Ukratko, problem Dvora je opći problem zbog kojeg je došlo do kolapsa politike i postojećeg poimanja demokracije.
Što bi to bio Dvor?
Ideja gdje političku moć ima jedna zatvorena grupacija povezana raznim osobnim vezama, kreirana od uguza, laskavaca, manipulatora, ali i dobrih i plemenitih ljudi, no ekipe koja zajedno ima punu političku moć.
Ekipa koja daleko od očiju javnosti donosi političke odluke za sve.
Postojeća politika utemeljena je na ideji dvora, na ideji da i najplemenitiji pojedinac okružen tim lažnim svijetom ne može donijeti dobru političku odluku zbog manjka općeg poznavanja materije, zbog viška dezinformacija, poluinformacija, pristranih izvještaja, svega onoga što razni lobisti plasiraju kako bi zadovoljili svoje uske interese.
Imali mi socijaliste, kapitaliste, laburiste, pirate, nezavisne, ove one, dokle god se politički proces definira kroz ideju dvora, društvo neće moći ići naprijed, već će se opsjena demokracije rastezati do trenutka pucanja, odnosno nekog novog rata, nekog novog fašizma, neke nove policijske države.
Tipični krug demokracije koji je više manje svima poznat.
Politička akcija općenito nosi vrijednost onoliko koliko uspostavi pozitivnih političkih presedana i uključenih načela prilikom kreiranja akcije. Najčešće sam formalni cilj nekog političkog projekta predstavlja manji dio uspjeha, dok promjene u glavama koje se dogode prilikom procesa predstavljaju pravu vrijednost.
Referendumski Ustanak, facebook inicijativa koju pratim od svojih samih začetaka, jedna je od onih rijetkih političkih inicijativa koje smatram punim pogotkom.
Nekoliko razloga koji su utjecali na moj dojam.
1. Ovo je jedna od rijetkih inicijativa, ako ne i prva, koja nije posljedica dnevno političkih događaja, već političkog promišljanja građana.
2. Inicijativa je orijentirana od građana KA GRAĐANIMA, a ne vlastodršcima
3. Cijeli proces kreiranja inicijative protekao je u demokratskom duhu gdje je uključivanje i praćenje bilo omogućeno svima zainteresiranima.
4. Inicijativa je uspješno nadišla niz internih prijepora među pojedincima i grupama, te se zajednički cilj postavio kao mjera, umjesto osobnih nesuglasica.
Svjedočio sam grassroot organizaciji prve politicke inicijative u zadnjih godinu dana koja je jedina nadišla pojedinca, tako da vjerujem da se vrijedi informirati, pa čak i sudjelovati u istoj.
Osobno vjerujem da su potrebne još određene korekcije kako bi se sama inicijativa ispeglala, a kud ćeš boljeg peglanja od pollitika.com-a.
Dakle:
"Ovim otvorenim pismom pozivamo na suradnju sve hrvatske građane željne promjena. Obraćamo se također i svim državnim i lokalnim službenicima te dužnosnicima, svim formalnim i neformalnim grupacijama civilnog društva, znanstvenoj struci kao i poslovnim subjektima RH, svim političkim strankama u RH kao i svim hrvatskim sredstvima javnog priopćavanja i novinarima koji prepoznaju ovu inicijativu kao potrebnu.
Kapitalizam – fenomenološki opis postojećeg političko-ekonomskog stanja parlamentarne demokracije.
http://gpgale.wordpress.com/2011/12/11/marx-cnn-antikapitalisti-i-inform...
Dakle, kada govorimo o borbi protiv kapitalizma, govorimo o načinu prevazilaženja postojeće POLITIČKE krize i tek posljedično, ekonomske krize.
Prvo oko čega se moramo složiti jeste da je politika iznad ekonomije. Odnosno, politika ako želi može kreirati sustav kakav god poželi, može ukinuti vlasništvo, poduzetništvo, trgovinu, može oporezovati akumulaciju kapitala, može usmjeriti kapital na isključivi razvoj javnog interesa, može bilo što.
