Tako je napisao netko neznan na kamenom zidu pored glavnog pristaništa na otoku Koločepu. Od kada se iza zatvorenih vrata razmatra budućnost „Otoka znanja“ (Božidar Prka , HFP-om - i po svoj prilici“vlasnici“), na otoku su opet se razbuktale strasti - i obnovio se rat grafitima. Taj rat traje na otoku odavno ali se stalno obnavlja. Tako je ovih dana jednog jutra osvanula oslikana kućica-čekaonica (na velikom mulu, gdje pristaju brodovi i u kojoj se prodaju Jadrolinijine karte). Najinteresantnije grafite možete vidjeti u filmskom kolažu, ali i pogledati u novinama („Dubrovački Vjesnik“, zatim „Dubrovački List“ , te konačno „Slobodna Dalmacija“ ). Možda i ponekom internetskom portalu (nisam provjeravao).
Ovo je slavni dan potpisivanja u startu propalog projekta "Otoka Znanja" zabilježen fotografskom kamerom osvanuo u svim medijima. Projekt se svojevremeno slavio na sva usta sa svih, i s najviših razina.
Dva nagradna pitanja: - Gdje su ti likovi danas?? - I gdje bi sutra mogli biti??
Možda bi se i njih trebalo puno toga priupitati!! Ovih dana je javnosti prezentirano nekoliko „vrućih“ vijesti iz HFP-a (Hrvatskog Fonda za privatizaciju) – čini se da je u tijeku provjetravanje i čišćenje te poznate hrvatske „kuće grijeha“ (kojoj bi na vrata umjesto hrvatskog grba bilo primjerenije navrnuti „crveni feral“ - poznatu i priznatu oznaku za prostituciju tijela, ali i duha).
Tako nešto je (prema Indexu) kazao Milorad Pupovac, najnovije izdanje „buridanovog magarca“ aktualne hrvatske političke scene. I to nakon konačnog i dugo očekivanog izlaska HSLS-a iz vladajuće koalicije, pa se sada sve tanjim čine HDZ-ovi napori opstanka na vlasti. No, i njihovog opstanka kao stranke - jer ne treba sumnjati da će s gubitkom vlasti tamo nastati kaos u borbi za ovladavanjem još uvijek obilatih resursa jedne bogate stranke. Popasli su sve što se popasti moglo, a trenutačna je situacija apsurd svoje v rste - da HDZ još svega ima u izobilju, dok država skoro da nema ništa. Zato se štakori ukrcani na HDZ-ov brod očajnički koprcaju – razapeti su između bogate smočnice iz koje su se obilato namirivali, a smrznuti od onog što ih čeka - jer nije lako napustiti blagodat i otisnuti se među bijednike. Trenutačne političke preferencije jasno ukazuju na mogućnost da tzv. "manjinci" više nikada neće biti u ovako pogodnoj prilici. Radi prevelikog „mešetarenja“ ispod stola, predugog oklijevanja, i prevelikog naginjanja izborne naklonosti prema drugim opcijama takvi mešetari sljedećoj vlasti bi mogli postati potpuno nevažni. Ali, kad brod tone – štakori neizostavno prvi odlaze.
Što radi Mlakar, pitanje je sada!!
Ne Oliver nego Davorin.
Da, Davorin Mlakar!
Kad je prije 3 godine izbio skandal oko biračkih popisa (pokrenut baš s Pollitike, a širio se širom svijeta) Pollitika je u osobi Marka Rakara pobrala nekoliko međunarodnih nagrada. Čak je tada svemoćni Premijer Ivo Sanader, postavši svjestan skandaloznosti slučaja i političke opasnosti takvih spoznaja u javnosti (toga da u biračkim popisima jedne navodno demokratski uređene države vlada neviđeni nered i dovodi u pitanje legitimitet vlasti) je Marku Rakaru poslao osobnu poruku da će sav taj nered pospremiti tadašnji šef državne uprave Antun Palarić.
I. Biblijska priča o Balaamu i Magarici
-I Balaam usta ujutro, osedla magaricu svoju i pođe s knezovima moapskim.
-Ali se raspali gnjev Božji, što on pođe, i anđeo Gospodnji stade mu na put, da ga zaustavi. A on je jahao na magarici svojoj. Pratila su ga obadva momka njegova.
-I kad magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci, svrnu magarica s puta i pođe u polje. Balaam je tukao magaricu, da je opet vrati na put.
-A anđeo Gospodnji stade u tjesnac među vinogradima, gdje je s obadvije strane bio zid.
-Kad magarica opazi anđela Gospodnjega, pritisnu se uza zid i pritište nogu Balaamovu o zid, -I on ju je opet tukao.
-Tada anđeo Gospodnji otide opet dalje i stade na jednom usku mjestu, gdje se nije moglo svrnuti ni nadesno ni nalijevo.
-Kad magarica opazi anđela Gospodnjega, leže pod Balaamom na zemlju. Balaam se razljuti i stade štapom tući magaricu.
-A Gospod otvori usta magarici, i ona reče Balaamu: "Što sam ti učinila, da me tučeš već treći put?"
Propali projekt „Otok Znanja“ ima i problematičnije dimenzije – a jedna od njih je Arthur Hughes. Kad tog navodnog financijskog stručnjaka, multimilijunaša i hrvatskog građanina škotskog porijekla uzmemo kao pojavu u našoj tranzicijskoj stvarnosti sličnih likova smo se nagledali. A po svojoj genezi i finalnim rezultatima „Otok znanja“ je postao primjer marifetluka hrvatskih privatizacijskih poduhvata izvođenih u režiji Vlade i Hrvatskog privatizacijskog fonda. U to se uklapa i Arthur Hughes, jer su njegov lik djelo karakteristični za privatizacijske podvale, pa ga vrijedi podrobnije osmotriti.
Za procjenu Arthura Hughesa važna su dva njegova intervjua koje bi mu bilo bolje da ih nikada nije davao (ali što ćete kad vrag ne da jeziku da stoji za zubima):
• Prvi je star godinu i nešto dana u Business.hr (dne 9.3.2009) pod naslovom „ Mogu dovesti 20.000 Britanaca u Dalmaciju“ ( a ovdje ga možete skinuti u pdf formatu. )
• Drugi je objavljen ovih dana (11.6.2010) u Dalmatinskom online tjedniku Vrime (prenio ga je i portal Limun.hr ) pod naslovom "Žao mi je, ali Hrvatska moj novac ne zaslužuje“ - a možete skinuti ovdje .
U ponedjeljak 07.06. je u večernjem talk-show „Sparing s Antom Prkačinom“ Otvorene televizije „Anti nacionale“ bio sparing-partnerom kuriozni politolog Darko Petričić. Povod je bio novoobjavljena Petričićeva knjiga „Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije“ , u kojoj je ukazao da u Hrvatskoj postoji kriminalna struktura impregnirana s "visokom politikom" ali potpuno neovisna od ideologija. Naravno da sam taj talk-show pogledao, ali ne toliko radi Prkačina (koji je s jedne strane simpatična i do naivnosti „romantičarska 'rvatina“, a arogantni i nerealni sveznalica, s druge strane), koliko radi Petričića (koji je moj "ljubimac" već duže vremena). Na portalu „Dalje.com“ postoji recenzija te javno predstavljene knjige, u kojoj su iznesene neke Darkove teze:
Kriza EURA se nastavlja i u EU ima svoje direktne i kolateralne posljedice. Crna Gora je odabrala grčko-izraelski konzorcij za gradnju autoceste Bar Boljare – što je kraj priče o „poslu stoljeća“ za hrvatske firme. Mala i od vlastitih „mustri“ izraubana Hrvatska nije mogla sama financirati taj veliki projekt. Za Grčku u krizi će se uvijek naći garancija: Ona je dio šire EU obitelji koja u Grčku upucava milijarde, pa je posve normalno da će se učiniti sve kako bi se Grčka osposobila da novac vraća.
Zadnjih se godina razvojem tehnologije pojavio i sve žešće nameće poseban vid turizma – takozvani mega- kruzeri (engleski cruiseri ili po hrvatski - putnički mega krstaši). To su pravi mali ali savršeno opremljeni i potpuno funkcionalni putujući gradovi, koji osim s mega-hotelom (s mnoštvom soba) raspolažu s restoranima, barovima, varijeteima pa čak i golemom koncertnom dvoranom.
Jučer su u Dubrovniku bila dva takva broda (koje možete vidjeti na gornjoj maloj film-prezentaciji). Zajedno su imali oko 5.500 ležajeva. Kad se tome pribroji personal, onda je jučer optimalno moglo biti oko 7.500 potencijalnih potrošača, što je više od polovina onih s kojima raspolaže grad Dubrovnik (taj svjetski turistički biser). Često se događa da kruzera u jednom danu bude toliko, da zajedno imaju više postelja nego svi hoteli u Dubrovniku.
I tako se ovih dana krug neuspješne politike „antišambriranja“ zatvorio - "ništa se ništa promijenilo nije"!. Premijerka je uz zaglušne fanfara državotvornih medija (HRT) slavodobitno otputovala u državnički posjet Sjedinjenim američkim državama, gdje ju je primio potpredsjednik Joe Biden, bivša državna tajnica Madeleine Albright, a završila je s Nancy Pelosi, – dakle osobama posve dalekim od operativne politike.
