pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dio medija razvlači već godinama priču o velikoj koaliciji kao što hijene razvlače leš krepane zebre po savani no ovaj put priča ima podlogu. Iako bi takva koalicija bila neprispodobiva za najvjernije birače SDP-a i HDZ-a vjerujem da poneki od hadezenjara i esdepenjara potajno snuju baš takav brak. Ne bi to naravno bio brak iz ljubavi nego iz čistog interesa u koji bi supružnici stupili sa hrpom mandata što bi im osiguralo dvotrećinsku većinu u Saboru i sigurnu vladavinu. Postoje dva razloga zbog kojih se barem može pričati o mogućnosti ove blago rečeno unholy zajednice. Jedan stvarni razlog i jedan alibi-razlog.

Kada se na Indexu pojavila snimka u kojoj predsjednik Mesić veliča 10. travnja kao jedan od onih datuma u našoj nesretnoj povijesti kojih ne samo da se ne moramo stidjeti nego bi trebali biti i ponosni na njih, nisam ni na trenutak posumnjao u vjerodostojnost snimke. Zašto? Iz vrlo jednostavnog razloga - ova snimka je nastala početkom devedesetih u vrijeme kada su HDZ-ovci pokrenuli akciju "torbarenja" u dijaspori. U to vrijeme nije bilo čovjeka u redovima HDZ-a (i ne samo unutar HDZ-a) koji nije na ovaj ili onaj način veličao ustaški pokret, bilo na privatnim, bilo na javnim okupljanjima. To je bila najnormalnija retorika, a naročito je bilo popularno istupati s njom na, kako Mesić kaže, skupovima s "nabrijanom atmosferom". Pričekao sam da vidim kakva će biti Mesićeva reakcija. Prvog dana, opet očekivano, predsjednik se nije javio. Valjalo je napisati govor obraćanja naciji, a to nije bilo lako. Umjesto njega reagirao je premijer Sanader i skočio u obranu predsjednika srčanije nego ijedan Mesićev politički istomišljenik. I to je bio logičan potez, Sanader je na taj način htio prje svega relativizirati, gurnuti smeće pod tepih, sve one sramne istupe članova HDZ-a od kojih je većina i dan-danas aktivna u političkom i društvenom životu.

Biografska štiva idu bolje od polubijelog kruha. Narod voli čitati o životima selebritija, o tome kako su se ovi uspeli do vrha i kako su u krajnoj liniji i oni krvavi ispod kože. Ankica Tuđman je postupila strateški mudro, čekala je da se svi izredaju pa se onda i sama latila pera. Knjiga "Moj život s Francekom" već je sada hit, najpopularnija udovica je naprosto bila osuđena na književni uspjeh. Imala je naime publiku i prije nego se bacila u literarne vode, a time se ne može pohvaliti baš svatko. Dobro, možda samo David Beckham, ali osim njega nitko drugi. Pasionirani ljubitelji Stvoritelja Hrvatske došli su na svoje, a sam Bog zna da im nije bilo lako. Čak je i HDZ 2.0 na čelu s premijerom Sanaderom oprao ruke od najvećeg sina i poručio da valja gledati na budućnost, a prošlost ostaviti iza sebe. Sljedba se povukla u podzemlje i poprimila oblik kulta. Uveseljavala ih je ljubav prema knjizi, u Dijaspori su velike uspjehe polučili admiral Domazet, čovjek lijepo strižena brka, oštre inteligencije i iznad svega vizionar. Još veći uspjeh je polučio Nenad Ivanković svojim erotsko-pustolovnim epom o generalu Gotovini. Na koncu je evo došao i šlag na tortu - "Moj život s Francekom". Zli jezici već štrikaju svoje zaplotnjačke teorije o tome kako gospođa Ankica nije pravi autor, kako je ova uspješnica plod suradnje trusta mozgova iz špijunskog podzemlja. Na osnovu čega ti nesretnici izvlače ovakve zaključke pitamo se.

Koja buka, koja vika .. mislio bi čovjek da je u pitanju nekakva nesvakidašnja pojava od koje će nam s pravom poteći medijska slina. Pa jebate jarac vijest bi bila da su se oglasili svjedoci koji mogu potvrditi da su se unutar HDZ-a odigrali pošteni izbori. Ne samo izbori, bilo što, a da je pošteno i dolazi iz redova HDZ-a bila bi prvorazredna vijest. Odjeci rata suprostavljenih gangova unutar stranke, ništa drugo. Govna su samo isplivala na površinu. Da ne gadimo samo jednu stranku, iako oni svakako prednjače u izbornim prljavštinama, ne vjerujem da je bilo koja stranka imuna na ovakva sranja. Sjetimo se samo kako je npr. na čelo HSP-a svojevremeno došao, tada još mršavi, Đapić. Sjetimo se sramotnog odbijanja da se prizna nehadezeovski gradonačelnik u Zagrebu kada je F.T. lupetao gluposti "Ne možemo ni pod koju cijenu dopustiti oporbenu situaciju u glavnom gradu." Ili recimo onog tragikomičnog slučaja gdje je Vlado Gotovac, jedan od najvećih hrvatskih političara, morao s dijelom članstva istupiti iz HSLS-a zbog glupih Budišinih poteza. Ni "blitzkrieg" unutar HSS-a, kada je lansiran odjeb za Tomčića, nije bio čist kao suza.

