pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Primio sam pismo od mog prijatelj „Cheguevare“ iz Splita i čitača pollitike pa ga prenosim:

-0-

Jopet dolazi 7 svibnja , vrime spliskog zaštitnika Sv. Dujma , lipi procesjun priko rive, a poslin dernek. Sve bi moglo biti lipo, da se u Sudamiju ove godine ni umiša oni Antikrišt od Interneta. Ona sridnješkolska dica još nisu svisni koju vrilu kašu su zamišali, samo je pitanje ko će to nako vrilo morat kusat. Od bota su dica zajebala velikog Miništra i dotura koji se bavi skulama, pa sada svi botavaju, nikidan študenti najavili, a ovi dana i Splićani.

Ima bit da će dernek pokvarit jopet ti đavliji Internet. Dobro je oni moj Marx davno napisa u "Komuništičkom manifeštu", samo je za Split malo drukčije: Bauk kruži ponad Splita – bauk Interneta! Šta moš, druga su vrimena i druge se bitke biju!!

Neke teme se baš stalno vuku u javnosti, pa tako i na Pollitici, ali kad u sebi nose „grijehe“ koji se ne smiju prikrivati, onda ih se jednostavno ne može niti smije olako preskakati. Stjecajem nekih okolnosti posljednjih sam dana na Pollitici bio marljiviji nego inače (liječeći nervozu čekanja - jer sam odgodio jedno važno putovanje), ali se nadam da mi nećete zamjeriti ovo na gomilanju postova.

Evo se opet govori o Referendumu (koji je uvijek bio najbolja metoda za izražavanje volje naroda). Već sam jedan Referendum komentirao (Trapula za črve, ali ne radi same dileme koju se željelo staviti pred narod, nego radi naoko sporednih ili skrivenih konotacija iza te fasade. Sada opet imamo Referendum s nekom novom pričom, ali Referendum opet rezultira s razotkrivanjem ranjivih bokova mlade ali krivo nasađene hrvatske demokracije. Tako mene u ovom trenutku preokupira taj skriveni ali sramni „grijeh“ hrvatskog pravnog i državnog ustroja, koji se na balkanski način pokušava umanjivati ili čak prikrivati pred demokratskom (našom i svjetskom) javnošću.

Nakon 60-godišnjeg diktatorskog desničarenja u Paraguayu, negdašnji paraguayski katolički biskup Fernando Lugo , prebacio se u Socijalističku internacionalnu - i upravo postao novi ljevičarski predsjednik Paraguaya. Nama bliže, u Europi, sadašnji muenchenski biskup Reinhardt Marx piše novi „Kapital“, po uzoru na poznati Marxov ali s podnaslovom "Socijalno-etička rasprava“. Nama najbliže, u neviđenoj zbrci idejnog i pragmatičnog djelovanja na duhovnom planu hrvatski nadbiskup i rimski kardinal Josip Bozanić poziva državno tužilaštvo na progon „verbalnog delikta“. Stvari su samo naoko paradoksalne – jer iza svega postoji neko logično objašnjenje!

Dva mjeseca u godini, travanj i svibanj, predstavljaju tradicionalno neurotično hrvatsko razdoblje, u kojem iracionalno nadvisuje racionalno, irealno nadvladava realno, a odgovorni i autoritativni čimbenici javnog života se počnu intenzivno vraćati u povijest, u nastojanju kreiranja što bolje (osobne, obiteljske, grupne ili ideološke) prošlosti. Radi preciznijeg opisa fenomena nacionalna neurotike, sve započinje početkom travnja kad jedni komemoriraju nastanak NDH; krajem travnja se nastavlja s komemoriranjima Jasenovačkih žrtava; početkom svibnja se evociraju uspomene na pobjedu antifašizma nad fašizmom (9 svibnja), da bi stvari kulminirale obilježavanjem „rata poslije rata“ i Bleiburške tragedije (17 svibnja) . Na kraju se svi možemo vratiti u manje-više normalni život s 30-tim svibnja tj. spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990 tj. kada je nekima „mrski“ Stipe Mesića, evidentno zvijezda ovogodišnjeg hrvatskog PMS-a postao povijesni prvi premijer nove hrvatske države. No zbrka koja se svake godine proizvede unutar ta dva mjeseca je prevelika i svaki puta ostavlja duboke brazgotine.

Taj stari talijanski termin urbanog govora u politički prostor je lansirao poznati talijanski glumac i komičar Beppe Grilo, a što bi trebalo biti ekvivalent našemu „Jebite se!“. Mada izbjegavam prostačenje u govoru i pisanju, ovo ovdje je izuzetak jer se odnosi na političku konotaciju – to je visoko politizirani izričaj i u hrvatskom jeziku.

* UVODNI OSVRT *

Fagoti u varijeteu: Prateći posljednje kretanja na hrvatskoj političkoj sceni može se uočiti da je napravljen oštar zaokret od 180 stupnjeva, da se događaji pretvaraju u političku fantastiku bulgakovljevske provenijencije u kojoj pokojni „veliki brat“ Josif po drugi put jaše našim prostorima, što predstavlja popriličnu regresiju u odnosu na također pokojnog a malo manjeg „velikog brata“ Josipa. Time se izvjesnim čini da je gospodin vrag (Woland) se vratio po svoje u Hrvatsku , da razni Fagoti opet izvode razne "majstorije".

