Tagovi

Mala analiza

Druže Tito kurvin sine nema više Jugovine.
Gospodo / drugovi. Hrvati Istre , Dalmacije i dr. nisu išli u partizane jer su bili zaljubljeni u Stalinove brkove, a većina za zlotvora Titu nije ni čula jer tada nije bilo facebooke-a. Znači, jedni su ganjali srpske naciste od milja zvani četnici. Znate, pop Đujić, Draža i dr.
Drugi su jebali mater talijanskim fašistima pa su malo pretjerali i pobacali neke u jame i vrtače tzv. fojbe. Neki su tamanili Švabe hitlerovce i mađarske strelaste križeve tj. tamo njihove naciste. Neki treći Hrvati su bili u tadašnjem NATO-u i Reihu pa su bili legija ( ko moj ćaća koji nije htio na ruski front pa pobjegao u partizane). Kao kršćani nekiHrvati su bili po automatizmu kontra ateističkog boljševizma komunizma.
No većini Hrvata od Hebranga, preko Pavelića do Cesarca i Nazora bila je na srcu država za Hrvate. Naša država. Imali smo cca . 45 g. srbokomonističke diktature. Poslije WW2 - reokupacija.Onda smo zadnje Jugoslavene i velesrbiće rastjerali.

zadomspremni

Pozivam predsjednika vlade RH Plenkovića, župana s-m Žinića i predsjednicu skupštine županije s- m Roksandićku ( sve hdz) iz županije s- m da zapale svijeću ovim palim dečkima koji su poginuli u malom gradiću na obali Save gdje se Una ulijeva u Savu.
Akcija UNA: "Vijence su u ime Sisačko-moslavačke županije položile zamjenica župana Anita-SinjeriIbrišević i predsjednica županijske Skupštine Ivanka Roksandić.

http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/novosti/obiljezena-21-obljetnica-akcije...

Na idućim izborima glasam i nagovarat ću sve koje poznajem da glasaju što desnije i što konzervativnije.

Zašto? Zato što ne pristajem na to da mi i opet ponovo kao za Juge trpaju kompleks genocidnosti Hrvata.

Pošto znam da je mit o Jasenovcu velikosrpska i jugokomunistička laž par exselance, puštena samo iz razloga suzbijanja bilo kakve ideje o državi za Hrvate, ne pristajem kao glasač vulgaris da mi i opet ponovo nameću te komplekse.

Pošto je Jugovina titovina nestala u bespućima i ropotarnici povjesti nama Hrvatima ostaje da smo ili: zadomspremni- mrijeti ili da smo - za kralja i otadžbinu-

I meni je žao svih nevinih

Badnjak u večer 2002. godine Muamer Topalović islamski terorist, ubio je u selu kod Konjica , BiH hrvatske povratnike u zavičaj Anđelka Anđelića i njegove dvije kćeri a ranio sina . Ubio ih je iz vjerske mržnje s ideološkim motivom zaostalim još od Alije Izetbegovića kojem su svi kršćani bili jednako neprijatelji iako su ih ( muslimane ) katolici Hrvati spašavali a pravoslavni kršćani Srbi ih zatirali tj. genocidisali.
Taj događaj, ustvari je bio i početak novog islamskog terorizma na prostoru Europe, ali iz političkih razloga on nikada nije okarakteriziran kao teroristički čin, iako je sam Muamer Topalović potvrdio pripadnost terorističkoj organizaciji.

Poslije je Topalović porodici Anđelić nudio odštetu - krvarinu koju bi njegovi rođaci skupili po starom pravilniku krvne osvete: platit ćemo vam samo nemojte vi ubijati naše članove porodica.

Tada nije Eifelov toranj bio osvjetljen hrvatskim zastavama, a ni Branderbuška vrata.

Kako sam preživio Oluju

Na dan 3. traktorvoza te godine sam s kolegom radio na području Ljonjskog polja gdje smo diplomatski objašnjavali vlasnicima ugostiteljskih objekata da ih sutra u jutro ne otvaraju, popove da ne održavaju mise.

Ljudi su kužili da se nešto veliko sprema, a ja sam lagao da će biti vojna vježba koju bi Čejeni mogli iskoristiti pa prebaciti koju granatu preko Save i da ne bi bilo dobro da se ljudi okupljaju u veće grupe.

Zapamtio sam svećenika u mjestu Preloščica koji mi je rekao; Vi radite svoje a ja ću svoje.

Naravno, rekao sam mu..ništa ne zabranjujemo samo apeliramo i upozoravamo.

U večer sam obukao zelenu odoru . Očistio pušku...moju omiljenu Vlajnu koju sam još u jesen devedesetiprve uzeo od Čejena kojeg sam maznuo lovačkim karabinom s optikom.

( Imao sam naravno i mađarskog kalaša, ali nisam ga volio jer nije mogao ispucavati tromblone. Tada sam tog kalaša dao jednom iz svog voda koji je imao papovku, njegova papovka završila je kod jednog koji je imao M 48, a onda smo na M-48 montirali tromblonski nastavak i taj M-48 nam je cijelu jesen služio kao mali minobacač za ispucavanje trenutnih tromblona i koristili smo ga svi već prema situaciji na prvoj crti ).

Otišao sam u bazu gdje je bilo nas 12 koji pripadamo Posebnoj jedinici. Sve dragovoljci od 91. Djelatni i pričuvni policajci koji su se i sada javili da idu dobrovoljno kud god treba, s tim što su se neki nadali da će baš u svoja rodna mjesta, ali nije im se baš potrefilo.

Na vlajnu sam navrnuo tromblonski nastavak i uzeo torbicu koja ide na opasač s 2 trenutna i dva kumulativna tromblona.

Provjerio sam borbeni ranac. Prve zavoje, veš, pričuvno streljivo. Konzerve, čokoladu , dvopek i vodu. Maskirnu kabanicu, pelerinu.

Na prsima sam imao prsluk s 5 okvira. Na kuku na opasaču RAP s još 5 okvira streljiva, a na vlajni 2 spojena okvira.

Nosio sam i 7 ofenzivnih zelenih ručnih bombi i dvije pomoću kojih se načini dimna zavjesa ( što se koristi ako se zatekneš pod vatrom na čistini). Mali dalekozor i pljoska s viskijem ili rakijom se podrazumijevaju. Nekoliko kutija cigareta.
Pištolj na bedrenoj futroli i pod pazuhom revolver.

Nož od vlajne na opasaču i jedan bod od M-48, oboje naoštreno da mogu brijati. Za taj nož sam imao specijalno izrađenu futrolu koja povezuje lijevu nogavicu i čizmu, a služio mi je uglavnom za pipkanje tla u slučaju da se sumnja u ukopane mine.

Obukao sam malu zelenu pancirku i stavio šljem "amerikanac " na glavu.

Već je bilo oko ponoći 3 /4. kolovoza. Tada sam napravio 50 čučnjeva i 30 sklekova tako odjeven s još jednom zoljom na leđima preko ranca pod punom spremom.

Znao sam da idemo jedino nisam znao gdje osim što sam znao da budemo išli gdje zapne.

Ekipa se ponašala slično, a onda smo pomoću crnih i zelenih izolir traka jedan po drugome fiksirali i učvršćivali sredstva na nama. Dotezali, sređivali. Imao sam nekoliko karti terena i kompas u džepu borbenog prsluka.

Negdje oko 1 sam se zavukao u kut i legao i odmah zaspao.

Nakon oko dva sata stigla su vozila s ostatkom ekipe pred našu bazu. Sad nas je bilo oko 80. Svi kao ja, no bilo je tu sada i snajpera i dva mala MB 60 i nekoliko OSA u vozilima.

Dva brovinga 12,7 spregnuta na džipovima, ako zatreba podrška.

Odvezli smo se preko Save u Sisak u bazu specijalne policije OSAe od kojih su većina bili na Velebitu. Tako im se potrefila smjena.

Oko 04.00 čuli smo gruvanje naše artiljerijske pripreme.

Okupio sam svoju grupu i pričao viceve.

Ode nekoliko kombija kad je svanulo. Ubrzo čujem, na jednom raskrižju su ih poklopili minobacačkom vatrom po vozilima u pokretu ( raskrižje: Sisak-Sunja- Petrinja).

Ima mrtvih i ranjenih. Kolege iz Kutine i Novske imaju crne pancirke što sam komentirao kao loše. Crna pancirka nije dobra za ići kroz zeleno i kukuruzu.

Dolazi Vlado Milanković i kaže da su ( već je uveliko dan ) Gromovi zapeli kod drvne industrije Finel pred Petrinjom i da se traži pomoć. Podižem ruku. Ja poznajem taj teren kao svoj džep.

Nas cca 80 uskačemo u vozila i odlazimo prema Petrinji. Prije raskrižja gdje su ovi prije nas nastradali zaustavljam i tražim da idemo pješice. Pamtim to raskrižje iz jeseni 91.--tu mi je avion pogodio novu Opel mantu benzinku par sekundi nakon što sam je s kolegom napustio.

Razvlačimo se i krećemo prema Petrinji. U mjestu Mošćenica nas preuzima osobno pok. general Basarac i vodi nas na polazni položaj.

Polazni položaj je točno na mjestu gdje je poginuo Predrag Matanović i nekoliko Gromova. Vidim dva naša tenka srokana, a u kanalu na jednom mjestu vidim zelenu gojzericu iz koje viri potkoljenična kost. Vidim neke mrtve martićevce.

Ima pobacane opreme, krvavih zavoja...pičvajz...

Nikad neću zaboraviti slijedeće: general Basarac se obraća nekom časniku riječima: "Brigadiru, evo doveo sam ti specijalce, ako u zadanom roku ne dođete na zadani položaj jebat ću vam svima mater"!

Prije toga sam ga pitao, dok smo išli za njim bio sam točno iza njega, onako natovaren, namazan bojama po licu; "Generale, gdje Vam je puška, imamo mi..." na što mi je rekao; jebeš pušku, pokazuje moju..imaš ti..

Imao je na desnom kuku škorpiona a na lijevom bajunetu.

Nije imao pancirku ni šljem. Onako krakat dugim koracima je išao ispred mene koji sam ga jedva sustizao bez da trčim.

Dobio sam obavjest od jednog časnika da im je jedna satnija odsječena u šumi na lijevom krilu i da pazimo da ne pucamo po njima.

Taktička situacija je bila takva da je lijevo krilo, ta satnija Gromova i jedna satnija domobrana , otišla naprijed i upala u tranšee i četničke rovove, sredina koja je krenula cestom i između kuća je imala gubitke i 2 puta su odbijeni, a desno krilo oko pruge do rijeke Kupe je držalo liniju sa sredinom tj. nisu napredovali po planu.
Tamo u šumi je poginuo i ( danas su mu pročitali ime) moj prijatelj Božo Martan. Domobranski satnik. Ostao je pored jednog hrasta na cca 800 m od svoje kuće, koja mu je btw izgorila 1991. pogođena avionom kad i crkva.

Uglavnom, pomješali smo se s tim dečkima, tom satnijom Gromova i moja ekipa je krenula prema našim pravilima , našim načinom i stilom naprijed, lijevom stranom ceste Sisak - Petrinja .

Način se svodi na to da se dignu 4 snajpera na krovove koji nas dolje štite držeći pod kontrolom prostor 200-400 m ispred nas, a mi sve ispred sebe rušimo ne štedeći streljivo i drugo.

Naime, moja uputa je bila da ni jedan krov ili prozor ne smije biti a da na njega nije ispucan rafal, tromblon i to. ( Moja ekipa su svi znali ispucavati tromblone s ramena).

Nemoj da mi koji dođe na cilj a da su mu ostale ručne bombe. Bomba se baci u podrum ili pred sebe ako je sumnjiv ćošak kuće.

Ispred sebe sam nalazio ( bio sam na špicu klina) odbačene zolje , tromblone, RAPove, puške. Vikali smo i dovikivali se.

Po području koje smo čistili padale su i četničke i naše granate.

Uglavnom , nakon 2 sata izbili smo na njihovu tadašnju prvu liniju. Do našeg dolaska je bio pao samo punkt gdje je bila Martićeva milicija. Na raskrižju srokan UN bov ( taj je i usporio Gromove, istjerali su ga na cestu a iza njega sakrili bestrzani top kojim su kao na dlanu roknuli naše tenkove.

Na jarbolu srpska zastava. Jedan moj budalaš se uspentra i skine je zbog čega sam ga popljuvao jer je bezveze riskirao, ali smo svejedno s njom ritualno brisali čizme.

Tada smo se povezali s tom satnijom Gromova na lijevom krilu i sijećam se da mi je jedan poručnik razmotao kartu i pitao me da je li znam gdje smo točno.

Pokazao sam mu jednu kockicu na karti i rekao mu, eto točno uz temelje ove kuće ležimo.

Super, veli i na motorolu izvjesti gdje se točno nalazi artiljerija u Češkom selu..koju smo doslovce mogli vidjeti, a koji su prali po Sisku.

Ubrzo nadlete 2 aviona i istresu se ispred nas. Četnička artiljerija umukne.

Tu smo prenoćili na četničkoj prvoj liniji. .

Tu noć 4/5.traktorvoza smo prespavali u srpskim kućama.

Ja sam s još četvoricom odabrao kuću uz sam rub šume.

Odmah smo ispucali nekoliko zolja u udaljene kuće do kojih nismo došli...za svaki slučaj, a ja sam postavio nekoliko kinderjaja na potez ispred tog našeg doma.

U kući je još bilo u bojleru tople vode, a u frižideru hladne pive i hrane.

U garaži je bio auto Ford fiesta. Dečki su razvalili autoradio i s akumulatorom donijeli u kuću. Spojili i spojili jednu lampicu od žmigavca da imamo svijetlo pri podu. Jeli kao gospoda.

Osobno mi slijedeće znači više od svih odlikovanja koje imam. Naime, u jednom trenutku vidim da se dečki nešto došaptavaju. Priđe jedan Želja i veli; dogovorili smo se da noćas podijelimo tvoju smjenu straže..ti si danas dosta odradio. Odspavaj. Zaista, spavao sam kao dojenče.

Naime, na taj način mi zahvaljuju što sam eto išao prvi, pravilno vodio..davao dobre upute....iza mene su ostajali mrtvi četnici, a bilo je i zarobljenih i ranjenih.

Taj isti Želja je trojicu smazao kad sam vidio kako pretrčavaju s desna na lijevo ispred mene i jednostavno doviknuo: Želja, Želja sad će ti naletiti trojica..... i još sam ispucao rafal po fasadi kuće iznad njih gdje su trčali. Doslovce je kleknuo i pripremio se pa kad su istrčali stisnuo otponac.

U spavaćoj sobi našao sam u ladici noćnog ormarića, pištolj i 3 zlatnika s likom druga Tita. hehe...koja budala, mislio je da će se vratiti ili da mi nećemo doći.

Garda i ostali iz moje jedinice su sutradan nastavili u Petrinju tj. na današnji dan a ja i moja grupa , nas 12 smo prebačeni u Sunju, tako da sam danas u ovo doba bio u jednom selu kod Sunje, gdje je isto zapelo....ali to su riješili Gromovi kad su se doslovce dovezli tenkom pred bunker, pošto je posada bestrzajnog topa što pobijena što pobjegla na traktoru.

Bez elevacije su topom rasturili bunker u kojem su bila trojica .

Moslavčani su već ulazili u Hrv. Dubicu.

Naslov dnevnika je "kako sam preživio Oluju"...zaista nemam pojma kako sam ostao živ...nije me htijelo..nema smrti bez sudnjega dana...

Držim da sam cijeli rat preživio zahvaljujući solidnoj obuci u bivšoj jna, odličnoj fizičkoj spremi i relativnoj hladnokrvnosti, smirenosti.

Svima koji slave današnji dan- čestitam- , a onima koji ne slave ne mogu reći- više sreće drugi put.

Povodom koalicije hss-a i sdp-a

Bio je to mladac taman došao iz jna 1990.g.i odmah se prijavio u policiju jer su Srbi napuštali istu a Hrvati se zapošljavali.

Poznajem mu cijelu obitelj. Otac mu je na lokalnom nivou imao organizacijske sposobnosti pa se istakao oko seoskog nogometnog kluba i vatrogasaca. Osnivao je i lokalni hdz.

Potegao je veze i sin mu je zaista postao hrvatski policajac, ali radio je u prometnoj policiji i držao se dalje od fronte tj. prve crte. Tata ga je sklanjao na sigurno ili bar na sigurnije. Rekli bi u pozadinu.

Bez generaliziranja, mnogi prometni policajci su se redovno javljali kao dragovoljci kad je trebalo negdje ići u akcije na prvu liniju. On nije. On se bavio politikom i polako se peo stepenicama u politici.

Meni je prvi put upao u oči zbog pretjeranog
- zadomspremanja- i žup-žap pozdrava.

Za one koji ne znaju, malo pojašnjenje:

ŽUP= živio ustaški pokret
ŽAP= živio Ante Pavelić

Tada nisam smatrao oportunim to deklarativno ustašovanje.

Bili smo teroristi

Jučer se baja zaletio kamionom u masu u Nici svojevrsnom biseru Azurne obale tj. Francuske rivijere. Ubio je 84 osobe s perspektivom da ih još pedesetak umre od ozljeda, neki će ostati invalidi a o traumama i ptsp-u da ne govorimo.

Usput je i pucao iz pištolja a vijesti kažu da je imao lažne ručne bombe (valjda od plastelina, gipsa i sl.). Kalaša ?

Držim da je riječ o klasičnom vuku samotnjaku ili dijelu vrlo male ćelije samoorganiziranih, ideološki prepariranih pojedinaca. Da nisu baš nešto uvezan /i vidi se po tome da nije imao prave ručne granate koje je mogao jednostavno u vožnji bacati kroz prozor čime bi kvantitativno povećao učinak iako je i ovim poprilično prebacio normu.

Navodno se dva Km vozio kroz masu i da baš niti jedan pripadnik neke jedinice sigurnosti nije mogao isprazniti okvir u vjetrobransko staklo upućuje na to da ih je zatekao na spavanju.

Ovo je usporedivo s time kao kad bi kod nas u Dubrovniku netko pobio toliko ljudi na proslavi Dana Oluje.

Profit će izgubiti turizam, a zaradit će pogrebna poduzeća i medicinari. Kapitalizmu svejedno. Para se vrti.

Ovim dnevnikom osvrnut ću se na to kako se teško boriti

Srpski neonacisti i NGOvna u RH

U svijetlu godišnjeg izvješća SOA-e, hrvatske glavne obavještajne službe gdje se eksplicite spominju velikosrpske, četničke organizacije u susjednim državama koje , kako ja to tumačim ostvaruju prodor u Hrvatsku i ostvaraju veze i kontakte s domicilnim tj. hrvatskim građanima eto idem napraviti jedan mali osvrt.

Što ovako na prvu pamtimo od događanja u RH zadnjih godina a što se može podvesti na bakarićevsku formulaciju kako u Hrvatskoj ima hrvatskog nacionalizma na rubu šovinizma i tek pojava velikosrpskog nacionalizma, koju je usvojio i eksplicitno prezentirao veleizdaji skloni bivši predsjednik RH Ivo Josipović, lignja oliti kuhana noga kad se u Izraelu pozivao na Titu ( sponzora tadašnjih palestinskih terorista) i spominjao nekakve "ustaške guje" u srcu hrvatskog naroda, kao da je pogrom Židova hrvatski novum.

Vegeterijanci, mačke, psi i fingiranje prometne nesreće

Ja volim životinje. Od kad znam za sebe imao sam neke životinje. U djetinjstvu sam kao dijete sa sela imao puuuuuuno životinja. Konji, krave, svinje, guske, patke i kokoši.

Samo jednog psa i jednu mačku. Pas je radio svoj posao, a mačka je lovila miševe.

Prije 20 g. registrirao sam uzgajivačnicu pasa. Uzgajao kojekakve, od lovnih do onih koji se svrstavaju u tzv. službene pasmine. Uglavnom sam primjenjivao tržišni princip, da mi se to i isplati. Jedini pas koji mi se nikako nije isplatio je bio najskuplji. Ljubimac moje žene Engleski buldog. Taj je samo trošio ali je bio car. Njega je voljela gazdarica, a on je nju obožavao.

Mene je samo podnosio, jedva.

Znao je tjedni raspored školskih sati. Naime, točno je znao koliko sati žena ima koji dan u školi i kad se vraća kući.

U vrijeme kad žena dolazi s posla, on se lijeno ustaje s terase ili već gdje bude i odlazi pred vrata dvorišta da je dočeka.
Stane kao ukopan i gleda u pravcu iz kojeg se treba pojaviti. Ukoliko kasni on počne cviliti, uznemiri se i doslovce plače.

Savjetovao sam je da ga manje hrani a više istrčava, jer će ga lupiti infarkt što se nažalost i dogodilo.

Putopis preko grane i prekogranična suradnja

Prije nekog vremena skoknem preko Une. Moja ljepša i pametnija polovica ode kod jedne bivše sumještanke i prijateljice / drugarice iz mladosti , a koja ima frizerski salon na frizuru.

Ja odem na benzinsku i napunim do vrha, kupim cigareta i ostavim auto na unutarnjem čišćenju i pranju.

Tu je blizu i moje omiljeno mjesto gdje budem dok se auto ne sredi i dečko ga doveze. Radimo tako da mali sjedne sa mnom, odemo do tog restorana, ja ostanem a on ga odveze sredi i doveze. Ja ga obavezno počastim i ne uzmem kusur.

Restoran je uredan i čist, klopa je dobra, osoblje ljubazno a sa zvučnika ne trešti preglasna "ćirilica" nego neke umjerene više zabavne nego turbo folk pjesme. Puštaju Olivera, Doris i tako....

Gazda i osoblje poznaju i mene i moje. Znaju da smo Hrvati.

Naručim pol kile odojka, pola litre bijelog vina i mineralnu.

Fama o SOA-i

Pod utjecajem propagande o UDBA-i, OZNA-i, KOS-u iz vremena bivše države, te pod utjecajem filmova o CIA ili MI-6 agentima, KGB-u i dr., stvorena je neka fama o službenicima te naše agencije, pa ih se neki i plaše a neki ih doživljavaju sa strahopoštovanjem.

S jedne strane imamo mistifikaciju zbog naprijed navedenih razloga i demistifikaciju jer svaki novanirčić ili piskaralo sve što ne zna definirati podvodi pod pojam UDBA-e.

Pošto UDBA-e nema poodavno sugerira se na naše obavještajce, pa se često koristi i izraz paraobavještajno podzemlje i dr.

Ta naša agencija se najkraće rečeno bavi skupljanjem tračeva, javnim pogovorom i analizom istog. Prate silnu kakafoniju događanja od lokalnog do državnog nivoa , to skupljaju pa analiziraju e da bi na kraju sve saželi i dostavili kome već treba, a treba predsjedniku vlade i predsjednici države.

Mnogi petljaju kriminalističku policiju ili pnuskok sa SOAom što je pogrešno.

Svi oni koji govore o potrebi depolitizacije te i takvih službi su naivni i nisu u pravu.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci