Iza nas su još jedni izbori za vladu ove države koja kao da klizi kao i kuće u Kupskoj. Jer, svi znamo što će nam se dogodit, ali nitko ne sluša i naša mišljenja. Nije slušao ni Jure Radić dok je gradio most, ni Polančec dok se pravio pametan u aferi KIMa. Jedini način na koji nas oni mogu čuti je da iziđemo svake četiri godine i damo svoj jedan glas koji će oni ionako izvrnut na svoju ruku, jer batina je u njih. Pitam se samo kako smo im dopustili da nas skinu do gola i drže vanka na hladnoći, a svaku i pomisao neke bune oni bez problema riješe.
No ipak, ako ćemo provlačit neke zaključke, onda moramo odnekud krenut, uzet nešto kao apsolutnu istinu i dalje indukcijom stvarat zaključke. Meni ne zvuči loše da kao prvu premisu uzmemo činjenicu da svaki narod zaslužuje onu vlast koju su sami i izabrali. Sljedeći problem je taj što tu sad nastaje uskličnik, nema priče dalje, imamo ono
što zaslužujemo.