Tagovi

Ona i On

Zahuktala se predizborna kampanja poodavno. Ova službena upravo kreće. Prikupili ljudi glasove, dežuralo se i orilo na štandovima s plakatima predsjedničkih kandidata i konačni je učinak par stotina tisuća glasova Ona i stotinjak tisuća manje On. Ona dva luzera samo su – skupili. Ne znamo koliko.
Eto, kad slušamo favorizirane Kandidata i Kandidatkinju vidimo da im je baš jako stalo da se dočepaju Pantovčaka Spremni su sve učiniti! On je spreman redefinirati program iz prethodnog mandata iz „Nove pravednosti“ u „To je pravi put“. Od „Nove pravednosti“ nismo baš puno vidjeli. Koje su to nepravde ispravljene i što je to značilo za građane? A što se tiče novog slogana „To je pravi put“ da nije ozbiljno bilo bi smiješno. Prije svega, o kojem je putu riječ? Kamo poslije „Nove pravednosti“? Ne znam tko je kreirao vizualni i tekstualni identitet kandidata, ali totalno je promašio. Logo koji predstavlja krug oko slogana „To je pravi put“, može upućivati samo na to da se – vrtimo u krug. Ili da Kandidat želi zatvoriti krug svoje karijere priskrbljujući si i drugi mandat. Svakako, krug nije dobar simbolički izbor! Zatvoren je i bez izlaza, poput Hrvatske.

Genocid nad Palestincima i šutnja Svijeta

O tragediji koju šutke promatra većina tzv. civiliziranoga svijeta ni u našim medijima nećete čuti bogznašto. Tek hladne informacije o (naj)novijem napadu, broju mrtvih, slike očajnih ljudi koji izbezumljeni pokušavaju naći zaklon u jednoj od najgušće naseljenih enklava na svijetu – pojasu Gaze. Na prostoru duljine 40 i širine 10 kilometra tiska se više od milijun i pol stanovnika. Gustoća zgrada i naseljenosti je tolika da nema šanse da se vojno djeluje, a da se ne pobije civilno stanovništvo. Ipak, država Izrale i njezini jastrebovi na čelu, danomice uništavaju „neprijatelja“ pa je trenutna bilanca, koja se povećava iz sata u sat, stravična. Poginulo je više od 2000 Palestinaca, mahom civila, a od toga je jedna četvrtina djece. PET STOTINA DJECE!

Građanski i drugi "odgoji"!

Famozna i takozvana rekonstrukcija Vlade donijela nam je, tko za kojega po redu, ministra obrazovanja i sporta. Njegova prva izjava da će mu prvi potez biti razgovor s kardinalom Bozanićem, dočekana je na nož. Kao, što ima ministar na noge ići na Kaptol.
To je za one koji čitaju u crno-bijeloj varijanti, užas jedan. Za one koji tako ne čitaju, siroti je Mornar morao to onda dalje stalno pojašnjavati, riječ je o simboličkoj gesti uspostavljanja dijaloga tamo gdje je prethodni ministar, zvani buldožer, dokidao i potaracao svaku mogućnost dijaloga i komunikacije.
Upravo nemogućnost suvisle komunikacije, prihvaćanje mogućnosti da postoje drugačija mišljenja i da se ne mora odgojno-obrazovni sustav uređivati sjekirom, proizvele su strahovite štete koje ćemo još dugo osjećati. Treba podsjetiti da je nasilno uvođenje zdravstvenog odgoja imalo za direktnu posljedicu provođenje referenduma u organizacije U ime obitelji, a to je onda direktno utjecalo na status LGBT zajednice i kršenje njihovih prava. Popravci u vidu posebnog zakona o istospolnom partnerstvu ( koje je opet na svojevrstan način diskriminatoran) samo su pokušaj spašavanja onoga što se spasiti dade.

