pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Neki dan sam sjedio u jednom društvu gdje se ćaskalo a tema razgovora je bila uvođenje vinjete na području Slovenije. Mišljenja su ovaj put bila dosta ujednačena i nisu baš simpatizirala potez nam zapadnih susjeda. No, ma koliko se mi tome protivili zapadni susjedi će izvući korist od našeg turizma.
Razmišljajući o tome i mene je obuzeo bijes, i to ne samo bijes prema odluci o vinjetama već i bijes prema organiziranosti vlastite nam državu. Jako brzo mi je u glavi sinula poveznica s jednom stvari koja me užasno živcira a radi se o kamperima (vozila s montiranim kamp kućicama).
Naime, svako ljeto gledam kampere kako navečer parkiraju po našim parkiralištima, rivama, uz more, po livadama ne plativši za to nikome niti jednu jedinu kunu.
Veliki dio ljudi koji unajme kampere dođu nam u lijepu našu i provedu jeftini odmor, a država i lokalno stanovništvo od njih nema nikakve koristi. Štoviše, od takvih imamo i štetu jer ti turisti također pune kante za smeće, stvaraju prometne gužve, zauzimaju mjesta na plažama.

Čitajući SDP-ove prijedloge o poboljšanju standarda građana opet sam se dao na razmišljanje o lošoj organizaciji države. Odmah da napomenem ne radi SDPovih prijedloga. No ono što me je potaknulo na razmišljanje je općenitost tih mjera. Naime, ono što me živcira da stranke nemaju niz sitnih, konkretnih mjera kojima bi se poboljšalo funkcioniranje države.
Na primjer, među jednim od mnogih glupih stvari u ovoj državi koje me živciraju je i postupak dobivanja uvjerenja o namjeni pojedine nekretnine. Radi se o uvjerenju kojim se potvrđuje činjenica da je recimo određena nekretnina na određene datume, bila, ili je, unutar ili izvan granica građevinskog područja. To je uvjerenje potrebno u dosta postupka.
Prilikom predaje zahtjeva za izdavanje tog zahtjeva morate priložiti 20 kuna biljega, ispuniti prijedlog gdje će te označiti nekretninu i priložiti izvod prostornog plana iz katastra na kojoj se također mora označiti ta nekretnina, ili nekretnine.

Uskoro se bliži datum koji će obilježiti tri godine moga članstva u jednoj političkoj stranci, pa može se reći i aktivnog političkog djelovanja. Da li je to promijenilo, makar malo, moj život zaključite iz narednih redaka.
Prije nešto više od tri godine revoltiran situacijom u društvu odlučio sam sa nekolicinom prijatelja nešto promijeniti. Nakon podužeg truda osnovali smo stranku i izašli na lokalne izbore u nekoliko gradova i općina. U mojoj općini osvojili smo 10,7% i ja sam ušao u vijeće. Odmah napominjem da faktor osnivanja stranke i nije tako bitan, te da bi iste rezultate, naravno na lokalnoj razini, postigli i da smo na izbore izašli sa nezavisnom listom.

Demokracija u punom smislu njene riječi je priča za malu djecu. Sve diktira lova. Kako ?

Danas sam se vozio autom iz Lovrana u Buje i slušao neku radio stanicu. Lutao sam mislima te me je iz "sanjarenja" probudio glas Ljube Jurčića i parola - ukinut ćemo 0,5 promila. Ako je to jedna od glavnih uzdanica kandidata za premijera jedne od dvije najače stranke u državi, i to one

Nakon osamostaljenja i ujedinjena građana u ideji o ostvarivanju sna o samostalnoj državi koja bi trebala donijeti blagostanje došlo je do agresije, rata, ali i do neviđene pljačke građana kroz sramotnu pretvorbu provođenu od tadašnjeg HDZ-a, vođenog suludom idejom o 100 bogatih obitelji. U tom radoblju HDZ nameće korupciju, nepotizam i foteljaštvo kao normalne standarde u funkcioniranju države. Nakon dva mandata koje je imao HDZ građani su shvatili kuda plovi njihov brod na štetu građana te je većina građana, kao i ja osobno, na izborima za Sabor 2000. godine glasao za „šestorku“ nadajući se obračunu sa korupcijom, procesuiranju sudionika pretvorbe, te vraćanju dijela opljačkane imovine. Na sveopće razočarenje pokazalo se da je SDP sa svojim partnerima na vlast došao potpuno nespreman gubeći prvu godinu svog mandata na isprazne sjednice o saborskim plaćama i mirovinama.

puno puta sam razmišljao o tome, što je bilo drukčije 1971. ?
Studenti i mlađe generacije su bili pokretačka snaga u državi. Koliko znam o tom vremenu (budući da nisam bio onda niti u planu) mladi su se puno više brinuli za svoju budućhnost. Okupljalo se, politiziralo, djelovalo. Studentski pokret i intelektualci su bili krvotok Hrvatske. (ili možda imam krivu predožbu o tom vremenu).

