahira kao sustav kojega pohlepni instaliraju u društvo, liberali često i sami nespretno opravdavaju ili brane te jalove teze.

Kako bismo razumijeli pogrešku potrebno je prije toga razumijeti osnovni uvjet vezan uz kapitalizam, ključan uvjet – profit. Vrijedi napomenuti da i o njemu kolektivisti govore kritično ali ta kritika proizlazi više iz osobnih frustracija nego iz razmatranja prirode stvari.

Zakon o bailoutu

Zakon o sanaciji javnih ustavnova (link)

Članak 2.
(1) Postupak sanacije javnih ustanova provodi se kod javnih ustanova kod kojih osnivač ne može pokriti nastale gubitke ili ispunjavati novčane obveze u zakonom utvrđenim rokovima.
(2) Sanacija javnih ustanova provodi se radi postizanja financijske stabilnosti javnih ustanova i jačanja odgovornosti u njihovom upravljanju te time povećanja kvalitete i efikasnosti u pružanju javnih usluga.

Dakle sanacija se provodi radi postizanja financijske stabilnosti (ovo je sigurno istina, novca nemaju pa ako im građani daju novac onda će sasvim sigurno biti stabilniji – dok za građane vrijedi suprotno), te tobože radi jačanja odgovornosti u njihovom upravljanju, povećanja kvalitete i efikasnosti – zadnje tri pretpostavke su u potpunosti šuplje, kada govorimo o zdravom razumu. No tko kaže da iza ovog zakona stoji zdrav razum.

Hrvatska je stala?

http://www.vecernji.hr/biznis/radimir-cacic-nije-uspio-stali-radovi-vrij...

Ako je Hrvatska stala, pri tom misleći na ekonomiju, zbog ostavke ministra i prvog podpredsjednika vlade Radimira Čačića (radi odsluženja zatvorske kazne zbog ubojstva mađara automobilom), kako je moguće da živimo u kapitalizmu i liberalnoj državi?

Evidentno jest da je većina građana uvjerena u zla koja širom svijeta, a naročito u Hrvatskoj, čini liberalizacija, kapitalizam i slobodno tržište (po ovome ispada da smo među vodećim zemljama svijeta u prakticiranju kapitalizma i liberalizma, što je naravno potpuno suprotno od istine), pa se s pravom pitam ukoliko je ispravno uvjerenje kako hrvatski građani žive u slobodnoj zemlji, slobodno trguju na slobodnom tržištu i uživaju sigurnost u okviru vladavine prava, kako je moguće da je država, odnosno njena ekonomija, stala samo zbog odlaska člana Vlade i čelnika njenog gospodarskog resora?

Nije li barem nešto sumnjivo u vezi onoga u što se građane uspješno uvjerava kroz političku propagandu i medije te onoga što se realno dešava?

J.D.O.O.?

Nova mogućnost osnivanja “jednostavnog društva sa ograničenom odgovornošću” tzv. J.D.O.O. je Jednostavna, Debilna, Ograničavajuća Odluka kojom vlast tobože građanima omogućuje jednostavnije poduzetničke poduhvate, počevši od 10.10.2012.

U reklamnom pamfletu, koji građanima gurka pod nos, vlast ističe glavne svrhe J.D.O.O.:

- Olakšanje ulaska u poduzetnički pothvat – što je i svojevrsno priznanje vlasti kako upravo ona svojim regulama građanima otežava poduzetničke pothvate (ili u potpunosti onemogućuje, što ćemo vidjeti malo niže u tekstu). Jer što drugo može biti otežavajuće? Čovjek koji želi poduzimati to čini s veseljem, ambicijom, idejom i znanjem kako će to činiti, dakle tu nema ničega teškoga za tog čovjeka što bi država (vlast) mogla olakšati. Ili treća i zaključna mogućnost su osobe koje nemaju ambicije, ideje niti znanja da bi postali poduzetnici ali država i takve želi navući da to čine nudeći besplatan novac iz poticajnih programa.

Preduvjeti prosperiteta

Država ne raspolaže s dovoljno novca da pomogne svakom građaninu. Ona stoga u pravilu pomaže da samo odabrani prosperiraju dok će ostatak građana biti iskorišten da kroz poreze financira prosperitet ove prve skupine.

Neki bi mogli reći kako socijalna pomoć, pa i najmanja, nema nikakve veze s prosperitetom no ukoliko čovjek X koji za primjer raspolaže s 0 HRK primi i 1 HRK na račun građana Y koji ostaje bez 1 HRK onda X u odnosu na Y nedvojbeno prosperira dok ovaj deteriorira. O mehanizmima redistribucije novca u ovom primjeru brine vlast, a radi se o klasičnom primjeru planske redistribucije kapitala posredstvom politike (karakteristika kolektivističkih ideologija poput socijalizma, fašizma, komunizma, nacionalizma) kao suprotnost redistribuciji kapitala posredstvom slobodnog tržišta (Liberalizam).

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci