Tagovi

ICJ Genocide Show: Platili ste – gledajte!

Hrvatski mediji bacili su se u histericno granatiranje javnosti izvjestajima s glavne rasprave pred Medjunarodnim sudom pravde u slucaju Hrvatske protiv Srbije u kojem Hrvatska trazi od suda da utvrdi odgovornost drzave Srbije za navodni genocid pocinjen u ratu u 90-tima. Svi ti silni izvjestaji o svakom uzdahu u antiknoj sudnici pred 17 sudaca (akademici imenovani po politickom i regionalnom kljucu koji obicno nemaju niti dan prakse kao odvjetnici ili suci) tim su smjesniji jer je izgled hrvatske tuzbe potpuno izgledan i jasan.

Cijeli cirkus je vise-manje poput filma kojem ne samo da znate kraj nego i glavne recenice protagonista u zavrsnim scenama. Ovo je jedan od onih rijetkih pravnih slucajeva u kojem je moguce sa sigurnoscu predvidjeti ishod: sud ce utvrditi da su u Hrvatskoj pocinjeni strasni zlocini, ali da niti jedan od njih ne zadovoljava pravnu definiciju genocida i odbacit ce hrvatsku tuzbu i protutuzbu.

Uzroci nasilja u Londonu jos uvijek su nepoznanica

Bio je to tjedan koji je sokirao cijelu zemlju.

Hodali su ulicama i razbijali ducan za ducanom. Pljackaska orgija bila je tolikih razmjera da se i jedna 11-godisnja djevojcica okrenula kriminalu. Gradjani su pred televizorima i ponekad uzivo svjedocili potpunom slomu onog sto se zove "law and order" britanskog drustva. Nitko nije razumio kako to da je policija izgubila kontrolu na ulicama pred obicnom ruljom. Svakoga je zanimalo sto se krije iza nasilja, koji je uzrok.

"Postoje dijelovi naseg drustva koji nisu samo slomljeni nego jednostavno bolesni", rekao je David Cameron nakon hitnog povratka iz toskanske vile gdje je bio na godisnjem. Doduse, snimku pljackanja ozlijedjenog malezijskog studenta (vidi nize) nije ni moguce drugacije opisati, a opis donekle vrijedi i za praksu iznajmljivanja toskanskih vila za 11 000 eura tjedno. Sto se dogodilo u drustvu da je obolilo i je li bijes koji mladi osjecaju jednostavno eruptirao na ulice? Neredi u Londonu i drugim gradovima u ljeto 2012 ostat ce historijski bitan dogadjaj, ali ne iz razloga koji su isticani u hrvatskim medijima.

Pracenje nereda na otoku domaci mediji su odradili povrsno, senzacionalisticki i trivijalno. Propustili su oslikati socijalni kontekst, politicku klimu i reakcije drustva bez obzira na iskustvo sa slicnim slomom pravnog poretka (doduse s rasistickom pozadinom) iz ljeta 1995. U izvjestajima su prvo krenule potpuno promasene usporedbe s arapskim proljecem i Facebook revolucijama (neredi u UK nisu imali nikakvu politicku platformu ili cilj), a zavrsilo se na dramaticnim fotografijama/snimkama, pukom nabrajanju broja zrtava i drugim suhim faktima bez ikakve kontekstualne analize ili inteligentne rasprave. Intelektualna razina izvjestavanja i javne rasprave najbolje se ocituje u cinjenici da su mnogi anonimni komentatori na internetu implicirali da su uzrok nereda jednostavno "crnci“ / "imigranti" ili su se nasladjivali jer su ti "prokleti imperijalisti" koji "suruju sa Srbima" "dobili sto su zasluzili". Kao na primjer da mladoj obitelji s troje djece netko zapali ducan iznad kojeg posjeduju stan pod hipotekom za koji rade preko 48 sati tjedno.

