pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovo je post o vrlo čestoj pojavi u Lijepoj Našoj, koja se vjerojatno javlja i drugdje, ali obično ne dođe tako daleko; osvrt na vrlo popularan fragmentić javnoga života koji je sasma opravdano zaplijenio veliku pozornost. Naime, našao se genijalac koji je skrenuo (vrlo humoristično, efikasno i jednostavnim windows programom) pozornost na našega "prvog čovjeka policije". Razmišljajući o njegovim televizijskim gafovima, točnije, o njegovoj nedvojbeno prevelikoj verbalnoj retardaciji, dolazim do nezaobilaznog pitanja- kako taj frajer (nemam potrebu nazvati ga nekim više "fensi" terminom kao što je recimo, čovjek) može biti prvi u bilo čemu.

Mnogo se dogodilo otkad ne pisah, i vrijeme je da se čuje moj glas. Jučer se dogodilo nešto (u više navrata) o čemu jednostavno moram pisati. Moj momak radi kao vozač u firmi za distribuciju tiska. Postoji smjena (za one koji slučajno ne znaju) u kojoj se svakoga dana od cca. 19:30h do cca. 21:00h dostavlja sutrašnji tisak glavnim punktovima u gradu (Autobusni, Glavni, Trg...) i koja često i mene zapadne (umjesto romantičnog spoja). I jučer, tako, kao i mnogo puta prije toga, slažem tisak za dućan na Glavnom, kad, dignuvši pogled, shvatim da se znatiželjna masa naginje, naviruje, čak mi i bezobrazno kuckaju po staklu (valjda da im okrenem novine).