Radnici Diokija vode mjesecima borbu za preživljavanje. Nitko im ne pomaže. Državnu vlast nije briga za probleme radnika, ni ovu a ni one prije. Čim se dokopaju položaja hrvatski političari postaju socijalno neosjetljivi i bahati.
No uvidjevši bijedu radnika koji su ujedno i pripadnici Katoličke crkve i to uglavnom iz Krčke biskupije i Riječke nadbiskupije biskup Valter Župan i nadbiskup Ivan Devčić odlučili su postupiti onako kako bi postupio Isus Krist.
Prodali su svoje zlatne biskupske štapove, križeve, prstenje i sve nepotrebno zlatno posuđe - jer Isus se nije služio zlatnim predmetima - i utržak od prodaje razdijelili radnicima Diokija. Naravno da je to bilo premalo.
Zbog toga su odlučili prodati svoja biskupska sjedišta i odlučili stanovati u običnim malim stanovima, istim onakvim u kakvim žive i njihovi vjernici. Utržak od prodaje skupih nekretnina bar je za neko vrijeme ublažio bijedu stotina radnika.
Potaknut ovim primjerom i kardinal Bozanić je pozvao u svoj dvor radnice Kamenskog s obiteljima i obećao im pomoć. Rasprodao je su zlatninu i odlučio hraniti do daljnjega te radnice.
Iako već dugo ne sudjelujem u pisanju postova na pollitika.com mislim da je ova Izjava Matice hrvatske zaslužila da se nađe na ovom mjestu. Pa makar kao podloga za raspravu. IC
IZJAVA MATICE HRVATSKEI
Za pobjedničku Hrvatsku!
Predsjedništvo Matice hrvatske
U povodu nedavnih optužbi dežurnih ideologa mržnje da će udomiti međunarodni nacionalistički skup u organizaciji Hrvatske čiste stranke prava, Matica hrvatska energično odbija svaku klevetu ili neovlašteno uvlačenje bilo predsjednika MH, bilo njezina Predsjedništva, bilo cijele Matice hrvatske u ičije igre ili kalkulacije.
Iako već dugo ne sudjelujem u pisanju postova na pollitika.com mislim da je ova Izjava Matice hrvatske zaslužila da se nađe na ovom mjestu. Pa makar kao podloga za raspravu. IC
IZJAVA MATICE HRVATSKEI
Za pobjedničku Hrvatsku!
Predsjedništvo Matice hrvatske
U povodu nedavnih optužbi dežurnih ideologa mržnje da će udomiti međunarodni nacionalistički skup u organizaciji Hrvatske čiste stranke prava, Matica hrvatska energično odbija svaku klevetu ili neovlašteno uvlačenje bilo predsjednika MH, bilo njezina Predsjedništva, bilo cijele Matice hrvatske u ičije igre ili kalkulacije.
Kad smo 2006.godine u Dugom Selu osnovali glazbenu udrugu "Glazbeni studio Cerovac" malo tko je od nas vjerovao da će ona biti dugog vijeka. Bilo je puno razloga za skepsu i zbog toga što je Grad Dugo Selo te iste godine pokušao osnovati Glazbenu školu ali nisu uspjeli.
Počelo je s jednim voditeljem tečaja violine, sintesajzera i glasovira a to je bila moja malenkost. Ubrzo, već nakon tri tjedna pridružio mi se kolega Eduard Kobešćak s klasičnom i el. gitarom i to su od onda do danas najtraženiji predmeti. Već u proljeće 2007.god. imali smo i tečajeve harmonike i tamburice. Danas uz nas dvojicu vode tečajeve kolegice Tina Grubišić (harmonika, predškolski tečaj), Kristina Prgomet (kl.gitara) i Marija Babić (violina).
U nekoliko godina postojanja kroz naše tečajeve prošlo je oko 220 učenika. U najboljoj godini do sad imali smo 80 učenika a danas imamo 52.
Na sve strane, po svim portalima i blogovima raspravlja se o stanju nacije. Za EU, protiv EU, moral se raspao, moral se nije raspao. Desničarsko jednoumlje, ljevičarsko jednoumlje. Još malo pa ćemo skočiti jedni drugima za gušu. Razmišljajući o tome slučajno sam naletio na dnevnik Augusta Šenoe. Bar njega nitko nemože proglasiti ni komunjarom ni desničarem a bome ni udbašem. Pa evo što on kaže o situaciji u Hrvatskoj prije 130. godina. Svaka sličnost s današnjom situacijom posve je slučajna. Tko ne podnaša istinu neka upita za savjet ljekara ili ljekarnika.
Fragment iz dnevnika Augusta Šenoe:
Staro ljeto, 31.12.1880.g.
Dopustite mi da s ovim tekstom na pollitila.com podsjetim na stradavanje Vukovara. I.C.
napisao: Ante Nazor
„Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni.“
Siniša Glavašević, Priča o ljubavi
Prošlo je 20 godina da sam otišao u rat i bio 14 mjeseci prvo zapovjednik obrane Topuskog a zatim zapovjednik obrane Južnog Velebita. Nisam tu moju obljetnicu ni spominjao jer sam se već navikao da me obično netko popljuje zbog mog sudjelovanja u ratu.
I onda me iznenadila jedna knjiga!
Ovih dana iz tiska je izašla monografija "2.gardijska brigada Gromovi" u izdanju Ministarstva obrane. Glavni urednik je general zbora Josip Lucić. Knjiga je velikog enciklopedijskog formata i ima 525 str. Ovdje donašam naslovnu stranicu knjige.
Danas je dakle Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Hrvatska ima mnoštvo svojih žrtava koji se treba sjetiti. Ne vjerujem da će se moći identificirati ili samo i imenovati svaka pojedina žrtva ali i pokušaj je vrijedan pohvale.
Moja obitelj je dijelila sudbinu Hrvatske.
O djedu Stjepanu u stvari neznam mnogo. Kako je bio pobožni i veliki katolik, kao radnik koji je teško uzdržavao svoju obitelj, bio je i član katoličkog sindikata kojem nažalost neznam ime. Ali znadem da je moj djed sudjelovao u organiziranju demonstracija u Zagrebu nakon atentata na Stjepana Radića i drugove u beogradskoj Skupštini.
Mog djeda su žandari uhapsili i u zatvoru ga svakodnevno premlaćivali. Koliko dugo? Ni to točno neznam. Ali znam da je izašao iz zatvora samo zato da bi završio u bolnici gdje mu nisu mogli pomoći. Preteško je ozlijeđen u zatvoru. Umro je a da nije poćeo ponovo raditi. Žrtva totalitarnog režima.
Onaj tko je poput mene poznavao stanje u ZNG-u i HV-u 1991. i 1992.god. ne bi mogao tek tako povjerovati da je ta ista vojska izrasla u ratu nakon samo četiri godine bila u stanju provesti tako složenu vojnu operaciju i postići potpunu vojnu pobjedu nad neprijateljem, kao što se to dogodilo u Oluji.
Oluju stoga s pravom slavimo kao Dan državnosti i domovinske zahvalnosti. Imamo državu i treba barem jednom u godini odati priznanje onima koji su tu pobjedu iznjeli na svojim leđima - hrvatskim braniteljima.
Još u doba Stjepana Radića četnici su se rugali Hrvatima da su tamburaši a sebe su smatrali rođenim vojnicima. E, tu umišljenost smo im temeljito zbrisali.
Još je i Slobodan Milošević rekao da se Srbu bolje bore nego što rade. Pokazalo se da im ni jedno ni drugo ne polazi baš za rukom. Osim naravno beganja pred hrvatskom vojskom.
