Evo sam se sjetio jednog lijepog proljetnog dana iz ljeta 1992.god. i situacije u kojoj sam se našao ,kriv i dužan.
Priča je istinita .
Znači ,po dolasku UNPROFOR-a u naše krajeve očekuje se prestanak ratnih djelovanja (oni koji su očekivali malo su se zeznuli) i postepeni prelazak na mir.
Čak se organiziraju mješovite policijske ophodnje (unproforac, Srbin i Hrvat) koji će zajedno nadzirati pink zonu.
Nije zaživjelo ,ali neću sad o tome.
Neki nadobudni šef planira ratnike pretvarati u redovne policajce ,što je na kraju djelom i uspijelo ,ali kasnije.
Rijeka Lonja prolazi ,kako samo ime kaže Lonjskim poljem i razdjelnica je između Moslavine i Posavine.
Tu sam odrastao ,to je moj kraj.
Tako dvojica kolega i ja dobijamo zadatak da čamcem obiđemo Lonjsko polje ,da izvršimo kakti nadzor lova i krivolova na poplavnom području sličnom ove godine.
Čamcem se može doći od sela Čigoć od Save primjerice ,do pod Kutinu ,Osekovo i dr.
Jedan kolega će upravljati čamcem ,drugi kolega će po potrebi uhićivati a ja ,eto znam pisati i znam teren ,hehe. Međutim ,radit ćemo svi sve ,zapravo ništa osim što budemo uživali u prekrasnom danu na vodi i u prirodi.
Dignem se ja tako jučer i skuham kavu dok bolja polovica u kupatilu poduzima ličilačke radove prije odlaska na posao.
Uz kavu: Što ćeš raditi danas? Kad namirim životinje ,odvedem konja na pašu
(Hvala Bogu trava je najzad malo izrasla)
pošto je u vrtu sve blatno ,budem malo surfao i gledao sjednicu Sabora.
Ona veli ., pa imaš uvečer komedije na TV-u ,sitkome.
Uglavnom ,ode ona na tlaku ,ja za svojim poslom.
Poslije se ovdje s vama zabavljam bistreći politiku ,a ispred uključen TV.
Zaključio sam da neki od vas ,dragi supatnici u ovisnosti od Pollitike dolaze s radnog mjesta. Lako je za zaključiti po -zatišju u vrijeme gableca iliti marende ,hehe.
Uglavnom ,narežem malo buđole i sira ,natočim si 0,5 prepečene šljivovice i prepustim se svojim malim užicima.
Malčice se kužim u govor tijela ,a dobro se kužim u ponašanje sisavaca u čoporu ili krdu. Naime ,uzgojio sam dosta pasa a s konjima sam odrastao.
Primjećujem da se vođa čopora koji trenutno ima vlast nad teritorijem ,habitatom ,lovištem ponaša nervozno ,često prislanja glavu prvom do sebe ,njegov čopor trljanjem ,češanjem ,dodirivanjem učvršćuje svoju lojalnost.
Kolovoz /rujan 91. ,gradić Petrinja je već jednom rušen ,vođene su borbe ,tenkovi iz kasarne "Vasilj Gaćeša" pod komandom tada pukovnika Slobodana Tarbuka su izlazili u gard i rušili , te se vratili nazad .
Kolone izbjeglica u autima ,obitelji ,mala djeca na jastucima ,uplakane žene.
Danima sam ih propuštao. Naime , bio sam određen sa svojom grupom kod drvne industrije ,tvornice Finel ,negdje na pola puta između Siska i Petrinje sa sugestijom ,zapovjedi da eto ne bi smijeli izbiti na raskrižje cesta Sisak-Sunja-Petrinja.
Bili pregovori i civili , narod pozvan da se vrati u Petrinju. Na radiju smo čuli pukovnika Tarbuka i vladinog povjerenika ne znam sada kako se zvao ,mislim Vujić. Slobodno se vratite kućama ,jamči se sigurnost / bezbjednost.
Jedan dan doveze se k nama u džipu general Bobetko. Pričamo malo ,shvaća da se radi o pretežito domaćim ljudima ,slabo naoružanim i zaključuje ( valjda ) da ne možemo zaustaviti ozbiljniji napad u smjeru Siska. Nekoliko tromblona i zolja -pješačko i osobno naoružanje.
Tvrdim da da ništa ne povezuje g-đu. Jasnu Babić i mladog policajca koji je digao ruku na sebe.
Bez obzira koliko poštovani LJRW to stavlja u isti kontekst. Jasna Babić je na neki način pripadnica naših elita ,koju su elite valjda odbacile ili nisu -svejedno.
Poznato mi je da prilikom prijema u službu policajci prolaze liječničke preglede uključivo i psihotestove ,kojima se podvrgavaju periodično.
Kada ih se prima u službu za svakog pojedinog vrši se sigurnosna provjera i procjena.
Za neke na rukovodnim mjestima radi se i obavještajna prosudba , malo se tajna policija raspituje o njemu i sl.
Naime ,ukoliko je u obitelji u prošlosti bilo slučajeva samoubojstava u ravnoj ili pobočnoj liniji ,taj podatak ih automatski isključuje za prof.vojnika ,policajca ,pravosudnog policajca i sl.
Ukoliko se na psihotestovima utvrdi da imaju nizak prag tolerancije na stres ,eliminira ih se.
Tek kad zadovolje te neke posebne uvjete ,opći se podrazumjevaju , primi ih se u službu.
Tj. na školovanje za to zanimanje ,gdje im malo "ispiru mozak ". Od tuda vicevi o toj profesiji.
U maloj patrijahalnoj sredini o sramotnim stvarima se ne govori.
Čuo sam uzrečicu: "Bolje je imati kćer kurvu nego sina pedera"
Pod "kurvu " podrazumjeva se promiskuitetna cura , ne prostitutka ,nego ženskica koja troši dečke više nego što je to uobičajeno.
Takve se cure ,nakon dugog biranja ,probavanja i provjeravanja kvalitete kroz kvantitet obično skrase ,udaju i postanu sasvim dobre supruge i majke.
Tražile su i valjda našle.
Prije cca 20 god. negdje u ovo doba godine jedna moja susjeda dobila je trudove. Pošto joj muž nije bio doma ,evo frke pa sam je trebao brzo voziti u bolnicu u susret hitnoj. Uvjeti na cesti su bili stravični. Snjeg i hladnoća debelo u minusu. Sjećam se da mi golf nije htio upaliti pa sam je strpao u Ladu Nivu s kojom sam se upravo vratio iz lova i iz koje sam upravo pustio pse.
Na pola puta ,sreli smo se sa pozvanim vozilom hitne pomoći. Moja žena u pratnji je pomogla susjedi da se prebaci i otpratila je do bolnice ,a ja sam lagano za njima da vratim ženu kući.
Te noći susjeda je rodila i .. logično morao sam prihvatiti kumstvo toj maloj.
Pošto mi je TV stalno uključen,32 sata na dan ,tako sam i gledao emisiju Nedjeljom u 2 ( Nu2) gdje je gost bio gradonačelnik Vukovara g. Sabo ,a ispitivač ,inkvizitor Aleksandar Aco Stanković.
Moj komentar tijekom slušanja i gledanja te emisije je bio :
Pljuc,pička mu materina bezobrazna.
Tu svinju bi trebalo dobro ispendrekati po pederskom dupetu tako da ne može obući hlače.
Kao platiša Tv pretplate imam pravo na komentar ,jelte.
Što me je zasmetalo.
Nije slučajno nego je ciljano i namjerno.
Onaj naivac Sabo to nije skužio u svojoj Generalićevoj pozi.
U jednom trenutku Stanković ga pita o njegovom iskustvu i doživljaju u " zatvoru " u Srbiji gdje je kao vukovarski branitelj odveden.
Sabo odgovara koristeći riječ ,pojam "logor".
U slijedećoj rečenici Stanković ponovno navodi sugovornika sugestivnim pitanjem gdje koristi izraz " zatvor".
Površni gledatelj ne bi primjetio razliku između zatvora i logora-
Zatvor jest nešto na što te osudi neki sud zbog nečeg što si učinio ili nisi učinio a trebao si.
Logor je mjesto gdje te netko prisilno odvede,otjera i drži protiv tvoje volje bez odluke bilo kakvog suda,p makar i farsičnog.
Djed je bio rođen 1909.g. Kao mali imao je nesreću,zabila mu se velika udica somarica u oko tako da je cijeli život nosio povez preko oka kao gusar;-)
Znači,nesposoban za vojsku. Tako je dočekao početak WW2 živeći sirotinjski sa svojom ženom i kćerkom.
Naravno,nije ga uzela ni jedna vojska ,a Bogu hvala prolazile su razne vojske kroz i pored sela (ustaše,domobrani,partizani,Čerkezi na konjima,se razme Švabe kako ih ovdje od milja zovemo ;-)
Mislio djed,kako će to sve proći i bez njega,za prošli je bio mali ,sada nesposoban ,pa se polako privikavao na to da i nije svako zlo za zlo ,a pamti kako je bio nesretan kad je izgubio oko na Savi u čamcu.
Naime ,na tzv.uže sa mnogo udica ,dalmatinski-parangal lovio je ribu na Savi onako poluprofesionalno i dok mu se jedan som jako otimao u čamcu druga udica sa parangala mu se zabila u oko.
Mislio se kako je strašno nesretan, neće moći vojsku služiti a kod nas se govorilo da tko nije sposoban za vojsku nije ni za ženidbu,kako ga cure ne budu htjele i sl.
Neki ovdje na ovom forumu doživljavaju me kao teškog desničara (Feniks,Urban,Bigi itd.), kao ustašu i hrvatskog nacionalistu.
U sredini gdje živim poznat sam po tome da imam mnogo prijatelja Srba, ali i po tome da sam u ratu bio tamo gdje je trebalo i radio što se moralo.
Naravno , na pravoj strani-
Budući mi je otac bio u partizanima, a ja sam za Yuge bio u partiji i omladinski funkcionar srednjeg dometa, neki Hrvati su prema meni bili skeptični dok se nisam oružjem dokazao.
Plus toga, ne visim svaki dan ili nedjelju u crkvi ( odem u lov) pa bih prema nekim tradicijskim mjerilima bio- slab Hrvat.
Međutim, mene živo zabole za ta i slična mišljenja.
U politiku se kužim toliko da eto , za sebe kažem da sam politički pismen i da nisam slijep kod oćiju.
Znači, nakon ovog kratkog predstavljanja koje mislim da je nepotrebno. ali neka....
želim se osvrnuti na ovaj " sukob " između Milorada i Ive .
Pod 1.
Milorad mi je kao političar čist o. k. iako ga ne volim jer je bio u koaliciji sa onim đubretom-Sanaderom, ali u ovom slučaju je bitno za reći da ON nije puškom ustao protiv Hrvatske,a meni je to najbitnije na ovoj temi.
Selo između Siska i Dubice. Obitelj mješanog braka , otac Hrvat majka Srpkinja , imala je dva sina,dva sokola,stara 21 i 23 godine. Bili su najimućniji u selu. Ugledni i dobri domaćini.
Momci su bili popularni kod cura,igrali su i kod jedne i kod druge nacije,a bitno je reći za one koji ne poznaju taj kraj da se radi o izrazito miješanoj u smislu nacionalnog sastava sredini.
U Hrv. Dubici i Hrv. Kostajnici se ratuje uvelike,a to je vrlo blizu.
Ovdje je još mirno,donkle. Policajci iz Siska i Sunje moraju organizirati pratnju cisterni sa gorivom i dostavu kruha i drugih namirnica jer su počele drumske pljačke . Barikada još nema.Od bitnog za spomenuti desila se jedna otmica iz autobusa dvojice hrvatskih policajaca koja je očito bila neplanirana i neodobrena ( junoše se zaigrale). jer su ih nakon sat - dva pustili razoružane. Imali su sreće. Preuranjena akcija.
Onda, rano ljeto 1991. dečki u dvorištu popravljaju auto. Dolazi im prijatelj Srbin sa novostima. Novost je da su neki organizirali barikadu na izlazu iz sela prema Dubici. Sinoć je kod groblja SDS dijelio oružje svojim članovima , a pojavile su se i neke face koje nisu iz tog kraja.
Drage kolege,budući mi svojim napisima,dnevnicima skraćujete ove duge zimske večeri i umirovljeničke dane, ponekad se nasmijem,rijeđe mi dođe da plačem,poželio sam s vama podjeliti jednu toplu priču,e da vas malo relaksiram od ovih teških tema.
Na prvi pogled tema nije politička,ali inspirirao me onaj razgovor o humanosti i efikasnosti,ljudskosti i učinkovitosti,pa evo ....
Moj sumještanin,nazovimo ga Mladen je kao klinac odveden u Njemačku gdje su mu roditelji gastarbajtirali. Tamo je završio osnovnu i srednju školu.
On,za razliku od svojih,nije gastarbajter,čak ni radnik. On je poduzetnik. Ima u Njemačkoj firmu za export-import,u Hrvatskoj također za uvoz-izvoz.
Uglavnom radi preko kompa i mobitelom.
Solidno zarađuje i pripada u viši srednji sloj. Sve uvozi i izvozi,na čemu god može zaraditi.
Dosta slobodnog vremena. Pa ima hoby-bavi se lovom i uzgojem pasa.
Sada dolazimo na temu.
Prije nekoliko godina,dovezao je iz Njemačke štene Njemačkog lovnog terijera,specifične podvrste koji se od standarda razlikuje samo po tome da je potpuno smeđ (inače su crne boje sa smeđim paležima),ali tamo neki dokoličari selekcijom pokušavaju stvoriti novu podvrstu.