No, kako to da u stvarnosti snažni financijski centri moći barem u zapadnom društvu (ako izuzmemo Južnu Ameriku) imaju prilično jasnu nadmoć nad politikom? Kako je moguće da Obama jednim potezom oprosti 14 trilijuna dolara bogatim financijskim špekulantima i da istovremeno reže sva prava i osiromašuje najšire slojeve građanstva?
Vrlo jednostavno, zbog političke korupcije, preciznije, zbog nepostojanja izgrađene političke alternative, preciznije zbog izrazitog deficita političkog kapitala.
"Šest godina Bajić je bio odvjetnik dok traje pljačka u državi - Brodosplit, Maestro, Podravka…Afere ne otkriva DORH već mediji, a Bajić zahtijeva istrage samo za one koji su u HDZ-u već otpisani. Tako je postupanje prema Polančecu počelo tek kada je izašao iz Vlade, za Rončevića je trebalo opet godina, ministre oko Brodosplita nitko ne dira, a o Kalmeti da i ne govorim", izjavio je zastupnik SDP-a Nenad Stazić u siječnju 2010. godine
Danas se potpredsjednik Sabora Nenad Stazić šeretski nasmiješio dok je Mladen Bajić zahvaljivao novoj vlasti na povjerenju."
http://www.index.hr/vijesti/clanak/kakva-hrvatska-takav-bajic/642027.aspx
Izborom osobe koja je godinama kočila rad pravosuđa, bila uspješna pufer zona između političkog klijentelizma i pravne države, pojedinci koji su digli ruku za potvrdu novoga mandata Mladena Bajića, potpisali su sebi smrtnu političku presudu.
Nakon današnjeg dana jasnim svrstavanjem na stranu političkog klijentelizma i korupcionaštva, pojedinci koji su podržali Mladena Bajića moraju nestati s političke scene za sva vremena.
Nedavno sam pokrenuo temu o izboru internetskog kandidata za predsjednika RH. Tu i tamo je naišao pokoji komentar "a koga bismo mogli uopće izabrati"? Nakon takvog konsterniranog pitanja 99% ljudi je odustalo od daljnjeg promišljanja zbog nedostatka ideje, volje i intelektualne lijenosti.
Na facebooku slična priča. Svima je poznata ona sjaši Kurta da uzjaše Murta i onda opet velik interes ekipe za novim predsjedničkim kandidatom Kolindom Grabar Kitarović. Podsjećam naravno nadobudnu ekipu kako se radi o vojniku partije koja je uništila Hrvatsku, ekipa priznaje, ali kaže "a koga bismo uopće mogli izabrati, kada nemamo izbora?" I onda u svojoj intelektualnoj lijenosti, u nedostatku ideje i volje, počne doživljavati Kolindu kao ozbiljnog kandidata.
Ukratko, ovo je rezultat nepostojanja slobodnih medija.
Uđimo lagano u analizu stanja.
Ljudi su generalno izrazito intelektualno lijeni. Kada mediji uporno nude dvije opcije i koriste iste meme (isti ljudi, iste ideje, iste misli, iste usporedbe), ljudi po Orwelovom konceptu novogovora jednostavno više ne znaju razmišljati izvan medijskog konteksta.
Ovo ide za ekipu koja nije zadovoljna Josipovićem, naravno. Aktivističku scenu koja je ljuta na establishment, koja vidi snagu u narodu. I mudrost isto tako.
Pitanje za ekipu: Možemo li mi pronaći kandidata koji će biti toliko dobar, da bismo bili toliko motivirani da glasamo za njega, umjesto za Josipovića. I da ga otfuramo u drugi krug.
Na prošlim izborima imali smo tako samo kandidate establishmenta. Možda pokoji padobranac, ali bez šire političke podrške, znači nebitan lik.
E sad. Kada bismo hipotetski mogli pronaći svog kandidata, taj ne bi bio iz establishmenta, a imao bio širu podršku. Znači nešto što još nismo vidjeli.
