pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U prethodnom sam postu predstavio ideju kreiranja hrvatskog cyber političkog vodiča. Tu sintagmu su Charon, a vjerojatno i fuminanti, shvatili na način da bi se taj vodič bavio cijelom političkom scenom hrvatske. No namjera je bila drukčija.

Cyber politički vodič bavio bi se isključivo događajima i osobama koje koriste internet kao kanal političke komunikacije. Dakle, to su naši političari blogeri, aktivisti, novinari, forumaši, svi oni koji su već upoznali draži javne, otvorene i transparentne političke komunikacije, više ili manje voljni da se ozbiljnije aktiviraju u političkom životu zajednice.

Namjena cyber političkog vodiča je dvostruka.

1. Uvođenje novih snaga u svijet hrvatske cyber politike

2. Ažuriranje i sistematizacija cyber političkih lokacija, događaja i osoba

Hrvatski cyber politički vodič možemo generalno podijeliti u dvije kategorije

1. Lokacije, odnosno čvorista relevantnijih javnih rasprava

2. Baza cyber političara, te praćenje njihova rada

Početna platforma za izgradnju baze je wiki. U budućnosti koristan dodatak filtera, ocjenjivanja i drugih alata koji bi poboljšali vodić.

Zahtjevi:

1. Kreiranje tima

2. Registracija lako pamtljive domene

3. Postavljanje Wikija

4. Izgradnja početne stranice

5. Kategorizacija baza podataka

6. Kreiranje prvih predložaka

7. Promocija projekta

OK. To su crtice projekta koji bih rado pokrenuo.

JOT organizacija ne krije NIŠTA. JOT organizacija traži pomoć od SVAKOGA i podžava i radi ono u što vjeruje i zbog čega postoji. JOT organizaciji javnost je ravnopravan partner, prijatelj. I upravo zbog toga kao između bilo koja dva PRAVA prijatelja nema tajni. Niti razloga da tajne postoje. Jer sve tajne na kraju krajeva imaju i cijenu. JOT organizacija tajne nema.

Što je onda sa tajnama, sa tajnim podacima, zakulisnim pričama i sličnim? Ništa. JOT organizacija njima se ne bavi. JOT organizacija legitimira svoje djelovanje na temelju onoga što svatko može provjeriti, na temelju javnih informacija, te naravno u svojem djelovanju forsira ogoljavanje dijelova koji moraju biti javni (šireći svoj prostor djelovanja), ali u ovome trenutku iz nekog nelegitimnog interesa ili razloga nisu.

Ajmo operativno na primjerima spomenuti tajne. Primjer BUHE. Postoji prijedlog da osobe poput Šibenskog konobara budu članovi ali samo pod uvjetom da objave svoj stvarni identitet vodstvu udruge. Tog trenutka udruga naravno da više ne može biti JOT, jer barata tajnim informacijama.

Na monitor.hr-u prenjeli su vijest „Bolnice i dalje skrivaju liste čekanja“

Članak je izvorno iz Slobodne Dalmacije gdje možemo saznati kako je Vlada učinila velik korak u razbijanju korupcije odredbom o javnom objavljivanju listi čekanja putem interneta. No, postoji problem. Ta se odredba ne provodi.

Tako su jedino OB Dubrovnik i OB Pakrac objavile svoju cjelokupnu listu čekanja, a velik je dio vrlo štur (ili zahtjeva istragu USKOKa) tako da recimo bolnica u Šibeniku ima specijalistu kardiologa koji dnevno ima naručena 2,5 pacijenta.

Veliki dio bolnica uopće nema sređene liste čekanja, što je prilično razumljivo za sve one koji na listama čekanja temelje svoje carstvo klijentelizma i korupcije. Navedeni su još neki primjeri, no ukupno govoreći, situacija je katastrofalna. Korupcija je unatoč kvalitetnoj odredbi Vlade, na katastrofalnoj sprovedbi ostala nesputana transparentnošču.

Vratimo li se koji korak unazad, doći čemo do rasprave o unaprijeđenju stranice pollitika.com. Tu sam osobno malo nadobudno odmah u glavu predložio ideju JOT lobija kao prirodne posljedice jedne javne političke stranice koja okuplja ljude sklone aktivizmu, no prvi problemi nastaju već u samom startu bilo kakvog izlaska u javnost. OK. Pollitika.com možda je spremna za korak dalje, ali ne previše. Ipak smo ovdje više manje svi ziheraši.

Stoga ću u nastavku proslijediti sljedeći tekst koji prije svega govori o nivoima kvalitete rasprave.

Naime, pollitika.com je postala mjesto s određenom reputacijom ne samo zahvaljujući znanju, već možda prije svega zahvaljujući kulturi dijaloga koja je uzrokovala mnoge kvalitetne rasprave i umrežavanju tog znanja koje po sebi ne predstavlja puno.

