Tagovi

"Šumski ljudi"

Želimo li sami sebi ali i drugima objasniti stanje sadašnje moramo se vratiti u bližu ili dalju prošlost, jer uzroci tog stanja sadašnjeg u društvu leže u prošlosti, pogotovo se to odnosi na uzroke negativnog stanja i pojava, zato što u prošlosti mnogo toga nije izvedeno na pravi način i do kraja, jer i onda kao i danas često nisu bili pravi ljudi na pravom mjestu.

Odgovore na mnoga pitanja možemo naći u memoarskoj knjizi Josipa Manolića „Politika i domovina“ bez obzira što ni Manolić ne može izbjeći prikaz „boljeg sebe“, pa do kraja svjestan sve malignosti Tuđmanove osobe i kroz pokušaj umanjenja svoju uloge u dovođenju Tuđmana na vlast ili podilaziti braniteljima gubeći iz vida da su upravo oni, odnosno njihov "elitni" dio, dragovoljci DR, svojim napadima na JNA pokrenuli rat u Hrvatskoj.

Čitav život mi je u sjećanju ostala izreka jedne moje tada vremešne susjede, iz ranog djetinjstva, kad sam ljut na nešto ili nekoga poželio nekome zlo: „Sinko, zlo se nikad ne zaziva, ono i samo dolazi!“

Tako je i hrvatskom narodu došlo zlo u obliku Franje Tuđmana, ne znam jel' zato što je zlo tko prizivao ili je ono samo došlo u po narod i državu prijelomnom trenutku.

Pa jel' predsjednik Njemačke biskupske konferencije normalan?

Predsjednik Njemačke biskupske konferencije muenchenski kardinal Reinhard Marx, ponukan djelovanjem skupina njemačkih neonacista, koji uz desnicu podignutu na „rimski pozdrav“ sve češće uzvikuju „stare njemačke pozdrave“, založio se da se u Njemačkoj radi „dvoznačnosti“ i „neodređenosti“ nacističkog pozdrava „Sieg!“ – „Heil!“ povede javna rasprava i raspiše referendum o tome treba li taj „stari opjevani njemački pozdrav“ kao službeni pozdrav njemačke vojske uvesti u Bundeswehr, dodajući da ne bi bilo naodmet sličnu raspravu povesti, pa po potrebi i referendum raspisati, za jednako „neodređen“ i „dvoznačan“ pozdrav „Heil Hitler!“

A nije to!?

Ne, to je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, neupućen kakvim ga je Bog već dao, „stari hrvatski pozdrav“ „Za dom!“ – „Spremni!“, korišten jedino u ustaškoj tzv. NDH 1941. – 1945., proglasio „dvoznačnim“ i „neodređenim“ nakon što je koja tisuća potpisnika peticije od predsjednice RH i predsjednika HDZ Tomislava Karamarka zatražila da se predmetni pozdrav uvede kao službeni pozdrav u OS RH.

Pozdrav u OS RH i još ponešto

Nije trebalo dugo čekati, tek dvadesetak dana otkako su „Čavoglave“, a s njima i ustaštvo, povodom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja, na velika vrata ušle u Knin, da se na putu ustašizacije hrvatskog društva posegne i za peticijom koju će potpisati svi „napredni domoljubi“ svi oni iz javnog, kulturnog i političkog života uz puno onih iz redova katoličkog klera koji „hrvatski misle“, kojom će tražiti od jednako misleće predsjednice RH da se ustaški pozdrav „Za dom!“ – „Spremni!“ uvede kao službeni pozdrav u OS RH.

Pitam se po tko zna koji put jel' došlo vrijeme da se konačno prizna da su ustaše kroz DR pobjedom završili 2. Svjetski rat u Hrvatskoj?

Naravno sa svim posljedicama toga čina!

I time postigli da ustaštvo, ta hrvatska inačica fašizma, u potpunosti potisne u pozadinu slobodarsku antifašističku Hrvatsku?

Ili su ipak ostavili otškrinuta vrata za nove nastavke!?

Hrvatskom narodu i svim njenim građanima nametnute su proglašene istine za koje mnogi znaju da su ordinarne laži.

Veličanstveno i još ponešto

Spojile se Čavoglave s Kninom,
Drži gaće, ne daj pristup inom!

Ako je istina što tvrdi Josip Manolić u svojoj knjizi da je Franjo Tuđman bio u Beogradu na „konzultacijama“ kod Slobodana Miloševića već prije osnivačke skupštine HDZ-a, a to znači već u proljeće 1989., postavlja se pitanje svega što se u Hrvatskoj događalo od Tuđmanovog dolaska na vlast, pobune dijela Srba, rata u Hrvatskoj i BiH, pa tako i same „Oluje“ i njene proslave.

Svake godine 05. 08. s kninske Tvrđave hrvatski politički establishment narodu podvaljuje proglašene istine, držeći ga maloumnim, kao da narod ne zna da se radi o lažima i obmanama koje je lansirao Franjo Tuđman, kako bi opravdao svoje sulude „državničke“ poteze.

Slavi se „najveću vojnu pobjedu u hrvatskoj povijesti“, koju je bez ijedne bitke, ako izuzmemo nešto čarki na Baniji, „pobjedonosno okončala hrvatska vojska“ pobjedom nad „trećom komunističkom silom svijeta i četvrtom vojnom silom u Evropi“, koju su činila tri „krajiška korpusa“ s valjda po 5.000 vojnika u svakom, vojnom silom koja gotovo da nije ni pokušala pružiti otpor i braniti svoju „državu“.

Hurrraaa! Jedinstvo!

Hrvatski monolit, jednoglasna saborska odluka o izlasku iz arbitražnog postupka o razgraničenju s Republikom Slovenijom, što znači da smo dosegnuli epohalnu razinu jedinstva, biblijsku mogli bismo reći, onog jedinstva za kojim je posebno vapila ona nesretnica s Pantovčaka, pozicija i opozicija, ustaše i partizani ujedinjeni oko „obrane hrvatskih nacionalnih i državnih interesa“.

Ujedinili nas Slovenci „ugrožavanjem naše teritorijalne cjelovitosti“, jednako kao što nas je početkom devedesetih ujedinio Slobodan Milošević. Svega tu ima, samo, bojim se, kao što je to u nas uvijek bilo, najmanje je zdravog razuma. Sad još da pričekamo, pa da i ovo orgazmičko jedinstvo dade isti rezultat kao i ondašnje. Ne mislim pritom na rat, nedajbože, već na daljnje urušavanje sustava i potonuće naroda u sve dublju letargiju.

Samo meni, ovako nepopravljivom optimistu, u ovo predizborno vrijeme sve nekako „vuče“ na borbu pozicije i opozicije za boljeg Tuđmana, jer u hrvatskom političkom prostoru vlada uvjerenje, tko se izbori za boljeg Tuđmana, dobit će izbore.

Dan ustanka naroda Like i Korduna, 74. obljetnica

U nedjelju, 26. 07. 2015., je u Srbu u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) Republike Hrvatske, proslavljena 74. obljetnica ustanka u Srbu, nekad se taj dan slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine, danas tek kao Dan ustanka naroda Like i Korduna. Tog 27. 07. 1941., dakle nešto više od mjesec dana poslije osnutka Sisačkog partizanskog odreda (22. 06. 1941) ozbiljno se zapucalo u Srbu, kao odgovor na ustaški teror koji je Maks Luburić provodio mahom nad Srbima ali i nad nepoćudnim Hrvatima u Lici.

Ta činjenica se niti u uvjetima sveobuhvatne revizije povijesti, posebno one 2. Svjetskog rata u Hrvatskoj, jednostavno nije mogla zaobići, pa je taj datum ostavljen za obilježavanja, ali kao Dana ustanka naroda Like i Korduna, ostatak Hrvatske ima Dan antifašističke borbe kojim se obilježava datum osnivanja već spomenutog Sisačkog partizanskog odreda.

Otkud Beogradu ta silna „moć“?

Dakle, slavimo VRO „Oluja“ „majku svih bitaka“, „najveću bitku u hrvatskoj povijesti“, „bitku u kojoj smo do nogu potukli treću komunističku i četvrtu vojnu silu u Evropi“, što mari što te države ni njene vojne sile, pa ni rata, već više od tri godine nije bilo, nećemo sad valjda cjepidlačiti, „veličanstvenu oslobodilačku operaciju“ istinaibog bez ijedne bitke, a u tom našem slavlju nitko nam se pridružiti neće, pa niti iz puke pristojnosti …

Beograd je ne prvi puta podigao graju proglašavajući „veličanstvenu“ VRO „Oluja“ “najvećom operacijom etničkog čišćenja na tlu Evrope poslije 2. Svjetskog rata“, najavljujući da će svako eventualno sudjelovanje vojnika drugih zemalja u svečanom mimohodu HV organiziranom povodom 20. obljetnice „Oluje“, smatrati uvredljivim za Srbiju.

I zamislite, svi se preplašili te galame iz Beograda, neki koji su obećali doći su svoje sudjelovanje otkazali, a drugi su pozive jednostavno odbili. Zamislite članice tog moćnog NATO-a preplašili se „prijetnji“ upućenih iz Beograda, pa se povukli.

U čemu je ta silna moć kojom Beograd raspolaže?

Hoće li uz Zagreb i Hrvatska „zabandoglavinjati“?

Jučer smo svjedočili potvrdi toga da Hrvatska nezaustavljivo grabi putem u vlastitu propast i da je na tom putu nema tko zaustaviti, prepuna dvorana „Vatroslava Lisinskog“ 12. 07. 2015., neovisno o tome što su mnogi, pogotovo zaposlenici gradskih službi i „Holdinga“, bili tamo „po službenoj dužnosti“, u kojoj je održana konvencija stranke "Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti", najbolje svjedoči o tome.

Sam Milan Bandić ne nudi nam više sebe kao nezamjenjivog vođu Zagreba, sad nam nudi „bandićizaciju“ čitave Hrvatske.

Dakle Milana Bandića, kojega ne valja odvajati od njegovog intimusa Slobodana Ljubičića – Kikaša, „iznjedrio“ je Ivan Šikić, nekadašnji predsjednik OK SKH Pešćenica uz pomoć Marka Melčića zadnjeg predsjednika GK SKH Zagreba i Zdravka Tomca tada desne ruke Ivice Račana, poštujući „visoke“ kriterije Tuđmanove kadrovske politike, „što veća protuha, to veća važnost“ i naprosto ga nametnuli Ivici Račanu koji ga je prihvatio jer u njemu nije vidio nikakve opasnosti za svoju poziciju, a to je bio glavni Račanov pristup u kreiranju kadrovske politike u SDP-u. Tako je SDP i ostao bez velikog broja ljudi od nesumnjivog kredibiliteta i ljudskog integriteta.

Zdravko Mamić – junak Tuđmanistana

U Hrvatskoj danas nema medija koji se ne bavi "fenomenom" koji se zove Zdravko Mamić, čovjek za kojega je već u jesen 2007. sud u onoj njegovoj parnici s Miljenkom Mesićem zatražio psihijatrijsko vještačenje, umjesto da je izrekao mjere kojima će društvo zaštiti od njegovog neprihvatljivog ponašanja. Da je, možda danas ne bismo svjedočili spektakularnim nastupima PNUSKOK-a i USKOK-a i još spektakularnijim medijskim istupima potencijalnog osumnjičenika za pljačku, utaju poreza i koruptivne radnje.

Bilo kriminala ili ne ponašanje Zdravka Mamića na javnoj sceni bilo je uvijek neprihvatljivo, ali Zdravko Mamić je samo produkt Tuđmanovog nasilja nad sustavom vrijednosti u hrvatskom društvu, u kojim je taj sustav doslovno okrenut na glavu, pa su se društvu počeli kao uzori nametati kojekakvi kriminogeni tipovi i oni, u ljudskom ili stručnom smislu, potpuno beznačajni ili čak društveno potpuno neprihvatljivi ljudi.
Takve je Tuđman dovodio na ključna mjesta, pa i ona najodgovornija, u državnoj upravi. Da iza Franje Gregurića nije stajalo ništa drugo osim afera "Zelenjak" i "Kemosklad",
nije smio biti imenovan generalnim direktorom INE, a kamo li predsjednikom Vlade.

Dan, čega ono?

Ovaj dnevnik objavio sam na mojem blogu i nekim forumima 25. 06. 2008., niti danas ne mislim drugačije.

"Osvanuo je lijep sunčani praznični dan, Hrvati bi trebali slaviti Dan državnosti.
Ulice, trgovi i domovi trebali bi biti okićeni zastavama i cvijećem, osmijeh sreće i zadovoljstva trebao bi ozariti lica svih Hrvata, ta nije to mala stvar kad nacija uspije ostvariti tisućljetni san.

Tako su nam bar tumačili. To, mislim, da je san svakog Hrvata njegova neovisna država, subjekt međunarodnog prava.

Ne znam za druge, ali ja, koji sam čitavog života živio u Hrvatskoj, znao da sam Hrvat i tako se izjašnjavao, bez bilo čijeg osporavanja ili namjere da se to promijeni, sanjao sam nekakve druge snove ...kako osigurati bolje plaćen posao, kako osigurati bolju budućnost i bolji i ispunjeniji život svojoj djeci. Nekako mi je bilo manje važnop hoću li bolje živjeti u Hrvatskoj u okviru SFRJ ili Hrvatskoj kao samostanoj državi.

Novi dnevnici

  1. Pupovac i Stanimirović proglasili otvoreni lov na časnog hrvatskog branitelja Hasanbegovića od Laganini komentara 24
  2. Borba za funkcije: Hoće li Oreškovićeva vlada opstati ili su izvjesni novi izbori? od sm komentara 19
  3. MOST-kao glavna antireformska snaga koja podzemno i dalje radi na stvaranju tripartitne vlasti od ppetra komentara 16
  4. Jugoslavenski fašizam i nacizam proždire Hrvatsku od Laganini komentara 14
  5. moje razumijevanje njemačke humanitarke Angele Merkel od aluzija komentara 3
  6. 369 od frederik komentara 39
  7. Hrvatska danas - neonacionalizam protiv neoliberalizma... lažni rat dok se sprema pljačka... od Busola komentara 5
  8. Hrvatska u psihijatrijskoj čekaonici od sjenka komentara 1
  9. Zlatko Waldheim od drvosjek komentara 33
  10. Hrvatska i nova energetska paradigma od čovjek iza gomile komentara 11
  11. mi prosimo od aluzija komentara 0
  12. Vesna Teršelić i strano obavještajno podzemlje odlučili – Lozančić ostaje ravnatelj SOA-e od Laganini komentara 4
  13. Politika XXXL od petarbosni4 komentara 5
  14. Slučaj Lozančić: Obična borba za premoć ili nešto puno ozbiljnije? od sm komentara 55
  15. Režimi su uzročnici siromaštva vlastitih građana ili Zašto ne živimo kao Kanađani od rodjen komentara 0
  16. Biti pluralist u svijetu neprofesionalnih medija od čovjek iza gomile komentara 19
  17. Kukuriku "kulturnjaci", NVO mafijaši i kriminalci od MKn komentara 46
  18. Začarani vrtuljak: Zašto Banac nije branio i pravo Dejana Jovića na stručno mišljenje? od sm komentara 74
  19. „Ovo danas je gora ustašija nego ona iz 1941.“ od Feniks komentara 79
  20. Neka „radnička prava“ su sredstva pljačke građana od rodjen komentara 16
  21. Tragom jedne odluke od marival komentara 19
  22. Antifašistička antimozgovna tragikomedija od MKn komentara 16
  23. Članovi biraju: Čeka li Karamarka smjena ili još jedan mandat na čelu stranke? od sm komentara 3
  24. Hasanbegovićeva epska borba sa parazitskim polusvijetom od Laganini komentara 131
  25. Jel' se od 2001. do danas išta promijenilo? od Feniks komentara 5

Tko je online

  • 2573
  • čovjek iza gomile
  • Elnino
  • ppetra
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 18

Novi korisnici

  • čovjek iza gomile
  • foringas
  • asdlhes
  • Relja Koprolcec
  • Belre