No, vjeruje li netko od vas da mi možemo naći takvog kandidata koji će biti bolji od kandidata establishemnta? Od Ive Josipovića?
Ivo Josipović je čisto usputno govoreći, dobio 32,4% od 44% izašlih na izbore u prvom krugu. Iliti 14,3% ukupne glasačke populacije. Ne zvuči toliko puno.
Korupcija se može eliminirati ISKLJUČIVO političkom voljom. Dakle, stvaranjem seta pravila koja će pomoću mrkve, batine i transparentnosti procesa toliko otežati proces korumpiranja, da će stvar postati praktički neisplativa.
Da bi se osigurala ISKLJUČIVA politička volja da se tako nešto poduzme, potrebno je da sama politička struktura koja dobiva podršku građana u svojoj suštini dijeli interes političke eliminacije korupcije iz procesa.
I tu nastaje ogroman problem.
Stranke koje dolaze na vlast su zatvorene, netransparentne, udaljene od javnosti. Zid između građana i stranačkih struktura obično je PR služba koja nema veze sa stvarnom političkom voljom koja se nalazi u strankama, već se bavi isključivo marketingom i promocijom.
Političke strukture koje su naučile funkcionirati netransparentno, zatvoreno, od samog starta time pokazuju da zaziru od šire javnosti. Ono što je osobama u tim strankama i organizacijama u interesu na početku jeste da ih ne ometaju vanjski elementi, no ono što se po običaju nasljeđuje jeste osiguranje funkcioniranja neformalne strukture koja je stasala izvan JOTa.
Zapadno društvo je generalno definirano kroz dva morala. Moralu ovce i moralu vuka. Ta dva morala komplementarni su i jedan bez drugog su neodrživi.
Moral ovce je moral forsiran sa strane crkve kao i sa strane prosvjetiteljstva. Utopizam, savršeni svijet kao mjera, odricanje od konteksta, parametri duboko ukorijenjeni u moral stoke.
Okreni drugi obraz, caru carevo, žrtvuj se, dijeli, nemoj slučajno biti sebičan, nemoj slučajno biti nasilan, nemoj slučajno biti osvetoljubiv, nemoj slučajno spominjati želju za moći, samo pati, pati jer dobit ćeš nagradu na drugom svijetu ili ćeš jednostavno raditi ono sto je amenovano sa strane moralizatora i stočnog okruženja.
Moral ovce je moral na koji se ljudi često pozivaju kada žele utvrditi kako su oni eto ispravni, dok je cijeli svijet naopak. Istina, moral ovce je prije svega fundamentalno licemjeran okvir, okvir koji kreira potrebu za vukom, za komplementom. Licemjeran u zahtijevanju savršenstva kod drugih tamo gdje ovca ne želi niti pristupiti.
Kako otvoren sustav može biti zatvoren? I jeli onda taj sustav zapravo zatvoren?
Možemo to reći, no logika otvorenosti ipak ostaje.
Poveznica je jednostavna logika liberalizma, a to je netolerantnost prema netolerantnom. Ili pak osnovna logika slobodnog softvera – nemješivost slobodnog i zatvorenog koda.
Preciznije, tek distanciranjem od svojeg suštinskoga antipoda, liberalizam postaje politička opcija, a slobodni softver održiv projekt.
Dok procesi nisu jasno distancirani od svojih antiteza, isti nemaju razlučenu suštinu i de facto ne postoje. Ista stvar je i sa jotom. Tek distanciranjem od zatvorenog ideološkog sustava, JOT postaje živa politička opcija.
Što JOT politički definira, osim medija javnog, otvorenog, transparentnog komuniciranja? Preciznije, koje su posljedice takvog javnog, otvorenog i transparentnog komuniciranja?
Zbog medija koji osigurava jednakost sudionika političke rasprave, svako postavljanje malog pijedestala osobne uzvišenosti i nejednakosti, praktično se pokazalo neodrživim u sustavu JOTa. Princip komunikacije kroz sustav nejednakosti predstavlja kontraindikaciju za slobodni komunikacijski sustav kakav je JOT.
