Centar političkog eksponiranja svih važnijih političkih faca u Hrvata bio je zadnjih dana u Dubrovniku. U kulturnom pogledu Dubrovnik je najljepše lice Hrvatske okrenuto k svijetu, a skoro u potpunosti je djelo hrvatskih ruku. U državotvornom smislu, Dubrovnik je od raspada srednjevjekovne hrvatske države bio jedinim kontinuitetom hrvatske državotvorne misli. U civilizacijskom smislu Dubrovnik predstavlja kontinuitet kršćanstva kao hrvatskog svjetonazorskog opredjeljenja ka univerzalnosti - jer su dubrovačkim zaštitnikom prije više od tisuću godina odabrali armenskog biskupa iz Anadolije. Ova proslava možda jest religijska po ishodištu, ali u praksi je to ponajmanje. Jučer su ovdje formalno završene tradicionalne. tisuću i trideset osme svetkovine Svetog Vlaha (Saint Blasiusa ili svetog Blaža) koje predstavljaju premoštavanje vremenski, plemenskih i civilizacijskih razlika među ljudima.
I. Francuska revolucija – vrijeme drastičnih promjena
Ovih dana no prije 217 godina (tj.21.01.1793.) - giljotiniranjem je pogubljen Luj XVI., kralj Francuske , nakon što ga je francuski parlament proglasio krivim za izdaju. To je bio finalni čin razgradnje feudalizma, francuskog srednjovjekovlja, rojalizma. To je bio i čin simboličnog ulaska Francuske u moderno doba.
S Francuskom revolucijom mijenjala se ne samo Francuska nego i čitava Europa. Do tih promjena se nije lako dolazilo, sa smrću Luja XVI revolucionarne turbulencije se nisu završile, jer je uslijedilo teško i smrtonosno sukobljavanje suprotstavljenih društvenih struja - između nositelja „Ancien Régime“ -a (tj. preživjelog feudalnog staleškog uređenja), Žirondinaca (predstavnika bogatije ali konzervativnije buržoazije, koji su u nestabilnim vremenima nastojali očuvati svoje povoljnije pozicije a prvi u Konventu se rasporedili na desnu stranu), te revolucionarno radikalnih i ratobornih Jakobinaca (koji su od samih početka igrali uloge „ljevičara“ čije vladanje se zaplelo u revolucionarnom teroru).
Pred tjedan, dva na dubrovački otok Koločep, umotan u pospani zimski ugođaj, iskrcalo se nekoliko ljudi službenih izgleda i manira, i uputili se prema hotelu (od kojeg inače preživljava malobrojno otočko pučanstvo). Na ovom otoku u zimskoj zapuštenosti i napuštenosti sve se odmah zna i vidi (ko u svakom malom mistu). Zato su otočani odmah međusobno proširili vijest da su se i na njihov zaboravljeni otok konačno spustili Uskoci. Ovakav je zaključak tradicionalno lukavih i sumnjičavih otočana bio posve logičan, jer se već duže vremena dobro zna da je njihov otok, i hotel na njemu, još od čuvene „privatizacijske“ transformacije u „OTOK ZNANJA“, postao jedan od potencijalno najvećih skandala novostvorene Hrvatske države. Samo se za njega još ne zna jer su institucije pravne države malo lijene. Ovaj "slučaj" u Hrvatskoj svi znaju, zna se dobro i šire od Hrvatske - ali eto do sada to nije znao Hrvatski fond za privatizaciju (kao vlasnik), Državni odvjetnik i njegov USKOK.
Dan po nedavnim izborima smo imali prijateljski „chat uz kavu“, na kojem je netko od nas postavio uvijek aktualno postizborno pitanje:
“Tko je stvarni gubitnik ovih izbora za Predsjednika države?“
Dakako, razvila se živa diskusija, jer je trenutačno lako prepoznati najveće dobitnike, ali tko je najveći gubitnik – to je doista zakučasto pitanje.
Jutros smo provjeravali izvornost „izjave“ „Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika , potpisana od izvjesnog Zdenka Bulića (inače predsjednika spomenute koordinacije u ostavci) koja je dostavljena jednom od predsjedničkih kandidata kao vjerodostojan dokument o općoj podrški braniteljske populacije.
Zadnji su dani za neke političke sudbine koji ovise o Predsjedničkim izborima. Radi očajničkih napora u zadobivanju potpora glasača za vlastito političko i drugo preživljavanje ovih dana se dogodio incident radi kojeg sam zamoljen da ga prenesem u javnost, dakle i na Pollitika.com.
Naime, listi potpora za predsjedničkog kandidata Milana Bandića našla i lista UDRUGE DRAGOVOLJACA HRVATSKE RATNE MORNARICE (UD HRM) bez njihovog znanja i konzultacija, pak su sada primorani se ograđivati od takvih antipolitičkih ponašanja.
