pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Poštovani gospodine Memedi,

Obraćam Vam se ovim putem iako znam da vi nikada nećete pročitati ovo pismo.

Pa zašto onda pišem?
Zato gospodine Memedi što ovo pismo iako adresirano na Vas upućujem svim građanima ove države u nadi da će barem jednu minutu svog života zastati i razmisliti o svemu što ću reći.

Jučer ste kao predstavnik romske manjine potpisali potporu Sanaderu i njegovoj Vladi. Ne želim Vas zato kritizirati, jer ovo pismo nije ni zamišljeno tako i pisao bih ga čak i da ste podržali onog drugog mangupa, želim Vam samo reći kako se položaj Roma neće nimalo poboljšati i da se dana obećanja neće ispuniti.

Jeste li primjetili gospodine Memedi kako je fini i uglađeni bili dok su stajali pokraj Vas, davali izjave i slikali se za televiziju i novine?
E pa to je Vam je gospodine Memedi školski primjer licemjerja, jer ta uglađenost i finoća se nabacuje samo kako bi sakrili neugodu jer se u našoj blizini nalazi osoba koju smatramo manje vrijednom. Svi mi imamo te maske!

Što smo mi ljudi prokleti i naivni pa to je za ne vjerovat. Većina građana ove zemlje (tu ubrajam nezaposlene, umirovljenike, siromašne ali naravno i one zaposlene koji rade 500 sati tjedno za mizeriju mizerije ili čak ni za to jer im je poslodavac – debeli novokapitalist – sve potrošio na novu bembaru ili mečku) ova tri dana ne propušta niti jednu informativnu emisiju. Gledaju se svi dostupni kanali, slušaju sve radio stanice, listaju sve novine, a neki su čak digli kredu da bi uveli internet samo da bi bili što bolje informirani.
Ljudi su se pretvorili u zombije, Hodaju gradovima ukočeni širom otvorenih očiju apsolutno neosjetljivi na bilo kakav poticaj. Upale se tek na riječi koalicija, vlada, sdp, hdz...i tada se kolektivno okupljaju oko izvora, kao čopor oko hrane, kako bi zadovoljili svoju glad.
Ako slučajno vidite grupicu ljudi ispred trgovine koja prodaje televizije znajte da nije u pitanju neko veliko sniženje. Gledaju se najnovije vijesti. Nije važno što nema zvuka dovoljna je samo slika jer čovjek svakoj nevolji izađe na kraj pa je tako i zombi naučio čitati s usana.

Jutro kao i svako drugo. Ustajanje, kava, cigareta i naravno jučerašnje novine (uvijek i jedino Novi List). Taj „fetiš“ čitanja jučerašnjih novina teško da mogu smisleno objasniti. Možda sam ipak prelijen skočit do dućana po svježe vijesti.
Ipak danas sam napravio i nešto korisno, otišao sam do zavoda za zapošljavanja ispunit svoju građansku dužnost kao i svaki drugi nezaposleni Hrvat. Iskreno mislim da bi trebali ukinut te jadne male bijele knjižice i lupat nam pečate direkt na čelo tako da nas je lakše prepoznat u masi. Dođeš ujutro otuširan i svježe obrijan a službenica te već hvata zalet iz hodnika da te opizdi pečatom u glavu, a ti joj fino kažeš: „Hvala lijepa baš ste ljubazni. Vidimo se slijedeći mjesec.“, i onako ošamućen otetutraš na cestu.

Jučer su bili izbori i hvala Bogu da je sve konačno završilo jer mi je već bila puna kapa promidžbe tih bahatih i licemjernih neradnika. Po cijele dane samo se krevelje ispred kamere pokušavajući se dodvoriti običnom čovjeku samo da bi dobili vlast. „Samo dobili vlast“ hmmm, možda sam se krivo izrazio jer vlast je moć a moć ti daje odrješene ruke u apsolutno svemu. Pa što te onda košta da malo skakućeš ispred kamere ko majmun i blebećeš gluposti u mikrofon? Apsolutno ništa. Dakle s jedne strane imamo troškove ili „apsolutno ništa“, a s druge dobit ili „apsolutno sve“! Čak je i budali jasna računica.
Lord Acton je rekao: „Moć kvari a apsolutna moć apsolutno kvari“, i imao je pravo jer svaki, ali ama baš svaki političar će pokušati iskoristiti tu vlast za svoju dobit. Pa ti onda reci da je demokracija vladavina naroda!:)
Mislim ipak da bi se svi pa bilo da su filozofi, sociolozi, politolozi, pravnici, ekonomisti složili da je demkracija najmanje loš politički sustav te da nam drugog izbora nema.