O JOT lobiju

TitoTudjman reče kako samim time što bloga on postaje dio JOT lobija.

Ta mi se ideja priznati ću, ne sviđa niti najmanje. Lobi ne može biti jak ako nema jak kriterij za uključenje, što i samom lobiju daje smisao i snagu. Može svatko blogat, blogaju i Lion Queen i Bijesdrugi i Mithandir i Pajo Patak i mnogi drugi uvaženi i manje uvaženi članovi.

No, teško da je internet postao jak zahvaljujući nevjerodostojnim pojedincima. Čisto za primjer, pojedinci koji izjavljuju da je najnormalnije da se u predizborno vrijeme laže i koji samim time i osobno najnormalnije lažu, rijetko kada će biti citirani kao relevantan izvor i okosnica kreiranja mnijenja.

Jedno neodgovorno i manipulatorsko pisanje ostavilo je tako blagi dojam da se ne internetu pojavljuje svakakav materijal koji je eto čak i niže kvalitete od materijala koji izniču iz klasičnih medija. Svi znamo da na internetu ima doslovno svega i svačega, ali internet je postao jak medij upravo zahvaljujući relevantnim izvorima, izvorima koji tetoše vjerodostojnost i osobni ugled.

Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.

Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.

Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.

Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.

Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.

Zvone nam je otišao. Ljut je čovjek što se nije ništa značajno dogodilo od Lotrščaka.

I nije se dogodilo. OK, imali smo BORNAu, ali to je bio samo jedan izboj potrebe za promjenom. No ono što stoji jeste da pollitika.com, nema viziju. Posljedica toga je da stara ekipa polako iz iste pozicije prežvakava sve teme, polako gubi interes i entuzijazam koji je kreirao jake stvari, a stara ekipa je po običaju okosnica novih događaja. Novi dolaze i uklapaju se u ovu mrežu, samo što je jezgra polako počela gubiti elan.

Iz moje perspektive, ja sam na pollitika.com-u godinu i pol dana. I počeo sam furati reciklažu. Prati SDP-ovce mi jednostavno više nije interesantno. Sve se zna. Spominjati HDZ koji je još veća sramota je suvišno. Satelite što se daju za dvije sinekure tek nema smisla spominjati.

Pričati o stvarima o kojima je sve rečeno jednostavno nije više interesantno. I upravo zato priča o viziji, nečemu što će dati pokret, gibanje pollitici. Da ne drvimo oko istog, već da krenemo u novo i nepoznato. Da se počnemo gibati dok nas nije pojela ova žabokrečina.

Inicijativa je završila. Vrijeme je da utvrdimo što smo dobro napravili, što smo mogli bolje, a što smo morali bolje odraditi. No prije svega, da kažem par riječi o inicijativi. Radi se o političkom presedanu. Prva grass roots značajnija građanska inicijativa koja je ujedinila do jučer zavađene bez ikakve podrške postojećih političkih struktura.

Išli smo u nepoznato, odradili smo posao kako smo mogli u tim uvjetima. Daleko od odlično, ali vrlo obećavajuće. Nismo bili upoznati sa čitavom silinom tehnika i metoda pridobivanja javnosti, tako širokog organiziranja, sve to izvukli su entuzijazam protagonista inicijative i zdrav razum.

Kako smatram ovo pitanje ključnim pitanjem budućnosti BORNA-e kao organizacije, posvetiti ću ponešto vremena kako bih pokušao ukloniti određene predrasude koje po mome sudu ozbiljno ugrožavaju inicijativu na strateškom planu.

Zato mi nemojte zamjeriti sto ću biti pomalo i uporan u ovome području, a možda cak i samu raspravu preselim na javno dostupan blog. Zapravo, upravo je to i jedino konzistentno rješenje - pokrećem novu temu.

Unaprijed se ispričavam ako neke od privatno iznesenih misli po pitanju transparentnosti niste namijenili za javnost, no dojma sam kako te misli ne ugrožavaju vašu osobnu poziciju na bilo koji način, dok se istovremeno u opće dobro daje možebitno korisne informacije. Ako sam pogriješio, molim vas za oprost. Jednostavno smatram da je ovo ispravno i povodim se za tim osjećajem.

Dakle. Jučer je dio inicijative odlučio da se sama akcija vodi na zatvorenom forumu, nevidljivom polliticarima, kao niti cjelokupnoj javnosti.

OK. Počeli smo konstruktivno. To je dobro.

No, sada se postavlja pitanje što blogerska zajednica može konkretno učiniti u organizaciji. Koliko sada znamo, CMS radi na organizaciji referenduma. Određena grupa vanparlamentarnih stranaka pokreče de facto identičnu inicijativu.

