Da se razumijemo, ovo nije članak o Purdi ( o njemu je već dosta toga izgovoreno i napisano), nego o fenomenu kad se, eto, iznebuha događa da neki mali čovjek stjecajem raznih okolnosti postaje simbolom promjena. Razotkrivanjima koja se događaju oko njegova slučaja pretvaraju se u jedan općenitiji poučak - pa zaslužuje da ga se nazove „Poučak po Purdi“. Možda takvih poučaka bude sve više, jer politika u Hrvatskoj se toliko potrošila da se razni "mali ljudi za visoku politiku" danas množe i po ulicama.
Da nije tragično bilo bi komično, ali ako kažemo da je tragikomično (što logično jest) uvrijedili bismo mnoge dobre ljude (mještane i radnike Koločepa - jedne turistički dobro plasirane i dubrovačke unikatne mini-destinacije).
Nekoliko hrvatskih medija prenijela je vijesti iz austrijskih medija, čije konsekvence mogu biti dalekosežne i višedimenzionalne. Zasada službenih reakcija na „curenje“ informacija iz državnih tajnih službi nema – jer je težište javnog interesa fokusirano na zidove salzburškog zatvora - u kojem privremeno stanuje „dežurni žrtveni jarac“ svih hrvatskih nedaća.
Naime, austrijski tjednik Profil objavio je izvode iz izvješće hrvatske SOA-e datiranog 8.11.2007. u kojem se precizno opisuju visoke hrvatske veze s aferom Hypobanke. Citirat ću par tih navoda (prema objavama hrvatskih medija od 19.12.2010 - Seebiz - Objektiv - Večernji
„Kad konzervativci nemaju genijalnosti oni zamišljaju da je dovoljno restaurirati prošlost ne vodeći računa o sadašnjosti“
Ovaj citat poznatog belgijskog povjesničara Henri Pirenne-a (1862 - 1935) iz „Povijest Europe od seobe naroda do XVI.st.“ baš lijepo opisuje konzervativnu Hrvatsku. Među njima posebno mjesto ima crkveni povjesničar dr. Mile Bogović, inače gospićko–senjski biskup. On je nedavno objavio poveliku knjigu svojih novinskih tekstova (o osnivanju i rastu Gospićko-senjske biskupije s posebnim naglaskom na izgradnju „Crkve hrvatskih mučenika“ u Udbini) pod pretencioznim naslovom „Žao mi je naroda“.
Kallikrates (u drugoj varijanti Callicrates ) bio je onaj slavni starogrčki arhitekt koji je, zajedno s Iktinosom sagradio čuvenu Atensku akropolu, te također cijeli hram Nike (Atene) na Akropoli, najpoznatijoj turističkoj znamenitosti Grčke koja ovu zemlju čini jednom od najatraktivnijih destinacija suvremenog turizma.
Zadnjih dana se kroz medije provlačila ideja da bi radi protuustavnog djelovanja bilo dobro zabraniti Glavaševu stranku. No, usuđujem se reći da je ovo, u usporedbi s problemima kojima nas, kao državu i naciju, izlaže HDZ, usitinu benigni slučaj
Proteklu subotu (11.09.) su obilježila dva znakovita događaja.
Prvi događaj je bio onaj žalosno-smiješni “veličanstveni“ skup HDZ mladeži u Ciboni, na koju je prebogata hrvatska stranka autobusima okupila svoj pomladak iz cijele Hrvatske da bi se slavili lik i djelo Jadranke Kosor. To što je mladež HDZ-a slavila Tuđmanovu bistu je stara i obvezna dekoracija, ali istaknuta slika Jadranke Kosor je ona novo-stara stvar koja obilježava kontinuitet HDZ-ovske autoritarnosti –ta stranka bez „kulta ličnosti“ uopće ne može funkcionirati.
Dvije značajke je pritom potrebno naglasiti.
• Prvo. sama Jadranka Kosor vjerojatno nema ništa sa svojim „kultom ličnosti“ (ma kako joj osobno godio) - u pomanjkanju boljeg vođe HDZ-ovim plemenskim vračevima je i ona dobro došla.
Ovo je zaključni citat iz duže rasprave o „zlatnoj dionici“ kao institutu u upravljanju privatiziranim dioničkim društvima pod imenom “GOLDEN SHARES” od Samant Kumara (Symbiosis Law School, Pune) , kojeg se može naći na Internetu. Ne mora to biti najpametniji tekst, ali je zato svakome dostupan na Internetu, što je neviđena prednost (ispod gornjeg citata se nalazi link na taj tekst - ali na engleskome).
Prošao je kolovoz, teče rujan, turistička sezona je na silaznoj putanji. Znalcima u turizmu je poznata stvar da se s kolovozom ostvaruje 80 posto godišnjeg prometa u turizmu. Ta dva mjeseca – srpanj i kolovoz - znače dvije trećine godišnjeg prometa, a kad dvije trećine pretvorimo u postotke, ta dva mjeseca čine 66 % godišnjeg prometa. Preostalih deset mjeseci čini 34%. Nema bolje ilustracije s čime se sudara hrvatski turizam–sve se svodi na 60 dana djelatnog rada. Nema tvrtke koja može računati na poslovni uspjeh, niti države koja bi čekala spas od posla svedenog na 60 dana rada godišnje.
Tako je napisao netko neznan na kamenom zidu pored glavnog pristaništa na otoku Koločepu. Od kada se iza zatvorenih vrata razmatra budućnost „Otoka znanja“ (Božidar Prka , HFP-om - i po svoj prilici“vlasnici“), na otoku su opet se razbuktale strasti - i obnovio se rat grafitima. Taj rat traje na otoku odavno ali se stalno obnavlja. Tako je ovih dana jednog jutra osvanula oslikana kućica-čekaonica (na velikom mulu, gdje pristaju brodovi i u kojoj se prodaju Jadrolinijine karte). Najinteresantnije grafite možete vidjeti u filmskom kolažu, ali i pogledati u novinama („Dubrovački Vjesnik“, zatim „Dubrovački List“ , te konačno „Slobodna Dalmacija“ ). Možda i ponekom internetskom portalu (nisam provjeravao).
