Tagovi

8. svibnja 1945. oslobođen je Zagreb

Danas se možemo samo sa sjetom prisjećati svečanosti kojima su obilježavane godišnjice oslobođenja grada Zagreba koje se dogodilo 8. svibnja 1945., kad su jedinice NOVJ ušle u grad, kojeg su prethodno ustaške vlasti proglasile otvorenim, a OS tzv. NDH ga napustile bez borbe.

Dolaskom Tuđmana na vlast 1990. počinje ustaški revival, sotonizacija antifašista i zatiranje svega što je na bilo koji način bilo povezano s NOB. Od preimenovanja ulica, preko promjene datuma za Dan grada, pa do rušenja spomenika antifašistima i antifašističkoj borbi.
To proustaško divljanje ne prestaje sve do današnjih dana, nego se nesmetano nastavlja, a aktualne hrvatske vlasti ne čine gotovo ništa da to anticivlizacijsko ludilo zaustave.

Obračun s antifašizmom teče nesmetano i nastavlja se ponižavanjem Zagreba preziranjem žrtava koje je Zagreb položio na oltrar domovine u 2. Svjetskom ratu.

Tuđman i njegova sljedba odmah nakon preuzimanja vlasti uzeli su Zagrebu Dan oslobođenja, a uzeli su mu i Ulicu 8. maja, koja je bila spomenik na datum kad je Zagreb oslobođen od okupatora i njegovih slugu.

Put beščašća

(Ustaške postrojbe su se već 05. 05. 1945. uvelike pripremile za bijeg prema Austriji)

Prašne ceste,
Na zapad se vuku
Razbijene vojske
Partizani tuku.
 
Kud krenuše
Kamo bauljaju
Ti što svoje
Države nemaju?
 
Zapovijed im došla
Iz Glavnoga stana
Da pobjeći treba
Od „zlih“ partizana.
 
Austrija cilj je,
Englezi su tamo,
Predat im se treba,
To čekaju samo.
 
Doprijeli su tako
Do željenog cilja
Došli do Engleza
Sjaje se od milja.
 
Smješkaju se,
Sami sebi čestitaju,
Uspjeli su, eto,
K'o da su u raju.
 
Ali zbilja kruta
Ubrzo nastupi
Izbrisa im smiješak,
Sad su opet ljuti.
 
Rekli im Englezi,
Flegmatici znani,
Njihovi su saveznici
Ipak partizani.
 
Stoga neka lijepo
Kupe krpe svoje,
U Jugu se vrate
I nek' se ne boje.
 
Tko da se ne boji,
Svak' se od njih pita,
Pitat će za Jasenovac
Vojska druga Tita.
 
Pitat će ih tako
Za logore druge,
Za zakone rasne,
Da umreš od tuge.
 
Pitat će ih tako
Za u Glini crkvu,
Za djecu s Kozare
Već odavno mrtvu.
 
Pitat će ih isto
Za punjenje jama
Leševima nepoćudnih
Al' mirnih seljana.
 
Zaboravit neće,
U svojemu maru,
Ni selo Gudovac
Blizu Bjelovaru.
 
Pitat će ih, znaju,

„Vrijeme prolazi a Tito se vraća sve veći i veći!“

(Povodom 35. godišnjice Titove smrti)

„Bistrim“ tako politiku s jednim prijateljem još od osnovne škole, nekadašnjim visokim partijskim funkcionarom, dugogodišnjim članom CK SKH i njegova Predsjedništva u dva mandata prije 12. Kongresa SKH, između ostalog dotičemo se i Tita. Iznosim mu svoja razmišljanja i poentiram: "Tita se može voljeti ili ne voljeti, slagati se s njime ili ne slagati, ali priznati se mora da je bio čovjek koji je u pozitivnom smislu obilježio 20. stoljeće."

Pogledao me je i rekao: "Tolike godine te poznajem, prijatelji smo čitav život, a sve vrijeme nisam znao da si ti Titov fan." A ja sam mu samo ponovio riječi koje je u jednom razgovoru 1980. meni rekao jedan španjolski neofašista, pripadnik neofrankističke stranke "Fuerza nueva".

Naime 1980., jedno dva mjeseca poslije Titove smrti, bili smo jedan prijatelj i ja službeno u višednevnom posjetu jednoj poznatoj španjolskoj privrednoj grupaciji organiziranoj kao kooperativno poduzeće. Kroz tvornice i pogone poduzeća provodio nas je tehnički direktor, vrlo obrazovan i pristupačan čovjek, s kojim smo u pauzama razgovarali o svemu, pa smo tako i "bistrili" politiku.

„Zajedničari“

(Ili duh „Splitske rive“ na „Skupu zajedništva 100 posto za Hrvatsku - Zajedno do pobjede", održanom 02. 05. 2015. u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića)

Kad si narod za čelnike izabere ljude bez ikakvog ideološkog opredjeljenja i vlastitog stava o bilo čemu, koji su još i kunktatori i kukavice, pa njima pridružiš disidente i konvertite, onda imamo to što imamo, zapleteni smo u laži i obmane kao pile u kučine.
Tragedija je da smo kao narod toliko apatični i potonuli u letargiju, da se niti ne pokušavamo iskobeljati iz te u suštini samouništavajuće situacije, kao da nam je svima baš svejedno i kao da rezignirano očekujemo da se nešto samo od sebe dogodi ili da se ne ništa dogodi.

No dobro, nismo baš svi toliko bezidejni i apatični, ima i onih vrlo „poduzetnih“ okupljenih oko hrvatske „stožerne stranke“, HDZ-a, organiziranih i poticanih od njenih čelnika koji se žele dokopati vlasti što prije, institucionalno, vaninstitucionalno, pučistički, putem ulice.
Udarne pesnice HDZ-a su njihovi „plaćenici“ hrvatski branitelji okupljeni oko kojekakvih protuzakonitih djelovanja u „stožerima“ ili pod šatorima i Crkve u Hrvata.

Što je predsjednica RH tražila u Jasenovcu?

Eto, sad ste sredili dojmove s obilježavanja 70. obljetnice proboja logoraša iz logora smrti Jasenovac, ponovo ste odslušali dosta korektan govor Zorana Milanovića, s malim nepreciznostima oko hrvatskih partizana, registrirali zvižduke na spomen imena predsjednice RH u trenutku kad je njen osobni izaslanik Branko Lustig polagao vijenac u njeno ime.

Predsjednica RH je, kako bi izbjegla politikantstvo, tako je objasnila svoj postupak, krišom izvan protokola i bez javnosti posjetila spomen područje Jasenovac na dan proboja 22. 04., položila buket bijelih ruža i upisala se u knjigu dojmova ne propustivši povezati tzv. NDH s „vjekovnim težnjama hrvatskog naroda“, poput njenog uzora koji je to učinio na prvom saboru HDZ-a. Zoran Milanović nije propustio priliku da podsjeti predsjednicu i tko je u to vrijeme bio tko i što je bilo što, pozvavši sve one koji povezuju RH s tzv. NDH da onda skupe hrabrost i predlože unošenje te kvislinške tvorevine u izvorišne osnove ustava RH.

Što je predsjednica RH tražila u Jasenovcu?

Eto, sad ste sredili dojmove s obilježavanja 70. obljetnice proboja logoraša iz logora smrti Jasenovac, ponovo ste odslušali dosta korektan govor Zorana Milanovića, s malim nepreciznostima oko hrvatskih partizana, registrirali zvižduke na spomen imena predsjednice RH u trenutku kad je njen osobni izaslanik Branko Lustig polagao vijenac u njeno ime.

Predsjednica RH je, kako bi izbjegla politikantstvo, tako je objasnila svoj postupak, krišom izvan protokola i bez javnosti posjetila spomen područje Jasenovac na dan proboja 22. 04., položila buket bijelih ruža i upisala se u knjigu dojmova ne propustivši povezati tzv. NDH s „vjekovnim težnjama hrvatskog naroda“, poput njenog uzora koji je to učinio na prvom saboru HDZ-a. Zoran Milanović nije propustio priliku da podsjeti predsjednicu i tko je u to vrijeme bio tko i što je bilo što, pozvavši sve one koji povezuju RH s tzv. NDH da onda skupe hrabrost i predlože unošenje te kvislinške tvorevine u izvorišne osnove ustava RH.

Kad se zlo dokopa vlasti ...

... ono poremeti sve odnose u društvu i rađa novo zlo, koje sve više ljudi doživljava kao nešto normalno.
I ne radi se samo o fašizmu.

Mislim da smo mi u Hrvatskoj danas upravo na tom stupnju društvenog razvoja kad je postalo uobičajeno misliti da dobro i zlo, poštenje i kriminal, antifašizam i fašizam ... mogu gaziti ruku pod ruku, a da su posebno pozitivni oni prilagodljivi ljudi, mahom ljudi bez ikakvih ideoloških opredjeljenja ili vlastitog stava o bilo čemu, ljudi koji se "ne bi šteli mešati", pa zauzimaju poziciju ekvidistance, svojevrsnih "dlaka tandrkača", između suprotstavljenih ljudi, ideologija, stvari ili stavova, pa istupaju onako kako to trenutak ili okupljeno društvo nalažu. Nekad se za takve reklo, "možda on i ima svoje mišljenje, ali se s njime ne slaže".

Zar zaista itko misli da je moguće istodobno biti i dobar i zao i pošten i kriminalac i antifašist i fašist ...? Ali eto svjedoci smo da neki to mogu, a jedna od najsjajnijih zvijezda u tom sazviježđu je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, koji u društvu antifašista slavi antifašizam, a u društvu ustaša slavi ustaštvo i tzv. NDH.

Ustavni sud kao Čičak-Banac-Peternelov HHO s izvršnim ovlastima

U bauljanja bespućima prava i pravde kojim su se po principu jebo lud zbunjenoga u slučaju „Agram“ kretali USKOK, PNUSKOK, DORH i ŽS u Zagrebu, gdje ie predsjednik potonjeg čak, istinaibog neformalno, ali nastupio kao nekakav Bandićev branitelj, priključio se i Ustavni sud RH, dosad dokazano najveći borac protiv države vladavine prava u RH. Ovaj put u funkciji NVO za zaštitu ljudskih prava s izvršnim ovlastima. Ako je onaj čija se prava štite ispravno nacionalno, politički i vjerski obojen. Baš poput Čičak-Banac-Peternelovog HHO-a.
US je zamišljen kao tijelo sastavljeno ne samo od vrhunskih pravnih stručnjaka, nego i sasvim neporočnih pojedinaca u funkciji vrhovnog arbitra u državi. No kako se u RH nište ne može napraviti „kako Bog zapovijeda“, tako je i US popunjavan političkom trgovinom, a neki njegovi članovi uopće nisu udovoljavaju ni minimalnim kriterijima za izbor sudaca US. U praksi se to tijelo dosad pokazalo kao sredstvo za pranje nečiste savjesti zakonodavca u njegovom bijegu od odgovornosti.

Lendepandanspurlendepandansizam

Zaista ne znam može li se, gledano sa čisto političkog stajališta, na neki drugi način, osim kao samo sebi svrhom, opisati realizaciju „vjekovne težnje hrvatskog naroda za svojom državom“, pa onda nazovimo to osamostaljenje ili „stvaranje države“ kako bi to rekao Tuđman, lendepandanspurlendepandansizmom (l'indépendance pour l'indépendance) po uzoru na larpurlartizam (l’art pour l’art), shvaćanje da umjetničko djelo može biti samodostatno, iako ne potiče na razmišljanje niti šalje ikakvu poruku. Forma takvog djela „brusi“ se do perfekcije iako je sam sadržaj lišen ikakve emocionalne snage i svodi se zapravo tek na „glackanje po površini“ ali u savršenom obliku.

Tako i hrvatsko izdvajanje iz federativne države i njeno međunarodno priznavanje, izboreno diplomatskim naporima prvenstveno Njemačke i Vatikana, uz američki blagoslov, koji su svako iz svojih pobuda najviše pridonijeli raspadu bivše zajedničke države, se odjednom pokazuje kao rezultat s kojim ne znamo što bismo. Uz ponovnu napomenu da je tome tako, ako događanja promatramo isključivo s političkog stajališta.

Laž kao uzrok za bolesno stanje društva i istina kao lijek?

(Vidim da ste bez mene jako "mledni".)

Bilo je gotovo pravilo da se u svakom narodu koji je izašao iz rata, a pogotovo rata u kojem je pobijedio, javljao stvaralački zanos koji je rezultirao ubrzanom obnovom u ratu porušenog, ali i društvenim i gospodarskim razvojem i izgradnjom. Više nego zoran promjer je stvaralački zanos poslije završetka 2. Svjetskog rata, koji je trajao gotovo dvadesetak godina u kojem periodu je stopa gospodarskog rasta u bivšoj državi bila među najvišima u svijetu.
Taj stvaralački zanos je po završetku D(ogovorenog) R(ata) u Hrvatskoj potpuno izostao, a narod je potonuo u duboku letargiju.

Moje osobno mišljenje je da su Tuđmanove obmane, laži i prevare pretočene u proglašene istine glavni razlog za rezignacije hrvatskog naroda i njegovog potonuća u beznađe i letargiju.
Svjedoci smo toga kako se u Hrvatskoj gotovo ništa niti isplati niti može.

Ta pasivnost i frustriranost naroda je veliko zlo i po narod vrlo štetna i opasna, pa se postavlja pitanje kako se postaviti u kojoj situaciji, kako se boriti protiv zla i negativnosti u društvu, ali i u privatnom životu.
Ima li lijeka frustracijama?

Novi dnevnici

  1. Njemačka i Vatikan nisu više glavni saveznici Hrvatske od vkrsnik komentara 70
  2. Ulazak u eurozonu 2020 godine od Zlatno doba kap... komentara 8
  3. širenje panike od teoretičara zavjere od drvosjek komentara 108
  4. Ubrizgavanje izbjeglica kao alat u stvaranju EU naddržave od sjenka komentara 146
  5. Vedran kupuje mercedese, a kuća mu trošna, djeca gladna i bosa, žena "neofarbana" od ppetra komentara 23
  6. Pa jel' predsjednik Njemačke biskupske konferencije normalan? od Feniks komentara 31
  7. još malo satire od drvosjek komentara 34
  8. Ustavni sud RH treba ukinuti jer je političko, a ne pravosudno tijelo od ppetra komentara 1
  9. «Razvojno sredstvo» je zapravo štetno sredstvo iz prošlosti od rodjen komentara 0
  10. Pozdrav u OS RH i još ponešto od Feniks komentara 138
  11. Nemogućnost potrebnog razvoja države od rodjen komentara 0
  12. Novi statut grada Vukovara je pobjeda zdravog razuma. od Panonicus komentara 81
  13. Devetnaest milijuna razloga od MKn komentara 43
  14. Imigranti kriza kojoj se ne nadzire rješenje od mario121 komentara 64
  15. Ustašuljačko rajcanje nacije Jesen 2015 od bube komentara 143
  16. Slobodane, pošalji salate... ili bar ćirilicu od MKn komentara 9
  17. Dragovoljac.com hvali Mirelu Holy! od Zoran Oštrić komentara 7
  18. Pupovac će istrijebiti Srbe iz Hrvatske od MKn komentara 65
  19. Arsen Dedić – u oblaku koji putuje svijetom od bube komentara 21
  20. Satira na satiru od ppetra komentara 125
  21. Koliko javni sektor uništava resurse države? od rodjen komentara 0
  22. Vratiti povjerenje! od Busola komentara 16
  23. U povodu obljetnice balvan revolucije od drvosjek komentara 115
  24. Imunološki i njegova agonija od Skviki komentara 1
  25. Milorad Pupovac - strani agent u Hrvatskome saboru od vkrsnik komentara 15

Tko je online

  • Skviki
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 17

Novi korisnici

  • kalifast
  • Ludi Lo
  • KraljicaM
  • odjebi
  • Antifont