Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Danas sam imao tu potrebu, onu lijepu, ljubavnu, stisnuti očeva ramena i reći mu - volim te. Ušao sam kroz sobu u koju sam toliko puta ulazio gledajući ga kako radi pravu stvar i zagrlio ga snažno poručujući mu da ima moju potporu i da ga onako, baš volim. U pogledu koji me dočekao sreo sam osmijeh, zadovoljstvo, sreću i mir. Znao sam da je to i dalje onaj moj stari, iskren i moćan, da mu nikakva pizdarija neće pokvariti dan ni raspoloženje. On je danas svim pizdarijama rekao zbogom (Zbogom narodnjaci) i ostao onaj isti, moj stari koji me kroz život naučio mnogo, puno lijepoga. Njegovo "zbogom narodnjaci" u krugu prijatelja proslavili smo pjesmom i vinom osjećajući da su pred nama trenuci, dani koji će pokazati pravu moć istine, pravu moć borbe, životne, one koju bijemo mi mali ljudi. Uspravni i ponosni.