goxic dnevnik

Parlamentarni izbori 2011.

Predizborna kampanja te ankete za predstojece lokalne izbore pokazale su jednu doista zabrinjavajucu sliku našeg društva. Doduše, već je duže vremena evidentno da je Hrvatima dosta i HDZ-a i SDP-a kao i njihovih satelita u obliku minornih, ucjenivačkih, d.o.o. strančica poput HSS-a, HSLS-a, HNS-a, HSU-a, SDSS-a,…. Situacija je poprimila toliko nadrealne razmjere da su ljudi spremni čak glasati za jednog dibidusa poput Keruma ili s druge strane arogantnog, samodopadnog, lazljivog Kregara. Narod je spreman prihvatiti bilo kakvu alternativu postojecoj drustvenoj eliti i to bez ikakvog kriterija. Po meni UZASNO zabrinjavajuce.

Kronologija ljudske gluposti - tri Moire

S obzirom da priča o tri Moire svakim danom dobiva nove kopernikanske obrate, odlučio sam da bi bilo lijepo, u okviru jednog dnevnika sastaviti kronološki slijed cijelog slučaja, kako bi se moglo na jednom mjestu dobiti uvid u svu bijedu, laž, pokvarenost i beskičmenjaštvo spomenutog trojca.

Valovi su se uzburkali izjavom gradonačelnika Slavonskog Broda da je platio 58.000 Kn kako bi razbio medijsku blokadu te dospio u Brisani prostor i Otvoreno. Jedno je uspjelo a drugo nije spletom slucajnih okolnosti. Reklo bi se da je Šelebajka imala više sreće nego pameti. Tada su u javnost procurile informacije o međusobnoj povezanosti tri Moire, što je vlasnica agencije opovrgnula i najavila tužbu.

O prijateljstvu s Šelebajkovom i Kloferkom je rekla sljedeće dana gospodnjeg 10.12.2008.

Jesu li doista svi isti?

Nastupio je dovoljno veliki vremenski odmak od Facebook prosvjeda da mogu u miru i tišini rekapitulirati što nam se dogodilo. Iako u manjem broju nego što sam očekivao, oduševila me činjenica da su se ljudi ipak malo pokrenuli. Svaki put ka cilju počinje sa samo jednim korakom i to je ono što mi budi nadu.

Vrijeme za promjene

U proteklih godinu dana i 23 tjedana, koliko sam član pollitike, kroz dnevnike i komentare, upoznao sam mnoštvo divnih ljudi kojima je doista zajednička jedna misao - bolja, pravednija, poštenija i razvijenija Lijepa naša. Mogu mirne duše reći da nas ovdje ima doista svakakvih, ali doista ovo je jedan od rijetkih «sajtova» gdje postoji određena razina komunikacije, prvenstveno zahvaljujući Mraku i njegovom, ponekad kompliciranom sistemu koji ovdje vrijedi. Da bacim kamen odmah, ja sam isto jedan od onih, koji vruće glave, često zna baciti psovku, no ipak generalno gledano, rijetko mjesto na webu gdje se mogu naći argumentirane rasprave.

Danasnji spin P.J. Mare

Danasnji govor predsjednika Mesica bio je, po meni skroz neopravdano, zeljno ocekivan od strane medija i javnosti. Ako bi krenuo secirati njegov govor, bojim se da bi oduzio i skrenuo s teme.

Ukratko cu reci da je bio tradicionalno neodredjen, ko fol britak, jasan, s decidiranim aluzijama, ali bez izravne prozivke. To me upravo podsjeca na AP-ove tvrdnje o medjusobno isprepletenim interesima i dogovorima. Cak se za kraj ispricao jer je on star covjek. Doista je, u svakom pogledu. To je trebalo ublaziti «kriticke» strelice. Ispalo je jadno. Bar u mojim ocima.

Živjeli đaci

Ispricavam se unaprijed na kratkoci teksta. Jednostavno sam morao podijeliti s vama oduševljenje novim naraštajima koji su shvatili moć demokracije. Svojim činom su posramili sve nas ovdje koji samo rogoborimo a ne djulujemo, opalili ogromnu pljusku svojim starijim kolegama studentima i izborili se za svoje ciljeve.

Po strani cinjenica da je medju mladim prosvjednicima danas bilo onih kojima se zivo fucka za maturu i skolovanje pa su iskoristili priliku za druge zivotne frustracije bacajuci jaja i rajcice. Slusao sam jednog mladog, pametnog i hrabrog srednjoskolca kako kaze da nisu ovdje da ukidaju maturu, vec da upozore na svu traljavost, nepripremljenost i ad hoc rjesenja oko ovako vaznog pitanja. Pobunili su se protiv ispunjavanja forme (koje trazi od nas EU) a da pri tome nije pripremljen sadrzaj.

Veza između Hypo banke i austrijskog plivanja

Jučerašnji dan mi je dao inspiraciju za novi post. Hrvatska mora isplatiti Hypo banci 40 milijuna EUR zato jer državne službe, koje plaćamo mi građani, nisu radile svoj posao ili su ga radili površno. Isti dan je Austrija osvojila zlatnu i srebrnu medalju u plivanju na Europskom prvenstvu. Stvar ne bi bila toliko zanimljiva da medalje nisu osvojili naturalizirani Austrijanci, naši Vukovarci, Mirna i Dinko Jukić.

ZERP – srž problema s mog stajališta

Neću puno o ZERP-u već o stvarima koje su u stvari bit predstave koju gledamo posljednjih dana. Svi znamo da prema međunarodnom pravu, konkretnije Konvenciji UN-a o pravu mora, imamo apsolutno pravo proglasiti ZERP. Tu činjenicu ne može apsolutno nitko osporiti, pa čak niti EU. Međutim, kao zemlja koja želi postati dio EU-a 4.6.2004 Ivin povjerenik za vanjsku politiku, gospon Sakriveni (Hido) potpisao je na trilateralnom sastanku da Hrvatska neće primjenjivati ZERP na članice EU-a. Da napomenemo, ne donosimo ga radi Angole, Izraela ili Maroka, već upravo radi Italije (citaj EU).

Pankretić, Đurđa Adlešič i GOSPODIN Polančec

U rijetkim trenucima osame, kada smo uspjeli uspavati djecu na vrijeme, gledamo zajedno Otvoreno. I pogledavamo se, ne vjerujemo, oči nam govore da se slažemo u razmišljanju. U isti čas progovaramo, pa ova Dijana nije normalna. Njoj doista treba tečaj samokontrole. Jadna je toliko zadojena i beskrajno zahvalna svojoj priji Hlo da se svojski trudi ne biti objektivna.

ZERP - jos jedna velika obmana iskusnog dramaturga

Prema osobnom tumačenju i pojmljenju ZERP-a, on bi trebao biti zaštičeni ekološki i ribolovni pojas koji svaka zemlja prema UN konvenciji o pravu mora može proglasiti. Dakle s pravnog stajališta ne bi trebalo biti problema. Nadalje treba demistificirati stvarne razloge zašto ga žeimo proglasiti. Činjenica je da Talijani imaju viiiiišestruko jaču ribarsku flotu te da svojim agresivnim izlovom smanjuju ribarski fond na našoj strani Jadrana te da to našim ribarima sa punio skromnijim mogućnostima ribarenja nanosi veliku štetu, a posredno time i našoj ekonomiji. Ok i ekologija je važna, mada nekako čisto sumnjam da je to prioritet u zemlji u kojoj ne postoje poticaji za bilo što sa prefiksom eko (auto na plin, niskoenergetske kuće, štedne žarulje, ......). Dakle, suma sumarum, ZERP doživljavam isključivo kao sredstvo da zaštitimo naše ribarenje i ekonomiju povezanu sa njim te je on isključivo i jedino na štetu Talijanima. Mislim da se slovenskih ribara ne trebamo bojati (sjetio sam se Pervanovog vica koji ide nekako da onoliko koliko slovenski ribari ulove u jednom danu on pojede sam za večeru).

Skroz poremećeno razmišljanje ili možda ipak ne?

Ovaj tjedan je zabilježilo nekoliko vrlo važnih trenutaka u
kampanji. U nju su se uključili sportaši na strani HDZ-a, sto su svi
protivnici, predvođeni SDP-om vrlo uspješno kapitalizirali. Nadalje, 11.11. je
završila predzadnja velika, relativno pouzdana anketa. 14.11. umro je otac Ive
Sanadera.

I sada, koliko god to bolesno bilo i meni samome, nekako mi
samo nadolaze neki predosjećaji. A oni su se u 90% slučajeva pokazali
ispravnima. Duboko se nadam da griješim, ali bih ipak podijelio svoja
razmišljanja sa vama.

Da bi dobili uvid u pravu situaciju treba prvo promotriti
istraživanje agencije Media metar, te usporediti rezultate kako na razini
cijele Hrvatske, tako i po izbornim jedinicama.

Rezultati na razini Hrvatske prije mjesec dana:

Rezultati na razini Hrvatske od 11.11.2007:

Dinamo ja volim, ALE ALE....

S obzirom da se je jedan klub, koji btw. nije privatan klub, te uvelike ovisi o uplatama gradskog novca, odnosno novaca nas poreznih obveznika, ukljucio u izbore, odlučio sam se malo pozabaviti matematikom.

Naime, računajući doprinose na placu (zdrastveno 15% + 0,5% zastita na radu) i iz place, te uvazavajuci poreznu olaksicu na djecu, drzavi izdvajam 5.300 Kn. Moja supruga, racunajuci isto, izdvaja 1.420 Kn. Porez na auto, neobradjeno poljeprivredno zemljiste, ne bum ovaj puta racunao.

Dakle, nasa mala obitelj od 4 clana, godisnje u drzavni proracun izdvaja 80.640 Kn.

Pošto je «drzava» nogometnim klubovima oprostila 700 milijuna KN 2006. godine, dakle HDZ-ova vlada, moram ispricati jednu posve osobnu pricu..

Mi farbamo zidove, HDZ birace

Danas su nas obasipale naslovnice sa novim potezom SDP-a koji je uzeo predah od kampanje i posvetio se humanitarnom radu. Ma da predah, mozes si misliti. Mozda bi i bio predah da nisu pozvali novinare i porucili:

Mi farbamo zidove, HDZ birace.

Doista mislim da su humanitarne akcije divne, te da bi ih trebalo biti puno vise. Ali brate mili, zakonom bi zabranio humanitarne akcije politickih stranaka za vrijeme trajanja predizborne kampanje. SDP je ocito zelio dobiti koji glas vise svojom humanitarnoscu, medjutim mislim da su se opako presli. Iako zelim vjerovati da nije tako, neosporno se stjece dojam lljigavog humanitarnog lešenarenja u politicke svrhe.

Zanima me vase vidjenje ovog poteza SDP-a te da li smatrate da ovakve akcije za trajanja kampanje ruse dignitet, kako onima kojima se pomaze., tako i onima koji pomazu...

IZAĐIMO NA IZBORE

Ponukan SMS inicijativom Poljaka - Sakrij baki i djedu osobnu iskaznicu i izadji na izbore - odlučio sam sastaviti mail kojim bi ponukao one neodlučne da izađu na izbore i glasaju. Da glasaju bez obzira na stranačku pripadnost, glas nas državljana RH koji živimo u Hrvatskoj svakako je važniji od državljana koji tu ne žive, pa makar on bio za HDZ, SDP, Stranku Zelenih ili Hrvatsko Zvono,....

U nastavki slijedi mail, koji dajem vama na dodatno izbrušavanje, kako bi dobili kvalitetno pismo koje ćemo onda metodom copy-paste prebaciti u naše mailove i poslati svima iz adresara. Ako mogu kružiti glupe fore i lanci sreće, zašto da ne zavrtimo nešto što je od presudne važnosti za nas koji živimo u Lijepoj Našoj.

Čekam vaše primjedbe i prijedloge ovaj tjedan, a onda krećem u akciju. Nadam se i vašoj participaciji. Pokažimo da imamo snage mijenjati stvari na bolje.

Što je zajednicko Jadranki i Milanu

Nazvala me žena i smije se ko luda. Kaže kuham ručak, upravo stavila kobasice u grah. Zagrebačke kobasice od Sljemena. Ja onak, malo začuđen, pa dobro i....??? I baca pakiranje kada li okom uhvati tekst:

U čast zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Te njegov potpis.

What the fuck? Jaca je figurativno iskakala iz paštete, a Milan nam doslovno iskače iz kobasica. I tak od ove bedastoce i prve logicne asocijace na Jacu, krenem usporedbu. Pa oni doista imaju nesto zajednicko. Puni su suosjecanja prema patnicima nasega drustva. Oboje imaju one tugaljive poglede, ganuti glas. Pa sjetimo se Milana kako je obilazio Kozari bok, gacao blatnim putevima, kako bi bio sa tim ljudima i iskazao im svoju toplu ljudsku stranu. Cesto zna reci, nitko ne poznaje zagrepčane bolje od mene, ja sam sa njima svaki dan, djelim njihove sudbine. O Jacinim suzama vise ne bi, tu je vec sve receno.

I za kraj nekak si mislim, ima Milan na kobasici mozda dublje simbolike. Doista je došlo vrijeme da ga pojedemo, probavimo i poseremo...

Syndicate content