Najvažnije obilježje sveprisutnih unutarstranačkih „monolema“ (moj novogovor koji predstavlja tzv. "demokratske izbore" sa samo jednim kandidatom) uvijek jest i ostaje onaj jedan, jedini, pravi, nezamjenljivi „vođa“, koji puk svoj vodi u svijetlu budućnost „velikog brata“. Tako je eto jučer održana HDZ konvencija, očekivano opet s jednim, jedinim, velikim i nezamjenljivim „vođom“, kao jedinim izborom bez protukandidata , i taj je odabran s niti jednim jedinim glasom „protiv“ ili „suzdržanim“, mada je bilo nešto nevažećih listića (kod „velikog vođe“ 14, a njegove Margarite čak 99) - što samo potvrđuje „Josifovsku atmosferu“ koja tamo već poodavno vlada - pojava ipak neviđena u skorija vremena hrvatske prošlosti!

Jutros čitam članak u Slobodnoj Dalmaciji (od 21.04.) pod naslovom: „Obrat u Splitu: Grad daruje štekate za Rivu“ . Govori se o tome da su izgledi kako će građani Splita u svom bojkotu Splitske rive – „tog vjekovnog dnevnog boravka Splićana“ uroditi nekim plodom. No ipak, ne zna se kojim, odnosno tko bi trebao platiti jedan propali eksperiment poduzetnika iz „Velog mista“ koji su jedva dočekavši vlast odmah napravili tako temeljitu investiciju da su „malomiščanski“ programirali sve do izgleda štekata i stolica, a sve u interesu punjenja vlastitih džepova. Željeli su zaraditi sitne provizije i razlike u cijeni čak i na stolicama, pa su raskošnu južnjačku mediteransku rivu hladno poduzetnički programirali na način kojega bi se postidio i hladni nemaštoviti sjever.

I. „IL NOME DELLA ROSA!“!

Mada situaciju otoka Koločepa poznajem dobro, i već duže vremena i ovdje na Pollitika.com-u pratim događanja vezana za ovaj trenutno najveći hrvatski privatizacijski skandal (mada samo jedan u nizu sličnih), ovdje sam se poduhvatio pomalo teškog posla da malo dublje prokopam po daljoj i bližoj prošlosti, i njenim tragovima na Internetu, da bih pokušao dočarati razloge, radi kojih ovaj skandal se baš ovdje i na ovakav način događa.

Još u četvrtak, 6.3.2008. objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji članak „Bajić istražuje prodaju ‘Koločepa’ Siniši Grgiću“ gdje u jednom dijelu teksta stoji :

Zelenaške kamate: Grgićev bivši partner Markota je ustvrdio da postoji i ugovor po kojem se objekti i vile prodaju strancu, istodobno kod njega zadužuje uz zelenaških 15 posto kamata i dio kredita isplaćuje trećoj osobi. Doznali smo da je riječ o tvrtki “Chadelus”.
Slavko Linić: Grgićeva tvrtka ima osnivački kapital od 60 tisuća kuna, a kupuje cijeli otok za desetke milijuna kuna. U Registru Trgovačkog suda se navodi da je njezin vlasnik i direktor Arthur McQuade Hughes nastanjen u Omišu sa splitskom adresom tvrtke u Tolstojevoj 35/A i registriranim djelatnostima trgovačkog posredovanja, građevinskog zastupstva inozemnih tvrtki, kupoprodaje robe i turističkih usluga te savjetovanja u poslovanju i upravljanju.

Sutra, u ponedjeljak 14. travnja „at high eleven“ („točno u jedan do podne“) održat će se obračun kod OZ Corrala, na otoku Koločepu kraj Dubrovnika. Da podsjetimo taj prelijepi otok i dragulj prirode, i koji je svojevremeno dobio zvučni naziv - „Otok Znanja“, skrivenim je podvalama tajanstvenih jahača s ozloglašenog ranča „Rumene Lavande“ pretvoren je u smrdljivi koral (ustvari gore zaudara nego mitske Augijeve štale).
Tako će se „good guys“ oboriti na „bad guys“, ali i obrnuto. Izvršene su sve pripreme, točno se zna tko će, kada i kako i na koga pucati.
Navodni „good guy“ Marshal Markot detaljno je obavio sve potrebne i nepotrebne pripreme, čak informirajući široku javnost, pa time pobrao i simpatije pučana pitomog otoka, kojim već par godina nesmiljeno harače podmukli razbojnici!

