Jučer se Jadranka Kosor okružena svojim vrlim savjetnicima, uz ministra Popijača i potpredsjednika Vlade Šukera, ponovo sastala s predstavnicima Hrvatskog udruženja skorojevića (HUP).
Komplimerntiralo se s jedne i druge strane, atmosfera prepuna međusobnog razumijevanja, gotovo idilična, na tragu borbe za očuvanje radnih mjesta i donošenju novih antirecesijskih mjera.
Tako doznajemo da će se obje strane založiti za očuvanje radnih mjesta i novo zapošljavanje kroz "noveliranje" Zakona o radu u segmentu radničkih prava. Skorojevići predlažu, a Vlada podržava ugrađivanje odredbi o pojednostavljenju procedure otpuštanja radnika. Hrvatski skorojevići predlažu, a Vlada podržava da se iz zakona izbace odredbe o otpremninama i da otpremnine budu isključivo kategorija kolektivnih ugovora. Petljalo se i o troškovima prijevoza ...
Tako da mislim da bi se hrvatskim radnicima više isplatilo plaćati "harač" i u povećanom postotku, jer će ih i to manje koštati od onoga što će im lakomi skorojevići i HDZ-ova vlada oteti kroz reduciranje prava.
... koje je svojim činjenjem i nečinjenjem Hrvatskoj prouzročila Jadranka Kosor?
Komentirajući okončanje seljačkih prosvjeda Jadranka Kosor rekla je i ovo: "Tražit ću da se izračuna šteta zbog blokade prometnica ...", zaboravljajući da je za te prosvjede, pa i blokade prometnica, upravo ona najodgovornija, zato što Vlada kojoj je ona na čelu nije ispoštovala zakon, niti ispunila obećanja koja je ta ista Jadranka Kosor, tada kao potpredsjednica Vlade, zajedno s drugim, danas bivšoim potpredsjednikom te iste Vlade, dala seljacima prilikom njihovih zadnjih prosvjeda, koji su isto bili prouzrokovani time što Vlada nije poštovala zakone, svoje odluke ili dana obećanja.
Kad neke kategorije društva krenu prosvjedovati, to znači da su im narušena prava, a da je dijalog s onima koji ta prava narušavaju zapravo razgovor gluhog i nijemog.
Svaki štrajk ili prosvjed ima za cilj učiniti štetu onome tko svoje obaveze ne ispunjava.
U slučaju seljačkih prosvjeda to je Vlada RH, kojoj je upravo Jadranka Kosor na čelu, ona ista koja je seljacima dala obećanja, ali valjda s figom u džepu, pa ne da misli, nego je uvjerena, da ta obećanja nije potrebno ispuniti.
Što nudi, a što predlaže?
Podalje od očiju javnosti je 05. 03. 2010. HUP (Hrvatsko udruženje skorojevića), leglo najcrnjeg izrabljivačkog liberalnog kapitalizma, tobože potaknut neprovođenjem antirecesijskih mjera ili kontraproduktivnošću nekih od njih, podastro premijerki svoje zahtjeve, ispunjenje kojih bi kao trebalo pridonijeti poboljšanju borbe protiv recesije.
Dakle ukratko, hrvatski skorojevići predlažu da se PDV vrati na 22 posto, da se ukine krizni porez, da se smanje doprinosi i parafiskalni nameti, da se proda državna imovina (zemljišta, nekretnine i poduzeća) i da se promijeni radno zakonodavstvo.
Znalci kažu da se zahtjevi HUP-a gotovo u potpunosti podudaraju s prijedlozima antirecesijskih mjera koje predlaže SDP, pogotovo kad je u pitanju rezanje javne potrošnje.
Sa zahtjevima o rezanju troškova javnog sektora, smanjenju stope PDV-a, ukidanju harača, smanjenjem doprinosa i parafiskalnih nameta ... što bi vodilo povećanju potrošnje a time i boljem punjenju proračuna, nije se teško složiti, ali prijedlog o rasprodaji državne imovine i promjena radnog zakonodavstva zvoni na uzbunu.
Zašto?
Evo konačno smo doznali iz prve ruke, priopćila nam je "omiljena" premijerka, "ljubiteljica istine", da "novaca za seljake nema i da odricanja tek počinju".
Pitanje je bi li i sada to priznala da je seljaci, pritisnuti strahom od vlastite posvemašnje propasti, nisu ovako pritisnuli. Hvala im na tome, sindikati su, nadam se, nešto naučili.
Nezgoda je jedino što je s tom izjavom zakasnila najmanje godinu i pol dana, a nezgoda je i to što očito nema dobre namjere u izvođenju države iz dosad najteže situacije, operetni ratić niskog intenziteta, DR, bio je p....n dim u odnosu na situacijeu u koju je HDZ, (i) ona uz "dragog Ivu", doveo državu.
Ne radi toga što gospodarska kriza ne bi dotaknula Hrvatsku, nego radi upornog negiranja krize čak i u trenucima kad je već žestoko zahvatila zemlju.
Međutim premijerkini istupi na stranačkim skupovima u Zlataru i Velikoj Gorici ne upućuju na to da je shvatila da je vrijeme bahaćenja HDZ-a prošlo.
I dalje se pizdi o izbornim pobjedama i plašenjem naroda od zastoja u pregovorima za ulazak u EU u slučaju izvanrednih izbora.
Grčka, zemlja čija je desničarska do krajnjih granica korumpirana vlast zanemarivala sva upozorenja i samu ekonomsku krizu čak i kad je žestoko uzdrmala zemlju, je pred pobunom.
Pitanje je dana kad će generalni štrajk u potpunosti paralizirati zemlju, a nasilje koje organi represije neće moći zaustaviti se početi valjati ulicama grčkih gradova.
Zemlji prijeti bankrot i isključenje iz eurozone, jer je postala prijetnja stabilnosti Eura.
Zašto spominjem Grčku?
Pa iz jednostavnog razloga što se hrvatska Vlada ponašala jednako kao i grčka, zanemarivala je naznake krize, negirala je već i u vremenu kad je žestoko poćela tresti Hrvatsku.
A da hrvatska Vlada i danas odbija svaku krivnju i odgovornost za stanje u zemlji pokazuje i današnja saborska rasprava gdje HDZ-ovi rabični psi upiru prstom u HNB kao glavnog krivca i generatora gospodarske krize.
A prema znalcima se upravo monetarna vlast u RH jedina i odgovorno postavila i poduzimala prave i pravodobne mjere, koje vladine mjere fiskalne politike nisu slijedile, jer ih ili nije bilo ili nisu bile odgovarajuće ni na vrijeme donesene.
Gotovo sve je rečeno o njemu, a ipak i dalje ostaje enigma i nedokučiv, jedan od rijetkih u povijesti čovječanstva koji s pravom nosi naziv genije.
Mislim da vam neće trebati dugo da se dosjetite da pišem o Nikoli Tesli, koji je bio toliko velik da neka njegova započeta istraživanja najveći umovi svijeta još uvijek ne mogu privesti kraju.
I dok se svijet divi Tesli, genijalnom izumitelju, koji se, kako vrijeme odmiče, uzdiže sve veći i veći, mi ga u Hrvatskoj uglavnom zlorabimo radi njegove navodne izreke: "Jednako se ponosim mojim srpskim rodom kao i mojom hrvatskom domovinom!"
A što smo učinili za Teslu kojeg povremeno volimo svojatati, na jedvite jade uredili smo njegovu rodnu kuću u Smiljanu ...
Dok se mi tako nevoljko odnosimo prema Tesli, mnogi njegovi poštovatelji diljem svijeta, a posebno oni iz Tesla Memorial Society iz New Yorka, pokušavaju od rušenja i zaborava spasiti njegov zadnji laboratorij na lokaciji Wardenclyffe na Long Islandu.
Naime ta lokacija s originalnom građevinom je na prodaju po cijeni od 1,6 milijuna USD, a Teslini poštovatelji misle da bi je valjalo otkupiti i zadnji Teslin laboratorij urediti kao Teslin muzej.
... koja, bojim se, nikome neće donijeti sreću
Jadranka Kosor kompletirala je svoj savjetnički tim za ekonomska pitanja koji sačinjavaju Sandra Švaljek, Borislav Škegro, Željko Lovrinčević i Željko Perić.
Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta, iz kojega je i dosad dolazilo za Hrvatsku puno "korisnih" prijedloga, a otuda potiču i Ž. Lovrinčevižć i B. Škegro. Ž. Perić pak potiče iz istog "legla" iz kojeg potiču i "usrećitelji" "Plive" i "Podravke" Ž. Čović i D. Marinac.
O B. Škegri nije potrebno trošiti riječi, radi se o čovjeku koji je svojedobno vedrio i oblačio na hrvatskom ekonomskom nebu, čovjeku čije poteze nikad nije odobravao nijedan od hrvatskiih ekonomista od imena, ne zbog ljubomore kako se to znalo reći, čovjeka koji je doslovno deindustrijalizirao Hrvatsku, čime je i posredno i neposredno kriv za sadašnju izuzetno tešku gospodarsku situaciju.
Radi posvemašnje deindustrijaliziranosti gospodarski oporavak u RH bit će teži i trajati znatno duže nego u zemljama iste razine ekonomske razvijenosti.
Više puta dosad u raznim prilikama i raznim povodima pisao sam da je jadan onaj narod kome su Ante Starčević i Franjo Tuđman očevi domovine, a Alojzije Stepinac svetac.
Nekadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa je papa Pio XII 1952. u inat komunističkim vlastima, proglasio kardinalom, a onda ga je i otac poljskog zla zvanog lustracija i čovjek koji je uništio slavensko zajedništvo, Karol Woytila, kasniji papa Ivan Pavao II, 1998. proglasio blaženim, samo iz razloga fanatičnog antikomunizma, KC slavi, dodijeljujući mu i blagdan: Stepinčevo koji se slavi 10. 02.
Što reći, nakon što su pripadnici najkatoličkijeg naroda proslavili taj blagdan, noseći bedževe s natpisom "Svetac odmah", nego ih uputiti na jednog od najvećih katoličkih mislilaca na ovim prostorima, fra Marka Oršolića iz Franjevačke provincije "Bosna srebrena", koji je rekao da u "Zagrebačku katedralu ne ulazi jer se tamo između njega i Boga ispriječio Alojzije Stepinac".
Postoje razvikani ljudi, ljudi sa zavidnom reputacijom, koja je to za vas sve do trenutka dok ih ne upoznate, a tada zaključite da se radi o ordinarnim o minusinteligentima, budaletinama ili barabama s kojima se ne biste željeli družiti.
Svojedobno sam još kao pripravnik, u firmi u kojoj sam radio, upoznao jednog doktora znanosti za kojeg sam, nakon što sam ga malo bolje upoznao, zaključio da je glup. Kad sam oprezno starijim kolegama rekao moj sud o spomenutom, rekli su mi da se ne trebam čuditi, jer je spomenuti i "služenja vojske (tada JNA) oslobođen radi mentalne zaostalosti".
Krasila ga je međutim stravična upornost, podsjećao me je na onu izreku o "fratrovom k***u", bio je poput psa krvosljednika. Pristajali ste na njegove zahtjeve ili ga podržali u njegovim tvrdnjama samo da ga se riješite, jer drugačije to niste mogli.
Jedan opet dugogodišnji kultni zagrebački direktor koji je kroz više od dva desetljeća bio smatran gotovo predloškom izuzetno uspješnog direktora, ostao mi je u sjećanju kao potpuni ignorant i neobrazovana baraba.
... predsjednika RH, S. Mesića, na kraju mandata
Ne pišem ovo zato što sam nacional-šovinist!
Priča se da je obje kampanje predsjednika Mesića više nego izdašno financirala kosovarska, ne obitelj, nego klan Osmani s kojim je vrlo usko povezana ovdašnja kosovarska obitelj Muharemi.
A naš narod kaže da je dug zao drug pa i zato što se mora vratiti, obično uz kamatu.
Pogledajmo si samo karijeru Amira Muharemija, poslije 2000. godine:
2000 - 2001 - Pomoćnik savjetnika Predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost
Eno i u Njemačkoj Angelu Merkl u pitnjima nacionalne sigurnosti savjetuje Turčin!? Nravno, ako ćemo se zajebavati.
2001 - 2005 - Veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Turskoj
Jer RH nije imala nijednog Hrvata ili možda Turčina, državljanina RH, kojeg bi mogla imenovati za veleposlanika u Turskoj, nego baš Albanca. Nešto si mislim da Muharemi baš i nije bio Sanaderov izbor.
2006 - 2008 - Veleposlanik u Stalnoj misiji RH pri Ujedinjenim narodima
Pa tko će bolje zastupati interese RH u UN nego Albanac!?
Kažu da je najćemernije razdoblje HRT bilo ono kad su tu kuću njeni vlastiti zaposlenici zvali "vrdovizija", bilo je to vrijeme prebrajanja krvnih zrnaca zaposlenika i bezobzirnih čistki "zdravog hrvatskog organizma" od nekakvih nepoćudnih i nepodobnih kreatura, uz istodobno promoviranje svega onog što dokazano "hrvatski diše".
Tada je u organizam"vrdovizije" upumpavana svježa provjereno hrvatska krv, a govor mržnje dosegao je nevjerojatne, naprosto zastrašujuće ratnohuškačke razmjere.
Ali kako to uvijek biva, ratu je došao kraj, a u miru se počinje propitivati što je tko radio u ratu i kako se ponašao, pa je došlo vrijeme da se neki ne sjećaju tih ratnih dana, a pogotovo ne sjećaju onoga što su tada radili, što govorili i kako se ponašali.
Neki su postali svega svjesni pa su se najiskrenije pokajali, drugi se prave nevješti "nisu oni odavde", a treći prikriveno nastavili po starom, jer drugačije i ne znaju ...
Jedan od takvih primjera je Blago Markota, smijenilo ga s mjesta ravnatelja HTV, ali on prema informacijama iz kuće ne odustaje od zahtjeva da se emisije na srpskom prevode na hrvatski i titluju.
U svojem intevjuu "Globusu" grobar hrvatske industrije i organizator hrvatskog gospodarstva na način šverca škije iz svojeg zavičaja, a ljudi iz tog zavičaja zadužili su nas sve dok je svijeta i vijeka, Borislav Škegro, izjavio je između ostalog bez imalo srama:
"Pa, primjerice, ako je u državi ili stranci provođena 'detuđmanizacija', onda se valjda ograđivalo i od gospodarske politike, posebno ako se tu uključuje i tzv. pretvorbu i privatizaciju koje su, ponovo tvrdim, i ne samo ja, takve kakve su bile i u kakvim su okolnostima provođene – spasile Hrvatsku. Dakle, ništa mi ne smeta. Nemam se čega sramiti."
Prvo, nikad i nigdje nisam čuo niti pročitao da je još netko od ikakvog imena rekao ovo što je rekao Škegro.
Drugo, osobno mislim da nijedan hrvatski ekonomist od imena takvo nešto ne bi rekao ni pod najtežim mukama.
Škegro je i u vrijeme kad nas je usrećivao svojom "izgradnjom" gospodarskog sustava Hrvatske znanog pod imenom "šverc-komerc" bio, što se struke tiče, potpuno usamljen, jedini koji mu je pružao neograničenu podršku bio je Franjo Tuđman, samo taj gospodin bio je ekonomski analfabet.
U predizbornoj kampanji je Ivo josipović počinio pet velikih grešaka:
1. Njegov odlazak u Hercegovinu - potpuno besmislen potez, jer on ne može napraviti bilo kavu gestu, a da bi mu se to honoriralo nekim značajnijim brojem glasove. To ne bi išlo, baš ni kad bi se javno izjasnio kao ustaša, zato jer ima većih ustaša od njega i to onih koji to nisu od jučer, onih koji su ustaštvo usisali s majčinim mlijekom.
2. Podilaženje braniteljskoj populaciji - besmisleno, pogotovo u svjetlu činjenice da će se, želi li se Hrvatska održati kao država, toj populaciji morati kresati prava i privilegije, privukao je vrlo malo glasova, mogao je i bez toga.
3. Izbjegavanje imenovati Bandića korumpširanim poltičarem - ili on ne zna da korupcija nije vezana isključivo na materijalnu dobit ili podmićivanje već kroz kupovinu privrženika sinekurnim dobro plaćenim radnim mjestima ili progledavanjem kroz prste i uzimanjem u zaštitu suradnika uhvaćenih u prekršajima, radi kojih bi morali letjeti sa svojih radnih mjesta. A nisu.
4. Izbjegavanje isticanja antifašističkih temelja hrvatske državnosti - distanciranjem i osudom svih pojava neoustaštva.
Paralelni izborni stožer Milana Bandića ukotvljen na Kaptolu, bijesan je i razočaran (i) vlastitim neuspjehom usprkos silnoj podršci i korteširanju "moralne vertikale hrvatskog društva", jer se s prodikaonica, putem letaka, a kažu čak i za vrijeme ispovijedi, vjernike pozivalo da glasaju za Bandića.
Nekad je to bilo rečeno uvijeno da se treba glas dati katoličkom vjerniku, a ne agnostiku, jer u Hrvatskoj je 90 % katolika, a drugi puta i najotvorenije, poput mračnog "duhovnog obnovitelja", pozivalo vjernike da svoj glas daju Milanu Bandiću.
Izbori završiše i vidi užasa, favorit KC je poražen, a to nije moglo bez otuđenih centara moći, pa i samog vraga ...
Moji suradnici i prijatelji su me nagovarali da se, iako kao gotovo potpuni anonimus u politici, kandidiram na ovim izborima, obećavši mi prikupljanje potrebnog broje potpisa i sav drugi suport.
Golicalo me to samo radi jedne stvari, a to je mogućnost izravnog obraćanja naciji putem najutjecajnijih medija, kako bih hrvatskom narodu mogao priopćiti da:
- je rušenje SFRJ bilo sredstvo (za onemogaćavanje Miloševića) a ne cilj
- za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati
- se ratovalo za izgon "viška" Srba iz Hrvatske i podjelu BiH
- braniteljske privilegije žderu Hrvatsku jače nego nepotizam, korupcija i organizirani kriminal zajedno
- je antifašizam ne samo civilizacijska tekovina nego i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu
- ne računam na glasove neofašista, neoustaša i klerofašista
- mi ne trebaju glasovi "branitelja" i Hercegovaca
- ne tražim i ne želim podršku KC
- bih se zalagao za istinsku reformu pravosudnog i represivnog aparata
Neovisni, ali ne i neutralni