pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Žuta traka

Od danas nosim žutu traku na rukavu!

Na traku ću napisati: Ja sam ubojica; ja sam trovač veći nego Mengele+Ajhman+Staljin+Borđije; ja namjerno smišljeno i podmuklo ubijam sve oko sebe!

Ja sam pušač!

Ja sam građanin drugog reda, stjeran u svoj tor, strogo ograđen i ni slučajno se ne smijem miješati sa ostalim ljudima, tj. NADLJUDIMA-nepušačima! Ja sam obilježen, čeka me valjda još tetoviranje broja na podlakticu ili čelo – da svi vide da sam građanin drugog reda i da nemam prava kao ostali – NEMAM PRAVO IZBORA!
Čekam da se neki velebni um sa Markova trga sjeti one „stare“ metode: Pločica oko vrata na kojoj piše – ja sam kulak (za ovaj slučaj – pušač); „izložit“ će me na glavnom trgu i ja ću čekati „presudu u ime naroda...“. Svaki nadčovjek-nepušać (u slučaju kulak je to bio nosilac spomenice 41-e ili neki selski frenter, zgubidan, neradnik i niš koristi koji se u pravo vrijeme, uz dva purana pride članovima „komisije“ „dokazao“ da je pravovjerni...) biti će u prilici da pljune na mene, udari me toljagom, konficira mi imovinu, predloži me za gulag i Sibir ili na Goli...

Svi Sveti

Par je dana do svih Svetih, ili „sesveta“ kako to narod kaže u mom kraju. Obići ćemo grobove najdražih, onih umrlih i ubijenih davno i onih umrlih i ubijenih ili samoubijenih nedavno.

Kako to izgleda na državnoj razini, dužnosnika nam naših i dužnosti nam njihovih? Kako je očito danas Hrvatska na rubu pameti tekst je, čini mi se idikativniji danas nego kada ga objavih.
Napisah (i objavih) to već davno; - i evo Vam copy-paste osim što sam svoje ime prekrio svojim „imenom“ sa pollitika.com:

V(i)renje pučanstva Piše: @jelenska
Negiranje činjenica (2)
(ili Na rubu pameti – Miroslav Krleža)

Svi Sveti ove godine, obilazak nekoliko groblja na kojima su pokopani meni neki vrlo dragi i značajni ljudi, upisao mi je u glavu dva članka kao posljedicu promišljanja nad grobovima. Jedan pod naslovom Feminizam a drugi pod naslovom Negiranje činjenica. U međuvremenu sam, pritisnut okolnostima morao napisati Negiranje činjenica(1).

Najkraći dnevnik

Za sve, apsolutno ZA SVE što se događa u ovoj državi su krivi jedino i izričito hrvatski branitelji. Jedni i jedini koji su stvorili ovu državu su hrvatski branitelji. Točka! .... i točno.

Njihova je odgovornost najveća!

(Kakav Franjo, Ivica, Dražen... ADZ, SKH-SDP, Ustav 1974., međunarodna zajednica, Vatikan, dijaspora, .... )

Branitelji su se ponijeli kao žena koja rodi dijete, eventualno ga umota u neke krpice koje su joj pri ruci i ostavi u kartonskoj kutiji pred prvim vratima.

Branitelji su sa puškom u ruci trebali odmah i u početku, svima i svakome, naznačiti/označiti/upozoriti i presjeći prve otkupe dužnosničkih stanova za bagatelu i prve privatizacije „sve za jednu kunu“... i tako redom. Sasjeći u korijenu i u zametku razvoj zla do današnjeg zastrašujućeg stanja u RH.

Branitelji nisu sačuvali obranjeno; - njihova je krivica za sve što se događa do dana današnjega.

JEDINO branitelji su imali moć, moral, svojom krvlju stečeno pravo za pravdu i pravednost te odgovornost za „dijete“ i njegovu budućnost.

Gluhi novinari hrvatski

Alica Petrač zahvaljuje gospodinu Hodaku za skidanje stigme i sumnje sa njezine obitelji a u svezi ubojstva Ivane?
Citirano iz V.L. 19.10.2008. glasi doslovce ovako: „Poruka Zvonimira Hodaka da je spreman ispričati se mom suprugu Hrvoju ako su njegove izjave pogrešno iterpretirane, naša obitelj doživljava kao svojevrsnu pobjedu razuma i određenu satisfakciju.“ – Alica, supruga Hrvoja Petrača.
Po stoti, po tisućiti puta sam se uvjerio da novinari hrvatski jesu gluhi i slijepi!
Kada i gdje je Hodak uopće optužio Hrvoja Petrača za ubojstvo svoje kćeri?
Hodak je smogao snage reči trećeg dana nakon ubojstva: „ Ne mogu reći tko stoji iza ubojstva, ali mogu ponoviti da sva ubojstva u posljednjih deset godina u Republici Hrvatskoj nose isti potpis...“

PRIJE puštanja tog snimka Zvonimira Hodaka i gore citiranih mu riječi, voditeljica dnevnika na TV NOVA kaže: „... odvjetnik Hodak OPTUŽUJE Petrača...“ Da ne povjeruješ vlastitim očima i ušima – od kuda joj taj zaključak?

