Onaj „bogati duhom“, kojemu je već dosad za zasluge dovođenja u pitanje opstanka hrvatske države, jer ono što je on postigao zvalo se Plan Z-4, osamostaljenje Hrvatske su „izvojevali“ Njemačka i Vatikan, svako iz svojih razloga, niču spomenici u naravnoj i nadnaravnoj veličini, u svakom pogledu se ponašao kao oni afrički diktatori koji su se dokopali vlasti nakon oslobađanja svojih zemalja ispod kolonijalnog jarma.
Nakon što su se dokopali vlasti, prva im je ili jedna od prvih stvari bila osnivanje nacionalnih aviokompanija ...
Tako je i „neumrli“ po dolasku na vlast odmah osnovao nacionalnu aviokompaniju hrvatskim imenom „Croatia Airlines“, a na njeno čelo postavio čovjeka koji ni dobar referent nije bio, ali ako je isto tako “nadarenog” njegovog brata mogao dovesti na čelo najveće hrvatske banke, zašto ne?
Norijada, e pa što je ...
Maturanti su diljem zemlje slavili završetak srednješkolskog obrazovanja, već tradicionalnim posipanjem prolaznika brašnom, gađanjem jajima, kupanjima po fontnama, pjesmom, plesom, opijanjem do besvijesti pa i tučnjavama, tako da je neke, na radost njihovih roditelja, morala odvoziti hitna pomoć, bilo na triježnjenje, bilo na sanaciju ozljeda, a neke policija, jer su „kočnice otpustili do kraja“.
„Preopustili“ su se, rekli bismo, tako da će se s nekima morati vjerojatno pozabaviti i suci za prekršaje.
Ništa novo i ništa što već nije viđeno, reći ćete!
I bilo bi tako da se po prvi puta nisu iz razdraganih maturantskih grla masovnije zaorile nadasve „domoljubne“ pjesme i „budnice“ kao što je primjerice „Jasenovac i Gradiška Stara“, a i ručice maturanata su „spremno“ letjele u zrak na nacistički pozdrav.
„Pitomci“ pak, taj im naziv puno bolje odgovara od onoga „maturanti“, Nadbikupske klasične gimnazije, navukoše i crne majice stilizirane tako da jasno ističu zajednišvo ustaštva i križa.
Obavještavam sve hrvatske fašiste, klerofašiste i njihove simpatizere da je na današnji dan prije 68 godina na Bleiburškom polju, nakon kome u koju je zapala 08. 05. 1945., u teškim mukama umrla nikad prežaljena Velika BiH koju su odmila zvali NDH.
Začeta je nasilnim putem nakon neuspješnog pokušaja sklapanja braka, a rođena 10. 04. 1941. carskim rezom kao teško bolesno nedonošće, koje je moglo poživjeti tek uz tuđu pomoć i to samo do smrti roditelja.
Majka Juga je pri porodu pala u komu i ne budeći se iz kome preminula 29. 11. 1943., pa je brigu o nedonošćetu preuzeo otac Adolf uz pomoć svojeg intimusa Benita, a nakon što je Benito iznenada potpuno onemoćao, sva briga i skrb dopala je oca Adolfa.
Osim što je bila nedonošće, NDH je svijetu pokazala i svoje rijetko ružno zlo lice, mnogi koji su je upoznali, gorko su požalili, to poznanstvo platili su svojim životima.
No i kao teško bolesna i hendikekirana time da nije mogla nadživjeti roditelja, uspijevala se održavati sve dok je otac Adolf bio pri snazi, jer je skrbio o njoj do kraja svojeg života.
Pokazao sam već glavne elemente po kojima je sasvim jasno da Milanovićeva vlada zaista neće mijenjati smjer:
http://pollitika.com/quotvlada-ne-mijenja-smjerquot
već temelje Tuđmanove građevine dodatno „učvršćivati“ injektrajući u njih blato.
Jer što nego ustrajni nastavak tabananjaTuđmanovim bespućima obmana i laži može biti izgradnja Memorijalnog centra u Vukovaru pod egidom „promicanja istine“ o DR i Vukovaru, a zapravo držanje u funkciji prodavanja muda pod bubrege osmoškolcima.
U besparici trošiti novac da bi se mogle širiti obmane i laže pod zajednilim imenom proglašen eistine.
Pitam se samo koje će se to tamo istine promicati, one koju je aktualni ministar za kopita i rogove, Predrag Matić Fred, iznio na svojem gostovanju kod A. Stankovića u NU2,
http://feniks.bloger.index.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-/526284.aspx
ili one koju danas tako uporno gura zajedno s ministrom psihološkog profila nalik onom Mirka Norca, A. Kotromanovićam, u zajednici s kojim je pokrenuo i inicijativu za uvođenja odličja „Junak DR“ koje bi nosila ime Blago Zadro?
Osvanuo je tog 09. svibnja 1945. krasan svibnjski dan, nakon gotovo šest godina prvi, bez rike topova i mirisa baruta i paljevine.
Na dan 07. 05 1945. u francuskom Reimsu Treći Reich potpisao je Akt o bezuvjetnoj predaji prema kojem su do 23:01 sata 08. 05. 1945. OS Trećeg Reicha i sve vojske pod njemačkim nadzorom trebale položiti oružje.
U Evropi prestalo je najveće klanje u povijesti ljudskog roda, klanje koje je pokrenula fašistička ideologija, odnosno ona surovija nacistička varijanta. Prestale su silne patnje i progoni drugih i drugačijih. Razloga za slavlje bilo je napretek.
Zato je 09. svibanj određen kao Dan pobjede nad fašizmom i taj dan se slavi u svim zemljama Evrope, od 1985. i kao Dan Evrope.
Budući da su jugoslavenski antifašisti dali nemali doprinos u toj borbi, onda je uvijek bilo dovoljno razloga da se taj Dan i kod nas dostojno obilježi.
Pregledavam tako današnji "Jutarnji list" tražeći nekakvu najavu nekakve svečanosti povodom tog Dana i ne nalazim apsolutno ništa.
Danas se možemo samo sa sjetom prisjećati svečanosti kojima su obilježavane godišnjice oslobođenja grada Zagreba koje se dogodilo 8. svibnja 1945., kad su jedinice NOVJ ušle u grad., kojeg su prethodno ustaške vlasti proglasile otvorenim, a OS tzv. NDH ga napustile bez borbe.
Dolaskom Tuđmana na vlast 1990. počinje ustaški revival, sotonizacija antifašista i zatiranje svega što je na bilo koji način bilo povezano s NOB. Od preimenovanja ulica, preko promjene datuma za Dan grada, pa do rušenja spomenika antifašistima i antifašističkoj borbi.
To proustaško divljanje ne prestaje sve do današnjih dana, nego se nesmetano nastavlja, a aktualne hrvatske vlasti ne čine gotovo ništa da to anticivlizacijsko ludilo zaustave.
Tako Zagreb gubi Ulicu 8. maja 1945., a Danom grada proglašava se 31. svibanj., datum koji u povijesti grada ne predstavlja baš ništa., ali ima veze s Majkom Božjom od Kamenitih vrata, koju je kardinal Kuharić proglasio "zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom" hrvatske metropole.
Obračun s antifašizmom teče nesmetano i nastavlja se ponižavanjem Zagreba preziranjem žrtava koje je Zagreb položio na oltrar domovine u 2. Svjetskom ratu.
Ako uzmemo u obzir tko je pružio potporu i tko je stajao iza prvomajskog sindikalnog prosvjeda kojim se tražilo od Vlade da promijeni smjer, onda nije teško zaključiti da je to zapravo bio pritisak na Vladu da promijeni sve, tako da ne mijenja ništa.
Jer koje bi to promjene u interesu građana Hrvatske mogli tražiti Kaptol i Karamarko, da ne spominjem “Generalski zbor” ili neke udruge s konopca i konca, sve “autentične” tumače hrvatskih nacionalnih interesa, kad bi svaka ozbiljna promjena bila usmjerena protiv interesa bilo UZP, zvanog HDZ ili Imperije zla, KC, ali i svih onih što se okupljaju ispod crnih barjaka.
Ničeg novog pod kapom nebeskom u 21 sindikalnoj točki/zahtjevu, pogotovo ničeg revolucionarnog i ničeg radikalnog tu nema, a bogami nema niti ičega što bi pridonijelo izlasku Hrvatske iz duboke duštvene i gospodarske krize.
Sve kad bi Vlada i prihvatila istaknute zahtjeve, rezultat bi u najboljem slučaju bio da se ništa neće promijeniti nabolje, a najvjerojatnije da bi se društvena i gospodarsk kriza dodatno zaoštrila i produbila.
Zasad!
Uf!
Glumajući tako nasipom i ne želeći slušam razgovor dvije dobrano ocvale dame, koje na povodcu vode svoje psiće ...
Jedna priča kako bi ona svoju „curicu“ pustila da se istrči, kad ne bi bilo „zločestih dečki“ bez pedigrea, koji bi njenu „curicu“ mogli obeščastiti. Ne znam i ne tiče me se kojoj sorti pripada „curica“ ali je iz priče njene vlasnice razvidno da ona za svoju „curicu“ već duže vrijeme neuspješno traži podobnog „dečka“, pa i putem oglasa.
Da, da, to su ti ljubitelji životinja, ograničit ću se na pse, koji „curice“ najčešće steriliziraju, a „dečke“ kastriraju, ugrađujući im u mošnje umjetne testise, valjda da ih onako bezmude ne bude sram.
Vidi se da vlasnik vodi računa o ugledu svojeg ljubimca pa i ugradnjom umjetnih tetisa. To što toga „dečka“ „curice“ baš više i ne zanimaju, nije ni važno, važno je da on djeluje onako „muževno“.
K'o i njegov vlasnik!
A možda su baš ti umjetni testisi razlogom što ona vlasnica „curice“ ne može pronaći pravog „dečka“ za nju.
Neke pak decentne dame vole poveće „dečke“, pa kad im ne mogu naći odgovarajuću „curicu“, same im izlaze ususret da „dečki“ ne pate za „curicama“.
Uvjeravajući sami sebe u to koliko se silno razlikujemo od nekoga kome skoro ne možemo biti sličniji, gotovo smo se uspjeli uvjeriti da nas kao narod i državu jedino to “razlikovanje” može spasiti. A Srbi i Hrvati su si sličniji nego to možemo i zamisliti:
http://pollitika.com/razlike-u-jednakosti-ili-jednakost-u-razlikama
http://pollitika.com/quotcetnicka-zvjeradquot-vs-quothrvatski-vitezoviquot
I dok Hrvatska s nestrpljenjem očekuje konačno pristupanje EU, čijim je punopravnim članom, istinaibog u okviru SFRJ, trebala postati već početkom 1992. i ne samo radi one ponude “Evropske trojke” iz 1991., koja je značila “prekoredni” ulazak u punopravno članstvo EU u zamjenu za odustanak od ratne opcije, nego radi pregovora koje je SFRJ na tu temu duže vrijeme vodila s EU, Srbija je očigledno “dotjerala cara do duvara”, našla se u ćorsokaku iz kojega izlaz nije ni lak ni jednostavan.
Iako je u stvari i lak i jednostavan, samo valja prihvatiti istinu i stvari nazvati pravim imenom.
Srbija je tu neminovnost izgleda prihvatila, a suštinu je srbijanski premijer Ivica Dačić napisao u današnjoj “Politici”:
http://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Nema-vise-skrivanja.lt.html
Dobro “uvezani” kroz mnogobrojne udruge proizašle iz DR, prožeti ustaštvom i podržavani od klerofašizma, branitelji, taj prazitski soj, uvijek na braniku protuzakonja i bezakonja, od suprotstavljanja suđenja počiniteljima ratnih zločina pa do spriječavanja uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru, uvijek spremni okupiti se ispod crnih barjaka i zaprijetiti vlastima, podsjećajući ih da su tu gdje jesu upravo zahvaljujući njima, jer da nije bilo njih, ne bi bilo ni ovih na vlasti, a osim toga u Hrvatskoj bi se “pisalo ćirilicom”.
Svakom iole politički pismenom je jasno da je iza svih tovrsnih aktivnosti braniteljskih udruga, od “Splitske rive”, prako “Stop progonu hrvatskih branitelja”, pa do “Obrane hrvatskog Vukovara”, otvoreno, kao u slučaju “Splitske rive” ili prikriveno u drugim slučajevima, stajala zločinačka organizacija koje sebe naziva političkom strankom, HDZ.
Skupovi su, temeljem korištene retorike, uvijek bili prijeteći, a onda kad HDZ nije bio na vlasti i otvoreno pučistički.
Ipak istini za volju predstavnici branitelja nisu bili inkorporirani u strukture HDZ-a, pa ni u strukture HDZ-ovskih vlasti, osim u slučaju ministra ministarstva potrebnog kao i treće oko u glavi.