Medijsko pracenje naknadne reakcije na nerede, koja predstavlja pravu sliku britanskog drustva, skoro je potpuno izostalo u Hrvatskoj. Rad sudova vikendom kako bi procesuirali sve involvirane, drakonske zatvorske kazne za umirivanje bijesne javnosti, medijska kampanja "name and shame" odnosno imenovanja i sramocenja odgovornih (uglavnom djece ispod 18 godina), agresivan rad policije na identifikaciji pocinitelja uhvacenih CCTV kamerama, price roditelja koji su prijavili vlastitu djecu, akcije kolektivnog ciscenja ulica, primjeri potpore i zive, inteligentne i informirane rasprave u britanskom medijskom prostoru nisu praceni u Hrvatskoj. Samo tjedan nakon nereda, uhapseno je 2510 ljudi, 843 ih je u pritvoru, 1297 je optuzeno, a brojka osudjucih presuda je presla 200. Prosjek broja ljudi koji dnevno ulaze u zatvorski sustav je dosegao 100. To su brojke koje hrvatski lokalni sud ostvaruje godisnje, ne tjedno. Hrvatska javnost je tako po tko zna koji put ostala uskracena za potpunu informaciju, inteligentni kontekst i sansu da uci iz primjera efikasnog pravosudja i pravne drzave o kakvima za sad moze samo sanjati.

Smrtonosna HDZ-ova predrasuda nema potporu znanosti

HDZ-ova vlada o drogama nije u stanju razmisljati i raspravljati logicno jer svoju politiku prema njima temelji na moralu umjesto na znanstvenim cinjenicama.

Vec nekoliko dana Jadranka Kosor histericno porucuje kako HDZ ne pristaje na zakonsku distinkciju izmedju raznih vrsta droga, usprkos tome sto je takva distinkcija - posebno glede njihove stetnosti - znanstveno potvrdjena. Kosor je od nepokolebljivog stava kako su "sve droge jednako stetne" ili jos gore - "smrtonosne". (Kosor: Nema lakih i teskih droga, sve su droge smrtonosne). Tvrditi da su sve droge smrtonosne, bilo zbog njihovog direktnog ucinka bilo zbog njihovog navodnog ulaznog potencijala ("svi su poceli s marihuanom"), jednako je kao i tvrditi da su svi farmaceutski lijekovi jednako stetni - radi se o teskoj znanstvenoj neistini.

HDZ dakako ne zanima politika prema drogama koja se temelji na znanstvenim saznanjima i dokazima. Oni bi droge jednostavno zabranili i uvijek ce traziti razlog da ih zabrane. Ispod lazne brige o zdravlju i dobrobiti obitelji krije se najobicniji moralni stav. Pitanje za Jadranku Kosor koje jos niti jedan novinar nije postavio jest:

Kada bi sutra bila proizvedena tableta ecstasyja koja je potpuno sigurna, bi li HDZ-ova vlada odobrila njenu legalizaciju?

Jadranka Kosor vjerojatno bi odgovorila da ne moze odgovarati na hipotetska pitanja no svima je jasno da bi odgovor bio "Ne" jer se iza njenog protivljenja ne krije stav utemeljen na dokazima nego moralna pozicija da su "sve droge zlo". Kada bi HDZ-ova zakonska regulativa bila odraz znanstvenih dokaza o stetnosti droga, Hrvatska bi - kao i mnostvo drugih zemalja – jasno zakonski razlikovala manje stetne od vise stetnih droga. Konzervativne moraliste treba prvo upozoriti: razlikovanje stetnosti ne podrazumijeva nuzno legalizaciju ili dekriminalizaciju vec klasifikaciju droga u razrede stetnosti koji rezultiraju razlicitim tretmanom, bilo u obliku visine kazne, sudskih mjera, postupanja policije ili tretmana korisnika. U Hrvatskoj na zalost nema znanstvenih organizacija koje bi pozivale na pristup politici prema drogama utemeljenoj na dokazima umjesto na predrasudama ili, jos gore, politickim interesima zamaskiranim u javni moral.

Medijski spin HDZ-a vrijeđa čak i prosječni intelekt

Hrvatska demokratska zajednica imala je 20 godina da izbrusi metodologiju medijskog trollanja kroz skretanje fokusa javne rasprave na sporedne ili manje vazne teme i tu je sposobnost dovela ako ne do savrsenstva onda barem do nepodnosljive upornosti, one koja se moze uociti kod srednjoskolskih bullyja.

Najsvjeziji primjer HDZ-ove taktike skretanja javne rasprave sa (za HDZ) neugodnih tema jest spor izmedju predsjednika Josipovica i Jadranke Kosor oko navodne netransparentnosti proracuna.

16. svibnja mediji su prenijeli izjavu Ive Josipovica kako je "jasnoca trosenja drzavnog novca vazno sredstvo pravedne porezne politike“ cemu je dodao podatak da "prema nekim podacima je otvorenost proracuna u Hrvatskoj 58 posto, a u SAD je cak 95 posto pa bi ubuduce u proracunu trebalo biti sto manje generalnih opisa, a sto vise detalja“. Zahtjev izgleda potpuno razuman. Rasprava koju je Josipoviceva izjava mogla ili trebala potaknuti u medijima jest 1) koristi li drzavni proracun vise generalnih umjesto specificnih mjera; 2) tko je izvor podataka o postocima ("neki izvori“) i kako se mjeri otvorenost proracuna; 3) je li jasnoca trosenja drzavnog novca bitna za poreznu politiku. Sva tri pitanja vrijedna su rasprave i bitna su za demokratski razvoj Hrvatske.

No prije nego su mediji imali priliku okrenuti se tim pitanjima, u ring se ukljucila HDZ-ova spin masina koja je savjetovala premijerku Kosor da kao odgovor ponudi ono sto bi se u internetskom zargonu nazvalo "offtopic“ – temu koliko (vise) trosi Josipovicev ured.

17. svibnja Jadranka Kosor kometirala je Josipovicevu izjavu rijecima kako bi voljela da je Josipovic to rekao vladi "jer mi radimo velike poslove kako bismo jos vise smanjili rashode“ i kako bi bilo dobro da Josipovic tome pridonese jer su sredstva za njegov ured povisena za 37,4 posto ove godine. Naravno, pitanje koliko su povecana ili smanjena sredstva za Josipovicev ured irelevantno je za pitanje je li proracun transparentan ili ne. Funkcija te izjave nije da odgovori na direktni izazov. Ona je mamac na udici nonsalantno bacen medijima ciji je standard novinarskog profesionalizma i inteligentnog novinarstva uglavnom usporediv s onima u zemljama treceg svijeta – dakle, vecini hrvatskih medija. I, kao i uvijek, mediji su zagrizli te je istog dana broj clanaka i izvjestaja koji govore o troskovima Josipoviceva ureda daleko nadmasio broj priloga o transparentnosti proracuna. Dan nakon, u spin se ukljucilo Ministarstvo financija koje je potvrdilo izjavu Jadranke Kosor i dalo novi vjetar u ledja raspravi o Josipovicevim troskovima. Dva dana nakon inicijalne izjave Ive Josipovica o transparentnosti proracuna vise se u medijima o tome ne govori.

Misija skretanja javne rasprave je uspjesno obavljena.

Ako cemo imati HDZ na vlasti, necemo zavrsiti pregovore

Naslov ovog dnevnika parafraza je porazno neinteligentne izjave koju je izbacila "majka" Kosor kao poslijednju liniju obrane od kritike izrazene kroz ulicne prosvjede. Preciznije, ova neuspjela novinarka bez vjestina i znanja potrebnih za vodjenje zemlje, izjavila je kako "necemo zavrsiti pregovore za ulazak u EU ako budemo na cesti".

Pretpostavka takve izjave je da pregovori o ulasku ovise o nepostojanju gradjanskog neposluha i prosvjeda, a ne o kompetentnosti parlamenta da usvoji zakone u skladu s EU stecevinom i kompetentnosti vlade da provede reforme nuzne za konacno normaliziranje kaoticne balkanske drzave ciju vladajucu elitu cine ljudi ogrezli u ekonomski kriminal, korupciju i ratne zlocine i koji upravljaju zivotima preko 4 milijuna ljudi bez imalo integriteta, liderskog potencijala i vizije.

Narko-ratnici, vrijeme je da odete na rehabilitaciju!

U zapadnom svijetu, a poglavito u Hrvatskoj i njenom mainstream politickom establishmentu, postoji grupa ljudi koji zive u magli iluzija i koji su skloni svakog trena skliznuti u akutne napadaje paranoje i halucinacija popracene vristanjem. Ako se pokusate postaviti izmedju njih i njihove ovisnosti, postaju ljuti i agresivni. Njima je potrebna nasa pomoc.

Radi se naravno o prohibicionistima: divljem stadu politicara, velikog dijela javnosti, novinara i ostalih koji jos uvijek inzistiraju na tome da je jedini pravi i efikasni nacin za borbu protiv rasirenog koristenja droga u nasem drustvu njihova kriminalizacija odnosno stvaranje i odrzavanje sustava u kojem su droge neregulirane, neoporezivane i kontrolirane od strane kriminalnih organizacija.

Ovisnik moze poceti shvacati svoj problem jedino kad padne na dno dna. Ove godine prohibicionisti su dotakli svoje dno kada su pokrenuli razorni val nasilja u Meksiku. U Velikoj Britaniji s druge strane jedna mala obicna prica sluzi kao savrseni primjer koliko je cilj prohibicionista udaljen od jednostavne faktografije.

Mediji treceg svijeta

Velika vecina hrvatskih novinara neuki su, nesposobni i ograniceni medijski cinovnici koji ne sluze javnom interesu i nisu u stanju istrazivati pitanja od javnog interesa na zadovoljavajuci nacin. Jedno od vrhunskih orudja transparentnosti, zahtjev za informacijom od javnog tijela temeljem posebnog zakona o slobodnom pristupu informacijama, u Hrvatskoj se gotovo uopce ne koristi u medijskim krugovima, a vecina novinara ne zna ni sto je to (van onog sto su procitali u agencijskom priopcenju kad je zakon stupio na snagu ili kad kakav NGO odrzi presicu na dosadan dan).

S druge strane, u zemljama zive i proaktivne medijske scene zahtjev za informacijom temeljem zakona o slobodnom pristupu informacijama gotovo je zamijenio mikrofon i olovku u novinarstvu. Ilustracije radi, BBC je prenio vijest da je Independent temeljem takvog zahtjeva doznao da je zamjenik blagajnika kraljice Elizabete 2004. pokusao u ime monarha aplicirati za subvenciju za grijanje iz fonda za siromasne koja je odbijena zbog moguceg "negativnog publiciteta“! U razmatranju sto je sokantnije – da je razlog odbijenice "negativni publicitet“ ili da je monarh pokusao izmusti pomoc iz drzavnog proracuna namijenjenu siromasnim obiteljima – britanska javnost ima priliku kritizirati ponasanje onih koje svojim porezima placa i zahtijevati odgovornost, centralnu posljedicu transparentnosti demokratskog drustva – istu onu od koje je Hrvatska udaljena poput zemlje treceg svijeta.

Uhapsite Benedikta!

Papin posjet Ujedinjenom kraljevstvu umjesto euforije i narodnih nosnji docekuje jedino rastuci gnjev i opca apatija.

Prodaja ulaznica za evente s papom toliko je niska da izjave nadbiskupa Nicholsa o tome kako se katolici “izrazito“ vesele dolasku velikog vodje ne djeluju nimalo uvjerljivo. Aktivisti su upozorili pontifa da ce ga na njegovoj “povijesnoj“ posjeti docekati prosvjedi. Ono sto je u Hrvatskoj nezamslivo – jer ona docekuje papu iskljucivo s enormnom kolicinom opce patetike i idolopoklonstva, kao hodajuce bozanstvo, bez rijeci kritike i opozicije – potpuno je ocekivano i normalno u drustvu koje od malena djecu uci da razmisljaju za i protiv, kriticki misle i ne prihvacaju zdravo za gotovo propagandu medija, vlasti, religije ili nekog treceg. Na dan smrti Ivana Pavla II, BBC je prenosio niz emisija u kojima se raspravljala ostavstina dugovjecnog pape, ukljucujuci ostru kritiku politike prema kontracepciji koja pogoduje sirenju HIVa u Africi ili pravima homoseksualnih osoba. Kritika crkve u Velikoj Britaniji je prirodna refleksija sekularnog drustva sklonog javnoj raspravi.

Peter Thatchell, dugogodisnji aktivist i glas pokreta “Protestirajte protiv Pape“, elaborirao je kako smatra da je licemjerno da vlada razvije crveni tepih za dolazak poglavara ciji stavovi o svecenicima zlostavljacima, sigurnom seksu, tretmanima neplodnosti i pravima homoseksualnih osoba nisu u skladu s britanskim civilizacijskim normama. Ne samo da se s Benediktom ne slaze sekularni dio drustva – prema aktivistima, znacajni broj katolika u Britaniji ne dijeli stavove poglavara Katolicke crkve.

Socijalna drzava pod skalpelom

U borbi protiv ogromnog javnog deficita Velika Britanija se, za razliku od Hrvatske, odlucila upotrijebiti macetu umjesto skalpela. Dok Jadranka Kosor polako i precizno reze javne troskove i pri tome se suocava s bolnim otporom javnosti kroz referendum, britanska javnost se sprema na najdublje rezove javnih troskova kakvih se ne sjeca zivuca generacija. Premijer Cameron uvjeren je da moze smanjiti velicinu drzavnog aparata na stupnjevit i posten nacin no ono sto brine javnost jest spoznaja da je doslo vrijeme potpune rekonstrukcije pojma "socijalne drzave" (welfare state). Makar kapitalisticka, Velika Britanija je socijalno vrlo osjetljiva: zdravstvo je javno i besplatno, javni prijevoz je subvencioniran, naknade za nezaposlene su izdasne, a (politicki nekorektnim hrvatskim izrazom) "socijalnim slucajevima" lokalne samoupravne zajednice placaju stanarine u iznosu i do 800 funti mjesecno. Novi rezovi nisu samo kozmeticka kirurgija. Na djelu je redefiniranje pojma socijalne osjetljivosti.

Obdareni parlament Tweedleduma i Tweedledeea

U samo jednom danu od formiranja koalicijske vlade pojavio se oblak pobune.

Torijevski backbencheri naljutili su se zbog najava liberalno-konzervativnog saveza da će za izazivanje novih parlamentarnih izbora biti potrebno 55% glasova. Prema tradiciji (a time i ustavu), za svrgavanje nepopularne vlade potrebno je isposlovati glas nepovjerenja vladi od strane samo polovine zastupnika. Povećanje na 55% izazvalo je nezadovoljstvo nekih parlamentaraca zbog "oduzimanja" moći svrgavanja vlade. Kada je nedavno održao prvu sjednicu kabineta, strastveni obožavatelj pikada i novi premijer David Cameron dao je sve od sebe da pošalje signal "novog doba" u politici odlukom da se plaće ministara umanjuju za pet posto i naredbom zastupnicima da osobne animozitete ostave po strani. No gunđala iz stražnjih klupa očito ne dijele viziju novog harmoničnog doba. Kako torijevci imaju 47% donjeg doma povećanje na 55% bi u praksi značilo da čak i kad bi ih LibDems napustili i pridružili se drugim strankama u izglasavanju nepovjerenja, to još uvijek ne bi bilo dovoljno za svrgavanje vlade. Bivši ministar pravosuđa Jack Straw nazvao je takav prijedlog "namještaljkom", no novi "ministar unutarnjih poslova" (Home Office) William Hague argumentirao je kako je potez potreban kako bi se "zaštitila ideja" petogodišnjeg parlamenta i kako bi mu se dao "pravi kredibilitet". Ipak, protiv indirektnog pokušaja očuvanja konzervativne većine pobunili su se upravo najstariji konzervativni parlamentarci i poručili da vladi daju 50 dana za "medeni mjesec" za vrijeme kojih mogu povući nepopularne poteze. Nakon toga, zaprijetili su backbencheri, počet ćemo istupati.

Novi dnevnici

  1. Prozirna inicijativa predsjednika Josipovića za novi Ustav od vkrsnik komentara 7
  2. Digitel, Predstečajna nagodba, Cenzura od Papar komentara 0
  3. Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe od Zoran Oštrić komentara 14
  4. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 30
  5. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 25
  6. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 42
  7. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 2
  8. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 15
  9. I meni je žao od magarac komentara 41
  10. Never Never Land od Kvarner komentara 37
  11. stega bye bye od 2573 komentara 32
  12. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 151
  13. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  14. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  15. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  16. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  17. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  18. KAKO SPOJITI SLOMLJENO? (MORBIDAN NAROD) - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 19
  19. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 32
  20. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  21. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 28
  22. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  23. Dida in the house od Rebel komentara 71
  24. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  25. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 43

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 2573
  • grdipajek
  • lignja
  • rupert

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf