Kažu da je ljepota u očima promatrača. Tako je valjda i sa drugim stvarima osim ljepote, nema razloga da bude drugačije.
Kažu da treba zabraniti homoseksualne brakove. Ako uopće zanemarimo pitanje kako zabranjivati nešto što ionako nije dopušteno, možemo dalje razgovarati. Zabraniti homoseksualne brakove jer oni vode do moralnog i inog urušavanja temelja Lijepe Naše. Fakat.
U zadnje vrijeme, na ulici su završili radnici. Nisu mjesecima dobili plaću. Neki će reći "a što se nisu bunili ranije?". Ajmo reći da mjesec dana nisu dobili plaću i bune se odmah. Računi stižu, za razliku od plaće.
Sjećanje na predsjednika vlade te više ministara koji su završili na optuženičkim klupama još je svježe. Ipak, za naglasiti je da optužnica, a kamoli kaznena prijava, nema stvarnu težinu. Ali sada već razgovaramo i o pravomoćnim presudama.
Nešto prije toga iskrsnula je afera sa zlostavljanjem djece u jednom domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ima li išta gnjusnije od zlostavljanja djece? Ima, zlostavljanje djece koja su ti povjerena, i to opetovano i organizirano.
Vrh vlasti parkira gdje hoće - ili mu je sve dopušteno ili je prevažan za prometne znakove.
Kako je zadatak nemalog broja državnih službi:
•optimizacija korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture za potrebe javne uprave;
•stvaranje registarski uređene države povezivanjem baza podataka;
•objedinjavanje i međusobno dijeljenje informatičkih resursa (hardver, softver i znanje) u javnoj upravi;
•modernizacija zakonodavnog okvira za bržu i efikasniju primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u javnoj upravi;
a nakon niza napora i financijski sredstava uloženih u navedene ciljeve, utvrđeno je da je došlo do nove faze u razvoju pristupa informacijama.
S obzirom informacijsko društvo te potrebu povećavanja efikasnosti postupanja javnih službi, kao i ekonomičnosti postupanja sa stajališta građana koji kroz poreze i druga davanja financiraju taj ionako preskupi sustav, sazrelo je vrijeme za prelazak sa e-Hrvatske na p-Hrvatsku, pri čemu "p" znači "papirnu".
Slijedom rečenog,
Vlada Republike Hrvatske raspisuje
NATJEČAJ
za imenovanje ravnatelja Središnjeg državnog ureda za p-Hrvatsku.
Uvjeti natječaja:
– završen diplomski sveučilišni studij društvene struke
– pet godina radnog iskustva u struci.
Ako nešto mrzim, to su ljudi koji od drugih očekuju ono što sami ne bi niti u ludilu napravili. Imala sam priliku biti redovni posjetitelj nekoliko poreznih uprava u Zagrebu, Sa strankama se radi do 13:30 h, uz obveznu pauzu od pola sata baš za vrijeme primanja stranaka, a nerijetko se u isto to vrijeme nad službenim dokumentima jede mesni narezak te prevrće očima do stranke, poznate i kao porezni obveznici, žele u ured u vrijeme za primanje stranaka doći baš za vrijeme zapleta privatnog telefonskog razgovora. Nemojte me krivo shvatiti, naravno da tim ljudima život nije lak - prosječni porezni obveznik gleda ih milo koliko i prosječan građanin Zagreba ZET-ovog kontrolora ili pristojan Bad Blue Boy momka u plavom. Ipak, koliko god teško bilo, iste te ljude po proteku radnog vremena (a često i ranije) ne možete zateći na poslu vjerojatno ni ako je opća opasnost, a kamoli u redovnim okolnostima.
"Budite bolje, pametnije, lukavije, i zaboravit će da ste žene, svi će vas se bojati.", uputa je kojom me prije par dana razveselio predsjednik Vlade. Nekima se odmah nametnulo pitanje trebaju li to žene biti bolje, pametnije, lukavije od samih sebe ili trebaju biti bolje, pametnije, lukavije od muškaraca. Bilo kako bilo, trebaju biti bolje. A trebaju biti bolje da bi se zaboravilo da su žene. Jer to je bitan faktor.
Imunologija, kao i pojedine metode treninga, temelje se na metodama "što te ne ubije, to te ojača". Ipak, ne trpe sve grane takav pristup. U posljednje se vrijeme puno govori o poboljšavanju investicijske klime, o poticanju poduzetništva i o jačanju postojećih gospodarskih subjekata. Koliko god za to nadu polažemo u europske fondove, srećom se ipak uviđa kako su problemi koje primarno treba rješavati unutarnje naravi. Za razliku od pojedinih političkih lidera koji uzrok vide u nedostatku poduzetničkog duha i financijskog žrtvovanja građana-poduzetnika, mišljenja sam kako je ipak onaj koji predvodi u stvaranju loše atmosfere - država.
Naravno, država postavlja pravila igre i oko toga nema spora. Država pravila igre postavlja propisima različitih vrsta, a provodi ih putem svojim mnogobrojnih i raznovrsnih produženih ruku.
Praktično, za poduzetnika postoje tri izvora prava:
1. zakoni,
2. podzakonski akti i
3. pravna i životna shvaćanja činovnika.
2:1 za Večernji list.
Večernjak je u vodstvo na ljestvici "shit of the day" prešao temeljem "članka" još jučer objavljenog u web-izdanju te u današnjem tiskanom izdanju. Riječ je o prenošenju izvještavanja Poslovnog dnevnika kojemu bih također ovim putem vrlo rado dijelila cyber-packe.
Sam članak sastoji se od 90 riječi u kojima se ukratko navodi da je jedan veliki trgovačko lanac odlučio uložiti određeni iznos novca u svoje poslovanje, i to u sniženje cijena (sic!). U 90 riječi uključeno je i preusmjeravanje zainteresiranih čitatelja na članak Poslovnog koji u svoju 171 riječ uistinu nudi više podataka čitateljima, i to podataka u vidu točne upute u kojim se to prodavaonicama može iskoristiti blagodati te investicije te na koji način lakše detektirati proizvode pogođene investicijom, a koji su proizvodi, btw, pobrojeni i u članku Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika.
Iako mene kao čitatelja, unatoč tome što sam potpuni ekonomski laik smeta uopće podvođenje koncepta popusta odnosno snižavanja cijena pod koncept ulaganja u poslovanje, u ovome slučaju još više dojam povećava potpuno odsutstvo bilo kakvog dodatnog "štofa".
"Tko kontrolira medije, kontrolira umove.", navodno je rekao jedan pametan čovjek. Kroz svoju prisutnost i prodornost, kao i ukorijenjenost u društvu zbog koje gotovo nijednom čovjeku nije strano otvoriti novine (bilo na svom displayu ili krilu), mediji imaju ogromnu političku i ekonomsku moć. Kroz poruke koje odašilju ili, još važnije, ne odašilju, mediji imaju neponovljivu mogućnosti navigirati javno mnijenje više ili manje u određenu stranu.
Maglovito se sjećam teorije o moći stavljanja na dnevni red. Bez obzira na detalje, mediji ju definitivno drže u svojim šakama. Oni, i bez da se samozapale kao Jan Palach i bez da izazovu talačku krizu ili probjegnu nekom trećem drastičnom rješenju imaju neponovljivu moć staviti jednu temu na dnevni red - aktualizirati, popularizirati, promovirati, poslati poruku.
Ipak, a kako stara narodna kaže, imati a ne koristiti je gore nego nemati.
Milan Bandić čovjek je koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Koliko god cijenili njegovu predanosti, entuzijazam (neki bi rekli tvrgodlavost), beskopromisnost, mora se priznati da su to samo sredstva čija pozitivnost ovisi o svrsi u koju se koriste.
Dok Milan Bandić puže po snijegu i ledu, nije me briga jer se ne bojim da neće sutra što imati obući. Dok Milan Bandić poziva građane na tuširanje u svoj stan, nije me briga; znam da čak i ne misli loše. Dok Milan Bandić ne zna zucnuti jezik koji navodno govori, nije me briga (ne daj bože većeg zla).
Ipak, kad se sva ta energija i fokusiranost usmjere na projekt koji nije ni beznačajan ni nevin, onda me je briga. Činjenica je da Milan Bandić upravlja Gradom kao da je njegov, u pravom smislu riječi.
Nije prošlo dugo od obećanja i bageri su okupirali ono malo zelenila na Hrvatske bratske zajednice. Navodno, ključno je napraviti fontane i pothodnike. Zanimljivo, ali volim oboje.
Kažu da nema smisla plakat za prolivenim mlijekom. Ipak, kako je manje vremena Saboru trebalo da jedan čitav zakon progura kroz čitavu proceduru nego meni da napišem dnevnik na pollitici, nešto plakanja za već donesenim Zakonom ipak je neizbježno.U bitnom, tvrde ministar Mrsić i podržavatelji Zakona o poticanju zapošljavanja kako već dugo, ako uopće ikada, na ovim prostorima nije bilo ovako dobre, djelotvorne i efikasne mjere stabilizacije države, poticanja gospodarstva i povećavanja statistike o zaposlenosti. Nakon, iz očigledno isključivo mazohističkih pobuda, odgledane saborske rasprave o predloženom (i sada donesenom) Zakonu, mogu jedino zaključiti da je naš Sabor nažalost pun ljudi koji sa stvarnim životom nemaju niti najmanje dodira. Primjerice, kaže ministar kako nema razlike između ekonomista koji položi stručni ispit nakon rada u javnoj upravi i onoga koji ga položi nakon rada u privatnom sektoru. Ooo, itekako ima i potvrdit će to bilo koji poslodavac iz privatnog sektora. Kažu podržavatelji Zakona kako provedba Zakonom određenih mjera neće narušiti cijenu rada.
Nakon najave ministra Mrsića kako se radi na modelu osposobljavanja za rad mladih bez radnoga iskustva, pokrenula se lavina rasprava. Za razliku od uobičajenih rasprava koje idu u smjeru "a di si ti bio dok sam ja..." ili "tvoj djed moga didu...", u ovoj su se najviše angažirali posve dugačiji ljudi - oni mladi koji su se tek našli na tržištu rada ili im je to u bliskoj budućnosti i oni koji iza sebe imaju itekako puno rada i radnog iskustva. Mjera koja je vrlo brzo nazvana "volontiranje" (iako sadržajno ni po kojem kriteriju to nije) sastoji se od odrađivanja pripravničkog staža uz redovni tijek radnog staža te naknadu od 1.600,00 kn koja bi se isplaćivala iz državnog proračuna. Iako taj prijedlog ne donosi ništa novog jer se i dosad nemalo primjenjivao u javnom sektoru i određenim zanimanjima (npr. one drage cure koje Vam kod frizerke peru kosu su uglavnom na stručnom ospobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa i financiraju se od napojnice koju im (ne) ostavite), oko rečenog prijedloga sasuto je drvlje i kamenje na ministra s mnogo strana, pa i s moje.
