Godina je 2020. Državni zavod za statistiku upravo je objavio svoje redovno mjesečno priopćenje u kojem izvješćuje o novom porastu broja nezaposlenih: na burzi rada sada je prijavljeno oko 600 000 hrvatskih građana, oko 30 000 više nego protekli mjesec. Ubrzo je stigao i službeni odgovor iz Vlade: glasnogovornica Vlade službeno je demantirala priopćenje DZS-a, kritizirajući ga zbog "pogrešne metodologije", i navodeći kako Vlada ima sasvim drukčije podatke. Doduše, i ti podaci pokazuju porast nezaposlenosti, no, prema vladinoj glasnogovornici, to se može pripisati "redovnim fluktuacijama na tržištu rada", kao i "nepovoljnoj ekonomskoj poziciji" u kojoj se Republika Hrvatska nalazi. Državni su mediji ujedno prenijeli i izjavu predsjednika Vlade o "odlučnoj borbi protiv nezaposlenosti", koja je rezultat "izrazito nepovoljnog ekonomskog položaja Hrvatske", što pokazuje samo da se hrvatski narod "ponovno bori", kao što se uvijek borio.
Stari je princip rimskog prava da uvijek treba saslušati i što ona druga strana ima za reći, pa tek nakon toga donijeti pravorijek, zaključak, odluku, presudu, već o tome o čemu se radi. Pa neka onda tako bude! A ovdje će biti riječi o slovenskoj strani. Više puta su me pojedinci na ovom blogu napadali zašto ne prezentiram i stajališta druge, slovenske, strane, kao da sam ja u najmanju ruku glasnogovornik slovenskog Ministarstva vanjskih poslova, ili osobni suradnik Boruta Pahora. Na ponovljeni poziv da netko drugi, a posebno naši slovenski prijatelji, prezentiraju argumente slovenske strane u ovom sporu koji je prestao biti samo granični, ostali smo bez odgovora.
Pa, dakle, audiatur et altera pars! Za početak, promotrimo malo argumente, "argumente", program i retoriku onih stranaka i političkih "faktora" koji stoje iza nedavne referendumske inicijative. Ako je to "trijumf demokracije", kako ga neki etiketiraju i likuju zbog toga, bilo bi dobro da čitatelji ovog portala upoznaju iz prve ruke što naši susjedi Slovenci tvrde, kad je u pitanju hrvatsko- slovenska granica, ili "južna meja".
...ili o postkomunističkoj transformaciji političkog i društvenog sustava u Hrvatskoj
Posljednjih dana i tjedana sve nas zahvaća neki čudni fatalizam: sve više i više je očito da zemlja nepovratno srlja u gospodarsku propast, a time i u politički i društveni kaos (iako se nadam da to neće biti tako). S druge strane, vlasti kao da uopće nije stalo da nešto suvislo poduzme po tom pitanju, oporbu, na kafkijanski način, ionako ni nemamo. Političko - korporativne strukture u RH imaju sve veći utjecaj, a situacija se svakim danom sve više radikalizira. U situaciji u kojoj su naši "stručnjaci" sposobni proizvesti na desetke raznih strategija i planova, te zakona, dok se nijedan dokumenat ne provodi, zaista nam nedostaje strateškog razmišljanja i djelovanja.
U takvoj situaciji uvijek je dobro promotriti kako nas promatraju s nekog neutralnog aspekta. U ovom će tekstu dakle biti riječi o demokratskim i drugim procesima u Hrvatskoj i o karakterizaciji trenutne društvenopolitičke situacije u našoj zemlji. Sve ću to zatim pokušati staviti u kontekst transformacije postkomunističkih sistema, iz (polu)autoritarne države u demokratsku. Ponekad nas naša zatvorenost i "kroatocentričnost" priječi da objektivno sagledamo situaciju, i to je nešto što nam treba; a nakon objektivne analize, potrebno je vrlo brzo usaglasiti se oko planova i nakon toga ih sprovesti. Da bi znali kuda idemo, moramo najprije znati gdje smo, a pri tome je bitno shvaćati našu transformaciju kao proces, a ne kao završeni postupak. Kao što sam u jednom tekstu već i naglasio, u ovoj i nadolazećim godinama, u posvemašnjoj krizi, prije svega će biti važna građanska inicijativa.
Praktični uspjeh neke ideje, bez obzira na njezinu inherentnu vrijednost, ovisi o stavu suvremenika. Ako je stigla na vrijeme, bit će brzo prihvaćena, ako ne, događa joj se isto što i nježnoj biljci koja niče iz zemlje prizvana tolim suncem, samo da bi se smrzla i propala na mrazu i hladnoći.
Nikola Tesla
Stigla su krizna vremena i za znanost: financijska i gospodarska kriza najprije je pokucala na vrata onih područja koja se u široj javnosti ne smatraju toliko nužno korisnima. Znanost i obrazovanje su, nominalno, uvijek na prvom mjestu, ali će vlade lakše dati stotine milijardi eura za spašavanje svoje vlastite kože, a za poneki milijun eura uloženih u znanost i obrazovanje zahtijevat će beskonačnu proceduru. No, to nije ni hrvatska, ni europska, mnego svjetska specifičnost i karakteristika: u bankrotiranoj Kaliforniji, prvi koji su se našli na listi otkaza su upravo učitelji, i to ne bilo koji, nego učitelji prirodnih znanosti.
Najprije, dignite ruku svi oni koji niste razumjeli gornji naslov. Jeste? A sad svi koji ste dignuli ruku, nađite svoje čitanke iz prvog razreda osnovne škole i ponovite gradivo. Jer, naslov, iako na slovenskom, lako je razumljiv svima, i iako je jezik ovog portala hrvatski, inzistiram na ovakvom naslovu, jer njegova razumljivost samo pokazuje koliko toga zajedničkog imaju Hrvati i Slovenci, iako su u zadnje vrijeme počeli i jedni i drugi graditi bodljikave žice na obje strane "meje".
Slovenski list "Mag", prilog "Dela" objavljuje (a Jutarnji prenosi) intervju sa slovenskim ministrom vanjskih poslova Samuelom Žbogarom, u kojem on navodi da je "mogućnost da Slovenci o pitanju ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora EU odlučuju referendumom sve realnija". Što je u tome sporno?
Uskoro se navršava 17 godina otkako je Republika Hrvatska međunarodno priznata, i otkako je postala međunarodno priznati pravni subjekt. Dogodilo se to nakon raspada države Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije, države koja je bila višenacionalna ali u kojoj se nacionalno sputavalo, država koja je bila liberalna, a opet polutotalitaristička....
Demokratska tranzicija, što je to? Tranzicijom se obično označava samo prijelaz iz centralnoplaniranog u tržišno gospodarstvo, no prava je tranzicija mnogo dublji, sociološki proces, koji označava prijelaz cijelog društva iz stanja sputane slobode u stanje slobode, demokracije, vladavine prava, kulture i tolerancije.
Konačno se dogodilo. A nije da se o tome nije pričalo. 14. je prosinca na snagu stupio novi vozni red Hrvatskih željeznica. U tom novom voznom redu, hvali se HŽ, ima 21 vlak više nego u prethodnom voznom redu 2007/08. No, neke se stvari ipak prešućuju, a o njima se saznaje tek iz druge ili treće ruke.
Riječ je o ukidanju međunarodne željezničke linije Zagreb- Zaprešić- Zabok- Varaždin- Čakovec - Kotoriba - Budimpešta, odnosno, o preusmjeravanju tih linija, broj 204 i 205 kroz Koprivnicu, koja je ujedno i Vb paneuropski željeznički koridor. Brza linija do Zagreba od Čakovca i Varaždina još uvijek postoji i nije ukinuta, kako su se neki pribojavali (a među njima i ja), no ta brza linija nije više međunarodna. O toj sam problematici pisao još 3. srpnja, u tekstu pod nazivom Neshvatljiva odluka Hrvatskih željeznica. Bili su se u međuvremenu pobunili i župani, stranačke mladeži organizirale su paljenje svijeća za "pokojnu" liniju, sindikat je upozoravao...ali promijenilo se nije apsolutno ništa. Naravno, HŽ o tome nije izvijestio o svojim stranicama, nego je to elegantno prešutio.
Na početku disclaimer, da se nitko ne bi osjetio uvrijeđenim: neka se naslov shvati kao mehanizam izražavanja :)
Dakle, u posljednjih nekoliko dana, tjedana i mjeseci suočeni smo s financijskom krizom koja je sad već premašila sve rekorde i koja je doslovno cijeli svijet dovela na rub, i čini se da nam slijedi globalna gospodarska kriza. Netko reče jednom da je ova kriza uzrokovana time što su se oni financijski "stručnjaci" i stručnjaci na Wall Streetu i drugim financijskim prijestolnicama svijeta malo "zaigrali", a sad jednostavno žele zaštititi svoj način života koji je doslovno preko noći doživio krah. Netko drugi će reći da je sama ideja o zarađivanju novaca na prelijevanju iz šupljeg u prazno "đavolska" ideja koja je u startu bila osuđena na propast. Bilo kako bilo, ova je kriza pokazala da s tržišnim sustavom nešto ne štima (a što?) i da će i ovaj put ceh platiti upravo oni koji nisu ništa krivi: oni najsiromašniji (tako je npr Kalifornija već dobrano bankrotirala, a ni u drugim dijelovima Amerike nije blistavo). Nažalost, tako je to: ako pronevjerite 1000 kuna (dolara, eura) idete u zatvor, a ako pronevjerite 1 000 000 000 kuna (dolara, eura) dobijete otkaz s otpremninom od 10 % tog iznosa :)
Vrli novi svijet?
Isto smo tako vrlo često u posljednje vrijeme čuli različite stručne procjene i analize uvaženih ekonomskih stručnjaka. Bez potcjenjivanja njihove stručnosti, ipak se moramo zapitati, znaju li ponekad oni što rade? Na primjer, prije ljeta slušali smo kako je "vrijeme jeftine nafte prošlo", kako će cijena nafte rasti do 200 dolara po barelu, i kako u slijedećih 10 godina sigurno nećemo više imati jeftinu naftu; a pogledajte sada: cijena nafte nezadrživo raste, i sada se opet pojavljuju drugi stručnjaci koji procjenjuju da će cijena nafte "dugoročno ostati na 50 dolara po barelu". Možemo li im vjerovati?
Završio je točno 11. studenog u 11 sati, te kobne i sudbonosne 1918.: "la Grande Guerre". Prvi svjetski rat završio je potpisivanjem primirja s Njemačkom, glavnom silom koja je stajala iza rata (ali ne i jedinom), i njegovim stupanjem na snagu točno 11. 11.1918. u 11 sati. Tragično simbolički, samo dvije minute prije stupanja primirja na snagu (a poslije njegova potpisivanja), u 10.58, poginula je posljednja žrtva rata, kanadski vojnik, od njemačkog snajpera, George Lawrence Price.
Prvi svjetski rat se s pravom naziva "prakatastrofom 20. stoljeća": upravo je on obilježio i pokrenuo sve događaje koji su uslijedili nakon njega, i čije posljedice osjećamo još i danas. U tom ratu propala su četiri carstva: ono austro- ugarsko, njemačko, rusko i tursko. Hrvatska je gotovo 500 godina bila integralni dio Habsburške monarhije, i ta je povijest ostavila i pozitivne i negativne tragove, no činjenica je da je i to naša povijest: tim više čudi da 90. obljetnica završetka Prvog svjetskog rata nije ni na koji način značajnije obilježena ili barem spomenuta u Hrvatskoj.
Radeći jedno istraživanje nevezano uz političke teme, slučajno sam naišao na jedan članak čiji bi sadržaj mogao zanimati čitatelje pollitike.
Radi se o članku "What is to be done? Succession from League of Communists of Croatia" ("Što učiniti? Nasljedstvo Saveza komunista Hrvatske"), autora Paule M. Pickering i Marka Baskina, koji se trenutno nalazi u postupku objavljivanja u časopisu "Communist and Post- Communist Studies", odnosno "Komunističke i postkomunističke studije", koji se bavi politološkom, sociološkom i povijesnom analizom komunističkih pokreta i ideologija, kao i razdobljem postkomunizma u zemljama u kojem su komunistički pokreti bili na vlasti.
Napomena: sadržaj članka dostupan je samo pretplatnicima, ali moguće mu je pristupiti i preko Carneta.
Članak govori o "kompleksnom i nasilnom procesu tranzicije u Hrvatskoj", i vjerujem da čitateljstvo pollitike zanima što u tom članku piše, pa sam odlučio dio njegovog sadržaja prevesti i prepričati. Uvijek je zanimljivo vidjeti što znanost iz drugih dijelova svijeta kaže o nama, posebno ako se radi o ovakvim temama za koje hrvatski znanstvenici ne mogu biti do kraja objektivni (uz dužan respekt njihovoj profesionalnosti), jer su dio iste te političke zajednice. Pa da vidimo.
Živimo u doba rapidnog opadanja ugleda institucija: sve više i više se kompromitiraju institucije kojima smo do jučer mogli i vjerovati. I ne samo to, živimo u doba kada se te institucije pokazuju nesposobnima, ne samo za rješavanje problema, nego i za sprječavanje eskalacije tih problema.
Zadnjih dana učestala je rasprava o stanju sigurnosti u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu. Mediji kao mediji, prebacuju se s teme na temu, a tako i fokus javnosti, i tema koja je stara tjedan- dva, više i nije aktualna. A probleme više ne možemo klasificirati po kategorijama "važni"- "manje važni": svi su oni važni na svoj način, zapravo od vitalne važnosti za ovo društvo ako ono želi napredovati (a ne samo preživjeti, vegetirati).
U ovom ću dnevniku iznijeti pet kratkih pričica iz hrvatske akademske stvarnosti, koja je nedavno došla pod svjetlo reflektora u akciji "Indeks": tada se, umjesto o pogubnom utjecaju korupcije (čiji je relativno najniži oblik trampa: kupovanje i prodavanje ispita za novac ili pršut), više raspravljalo o ugledu i tradiciji hrvatske akademske zajednice. Problem se, još jednom, izgubio s naslovnica novina i završio u medijskim arhivima. Treba li biti tako? Je li uopće ovo društvo spremno da se suoči sa svim svojim problemima? To uključuje i vlast, i političke stranke - one organizacije i institucije koje su neposredno uključene u političko odlučivanje; ali to uključuje i širu javnost, što god i tko god ona bila....
U njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj i u Republici Austriji danas su održani izbori za njihove parlamente. Rezultati su zanimljivi pa vrijede kratkog pogleda preko Schengena u smjeru zapada.
Odlučio ja evo malo se odmoriti od svakodnevnih obaveza i svakodnevnog posla, i odlučio ja tako malo pogledati što se nudi na televiziji. Upalim ja tako televiziju, kanal HRT 1, vidim, Poslovni klub, i....
...i gledam, ali ne vjerujem! U HRT-ovoj emisiji upravo gostuje jedna gospođa, astrološka savjetnica piše u potpisu, i objašnjava kako nedavni krah burze koincidira s određenim planetarnim konstelacijama, te da se događa u određenim ciklusima koji - pazite sad - se podudaraju i s velikim prirodnim katastrofama!
Koja bedastoća!
Zaista, gledam - i ne vjerujem da emisija HRT-a, koja teži ozbiljnoj analizi nacionalnih i svjetskih ekonomskih kretanja i događaja, ugošćuje astrologa da iz horoskopa kaže nešto o uzrocima kraha burze. Zar se HRT zaista srozala tako nisko?
(a možda im je ponestalo ozbiljnih ekonomskih stručnjaka zbog Indeksa, haha)
Danas, 15. rujna, obilježava se Međunarodni dan demokracije. To je proglasila Generalna skupština Ujedinjenih naroda prošle, 2007. godine, i od tada se taj dan obilježava kao dan demokracije.
Što je demokracija, ta riječ koja se toliko često s tolikom gordošću čuje u svakodnevnom razgovoru, na televiziji, u novinama...Riječ demokracija je danas jedan od centralnih pojmova oko koje se vrti politika i javni govor.
Pa, što je demokracija? Taj se pojam vrlo često koristi za sve i svašta - tamo gdje demokracije treba, tamo je često nema..a ima i mjesta gdje jednostavno demokracija nije ono što mi mislimo da jest.
10. rujna 2008. ujutro nešto poslije 9.30. započelo je paljenje najvećeg svjetskog akceleratora - Large Hadron Collider, Velikog hadronskog sudarača, impresivnog eksperimentalnog uređaja, čime je zapravo započeo projekt u kojem će slijediti niz eksperimenata; bez obzira kakvi rezultati bili, LHC je definitivno znanstveni eksperiment koji će obilježiti prvih 10- 20 godina 21. stoljeća, a njegovo će ime u povijest znanosti biti zapisano zlatnim slovima.
Pitate se, kakve to veze ima s politikom? Ima, itekakve. Hrvatska se manje više smatra "društvom znanja" (ili barem tome teži), a projekt LHC bez premca u dosadašnjoj povijesti znanosti ali i povijesti čovječanstva postavlja neka vrlo važna pitanja, ne samo ona striktno vezana uz fiziku.
U ovom dnevniku pokušat ću, ukratko, opisati o čemu se tu radi i kakav je to eksperiment, zatim, pokušat ću istaknuti ulogu i značenje tzv. fundamentalnih istraživanja, te isto tako ukratko postaviti Hrvatsku u taj kontekst; a isto se tako nadam da će se o ovome otvoriti rasprava. Činjenica je da se kod nas o takvim znanstvenim temama premalo govori, iako one imaju svoju veliku važnost, ne samo za društvo, nego i za politiku, i to posebno u Hrvatskoj, maloj zemlji kojoj je znanje jedna od šansi za dobar život u sadašnjosti i budućnosti. To što političari ili poslovično "žuti" mediji o tome ne govore dovoljno - govori samo o njima.
Neovisni, ali ne i neutralni