O tome da u Hrvatskoj postoji 13 različitih vrsta mirovina koje i sam HZMO naziva „mirovine ostvarene pod povoljnijim uvjetima“ sa 179 000 korisnika (podatak za siječanj 2009.) pisao sam do sada u nekoliko navrata.
Najveću pažnju javnosti privlaće mirovine koje u HZMO-u vode pod „ Zastupnici u Hrvatskom saboru i članovi Vlade“. Prema izvješću za siječanj ove godine broj korisnika ovih mirovina je 463 a prosječna mirovina iznosi 10.171,91 kunu.
Kolokvijalno, te se mirovine nazivaju „saborske mirovine“ a regulirane su Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru.
Krajem 2005. godine podnio sam prijedlog zakona kojim bi se ta vrsta mirovina ukinula a članovi vlade i Sabora bi mirovinu ostavrivali po općim mirovnskim uvjetima. Rasprava nikada nije otvorena jer ju je Sanader blokirao nedavanjem mišljenja Vlade a koje je uvjet za raspravu i na radnim tijelima i na plenarnoj sjednici.
Njegov izgovor je bio da grupa stručnjaka proučava moj prijedlog.
U toku izborne kampanje 2007. i Zoran Milanović je obečavao promjene zakona.
Gotovo da nije bilo medija koji ovih dana nije objavio podatak da je Hrvatska iz državnog proračuna u 2008. godini vjerskim zajednicama isplatila nešto više od 413 milijuna kuna.
Posebno se izdvajao podatak da je od toga iznosa Katoličkoj crkvi pripalo više od 382 milijuna kuna. Navedeni podaci preuzeti su iz odgovora Vlade na zastupničko pitanje zastupnice Vesne Pusić.
Državni novac i crkve
No, u tom odgovoru daleko je više podataka koji su do sada javno iznošeni a za koje smatram da moraju biti dostupni javnosti.
Krenimo od ukupnog iznosa izdvojenih sredstava iz državnog proračuna za vjerske zajednice.
Tih 413.169.802,72 kune podjeljenu su slijedećim korisnicima:
1. Katolička crkva = 382.670.811,72 kn
2. Srpska pravoslavna vrkva = 17.038.052,00 kn
3. Reformirana krščanska kalvinska crkva = 1.720.680,00 kn
4. Bugarska pravoslavna crkva = 218.375,00 kn
5. Hrvatska starokatolička crkva = 244.136,00 kn
6. Islamska zajednica u HR. = 5.482.692,00 kn
7. Makedonska pravoslavna crkva = 709.476,00 kn
8. Evangelistička crkva = 919.592,00 kn
9. Evanđeoska pentekostna vrkva = 858.287,00 kn
10. Krščanska adventistička crkva = 1. 794.381,00 kn
U Haagu ili kod Ahtisaria?
Kada sam u svom prethodnom devniku „Lažni čuvari istine“ izrazio sumnju u povezanost demarša EK upućenog Hrvtskoj zbog „topničkih dnevnika“ i posredničke misije Olli Rehna u rješavanju graničnog spora sa Slovenijom, našoj javnosti još nije bio poznati službeni odgovor Sanadera na ponudu o „medijaciji“ Martia Ahtisaria. Konačno je u ponedjeljak, 9.ožujka javnosti je u obliku priopćenja objavljeno da Hrvatska prihvaća „medijaciju“ ako će ona dovesti do međunarodnog suda pravde u Haagu. Tekst očitovanja nije dostavljen medijima!
Dva dana nakon toga ponovno se oglasio Rehn i izjavio da se medijacija mora temeljiti na međunarodnom pravu.
Ova izjava bila je povod mojim daljnim sumnjama. Naime, ako je medijacija samo priprema za izlazak dviju država pred Međunarodni sud pravde u Haagu, čemu ova izjava? Što ona znaći? Ne upučuje li ona na namjeru da posredništvo Ahtisarija zapravo predviđa i konačno odluku o graničnoj crti?
Godnina 2004.
Te sam godine u Saboru podnio prijedlog izmjena zakona o obvezama i pravima zastupnika kojima sam predložio ukidanje povlaštene mirovine za zastupnike i vraćanje u redovni mirovinski sustav. Pošto su zakonom o vladi ista prava za sebe upisali i ministri, to bi se odnosilo i na njih.
Godina 2005.
Parlamentarna rasprava nije otvorena jer je Vlada odbijala dati mišljenje o mom prijedlogu zakona. Na aktualnom prijepodnevu (ožujak mjesec) pitao sam Sanadera dokle će opstruirati parlamentarnu raspravu o mom prijedlogu? Odgovorio je da moj prijedlog pručava grupa eksperata i da će Vlada dati mišljenje kada on dobije njihov nalaz.
Godina 2007.
Sabor je raspušten a moj prijedlog proceduralno propao.
U izbornoj kampanji Milanović na press konferenciji u Čakovcu najavljuje da će SDP odmah poslije izbora predložiti radikalne promjene toga modela.
Godina 2008.
Na aktualnom prijepodnevu (studeni) od Sanadera tražim da mi dostavi nalaz one grupe eksperata iz 2005. Milanović na aktualnom prijepodnevu pita Sanadrea kada će Vlada predložiti promjene toga modela.
Godina 2009.
Siječanj.
Ipak se dogodilo! O ulasku Hrvatske u NATO odlučivati će građani na referendumu!!!
Unatoč sporazumu Sanader-Friščić- Adlešić i unatoč tumačenju da ulaskom Hrvatske u NATO ne prenosimo suverene ovlasti na međunarodni savez s drugim državama, oporba i nevladine organizacije uspjele su svojim pritiskom na parlament ishoditi odluku o raspisivanju referenduma.
Raspisivanje refereduma može se očekivati u narednih 35 do 40 dana što znači da bi se održao u travnju, prije lokalnih izbora.
Prema večerašnjim izjavama glasnogovornika NATO-a, oni su ozbiljno zabrinuti ovim naglim preokretom jer očekuju da bi do kraja tjedna sve članice mogle ratificirati dokumenat o prijemu Hrvatske u NATO. Ova najava referenduma za njih nije prihvatljiva i pokušati će diplomatskim kanalima utjecati na stav parlamenta prije donošenja konačne odluke.
Vladajuća koalicija s nelagodom priznaje da je ustavno pravo oporbe tražiti referendum, da je to dio demokracije, no upozoravaju da to može štettiti nacionalnim interesima, naročito ako večina izašlih ne glasa za ulazak u NATO.
Danas sam na Jelačić placu sreo starog prijatelja. Nismo se vidjeli već nekoliko godina.
Odosmo u Tkalču na kavu. Pa kako si, pitam ga. A on meni: inozemno!
Kako? I - NO - ZE –MNO !!! Ajd k vragu, stari, kako možeš biti inozemno?
Tako, fino, mrtvo-hladno će on meni , srkne kavu, povuče dim i zagonetnim smješkom čeka moje novo pitanje.
Čekaj malo, pa nisi valjda otišao u dijasporu, oprezno pokušavam otkriti ovu enigmu.
Ma neeeee, radim tu u Zagrebu.
Dobro, onda mi objasni kako si to postao I - NO - ZE – MNO !
Jednostavno. Slušaj , ako
radim kod Austrijanca;
plaću dižem kod Talijana;
šopingiram kod Slovenca;
telefon plaćam Nijemcu;
točim gorivo kod Madjara;
lijekove kupujem od Izraelca;
zakone mi propisuje Belgijanac;
sudi mi Nizozemac
a gradonačelnik mi je iz BiH
zar onda nisam inozemno? Jesam, usred Zagreba osjećam se inozemno.
A za to su krivi oni iz gospodarske komore. Godinama su vikali „ KUPUJMO HRVATSKO!“
„KUPUJMO HRVATSKO!“
Ali, mora da su prevoditelji nešto zeznuli. Pa su ovima iz Europe to preveli kao „KUPITE HRVATSKU!“ I kupili su je.
Pravo na privatnost. Zaštita osobnih podataka. Pravo na dostojanstvo.
U Hrvatskoj je pravo na privatnost zajamčena Ustavom. I osobni podaci stvar su zaštite. Zato je svojedobno i onaj JMBG, koji sada odlazi u povijest, brisan s osobnih iskaznica. Jer je otkrivao podatke o rođenju. Svi građani imaju pravo na dostojanstveni život. Lijepo zvući, zar ne? Nažalost, to je tako samo u proklamacijama.
Ako pak ste pomislili da onaj ili oni koji vam uskraćuju pravo na privatnost, koji čeprkaju po vašim osobnim podacima ili vam ugrožavaju dostojanstvo krše zakon, gadno ste se prevarili.