Outsourcajmo Vladu! ( promišljanje uz Praznik rada)

Da nije tužno bilo bi urnebesno zabavno! Kako sam u prethodnom dnevniku napisala, temeljni problem ove Vlade je kako se riješiti trošadžija koji se u našoj truloj zemljici zovu - radnici i/ili samo obični građani ( penzići, nezaposleni, ostali...) Tu, naravno, ne računaju sebe same! Oni nisu trošak, oni su dobitak! Za sve nas! Očekuje se da se shvati njihova žrtva te da se sukladno s tim drži začepljene gubice i ruke iza leđa!
Eto sutra će prvi maja, Dan sjećanja na borbu radnika za pravo da rade ko ljudi, a ne tegleća marva! Da mogu odspavati i da mogu preostali dio života posvetiti ono što im je važno da ostanu ljudi.
E to bijaše u prošlom stoljeću, u romantično doba kada se smatralo da su ljudi važni. Pa makar da su i crni kapitalisti shvatili da će stoka radnička bolje raditi ako im se da malo više odmora i ako im se organizira pokoje ljetovanje za sitnu lovu i dobru proviziju.
Pitanje solidarnosti, etike u politici i proizvodnji, pomoći slabijima, poštenju, dobroti i inim tricama i kučinama za preostale naivčine, vizija je boljeg svijeta koja se nikada nije uspjela realizirati. No, to ne znači da ju ne treba i dalje sanjati.

Kako se riješiti prerkomjermog deficita, bez suvišnih zašto!

Procedure prekomjernog deficita ima se ispoštovati! Pa nismo tek tako članica EU. Malo smo se zaigrali pa upali u prevelike minuse, pa se treba posložiti, uozbiljiti i pokazati da smo zreli i ravnopravni.
I eto, treba nastaviti rezati, kljaštriti, taracati, reakli bi u Dalmaciji. Samo kome? Gdje je još ostalo što za otkinuti.
Zdravstvo je u "masterplanu" za koji se ne zna kako će teći i što će se dogoditi. Navodno, nemamo dosta domaće pameti pa su nam masterplan radili stranci. Koji su, kako je to uobičajeno, miljama daleko od razumijevanja domaćeg konteksta, mentaliteta i problema..
Plan je da što je moguće više bolesnika leži u tzv. dnevnim bolnicama. Ono, nema noćenja. Noćiti mogu samo oni koji su priključeni na aparate koji se ne mogu nositi doma. Ostali, marš doma! Doznaje se da će povećati i cijene pregleda. Onih najbanalnijih. Tako vas sada samo posjet doktoru košta 25 kuna, slikanje jednog zuba - 14 kuna i td. To sve u "javnim ustanovama". Pitam se čemu izdvajanje za zdravstvo? Ni s "dopunskim" niste sasmim u free zoni!

Glad kao nacionalno pitanje

Eto, puklo i u Bosni i Hercegovini. Počeli ljudi prosvjedovati i izlaziti na ulice. Najgora je opcija u pitanju, jer se nasilje valja ulicama i sav bijes i muka koja se nataložila sada izbija. Jalovi političari, pet razina vlasti svaki sa svojim sekretaricama, fikusima i autima, pa tako u svakom kantonu, svakom gradu, svakoj općini, monstrumu pod nazivom Republika Srpska, distriktu Brčko i ostalom što se, navodno, zove Bosna i Hercegovina.
Kad su ljudi u Tuzli krenuli, naši mediji se baš i nisu najbolje snašli, prva je reakcija bila ujedno i najzdravija- ljudi su gladni, obespravljeni i opljačkani ( zvuči vam poznato?).
Kako su stvari odmicale, tako su se počele plesti kojekakve priče o instrumentaliziranim i manipulirani građanima, samo što još nismo uspjeli doznati kakve to mračne sile stoje iza prosvjednika.

Prosvjetarski blues

Jesu li današnji učitelji neradnici, materijalisti i, općenito, problematična branša? Točno je, ni učitelji nisu što su nekada bili!
Prateći cjelokupnu situaciju iznutra moram reći da su prosvjetari u situaciji nekadašnjih robova na poljima pamuka Virginije ili Južne Karoline. No situacija, gledana izvana, potpuno je drugačija.
Svi nas doživljavaju kao humaniste , volontere i prototipove nadljudi koji usprkos svim nedaćama kroče smjelo i hrabro i ,ako treba, pogibaju za dobrobit čovječanstva. Sigurna sam da će znanstvenici uskoro utvrditi da je pripadanje prosvjetnoj profesiji genetski kodirano isto kao i recimo, seksualna orijentacija. Od toga jednostavno ne možeš pobjeći!
Prosvjetni titani, osim toga, nisu skloni prozaičnim tričarijama koje muče obične ljude kao što su hrana, stan, napredovanje u karijeri, plaće, božićnice, regresi ....

Hvala!

S obzirom da nakon nedjelje 1.12. godine gospodnje 2013. ništa više neće biti isto, želim uputiti zahvale našim socijaldemokratima i njihovim koalicijskim partnerima koji obnašaju vlast već neko vrijeme.
Hvala premijeru Zoranu Milanoviću što je je preuzeo vlast temeljenu na kvazi Planu 21 za koji je odmah bilo jasno da je to samo nabacan tijek svijesti ekipe koja je osam godina mirno plandovala u debeloj opozicijskoj hladovini i nevoljko, zapravo, iz nje izašla.
Hvala, premijeru što nam je šalama i pošalicama koje kuži valjda samo on sam, a pobočnici se moraju, po dužnosti smijati, pokušavao osvijetliti mračnu svakodnevicu i tamu najdubljih kontejnera.
Hvala mu što je kadrovsku križaljku slagao prema stranačkim potrebama ne dotičući pri tome prethodne kadrove prethodne vlasti.
Hvala mu što u svemu vidi nešto lijepo pa tako u tihom državnom udaru vukovarskom primjetio je samo nedostatak bontona.
Hvala mu na bahatosti, aroganciji i elementarnom nedostatku empatije i smisla za realnost.

Quo vadis Croatia

Prošla su dva desetljeća od hrvatske samostalnosti. Ostali smo sami sa sobom i nitko nam nije kriv za situaciju u kojoj se nalazimo.
No, kako opravdati, posvemašnje osiromašenje ljudi, očaj i sve izgledniju bijedu koja prijeti većini stanovnika? Kako objasniti veteranima koji su na bojišnicama zauvijek ostavili svoje ideale, ali i djecu, očeve, prijatelje... da su neki drugi pljačkali nemilice njihovu kao i budućnost njihove djece?
Što reći djeci i mladima koji se školuju? "Učite, budite vrijedni i pošteni!",kada unaprijed znamo da će postati neko buduće topovsko meso ili, ako budu imali sreće, robovi na kasama supermarketa ili brojači petambalaže, ako ju se još bude smjelo prodavati.
O političarima, tzv. političkim elitama, što reći!
Duga vladavina "zločinačke" HDZ-ove klike, kratak "bljesak" Koalicije na prijelazu tisućljeća i njihovo bavljenje samima sobom... Zatim, ponovno HDZ, dovršetak i sve bezočnije pljačkanje i rasprodaja zemlje...

Jedan od Dana

Upravo danas, navodno, slavimo, jedan od Dana koji su vezani uz obilježavanja važnih datuma u novijoj povijesti Republike Hrvatske.
Danas se obilježava Dan kada su raslkinute sve veze s bivšom državom Jugoslavijom i kada je mlada država proglasila neovisnost.
Slučajni prolaznici koje sačekuju reporteri na zadatku, u pravilu, pojma nemaju što se slavi. "Jelˇ Dan državnosti? ",pitaju, a neki otvoreno kažu da pojma nemaju. Zna se tek da se spajaju dani jer "to nešto" pada u utorak, pa , eto, šteta ponedjeljka...
Zašto građanima nije važan jedan takav datum? Zašto nisu ponosnii na osamostaljivanje svoje zemllje?
E pa sad, bit će da im samostalnost nije donijela boljitak o kojemu su sanjali.
Nešto nije ok sa svim tim. Vole li ti građani uopće svoju zemlju?
Pa sad, ni vlasodršci beš nešto ne zarezuju Dan neovisnosti koji bi trebao biti najvažniji datu u povijesti jedna zemlje.
Sabor RH, proslavio je Dan tri dana unaprijed. Idu ljudi na desetodnevni odmor!
Tamo nije bilo ni premijera ni predsjednika države. Bauljaju nekuda i šallju pismene čestitke puku u kojima, uglavnom, podsjećaju na žrtve i žele sebi i nama sve najbolje

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci