Eto, dočekasmo i to, Damiru Mihanoviću, jednom od managera u CO, inače “zviždaču” koji je razgolitio i Sanadera i HDZ u “poslovanju” s Fimi mediom Nevenke Jurak, kojemu je potom NO CO na čelu s I. Šukerom uručio otkaz i Hrvoju Vojkoviću bivšem predsjedniku uprave CO, koji je smijenjen odlukom istog NO-a nakon što je HSLS napustio koaliciju ss HDZ-om, a sam Vojković isključen iz stranke, sud je dodijelio milijunske odštete.
Vlada odlučuje da se CO na odluku suda neće žaliti i postiže dogovor da se Mihanovića uz obeštećnje za sve izgubljene plaće vrati na posao, a Vojkovića obešteti za sve izgubljene plaće i isplatu otpremnine prema managerskom ugovoru koji je imao kao čelnik CO.
I dok bi se za Mihanovića moglo reći da mu je ugovor raskinut radi osvete za prokazivanja HDZ-a, Vojković je srljao iz afere u aferu i za pretpostaviti bi bilo da mu je ugovor raskinut radi nenamjenskog trošenja sredstava, čemu je bio izuzetno sklon i donošenja loših i pogrešnih poslovnih odluka, radi kojih se udio CO na tržištu osiguranja neprekidno smanjiovao.
Želja mi je potaknuti raspravu na temu sukcesije imovine bivše SFRJ, pa i isprovocirati one koji o predmetnim stvarima znaju puno više od mene.
Ugovor o sukcesiji imovine bivše SFRJ između članica, BiH, RH, R Makedonije R Slovenije i SRJ potpisan je nakon mnogih natezanja 2001., a RH ga je, pokazujući svu svoju „ažurnost“ i „zainteresiranost“, ratificirala tek 2004. godine.
Temeljem tog ugovora oformljen je Stalni zajednički odbor sastavljen od visokih predstavnika država sljednica.
RH je najveće zanimanje pokazala za raspodjelu diplomatsko-konzularnih predstavništava i rezidencija, a već nešto manju kad su u pitanju financijska sredstva i imovina bivše JNA, dok za ostalo, jednako bivše kao i sadašnje vlasti, jedva da i pokazuju zanimanje. Nešto se kao poduzima tek kad sredstva javnog priopćavanja s vremena na vrijeme „čačnu mečku“.
Zanimljivo je da su za sva kašnjenja, a onda valjda i za odugovlačenje s ratifikacijom, krivi drugi, mi smo po običaju „čisti k'o suza“, da ne kažem k'o "Oluja"..
(Gospodarske i društvene reforme, Josip II, javni radovi ...)
Što je to dobroga što je tuđmanizam, od kojega se ne odustaje i koji nije vezan samo uz HDZ, već uz sve ili gotovo sve političke opcije u Hrvatskoj, donio hrvatskom narodu i državi?
Iskrenu brigu za dobrobit naroda i države sigurno nije!
To Franju Tuđmana uopće nije zanimalo, a izgleda da ne zanima ni aktualne hrvatske vlasti, jer da ih zanima, onda se ne bi ponašale kako se ponašaju.
Politička i društvena scena u današnjoj Hrvatskoj prepuna je priča o gospodarskoj recesiji i depresiji, svi bi nešto „rezali“ i štedjeli istodobno djeleći šakom i kapom i kupujući stotine skupih automobila za potrebe državne uprave, vladajućima usta puna otvaranja novih radnih mjesta, koja se „otvaraju“ "gašenjem" poduzeća, pa i čitavih grana, brodogradnja je primjerice na najboljem putu da nestane, otpuštanjem radnika u realnom sektoru kroz svjesno (isisavanje kapitala i pljačka) ili nesvjesno (neznalačko upravljanje) uništavanje poduzeća.
„Jutarnji list“, koji se iz tko zna kojeg razloga u Josipovićevom obračunu s „Novostima“, SNV-om i Pupovcem osobno, ne samo svrstao na Josipovićevu stranu, nego je gotovo postao Josipovićev bilten, piše kako je u tom obračunu Josipović odnio pobjedu:
http://www.jutarnji.hr/pupovac-ostaje-bez-gotovo-pet-milijuna-kuna-drzav...
Naime „Novosti“ su se pozabavile nečasnom ulogom Ive Josipovića koji je svojem intimusu stanovitom Marku Vojkoviću vlasniku tvrtke „Emporion“ pribavio milijune kuna „lake love“ kroz poslove koje obavlja za HDS vezane uz primjenu ZAMP-a, a koje je dobio bez provedbe bilo kakvog natječaja u vrijeme dok je (bez)ličnost s Pantovčaka vedrila i oblačila u HDS-u.
Umjesto da se pokrije ušima i odšuti, Josipović se uputio u demantiranje onoga što se demantirati ne može, sve više se zaplićući u svoje poluistine pa i ordinarne laži kao pile u kučine.
Pišući o SDP-u napisao sam na vrijeme da od njihovog dolaska na vlast i njihove vladavine ne očekujem ništa, bar ne ništa dobro:
http://feniks.bloger.hr/post/sdp-ce-promijeniti-sve-tako/9611166.aspx
jer onaj tko je od samih uništavajućih početaka Tuđmanove vlasti, kao tobožnja opozicija, toj nakaradnoj vlasti sve vrijeme pružao punu podršku
http://feniks.bloger.hr/post/prica-o-hdzu-i-sdpu-je-prica/6956088.aspx,
jamčeči Tuđman-hadezeovskom modelu vladavine puni legitimitet, a po dolasku na vlast 2000. ni ne pokušavajući makar simbolično sanirati posljedice takvog modela vlasti, ne ulijeva povjerenje.
Pišući o SDP-u napisao sam na vrijeme da od njihovog dolaska na vlast i njihove vladavine ne očekujem ništa, bar ne ništa dobro:
http://feniks.bloger.hr/post/sdp-ce-promijeniti-sve-tako/9611166.aspx
jer onaj tko je od samih uništavajućih početaka Tuđmanove vlasti, kao tobožnja opozicija, toj nakaradnoj vlasti sve vrijeme pružao punu podršku
http://feniks.bloger.hr/post/prica-o-hdzu-i-sdpu-je-prica/6956088.aspx,
jamčeči Tuđman-hadezeovskom modelu vladavine puni legitimitet, a po dolasku na vlast 2000. ni ne pokušavajući makar simbolično sanirati posljedice takvog modela vlasti, ne ulijeva povjerenje.
(Ako može Lošo, zašto i ja ne bih mogao!?)
Već duže vremena postavljam si jedno pitanje koje glasi: „Jesu li možda hrvatski Srbi mogli spriječiti rat u Hrvatskoj?“
Princip je da su poslije bitke svi generali i to u pravilu generali pobjedničke vojske.
Postavimo stvari ovako, pa pretpostavimo da su kninski Srbi, nakon što je Tuđmanov režim primjenjujući diskriminatorne mjere prema Srbima u Hrvatskoj (izgoni s posla na nacionalnoj osnovi, izgoni iz stanova i zastrašivanja raznih vrsta) i najavu ustavnih promjena kojima se mijenja ustavni položaj Srba u Hrvatskoj i kroz ukidanje statusa konstitrutivnog naroda svodi na status nacionalne manjine, pokazao svoje maligno lice, umjesto balvana na cestama, podnijeli protiv SFRJ tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strassbourgu optužujući je da se nad njima provodi državni terorizam.
Zašto kninski Srbi?
… oni su problem ili bar dio problema
A da su oni problem pokazuju i najavljene mjere za rješenje “Jakuševačke krize”, odnosno ispunjenje gotovo svih uvjeta prosvjednika za odblokiranje pristupnih cesta odlagalištu otpada.
O propisnom saniranju, odnosno održavanju odlagališta niti riječi!
O izgradnji spalionice otpada niti riječi!
Jednako kao što su Tuđman i njegovi HDZ-ovski apologeti sustavno uništavali Hrvatsku i bezobzirno je čerupajući uveli u dužničku krizu i bacili je na koljena, tako su Ivica Račan i SDP, dovođenjem kabadahijskog dvojca, Milan Bandić – Slobodan Ljubičić, na čelo Zagreba, učinili Zagreb leglom kriminala i korupcije.
Zašto Zagreb promatram odvojeno od Hrvatske?
Prvenstveno zato što je Zagreb jedini grad u Hrvatskoj čiji prihodi su sasvim dovoljni za njegovo normalno funkcioniranje, naravno uz uvjet da se njime pametno upravlja u maniri dobrog gospodara.
... za njihovo ostvarenje
(Kad oni koji bi morali znati, ne znaju, oni koji bi morali vidjeti, ne vide, a oni koji bi morali čuti, ne čuju.)
I sve to na „veličanstvenoj“ proslavi ustaškog pobjedonosnog okončanja 2. Svjetskog rata 05. 08. u Čavoglavama.
Svake godine na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja održava se u Čavoglavama masovni ustaški dernek.
U zemlji koja se diči svojim antifašizmom!?
Podučit će nas tako jedan dični stameni ustaša, inače pravomoćno osuđeni ubojica, koji je, iako jedva pismen, dogurao do čina pukovnika HV (danas u pričuvi), kako su nam oni (ustaše, Hercegovci, tko li?) „drugi puta stvorili državu“, nakon što smo „onu prvu (tzv. NDH) razrajtali“.
Samo ovaj puta nas „drže pod nadzorom i neće nam dopustiti da i ovu novostvorenu razrajtamo“.
Iz njegovih riječi jasno se razabire da su oni (ustaše) ostvarili svoj programatski cilj, „rušenje Jugoslavije svim sredstvima“ i „stvorili nezavisnu hrvatsku državu“, doduše ne u granicama Velike BiH (tzv. NDH), ne da oni to nisu pokušali, ali se „protiv prevelike sile nije moglo“, tako da taj zadatak ostaje za „neka duga vremena“.
„Autohtoni“ hrvatski fašizam!
Samoniklo, endemsko, izvorno hrvatsko, autohtono ... e da, na hrvatskoj političkoj sceni “ukotvile“ su se brojne stranke, poznate po svojim „naprednim“ programima, koje njeguju „pravaštvo“ „Oca domovine“, a zapravo promiču nepatvoreni nacional-šovinizam ili ustaštvo, tu opaku hrvatska inačicu fašizma.
I nije bitno kako se zovu, jel' HSP, HSP1861, HČSP, HSP AS, HP-HPP, SHP, A HSP, ali i HDSSB ... i jesu li paralmentarne ili nisu, sve ih resi zadrtosti i nacionalna isključivost, u čemu se posebno ističu HČSP i A HSP.
Ako pobrojanima dodamo i radikalni dio HDZ-a, evo nas na 30 % glasačkog tijela, koliko skupljaju i svi radikali, četnici i „naprednjaci“ u Srbiji, a Toma „grobar“ po svojem ekstremizmu ispada kao mala beba u usporebi s ovim „velikanima“ hrvatske političke misli, s time da će postotak ekstremista u Hrvatskoj biti i veći, uspije li T. Karamarko dovoljno radikalizirati (čitaj: ustašizirati!) HDZ.
