(Napisano 02. 02. 2013.)
(Od naroda, od države, od vlasti ...)
Procjeni kreditnog rejtinga Hrvatske koji je pred mjesec i po dana agencija Standard&Poor’s srušila na razinu smeće, pridružila se i agencija – Moody's, dajući Hrvatskoj istu ocjenu kreditnog rejtinga kao i Standard&Poor's.
Komentirajući očekivano, jer nije valjda netko od Moody's-a očekivao nekakvu drugačiju procjenu, ministar financija Slavko Linić rekao je između ostaloga:
"Jedna konstatacija je vrlo bitna: prije Hrvatske nije ništa učinjeno da se Hrvatska pripremi uopće za normalno poslovanje, a kamoli za Hrvatsku. Vlada korigira potpuno pogrešnu strategiju, reforme su naznačene i koliko god je ova ocjena nepovoljna jer će zamisliti neke od stranih investitora, toliko se nadam da će doprinijeti da građani Hrvatske polako shvate u kojoj je situaciji Republika Hrvatska", propustivši precizirati, odnosno smjestiti ishodište problema tamo odakle je problem krenuo.
Zato bi ova Linićeva izjava, da bi bila svakom jasna, trebala glasiti:
(Napisano 01. 02. 2013.)
U našem narodu je poznata uzrečica:
„Hoćeš dobro? Neću! Hoćeš zlo? Obim rukama!“
Po tom principu prihvaćanja zla hrvatski narod je prihvatio Franju Tuđmana i otada sve što radimo je rad u korist vlastite štete.
Ne znam postoji li u povijesti nekakv primjer, osim Njemačke, da je neki narod uspio sam sebi u tako kratkom vremenu zabiti više autogolova, ali Nijemci te svoje „uspjehe“ bar ne slave, a mi ih slavimo kao i „autora“ tih „uspjeha“.
Doslovno sve što se Hrvatskoj i Hrvatima dogodilo od Tuđmanovog preuzimanja vlasti, pa do današnjeg dana, bez ikakvog izgleda kako bi išta moglo poći nabolje, je naprosto, kako sam već napisao, rad u korist vlastite štete.
Ne znam može li ikoga tko osjeća makar malo odgovornosti u ovom našem jadnom društvu ostaviti ravnodušnim sve što se dogodilo, a i dalje se događa od vremena kad smo raspoznali Franju Tuđmana kao onoga koji nas treba izvesti na pravi put.
Ili, zar je zaista netko mislio da će bezobzirno rušenje sustava i institucija i njihova zamjena lošim surogatima dati ikakve druge rezultate osim rasapa, jednako države kao i društva?
Cvjetnica, nedjelja prije Uskrsa, za vjenike uvod u Veliki tjedan, dan mira u duši i dan ljubavi prema bližnjemu i dan oprosta …
Svuda u kršćanskom svijetu, ali ne i u Hrvatskoj!
Hrvatsko svećenstvo, a posebno hrvatski biskupi, su bili svjetlosne godine od bilo kakvih poruka mira i ljubavi, koje svuda tako obilježvaju Cvjetnicu.
Svuda u kršćanskom svijetu, ali ne i u katoličkoj džamahiriji Hrvatskoj!
U Hrvatskoj je svećenstvo, a posebno biskupi, ne poštujući ni maslinove grančice kao mirotvornu simboliku Cvjetnice, izašlo na “ratnu stazu”, pokrećući “Oluju”, svojevrsni križarski pohod protiv aktualnih vlasti, kako je to već prije najavio pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić:
http://pollitika.com/slijedi-li-crkveni-pronunciamento
Logističku i svaku drugu potporu crkvenjacima pruža HDZ i ne branitelji, nego crnokošuljaši iz udruga proizašlih s konopca i konca, koji se okupljaju ispod crnih barjaka, pod kojima su u crno zavili Hrvatsku.
U tim, ne propovijedima, nego programatskim govorima prevladavala je ne kritika vlasti, nego retorika sa svim elementima govora mržnje u čemu su uz vlasti “stradali” i mediji.
(Napisano 17. 01. 2013.)
... kao uvod u "katolički ustanak" radi svrgavanja vlasti?
Crkva u Hrvata, „koja je uvijek u povijesti bila uz svoj hrvatski narod“, parazitirajući na narodnoj grbači uzimajući svoju „desetinu“ uz „caru carevo, a Bogu Božje“, podučavajući neuki puk kako je „svaka vlast od Boga“ i „čuvarica hrvatskog nacionalnog identiteta“ tako što je s narodom komunicirala na latinskom, dakle jeziku kojeg narod nije razumio, kreće protiv aktualnih hrvatkih vlasti u boj do istrebljenja.
Kako sva nastojanja Crkve, ali i katoličkih udruga, usmjerena najprije generalno protiv uvođenja zdravstvenog odgoja kao obaveznog predmeta u osnovne i srednje škole, a kasnije samo protiv Četvrtog modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja, "Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje", nisu dala rezultata, kardinal Bozanić je „zagrmio“ s prodikaonice odričući hrvatskim vlastima ne samo njihovo pravo na odgojno-obrazovnu funkciju djece i mladeži, nego čak i njihovu ustavnu obavezu na tom planu.
Pomoćni pak biskup zagrebčki V. Pozaić otvoreno poziva na svrgavanje vlasti, a teolog A. Rebić progovara jezikom mržnje osvjedočenog homofoba.
(Napisano 24. 01. 2013.)
Kad je pod vodstvom SDP-a „neprirodna koalicija sedam stranaka“, poslije Tuđmanove smrti, konačno uspjela pobijediti na izborima, osvojivši većinu i na lokalnim izborima u Zagrebu, podarila je, Zagrebu na čast i diku, Milana Bandića za gradonačelnika, što sam popratio jednim epigramom:
Koalicija s konopca i konca,
Znajući što Zagrepčani vole,
“Podarila” im je Hercegovca
Za gradonačelnika Metropole.
Danas nam pak iz redova one ljudske naplavine kojom se prema kriterijima podobnosti, servilnosti i ucijenjivosti okružio kabadahija iz Pogane Vlake na privremenom radu na mjestu gradonačelnika Zagreba, sve češće pristižu informacije prema kojima je Milan Bandić krenuo u predizbornu kampanju ne samo za još jedan, nego još najmanje dva gradonačelnička mandata:
http://feniks.bloger.index.hr/post/kabadahija-iz-pogane-vlake-/575532.aspx
Jučer sam pimio e-mail toliko intrigantnog sadržaja da ga je vrijedno podijeliti sa svima:
“MAĐIONIČAR D. COPERFIELD JE MAČJI KAŠALJ ZA GOSPOĐU DUBRAVKU ŠUICU IZ HDZ-a
Dubravka Šuica
Godina 1999
- Profesor eng. jezika na fakultetu u Dubrovniku
- Trošan stan u radničkom dijelu Grada, u Gružu (neboderi)
- Renault 4
Slobodna procjena ukupne vrijednosti:
- Plaća 4.300,00 Kn
- Stan od 65 m3 X 2000 DEM = 130.000 DEM
- Renault 4 = 1000 DEM
Godina 2009
- Gradonačelnica pri kraju osmogodišnjeg mandata
- 1 (jedna) vila na Pločama (elitni dio Grada)
- 1 (jedna) vila na Viktoriju (elitni dio Grada na kvadrat)
- 1 (jedna) kuća u Cavtatu
- 1 (jedan) stan u Lapadu (Ingrine nove zgrade), u neboderu gdje je
Jasmin Repeša kupio stan
- 1 (jedan) stan u Zagrebu
- Jahta od 500 000 USD
Slobodna procjena ukupne vrijednosti:
Plaća: 20.000,00 Kn
8.000.000,00 EUR
Da ne jedete ništa i da samo plaćate kredit od 8 milijuna eura treba vam:
2976 mjeseci ili 248 Godina.”
Pitam se, naravno uz pretpostavku da su navodi iz e-maila istiniti, hoće li itko nadležan, makar onako ovlaš, istražiti porijeklo imovine D. Šuice?
(Napisano 16. 01. 2013.)
„Sve dotle dok gospodarske subjekte i gospodarstvo u cjelini budu vodili „kreativci“ (stručnjaci s područja prirodnih znanosti), razvijat će se i poduzeća i gospodarstvo u cjelini“ - misao je koju mi je negdje potkraj 70-ih godina prošlog stoljeća izrekao jedan 15-ak godina stariji kolega, iskusni strojarski inženjer, kojega sam imao priliku upoznati radeći pod njegovim vodstvom na jednom zahtjevnom razvojnom projektu.
On je inače „pekao zanat“ kod njemačkih inženjera koji su kao ratni zarobljenici bili angažirani na razvoju proizvodnje kakva dotad u Jugoslaviji nije postojala. Tako je u jednom gradu u unutrašnjosti niklo kasnije respektabilno poduzeće, za vrijeme „mraka“ jednako poznato i priznato kako u zemlji tako i izvan nje, a onda ga je nenadano, kao i sve nas, „obasjala“ Tuđmanova „svjetlost“, prvo mu oduzevši „osobnost“, poduzeće je u svojem imenu imalo omrznutu rječcu, a onda ga u procesu pretvorbe i privatizacije, kao i mnoga druga dotad prosperitetna poduzeća, „pomnožila s nulom“. Danas ne postoji niti „u tragovima“.
… da nam je premijer počeo primjećivati “crne košulje”?
Hrvatska politička i javna scena nepomirljivo je podijeljena na onu uvjetno antifašističku i onu uvjetno ustašku odnosno fašističku i to u omjeru kakav je najjasnije pokazan na zadnjim predsjedničkim izborima, kad su oni antifašistički opredjeljeni glasali za Josipovića, a oni fašistički opredjeljeni svoj su glas dali Bandiću.
Paradoksalnim se čini jedino to što ustaše danas u Hrvatskoj uživaju takvu podršku kakvu nisu imali nikad, pa ni u vrijeme svoje najveće moći. To bujanje ustaštva može se zahvaliti činjenici da komunističke vlasti nisu provele radikalnu deustašizciju hrvatskog društva, zatim djelovanju KC, koja je koristila sva sredstva koja su joj bila na raspolaganju za promociju ustaškog režima i njegove države, označavajući i blagoslivljajući ustaše kao domoljube i borce za Hrvatsku, istodobno demonizirajući antifašističke borce kao borce protiv hrvatske države. To što takve tvrdnje nisu istinite, nikoga iz redova KC nije smetalo, ta oni su na istinu imuni, jer se 2.000 godina obilato služe lažima i obmana.
(Napisano 13. 01. 2013.)
Katolička crkva koja je, radi svojeg prepoznatljivog, nadasve „čovjekoljubivog“ pregalaštva kroz vjekove, stekla pravo na laskavi naziv „Imperija zla“, ne može „roditi“ drugim nego zlom.
Njezin „potomak“ je i pomoćni biskup zagrebaćki mons. Valentin Pozaić, koji je, nakon svih neprimjerenih Bozanićevih (i ne samo njegovih) presizanja u svjetovne poslove i nasrtaja na aktualne hrvatske vlasti, dosada otišao najdalje direktno pozivajući na nasilno rušenje vlasti zazivajući „Oluju“. Osim naravno za one koji ne znaju što „Oluja“, pa i u prenesenom smislu, predstavlja u kolektivnoj svijesti naroda.
Ne, ne želim ja braniti Vladu Zorana Milanovića, niti on niti njegova Vlada svojim dosadašnjim djelovanjem ne zaslužuju nikakvu obranu, ali mislim da je KC zadnja koja treba pozivati na „ustanak“, zato jer joj ta Vlada osigurava komformizam i veći nego su to činile HDZ-ove vlasti.
Zašto se to događa i zašto je takvo neprihvatljivo ponašanje KC upravo u Hrvatskoj moguće i upravo baš sada?
Prvo, zato što su ključni ljudi u vrhu hrvatske vlasti lišeni svakog ideološkog opredjeljenja, ali i vlastitih stavova o bilo čemu.
U procesu uništavanja hrvatske brodogradnje koja je, kao i svako drugo uništavanje materijalne osnove hrvatskog društva, započela Tuđmanovim preuzimanjem vlasti u Hrvatskoj i dovođenjem na čelna mjesta u brodogradilištima nekompetentnih podobnika iz redova “vjernih vojnika partije”, potom nastavljena ultimativnim zahtjevim EK radi uklanjanja potencijalno snažne hrvatske brodogradnje kao konkurenta evropskim bodogradilištima, jer ako smo išta znali, onda smo graditi brodove nedvojbeno znali, došlo se do kraja i u najvećem hrvatskom brodogradilištu BI Split.
BI Split je privatizirana 28. veljače 2013. činom potpisivanja Ugovora o prodaji i prijenosu dionica brodograđevne industrije Split između Vlade i samoborskog DIV-a po kojem je DIV postao vlasnik 99,78 posto dionica Brodosplita.
Moram priznati da je mene osobno uvijek fascinirala činjenica kad tvrtka preuzima neku tvrtku, čiji je ukupni tjedni prihod veći od ukupnog godišnjeg prihoda novog vlasnika.
Na stranu sad to što u konkretnom slučaju novi vlasnik nema pojma o brodogradnji. Doduše, prema prvim njegovim izjavama on se brodogradnjom i ne kani baviti.