A što imamo danas?

Mlade, a pogotovo studente uglavnom boli k---- za politiku. Bježe od nje, ona ih ne zanima. Čak najveći postotak mladih ne izlazi na izbore. U vijećima gradova i općina kao i u poglavarstvima nam sjede polupismeni ljudi. Vozači kamiona su preko noći postali tajkuni. Ne živi se baš dobro, mladi teško dolaze do posla, stana a opet šute ko pičke. Da li civilizacija nazaduje ? Internet, mobiteli su jako olakšali komunikaciju a opet ? Svaku večer možemo slobodno izmjenjivati mišljenja o politici, pogledima na svijet, no nema nikakvog novog pokreta. Puno puta smo se smijali amerikancima kao izrazitoi glupoj i neobrazovanoj naciji (u prosjeku), no da li to čeka i nas? Da li je to prirodan tijek stvari ? U Hrvatskoj srednja klasa nestaje, prirodan tok ili nešto drugo ?

Danas sam slušao na radiju izvješće o tome kako je u Hrvatskoj najkorumpiranije pravosuđe i kako Hrvatska po broju stanovnika ima najveći broj sudaca. Prema tome izvješću prosječan slušatelj bi mogao zaključiti kako suci ništa ne rade te da samo varaju ljude. Kao osoba koja je tri godine radila na sudu u svojstvu sudačkog vježbenika (i to na dva općinska suda) smatram da situacija u pravosuđu zaista je loša ali je ona odraz loše organizacije države, kao i nesposobnosti ili nepostojanja političke volje da se stvari dovedu u red. Jedan od najvećih generatora spisa je upravo sama država čija je uprava zbog svoje loše organiziranosti, tromosti direktno kriva za veliki sudskih sporova. Uzmimo za primjer prekršajne naloge. Većina prigovora na nalog (iako je osoba zaista kriva za prekršaj) se završi na način da postupak padne u zastaru ili se postupak obustavi zbog neke proceduralne greške policije ili prekršajnog suda. Kada postupci ne bi padali u zastaru i kad bi bili dosta skupi, kao i službene osobe bolje obučene, većina kazni bi se platila, a prekršajni sudovi rasteretili ukoliko bi ljudi sami znali da ako su krivi da nema smisla da se izmotavaju jer će u konačnici daleko više platiti. Isto tako treba napomenuti da na sudovima postoji na desetke hiljada predmet koji se odnose na tražbine sa osnova troškova prijevoza, prekovremenih, jubilarnih naknada, smjenskog rada itd. Prosto je nevjerojatno kako ti predmeti uopće završe na sudu iako su državne poduzeća koja su u tim slučajevima tužena već i po tisuću puta prije izgubila na sudu u potpuno istom činjeničnom predmetu. Često u tim slučajevima sudski troškovi i odvjetnički troškovi premašuju utužena potraživanja. Umjesto da se ide prije spora u nagodbu, zatrpavaju se sudovi i još se plaća puno više nego da bi se platilo odmah.

Kolege blogeri, evo jedan post za koji trebam vašu pomoć. Naime radi se o pismu koje ćemo kao stranka poslati parlamentarnim strankama sa nadom da će te stranke prihvatiti naš prijedlog i inicirati promjene Zakona o javnoj nabavi. Pismo šaljemo sutra ili prekosutra pa Vas molim da ukoliko imate neke primjedbe ili prijedloge da mi napišete. O čemu se radi vidjet ćete iz pisma

Poštovani,

Obraćamo Vam se ovim putem kako bi Vam izložili naš prijedlog izmjena zakona za koji smatramo da će rezultirati smanjenjem razine korupcije u području javne nabave.

Iako se u Hrvatskoj često okreće glava pred tim pitanjem, prema većini međunarodnih analiza i izvješćima Europske komisije učestalo se ukazuje na problem korupcije u Hrvatskoj, tako se primjerice Hrvatska prema korupciji na ljestvici Transparency Internationala nalazi na 70. mjestu na svijetu uz bok Burkine Faso i Sirije. Također, prema brojnim nezavisnim ekonomskim istraživanjima dokazana je uska povezanost između kretanja razine korupcije određenog društva te glavnih makroekonomskih pokazatelja kao što su razina domaćeg proizvoda, inflacije i nezaposlenosti.

Jučer smo u medijima mogli čitati da su Predsjednici države, Sabora i Vlade Stjepan Mesić, Vladimir Šeks i Ivo Sanader na svečanoj sjednici Vlade obilježili 15. obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske, ističući kako žrtve koje su pale za neovisnu i međunarodno priznatu Hrvatsku njezino vodstvo obvezuju da stvori uvjete za dobar i perspektivan život svih hrvatskih građana.

Primjer je tom prigodom zaključio:

"Prije 15 godina demokratska revolucija u Europi omogućila je nezavisnost. Nismo propustili priliku. Danas ujedinjena Europa omogućuje mir, slobodu, ravnopravnost, razvitak i blagostanje. Ne smijemo i nećemo propustiti priliku", rekao je Sanader.