--------------------------------------------------------------------
Udruga dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice RH
Dubrovnik, 6. siječnja 2010.
PROSVJEDNA NOTA
Između dva posta u pripremi (u Božićnom intermezzu), a uoči izborne šutnje, i dan prije izbora, čini mi se važnim još jednom osvrnuti na problem prekobrojnih glasača s hrvatskih biračkih popisa, pojavu koja je širom demokratskog svijeta dobro poznata, i kojoj se demokratski svijet podruguje, a unutar Hrvatske stalno izaziva nezadovoljstvo i bijes.
Gospodo, zašto nas činite majmunima? – to je pitanje koje se u ovo predizborno vrijeme samo od sebe nameće, i koje vapi za odgovorom.
Zavladao je nedavno mrak u Dubrovniku, onaj neugodni mrak koji nas je psihološki vratio u vremena rata, kojeg još nismo zaboravili, mada je ratno vrijeme daleko od nas već 18 godina. Kad nestane struje, a tama potraje, pomalo se gasi sve– pa tako uskoro nema ni vode, dok se fiksna telefonija drži, mobilna telefonija slabi ili se glasi, nema televizije, nema radija, nema kompjutera i interneta, vratimo se „čerožinama“ (stari naziv za svijeće od voska – šterike), pa i njih po butigama nestaje, ponestane i baterija…
Jedino naraste nervoza i nemoćni bijes, da se u 21. stoljeću i 18 godina poslije rata opet bespomoćni nalazimo u mraku. U ratu su na Komolac, tu centralnu i jedinu energetsku čvorišnu točku napali srpske neznalice četnici. Ovih dana Komolac su dokrajčili zlonamjerni domaći sveznalice.
Za potrebe jednog mog novog posta (o aktualnim korupcijskim aferama) morao sam skupljati i čitati neke dodatne materijale.
Tako sam naletio na ovo staro pismo koje odiše tolikom svježinom da ga prenosim uz male, neznatne preinake, jezične radi prijevoda, par termina kojima danas pridajemo druga značenja, te izbacivanje nekih naziva da bih ovoj „poslanici“ dao univerzalniju dimenziju (s time da su kurzivi samo moji):
Pogledajte dobro gornju sliku, jer se na njoj vide one prave žrtve i oni istinski heroje ovog rata - mada nisu zapisani u bilo kakvim službenim evidencijama ove države.
Izgleda da je Damir Petričić, „baby-face“ politolog i negdašnji aktivist Akcije Mladih“ mnogo toga „skrivio“. No skandal u kojeg nas je zapetljao ima dugačke i daleke korijene.
Donedavno poznati Krašićanin Ivan Penić je imao je blistavu karijeru u hrvatskoj politici koja je poslije izbora 2003 godine naglo zgasnula. S njegovih cca 55 godina rano je za povlaštenu saborsku mirovinu. Zašto ga „renovirani“ (Sanaderov) HDZ nije više trebao za nas nije važno pitanje. On i nije glavni lik ovog članka; spominjem ga tek kao uvodnu ilustraciju onoga što se ovih dana događa. To se slikovito može prezentirati blic-uvidom u njegovu političku biografiju. Pamtim ga kao predsjednika Fonda za privatizaciju, potom Ministra privatizacije (u onim nesretnim vremenima koja je Šima Krasić svojim nalazima ovjekovječila - ali tadašnji Sabor i Vlast nisu stvari popravile, ni krivce pokažnjavali (ni danas za to nemaju volje ni hrabrosti - mada su donijeli odluku da se u novi Ustav ugradi nemušta klauzula o nezastarijevanju pretvorbeno-privatizacijskog kriminala – što je „ribica na dugom štapu“.)
Sicilijanski mafijaš Salvatore Toto Riina (porijeklom iz mitskog Corleonea, pripadnik najgornjeg sloja talijanske „mafije“) u idiličnom krajoliku Malte je posjedovao imanje, gdje je u pitomom okruženju dobroćudnih mještana dugo vremena uspješno glumio „tihog susjeda“, kojeg su svi voljeli i svakodnevno mu donosili svoje najbolje proizvode. Moj malteški prijatelj Tiziano (koji je stjecajem okolnosti bio jedan od njegovih susjeda) jednom mi je prilikom ispričao grozomornu strku nastalu poslije Totovog hapšenja, kad su mještani odjednom shvatili skoro nepojmljivu činjenicu da je godinama među njima živio zločinac najvišeg kalibra (čovjek koji je bio spreman ne trepnuvši okom bližnjemu zavrnuti vratom ko piletu).
Neovisni, ali ne i neutralni