Zakašnjela pamet

Peter Galbraith, mali sin velikog oca, u jučerašnjem tisku (večernjak, mislim) govori o tome kako je Tuđman morao i trebao u Oluji ići do Banja Luke i zauzeti ju. Sada mu je kao žao što to USA nije odobrila, a on je bio ključna osoba za servis informacijama onih koji su u USA o tome odlučivali. Ne, nije tada "znao" misliti, kada se vozio na haubi srpske izbjegličke kolone ( kao da im je tko uopće što i htio) slikajući se za sve svjetske novine i vijesti, sebe radi.
Svjedok u Hagu protiv RH - doživio prosvijetljenje; sada, kada prijeti odcijepljenje Republike Srpske od BH - a tada je pitanje rata na ovim prostorima PITANJE SATA.
Prije godinu, možda dvije, Lady Margaret Thatcher, prije nego li se ozbiljno razboljela, dala je jedan veliki intervju u kojem objašnjava Tuđmanovu pogrešku što nije iskoristio priliku i išao do Banja Luke. Intervju je izašao u Večernjem listu.

Stanite ljudi...

Pročitavši sve dnevnike i postove (i dobar dio komentara) nakon jučerašnjih ubojstava dviju mladih djevojaka u Zagrebu nisam u stanju „pratiti“ i komentirati komentare i postove. Lakše je napisati još jedan novi bez obzira što ni on baš nema šanse da „iznjedri“ nešto novo pa ću samo dati natuknice:
-Vlada neće pasti, nikakvi mitinzi, protestni skupovi i revolucije baš ništa joj ne škode. Rušanje Vlade iza koje dolazi ista takva sastavljena od možda novih likova i stranaka baš ništa ne mijenja. Demokracija je jedan jedini dan svake 4 godine – izbori. Taj dan moj kružić na listiću, Vaš, Sanaderov, Mesićev, Nikice Jelavića, Zagorca i Petrača vrijedi isto = 1 bod. Samo taj dan smo svi isti i jednakopravni – samo taj dan je demokracija. Tu zapravo počinje i završava demokracija. Sve ostalo je glupa tlapnja, jer prije i poslije tog dana je u RH bezvlašće, tj. teror većine. Taj dan Hrvati uopće ne koriste na pravi način i nemaju pojma što on znači, što, koga, kako i zašto biraju.
-Izborima smo „izabrali“ Mesića, Sanadera, Sabor a on potvrdio Vladu. Nema kajanja nakon .......

Ko nas bre zavadi?

Mislio sam, eto pri kraju rasprave Zašto mi fali država u kojoj sam se rodio - Jugoslavija– od @tomek_vg napisati svoj komentar. Kako se prilično toga svelo na raspravu @Mr.Jaks i @NSM –odustao sam. Zašto?
Upravo zato da vidim do koje će mjere naši blogeri tolerirati mrcvarenje Mr.Jaks-a uz rijetke iznimke. NSM je navodno bloger iz „inostranstva“ i samo gost na našim stranicama. Prije svega sam uvjeren da on uopće ne živi izvan RH i da nije klasični bloger već školovan kadar za širenje pitanja sadržanog u mom naslovu. Srbi su proizveli i odškolovali stotine takovih u prošlih sto godina i jedina je svrha istih da nakon što Srbi pokušaju ili pokolju neki narod – dolaze razni NSM-ovi sa pričom o tome kako to i nije bilo baš tako; kako nisu svi Srbi tako mislili i željeli; kako su Srbi za pomirenje i kako su upravo sada kod njih na djelu snage koje Srbiju pretvaraju u normalnu zemlju nastanjenu ljudima....

Kako sam doživio dolazak Georga i Laure Bush u Hrvatsku

VELIKI BRAT
Dio 1977. i cijelu 1978. proveo sam na odsluženju vojnog roka u JNA. Supruga mi je ostala u Njemačkoj u koju sam i sam u 4. mj. 1977. god. otišao sa namjerom da u JNA ne želim ići, niti se vratiti u YU. Supruga je mislila obratno i makar sam već imao dogovor za politički azil u BRD (uvjet je bio da dobijem u ruke poziv za JNA) vratio sam se u YU – oni meni poziv a ja njima putovnicu.
JNA me smjestila u Rijeku – vojarna Trsat, cca 5000 vojnika. „Četa“ koju su zvali legija stranaca – tu smo svi došli „izvana“, bilo ih je koji su jedva govorili hrvatski. Nikad nisam bio dežurni, požarni i nisam u JNA ispalio ni manevarski metak. Toliko su nam vjerovali!
Pisao sam ženi u Njemačku prosječno više od jednog pisma dnevno, ona nešto manje. Sva su pisma izvana otvarali a mene je nakon kratkog vremena saslušao i „bezbednjak“! Nakon toga su neka ženina pisma počela nestajati a znao sam jer smo imali određeni kod i sami mogli provjeriti dobivamo li sva napisana pisma. To je bio njihov totalitarizam, kontrola uma, misli i pisama.

Diktatura EU

„...mi nemamo drugi izbor osim EU...“; „... naš jedini izbor je EU...“; „...priključenje EU je nama imperativ i mi smo spremni učiniti sve da što prije postanemo stalna članica EU...“- izjavljuju već godinama političari hrvatski. Hrvatska fascinacija podaništvom vuče korijene ne baš od stoljeća sedmog ali svakako od smrti (1089.god.) posljednjeg velikog kralja hrvatskog Dmitra Zvonimira. Prema legendi, sasjekli su ga poglavari 12 hrvatskih plemena ali ti isti tadašnji velikaši i vođe naroda nisu dalje znali što i kako pa su Hrvatsku izručili stranom kralju.
Preskočimo li stoljeća i mnoge slične događaje koje su obilježili hrvatski velikaši te izručivali svoj narod i državu svem i svačem (1918. npr.) dolazimo u kontinuitetu izdaje do danas.

Hrvatski branitelji – heroji ili paraziti?

Prošlu noć, 19. na 20.02., spavao sam izrazito loše. Taman se uvjerim da spavam pa slijedeće sekunde shvatim da i dalje gledam u strop slabašno osvijetljen uličnom rasvjetom. Nije mi to prva noć takvog „sna“ – bilo ih je bezbroj u prošlih 18 godina. No, noćašnja tema je ozbiljno ozbiljna.

Umišljam si, s dobrim razlogom i činjenicama, da sam jedan od najviše desetak ljudi u ovoj državi koji o temi pod gornjim naslovom mogu govoriti. Meritorno govoriti. Ne zato što sam bio branitelj (pa bilo ih je navodno 500.000) nego zato što sam imao prilike i mogućnosti vidjeti na tisuće dokumenata i spisa hrvatskih branitelja – čak što više obveza mi je bila da ih detaljno analiziram. Isto tako sa stotinama sam osobno razgovarao – do detalja o Domovinskom ratu ili do detalja njihova mišljenja o onome što se događa oko njih i danas - i zašto i što se to zapravo događa?

MP Thompson je danas u Hrvatskoj jedina osoba koja može na jednom mjestu okupiti više od 100.000 Hrvata. Na kojoj osnovi, na kojoj ideji? Hrvatstvu! Kako ga samo mrze jugoslaveni od vrha vlasti pa do zadnje čobanice u nekoj zabiti željene im tzv. krajine. Slijedeći tekst, skinut davno sa jdne stranice najbolje govori zašto:
V(i)renje pučanstva Piše: Josip Vdović

M.P. Thompson – Zuroff – Mesić

Razgovarajući prije nekih više od godinu dana u krugu najbližih prijatelja o nezaobilaznoj temi, tj. politici, uporno sam odbijao bilo kakovu mogućnost mog daljnjeg sudjelovanja u istoj. //Nagovaratelji// su došli na lokaciju //šuplo stanje// Gornja Jelenska iz svih krajeva Hrvatske, - bivši zastupnici u Saboru, bivši potpredsjednik Sabora, bivši ministri i zamjenici ministara… Svima sam podijelio svoj tekst pod naslovom Govoriti gluhima – pokazivati slijepima kojeg Željku šaljem u privitku ovog teksta. Moje je mišljenje da ga treba zakvačiti na gornja-jelenska.net jer bez tog teksta moje daljnje pisanje uopće nema svrhe a i mnogima će možda biti nerazumljivo o čemu ja zapravo na taj način govorim ako je to Vama, poštovani, uopće važno.

Laž je konstanta politike. Ne postoji političar u svijetu a najmanje na Balkanu, poglavito ne u RH, koji nije lagao u oči cijeloj naciji od koje traži glasove za svoj budući položaj u državnoj dužnosnikom hijerarhiji. Laž, obmana, iluzija i prevara je postala sastavni dio ponašanja političara. Zanimljivo je da birači zapravo prihvaćaju takav način, pa čak u onima koji najbezočnije lažu pronalaze nekakve uzore političara.
Jedan od boljih primjera za gornju konstataciju je Marijana Petir, zastupnica HSS-e u Saboru. Ta mlada, dobro obrazovana, beskonačno ambiciozna i valjda inteligentna žena služi se ogromnom količinom laži i obmana u svakom svojem javnom istupu. O sebi i svom obiteljskom okruženju stvara sliku savršenstva u svakom pogledu. Istina je skoro dijametralno suprotna.