Opet se drmaju temelji pravne države koji su u Hrvatskoj ovako i onako dobro protreseni. Pročitavši prijedlog Vlade o novom zakonu koji bi omogućio gradnju dvorana za rukomet po „posebnim pravilima“ koja izuzimaju primjenu postojeće zakonodavne regulative ostao sam malčice zapanjen. Štoviše, dvojim da li je prijedlog o tome da će se zemljišta, na kojima bi se trebale graditi objekti, moći oduzeti i bez pravomoćnog rješenja u suprotnosti s samim Ustavom Republike Hrvatske. Tako čl. 18 Ustava glasi:

Članak 18.
Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Mislim da je građani na politiku i političare uglavnom gledaju s negativnim predznakom. Prevladava mišljenje „svi su oni isti“, „lopovi“, „banda“ itd. To se očituje odazivom građana na izbore, a i u „regrutiranju“ novih ljudi u političke strane. Za običnog građana politika je nešto mistificirano, biti političar za neke je sramota, nešto opasno nešto neprihvatljivo. Građani Republike Hrvatske politiku nisu prihvatili kao sastavni dio svog života, kao profesiju koja će omogućiti njima bolji život.
Puno puta sam se iznenadio kada sam neke pametne i inteligentne osobe nagovarao da mi se priključe u stranci. Nisam mogao vjerovati koliko je njih strah ući u politiku. Biti članom stranke, doživljavali su gore nego recimo popušiti joint na nekom trgu punom ljudi. Stekao sam dojam da mnogi od njih misle da ulaskom u stranku i bavljenjem politikom mogu biti na neki način sankcionirani. Zanimanje „političar“ mnogi doživljavaju sramotno.

Kako bi pokrili minus i povećali prihode, čelnici zagrebačke Gradske uprave namjeravaju prodati gradske stanove (100 milijuna kuna), objavio je Jutarnji list, a isto je prenešeno na www.index.hr. Nadalje, možemo pročitati da osim prodajom gradskih stanova, prihode namjeravaju povećati i prodajom poslovnih prostora i zemljišta (70 milijuna kuna) te povećanjem cijene komunalne naknade (130 milijuna kuna).
Svuda u razvijenom svijetu gradovi i općine otkupljuju poslovne prostore i stanove da bi živjeli od rente koja predstavlja ujednačeni i stalni prihod koji je predvidiv te je na taj način vrlo povoljan za financiranje gradova i općina. No, suprotno toj praksi naši „biseri“ rasprodaju „obiteljsko zlato“. Osim toga u Europi se prodaja nekretnina koristi kao krajnja solucija, te se primjenjuje institut koncesija i prava građenja koji je hvala bogu usvojen u pogledu državnog zemljišta i u Hrvatskoj. Što se toga tiče moram, iako je baš ne volim, skinuti kapu Sanaderovoj Vladi. No SDP-ova perjanica koja vlada Gradom Zagrebom odlučila se na rasprodaju. Nije mi jasno zašto ?

Povjerenstvo za sukob interesa presudilo je da je Radimir Čačić dok je obavljao dužnost ministra obnove, javnih radova i graditeljstva prekršio četiri članka Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Navedeno ministarstvo je sklopilo 12 poslova teških 132 milijuna kuna s tvrtkama iz Coning grupe, koja je interesno povezana s Čačićem za vrijeme dok je isti bio ministar.
Da je ova vijest kojim slučajem potekla iz Švedske značila bi početak velike afere koja bi u najmanju ruku značila odstupanje gospodina Čaćića sa političkih funkcija. Ako se prisjetimo događaja kada je švedska ministrica trgovine dala ostavku jer su mediji otkrili da je vikendicu službeno prijavila na britansku tvrtku, čime je izbjegla plaćanje švedskog poreza na nekretnine, dok je ministrica kulture morala odstupiti nakon medijskog otkrića da 16 godina nije platila TV pretplatu, i uzmemo u obzir već navedenu vijest o sukobu interesa gospodina Čačića čovjeku stvarno dođe da se zapita s koje su planete Šveđani, ops ili mi Hrvati.

Danas čitam u članku u Novom Listu pod nazivom „Ina poslove za 500 svojih radnika dala konkurenciji“ kako je INA poslove koje se odnose na sigurnost i zaštitu Ininih postrojenja dala putem javnih natječaja drugim poduzećima čija će se zarada na tim poslovima mjeriti u desecima milijuna kuna, iako INA ima u stopostotnom vlasništvu tvrtku pod imenom SINACO koja se upravo bavi tim poslovima. Štoviše SINACO je upravo osnovan u tu svrhu te danas u njemu radi oko 500 radnika. Čemu tako nagli zaokret u poslovnoj politici INE ? Da li je isplativije uzeti kooperante nego dati posao svojoj tvrci koja već radi iskreno da vam kažem i ne znam jer nemam detaljne podatke.