Na forumu filozofskog faksa Mate Kapović je pozvao na tribinu o pristupu NATO savezu, što se može smatrati dijelom kampanje informiranog donošenja političke odluke. Da pojasnim, ukoliko javnost nema kvalitetno predočene informacije o tome što pristup NATO savezu točno znači (i pozitivne i negativne strane), tada niti sam referendum praktički nema smisla. Jer javnost tada nije niti u mogućnosti da donese kvalitetnu odluku.

To su inicijative s kojima sam trenutno upoznat, a postoje naznake i da bi se Forum mladih SDPa mogao uključiti u ovaj konstruktivan proces. A možda i još poneko.

Eh sad.

Što može biti uloga nas blogera pod radnim imenom BORNA?

Pričam ja sa Zvonetom prošli tjedan oko toga šta dalje. Pa se onda opet prebacujemo na naše razne solo pokušaje gdje smo pustili dušu, a ništa se nije promijenilo. Tema visila tjedan dana, sve onda otišlo u zaborav. Potrošili sate i sate rada, glancanja, prepiski, a sve to praktički za ista.

U toj shemi sam osobno već godinama. Da ne kažem od samog početka djelovanja. Eventualno uleti nalet nabrijanosti, malo povučeš, dok vučeš se okupi plašljiva pratnja, ti malo staneš, sve se vraća na nulu, ma još gore, sve se razbije, svi snovi i očekivanja. Iza tebe eventualno neki dokument.

I opet sve po istom. I vratimo se opet na priču nas blogera. Tu i tamo ljudi furaju svoje agende, ali nemaju širu podršku ostatka ekipe. Svako fura svoju agendu. Mučke svoju, Potjeh svoju, 45 lines svoju, Hanhan svoju, Frederik svoju, Ap svoju, Zvone svoju i tako dalje i tako dalje. OK, Ap tu najbolje prolazi jer njegovo je djelovanje čiste kulturološke prirode, no svi ostali vise.

Sada ću odgovoriti na Attilino pitanje kakva je to politička organizacija kojoj nije interes doći na vlast?

Ozbiljna :-)

No, da pojasnim malo peciznije. Onaj tko je na vlasti nema svu moć, već nužno manipulira postojećim odnosima društvene moći. Ukoliko se žele napraviti sustavne promjene, bitnije je djelovati direktno na unaprjeđenje postojećih odnosa moći, a posredno i onaj tko je na vlasti nužno mora povinovati svoje djelovanje tim odnosima.

Za primjer. Moj osobni interes pri kreiranju političke organizacije nije dolazak na vlast, već konkretno osnaženje javnosti, decentralizacija političke moći kroz šire uključenje jakih igraća i novih struktura proliferacije novog političkog tkiva, utemeljenog na javnom, otvorenom i transparentnom političkom djelovanju.

Razlog je jednostavan. Ako nismo organizirani, nismo niti relevantni. Ako djelujemo samo u situacijama gdje nam svima visi sjekira nad glavom, s obzirom da samo takve situacije omogućavaju ad hoc široka društvena udruživanja, tada smo osuđeni isključivo na hitnu pomoć, ne na sustavno uklanjanje loših pojava koje su nas u prvom planu i dovele u lošu situaciju.

Pogledajmo primjer koji nam Mucke stalno plasira. Kriminal u Croatia Airlinesu. Čovjek je potrošio podosta vremena, više-manje svima nam je jasno što se događa. I ništa. Ili primjer Peratovića. Na prvu smo loptu svi skočili, jer smo se često puta i sami osjećali ugroženima. No, Peratovićeva priča nije gotova. Polako će vjerojatno ispasti izvan našeg fokusa. Sporadična podrška će se topit. I gdje je Peratović tada? Tamo gdje je i Damir Fintić? Netko iza koga nitko nije stao samo zato što nije bio u trenutnom medijskom fokusu.

Stvar nije u svjetonazoru, s obzirom da su po postojećoj ponudi svjetonazori više manje svih stranaka prihvatljivi. Stvar je u sposobnosti realizacije deklarativnih načela. Nečemu gdje sve naše stranke padaju.

Nu, da krenemo redom. I još jedan detalj prije toga. Tekst je namjenjen za ufuranu ekipu. To govorim jer je i meni težak za čitati, a ja sam ga napisao, jel.

Postojeće političke organizacije temelje odnose moći na NEINFORMIRANOJ bazi. A ko nije informiran, ne može donositi niti dobre odluke. No, što je sa onima koji žele biti informirani i koji rade aktivno u tom području? Ti pojedinci jednostavno nemaju dostupne potrebne informacije na temelju kojih bi mogli donositi potrebne odluke.

Protok informacija je u postojećim strankama direktno ograničen hijerarhijama, dok pojedinci koji su eventualno odlučili raditi na osobnom političkom promrežavanju još uvijek se direktno vežu za odluke središnjice, te prilagođavaju nametnutom kontekstu sa vrha.