Tko se sjeća još Zane Greya i njegove romantične priče s „Wild, Wild West“-a Riders of the Purple Sage ili „Jahači rumene kadulje“, u kojoj se zaljubljeni kauboj bori protiv one čudne mormonske religije. Ta vremena i priča su prošla, i vremenski i geografski su daleko od naše stvarnosti, ali smisleno su tu negdja okolo nas, jer nas slične opasnosti od nekih drugih biljaka (recimo Lavande), od neke druge religije (korupcije) , neke druge apokalipse (tranzicija) i dalje vrebaju. „Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života“ – tako počinje molitva Svetome Anti (na www.katolici.org ) a mogli bismo je uzeti kao preventivnu mjeru protiv nekih drugih i mnogo opasnijih „Rumenih jahača“.

Jučer ujutro sam bio na uobičajenom prijateljskom subotnjem okupljanju i potpisao za Referendum za NATO iako sam s obje ruke za ulazak u NATO, jer je to Hrvatskoj potrebno a predstavlja približavanje našem konačnom cilju - ulasku u EU. Naime, osobno imam vrlo jasan stav glede tih dvaju asocijacija (NATO i EU) da jedino one Hrvatskoj mogu istinski pomoći da stasa u pravnu i sređenu modernu državu. Također osobno smatram da je EU pogriješila što nas nije primila preko reda, kao Rumunjsku i Bugarsku, ali i ovako s NATO-om je dobro.
Možda Vam se čini da su moje insistiranje na referendumu za NATO s jedne, i opredjeljenje za ulazak u NATO s druge strane, u suprotnosti – ali nisu. Oba moja opredjeljenja su na jednom te istom pravcu – na putu prema demokratizaciji i stabiliziranju Hrvatske. Pozivnica za NATO je tek opet jedna pozivnica, a mi smo jednu „pozivnicu“ već prokockali (onu za ulazak u EU), radi nesposobnosti i kompromiserstva ove vlasti s korumpiranim strukturama novohrvatskog društva, pa smo s njome uludo potratili najmanje tri-četiri godine, puste milijune Eura, i godina boljeg življenja. Zato se nešto treba mijenjati, i to brzo.

Pretplatio sam se na neke ovakve online novine pa evo jutrošnjih iz Banka Magazina:

Vanjskotrgovinski deficit do kraja veljače 12,4 milijarde kuna
Ukupan izvoz Hrvatske u siječnju i veljači, prema privremenim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku, iznosio je 10,58 milijardi kuna. Istodobno, uvoz je dosegao 22,98 milijardi kuna što znači da je deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni iznosio 12,4 milijardi kuna što u odnosu na isto lanjsko razdoblje predstavlja porast deficita od 2,43 milijarde kuna.
Iskazan u milijunima američkih dolara, izvoz je u razdoblju od siječnja do veljače 2008. iznosio 2,13 milijardi, a uvoz 4,63 milijarde, dok je vanjskotrgovinski deficit dosegao 2,5 milijarde dolara. Pokrivenost uvoza izvozom bila je 46,0% što je nešto niže od cjelogodišnjeg prosjeka za prošlu godinu koji je iznosio 47,9 posto

Prošlogodišnji deficit bilance tekućih transakcija 3,2 milijarde eura

I. Teatar u „Teatru“:

Redovito sjednem s „penzićima“. Sjednem i slušam njihove probleme, jadikovke. Kako se radi o vitalnim ljudima u zlatnom životnom dobu, često bude veselo. Tako me, pred par dana, zovu me kucanjem kroz prozor „Teatra“ (za one koji ne znaju - popularna kavana na Lapadu). Kako odoliti. Neki su aktivista HSU-a dvojica od njih i izaslanici nedavnog čuvenog Vrbovečkg sabora. Sjedim i slušam! I podnosim izvješče, malo poduže ali week-end je pred vama koje će ovo zainteresirati.

Jučer sam dobio mail iz Bruxellesa s linkovima na dva članka iz Nacionala

• Nacional 20.03.2008 br. 644 POLITICAL REPORT: New obstacles on the road to the EU: After backing down from the protected eco-fishing zone Croatia faces a number of new problems it needs to address if it wants to accede to the European Union by 2012

• Nacional 24.03.2008 br. 645 Sanaderov najpouzdaniji kadar- Nova snaga za pregovore s EU: „LOJALNOJ I OŠTROJ Bianci Matković povjereni su ključni projekti: pregovori s EU i Bushov posjet“ .

Interesantno mi je bilo saznati što sve oni tamo kod nas prate. ali još interesantnije je bilo njihovo popratno pitanje, koje su mi uz linkove uputili, i na koji očekuju nekakvo, bilo kakvo objašnjenje:

Tko je ta do sada nepoznata osoba, koja će unutar malo preostalog vremena učiniti ono što Premijer i čitava vlada nisu uspjeli u tijeku proteklih više od četiri godine?

Po mom običaju, moje impulzivno reagiranje na neke postove ili komentare duljinom i obimom pretvori se u samostalan post. Moram priznati da su me zaintrigirali post kolege „bez cenzure“ Tko Suzani Jašić, članici Vijeća HRT-a daje krive podatke o gledanosti?, napis iz Indexa Je li Šveb doista jedini koji treba letjeti s Prisavlja? te Mrakov napis Uskrs infantilne politike .