Nakon što je glavna medijska zvijezda u Hrvatskoj, Branimir "Inati se Slavonijo" Glavaš strpan u bajbok na male ekrane i stranice tiska su došla druga dva lika - odvjetnik Marinović i neuništivi Doktor. Što ova tri lika povezuje i zašto ih mediji tako fanatično prate dajući im raskošnu minutažu i stotine kartica teksta?
Ova tri tenora krasi stanovita vrsta zlokobnosti, poremećenosti i bezobrazluka u isto vrijeme. Ima još sličnosti, na primjer sva trojica su truli bogataši koji su osigurali svoje obitelji za narednih nekoliko generacija i gle čuda - sva trojica su indirektno ili direktno povezani s politikom. I to onom najvišom politikom, Glavaš i Doktor su bili u svoje vrijeme silnici HDZ-a, a Marinović je suprug bivše ministrice pravosuđa, sexy SDP-ovke Ingrid.

Politika seljakluka i seoskih đilkoša se nastavlja se u Hrvatskoj. Jedini koji je aktualnom slučaju "Glavaš" ili "Osijek" ili kako mu tepaju "Selotejp" na dobitku je sam Glavaš. Ta lukava slavonska lola jednostavno ne može izgubiti. Da su ga jučer zatvorili dogodio bi se "građanski neposluh", demonstracije, prosvjedi, pičke mile matere i on bi bio promaknut u mučenika ravnom Isusu Kristu. Pošto se sudac Kovač proglasio nenadležnim u rečenom slučaju Glavaš je i dalje na slobodi i opet je na dobitku. Državno odvjetništvo se ponaša diletantski ili možda namjerno nisu htjeli pravno valjano formulirati svoje zahtjeve za istragom i pritvaranjem B. Glavaša. Nije ovo prvi propust, sve je od početka krenulo traljavo - kada je cijela stvar pokrenuta gospoda su procijenila da nema potrebe tražiti pritvor kao da se radi o sumnji za kazneno djelo otimanja sladoleda ucviljenom klincu. Poslije su se ipak odlučili tražiti pritvor, ali evo - ne ide pa ne ide.

Neke stvari koje su se događale devedesetih danas doživljavaju svoj rasplet u sudskoj areni. Mračnjaci poput Glavaša ili generala Zagorca u to vrijeme su sa mnogima sličnima sebi otplesali Đavolji tango. Pripadali su vladajućoj političkoj eliti koja ne samo da je pružala svu moguću podršku pojedinim desperadosima iz svojih redova nego je i sama aktivno sudjelovala u onome što će neki nazvati "Pljačka stoljeća". U pravosuđu i policiji instalirali su veliki broj svojih kadrova, u saboru i na sjednicama Vlade donosili su brzopotezne zakone po kojima je pljačka dobila svoj pravni legitimet. Dijelovi te opsežne operacije vuku se naravno i do dana današnjeg pa tako npr. slušamo izvjesnog Ferdinanda Jukića kako nam u nekoliko skica objašnjava kako su se milijuni mogli namaknuti trgujući oružjem. Zemlju je trebalo naoružati, to je istina, ali kako se to radilo? Na najprljaviji mogući način - kupci koje je ovlastio sam vrh vlasti stupali bi u kontakt sa bjelosvjetskim dilerima oružjem, kupovali metak po 30 pfeniga i onda prikazali mnogostruko višu cijenu. Razlika je završavala po privatnim džepovima, tajnim računima i kasnije se materijalizirala u obliku vila, jahti, tisuća i tisuća kvadratnih metara stambenoih i poslovnih prostora, skupim automobilima..

Ovaj tekst sam originalno napisao prije skoro 2 godine, točnije 16.11.2004. ali evo, još uvijek je vrlo zanimljiv i aktualan, a ni zastara mu nije nastupila. pa pogledajmo ...

Hrvatska je na listi najkorumpiranijih zemalja svijeta vrlo visoko. Korumpirani smo što bi rekla ćelava Sanja iz BB-a “do jaja”. Sve počinje i završava na politici, prave i istinske megazvijezde u Hrvatskoj su političari a najveće pak zvijezde među njima su političari vladajućeg HDZ-a - pioniri korupcije.
Politika im je sve dala, postali su truli bogataši a bogaćenje je počelo u ranim devedesetima. Dok su drugi ostajali bez radnih mjesta i prekapali po kontejnerima za smeće po tržnici Dolac oni su pisali zakone po kojima su onda mirno dolazili u posjed velikih bogatstava . Osvrnimo se samo u ovom tekstu na stambene kvadrate HDZ-ovih megazvijezda. Dok većina Hrvata pokušava doći do nevjerojatno nepovoljnih i lihvarskih kredita i sve teže uspijeva u tome, dok se rade crne liste u bankama jer više nema čovjeka u Hrvatskoj koji nije bar nekome jamac evo što imaju oni koji se busaju u prsa svojim domoljubljem. Podatke o kvadratima objavljivali su mnogi a Feral objedinio u posljednjem broju iz kojeg prenosim podatke o kvadraturi.