Kako je Sanader postao Machiavelli
Sanader je najprije imao ideju: završiti pregovore o punopravnom članstvu Hrvatske u EU do kraja 2007. a punopravno članstvo ostvariti do kraja 2008. S obzirom da taj cilj, tu ideju nije uspio stvariti u prvobitnom roku, u novi mandata krenuo je s idejom punopravnog članstva do kraja 2009. Naravno, zbog predsjedničkih izbora. No, sada je sasvim izvjesno da ni taj rok nije dostižan. Ideja ostaje ista, samo se rokovi prilagođuju novim inetresima: završiti pregovore do kraja 2009. računajući da će na predsjedničkim izborima birači to honorirati kandidatu HDZ-a, bez obzira tko to bude, a punopravno članstvo ostavriti 2010. a potom raspisati prijevremene parlamentarne izbore. Ideja euro-atlanskih integracija postala je Sanaderova opsesija.
Sama po sebi ta ideja ili vizija premijera nije problematična.
Kada bi u ostvarivanju te ideje bio u stanju sačuvati nacionalne interese, Sanaderu se ne bi imalo što zamjeriti.
Kada Vlada (najvjerojatnije početkom travnja mjeseca) raspiše lokalne izbore koji će se održati 17. svibnja, započeti će utrka za mjesta općinskih načelnika, gradonačelnika i župana.
Biti će to veoma zanimljiva kampanja jer će se po prvi puta lokalni čelnici birati neposredno od strane birača. Kampanja će vjerojatno biti jako personalizirana ali zasigurno neće izostajati i velika obečanja o mega-projektima koji će se početi provoditi „čim mene izaberete za ...“.
Temeljem čega birači mogu ocjeniti imaju li ta obečanja podlogu u novcu (proračunu) općine, grada ili županije? Vrlo je rijedak primjer gdje lokalne vlasti građanima neposredno dostavljaju proračune ili izvještaje o realizaciji proračuna te stoga birači ne mogu objektivno ocjenivati predlagane ili nuđene projekte.
Zbog toga smatram da bi za kampanju bilo veoma važno da se objave proračuni općina, gradova i županija za 2009., posebice STRUKTURA prihodovne strane kako bi birači na temelju tih podataka mogli realnije ocjeniti programe pojedinih kandidata.
Nakon što su mediji „otkrili“ da su se zbog povečanja osnovice za obračun plaće državnim službenicima i najmeštenicima (predmet regulative u Kolektivnom ugovoru) povečale plaće i državnim dužnosnicima (predmet regulative Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika) ta tema ne silazi s naslovnica i prvih minuta dnevnika.
Vatru je dodatno potpirila vijest i Slovenije: Pahor smanjio plaće članovima vlade, predsjednik države smanjio troškove putovanja a parlamentarni klubovi postigli dogovor o smanjenju plaća parlamentarcima za oko 1500 kuna.
Milanović je od Sanadera zatražio „da vlada nađe načina kako se ovo povečanje nebi odnosilo na državne dužnosnike“, potpredsjednica Kosor to odbila a Sanader šuti. Mesić pak je „predložio“ da ubuduće građani prikupljaju milodar za jegovu plaću.
Sanader izdvaja plinski posao iz INE ! Ili plinsku krizu iz vlade?
Otkako je započela plinska kriza oči smo usmjerili prema Okuli a uha prema Moskvi i Kijevu. Svaki dan nacija sa zebnjom isčekuje medijske izvještaje o tome koliko plina još ima u podzemnom skladištu plina u mjestu Okuli i broji dane do dana početka redukcije i za „zaštićene potrošaće“. Pažljivo slušamo i vijesti iz Moskve i Kijeva. Svako jutro se budimo u nadi da će danas Rusi i Ukrajinci otvoriti ventile plinovoda prema Europi. No, njima kao da se ne žuri. Jedan dan ventile otvore Rusi, Ukrajinci kažu otvrili ste ih na krivom mjestu. Drugi dan Ukrajinc kažu da su Rusi opet zatvorili ventile a treći dan Putin pred zabezeknutim češkim premijerom viče da će sporazum s Ukrajinom spaliti u peći.
A što radi naš premijer?
Mjeri preostale zalihe plina u Okuli i broji koliko još dana će Hrvatska imati plin, barem za domaćinstva, bolnice, vrtiće i škole. Jer gospodarsvo i poduzetništvo već je poodavno ostalo bez plina. I pravi se kao da on s krizom nema ama baš nikakove veze, nije on ništa kriv. Kriva je Moskva i Kijev, mi smo žrtve njihovog sukoba.
Ovih dana Sanaderova administracija jako se trudi svojim podanicima prikazati još jedan veliki uspjeh: uveli su OIB! Osobni identifikacijski broj.
To je bilo tako značajno da je ministar Šuker članovima Vlade pred TV kamerama osobno podjelio kuverte s potvrdama o tom OIB-u. Ostali građani ovih dana na svoje adrese te kuverte primaju od poštara .
Raspričali se i raspisali se o tome svi mediji. Sada će sve biti jednostavno, lako dostupno i provjerljivo. Neće građani morati više iz jednog državnog ureda u drugi donositi hrpe potvrda, rješenja... A porezna uprava moći će pratiti stjecanje imovine, plaćanja poreza, pranje novca...
Možda je to sve i točno. Odnosno, možda to bude tako jednog dana.
Ako pak ste pažljivije pročitali upute koje je uz potvrdu poslala porezna uprava, onda ste vjerojatno shvatili da taj papir, tu potvrdu uvijek kada idete u neki ured državne ili lokalne vlasti, ustvanovu s javnim ovlastima , banku... morate nositi sa sobom.
Današnji „Večernji list“ donosi slijedeću (kratku) vijest:
Bergman odlazi s mjesta direktora HZZO-a
Ministar Darko Milinović u emisiji 'Otvoreno' potvrdio je nagađanja kako Većeslav Bergman odlazi s mjesta direktora HZZO-a, no prema njegovim riječima vlastitom voljom.
- Bergman odlazi na vlastiti zahtjev, rekao mi da je umoran i zamolio me da bi se malo odmorio. Novi ravnatelj će biti izabran javnim natječajem - rekao je Milinović.(ič)
==========================================================
Ja toga čovjeka u životu nisam upoznao, ali prateći rad HZZO-a, stekao sam dojam da se radi o jednom , do sada najlošijem direktoru Zavoda.
Referendum, lista za dijasporu, pretvorbeno-privatizacijski kriminal, dvostruko pravo glasa nacionalnih manjina, način izbora predsjednika države ... sve ove pa i neke druge teme mogle bi se otvoriti zbog ulaska Hrvatske u EU.
Unatoč slovenskoj blokadi pristupnih pregovora Hrvatske za pristupanje u članstvu Europske unije, svi hrvatski političari, osim Vesne Pusić ponavljaju da će Hrvatska pregovore uspješno završiti do kraja 2009.
No, završetak pregovora ne znaći i pristupanje u EU. Slijedi dosta dugotrajan posao pripreme pristupnog ugovora koji se potom šalje na ratifikaciju u sve članice EU. I tek nakon što SVE zemlje-članice EU potvrde pristupni ugovor donosi se odluka o prijemu Hrvatske u EU.
Ali, prije potpisa pristupnog ugovora, Hrvatska će morati odraditi još jedan „mali“ posao: Sabor će dvotrećinskom većinom morati raspistai DRŽAVNI REFERENDUM o pristupanju Europskoj uniji. Ta obaveza proizlazi iz članka 141. Ustava koji kaže:
_______________________________________________________________________
Kakva je bila 2008. i što se u njoj najvažnijeg desilo, stvar je prošlosti i našeg (brzog) zaborava. U ljudskoj je prirodi sjećati se samo lijepih stvari, zato vjerojtano svi tvrdimo da je nekada (ma kada god to bilo) bilo bolje.
Nagovještavati pak loše vjesti politički može biti pogubno i riskantno kao što je bilo pogubno i za onoga glasnika Filipidesa ili Pheidippidesa kako bi napisali stari Grci.
Ja ću riskirati i javno izraziti svoj strah pred onim što nas čeka u 2009. Taman završio kao i Filipides.
U dolazećoj godini hrvatska vlast i politika u cjelini morati će donosti mnogobrojne, ponekad teške i nepopularne odluke. Pogotovu na planu gospodarstva i financija te uređenja države. Tu su nam potrebne promjene ili kako bi to rekao don Ivan Grubišić, korijenite promjene .
Dok je cijela Europa vukla radikalne poteze i spašavala svoje gospodarstvo, naša je vlada poput kozmetičara uljepšavala svoje lice. Malo pudera posula je i na statistiku i tko lijepši od nas? Cijenu toga šminkeraja platiti će mo u 2009.
Neovisni, ali ne i neutralni