pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Istra nije ni Bleiburg, ni Bandićev Zagreb, kaže saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin, komentirajući zabranu Thompsonova koncerta u Umagu. I - u pravu je!

Tresla se brda, rodio se miš! To bi bio najkraći opis posljednje "krize Vlade", koja zadnjih dana puni novinske stranice. A, sve je počelo kad je premijer izjavio da se (zasad) protivi uvođenju dvostrukog prava glasa za pripadnike nacionalnih manjina. Loptu su (opravdano!) brže-bolje prihvatili "manjinci", zaprijetivši uskraćivanjem potpore Sanaderovu kabinetu. Po starom dobrom običaju, Ivo ih je ponovno izvrtio, pa je - barem tako govore posljednja izvješća - na sastanku s predstavnicima nacionalnih manjina dogovoreno da se na jesen "otvori rasprava o uvođenju dvostrukog prava glasa za pripadnike manjina". Ili, drugim riječima, Sanader je kupio još nekoliko mjeseci mira za svoju Vladu. Čeka li nas na jesen nova kriza Vlade, nitko ne zna!

U treutku dok pišem ovaj dnevnik, objavljeni su rezultati referenduma o Lisabosnkom sporazumu, koji je proveden u Irskoj. Sva dosadašnja novinska izvješća ukazuju na zaključak da su Irci rekli "ne" sporazumu iz Lisabona. Ili, preciznije, preko 53 posto Iraca glasovalo je protiv tog sporazuma, koji predstavalja ne samo suštinu propalog Ustava EU, nego i temelj daljnjih proširenja Unije. Naime, bez Lisabonskog sporazuma na snazi i dalje ostaju odredbe Sporazuma iz Nice (kojeg su Irci svojedobno na referendumu najprije odbacili, a zatim prihvatili), a koji se bavi Unijom od 27 članica.
Irsko "ne" Lisabonu u trenutku strmoglavljenja životnog standarda i "kockastog ludila", vezanog uz EURO 2008, u Hrvatskoj, čini se, malo koga zanima. Međutim, trebalo bi, i to iz najmanje nekoliko razloga.

Vjerojatno sam dosadan s temom koju sada pokušavam "progurati", s obzirom da se ona ionako svako malo pojavljuje, što samostalno, što u sklopu reakcija na druge dnevnike, ali vrag mi ne da mira, pa ću pokušati.
Dakle, već mjesecima praktički nisam kupio ni jedne dnevne novine (ovo "praktički" znači da sam za njima na kiosku posegao možda dva ili tri puta u mjesec dana) i moram priznati da se ne osjećam nimalo zakinutim. Hm, budući da su dnevne novine dio mog života otkad znam čitati, moram priznati da se i sam čudim ovakvom svom stavu, ali s druge strane, kad pogledam kakve nam sadržaje nude, stvarno mi nije jako žao. Bar sam uštedio nešto sitno. Znam da i mnogi drugi misle isto, a to uostalom potvrđuju i tiraže dnevnika u ovoj zemlji, koje sve više tonu, pa me zanima što je razlog tome.

Danas je i službeno stavljena "točka na i" na skoro 30-godišnju kosovsku dramu. U nedjelju, 17. veljače, oko 16 h, kosovski je parlament u Prištini usvojio Deklaraciju o neovisnosti, kojom se Kosovo proglašava neovisnom državom i raskida sve veze sa Srbijom. Malo nakon toga, u istom su parlamentu usvojeni i novi simboli nove države - zastava i grb.

Eto, Schengen se konačno spustio i na naše zapadne i sjeverne granice, pa me zanima što milsite o tome. Slovenci i Mađari (i mnogi drugi!) od 21. prosinca putuju bez ikakvih dokumenata praktički od rta Nordkaap u Norveškoj, pa do Krete, te od La Manchea do zapadnih granica Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.
Kako to obično biva sa zemljama koje ostaju izvan EU, i Hrvatska do daljnjega ostaje s druge strane "schengenskoga zida", što će - u to nimalo ne sumnjam! - kod pravih "domoljuba" izazvati dodatne ispade gnjeva, eruofobije i žalopojki kako nas "guraju tamo gdje nam nije mjesto". Pritom se, naravno, zaboravlja da, za razliku od državljana zemalja zapadnog Balkana, kojima za ulazak u EU trebaju vize, do kojih se jako teško dolazi, Hrvati u Uniju i dalje mogu samo s osobnom iskaznicom (iako, istinabog, s dodatnim kartonom). Zanimljivo je i da se u medijima u tekstovima o širenju Schengena uredno ističe Slovenija, a "zaboravlja" Mađarska, iako je i ona uvela ista pravila igre.