Lijepo je čuti kako se ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić trudi iznaći najbolji model sa kojim bi se konačno išlo u jednu cjelovitu mirovinsku reformu, a posebno jer je kako stoji u najavi za okrugli stol organiziran u ponedjeljak 23.04. pozvao kako kaže sve domaće stručnjake i interesne skupine.
Nećemo sada rogoboriti ili se naći uvrijeđeni jer na tu konferenciju nije pozvao nikoga ili bar neke iz Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, tijela koje je u suradnji sa prethodnom Vladom u vrlo kratkom vremenu dalo izvrsne rezultate. Ovime protestiramo poradi potpuno pogrešnog redoslijeda stvari i krive logike u pristupu rješavanja problema u mirovinskom sustavu. Tragično je da se otvoreno najavljuje daljnji pad realnih mirovina sve do čak 30% prosječne plaće mada su i ove sadašnje za većinu umirovljenika odavno ispod granice siromaštva. Sa najavljenim poskupljenjima, a posebno ukidanjem nulte stope PDV-a početkom 2013. ukupno stanje i socijalna slika umirovljenika postaje doslovno „eksplozivna“.
Vlada RH svojim čudnim odlukama svaki dan sve više pokazuje jednu rekli bi smo jako neobičnu „logiku“. Nije isključeno da jednog dana u političkim „udžbenicima“ bude navedena kao Vlada koja je sve radila na vrlo čudan način ili jednostavnije kažemo potpuno obrnutom logikom od onog što je trebala,… poput Antuntuna.
Predložiti da „mladi“ odnosno nezaposleni rade besplatno godinu ili nešto više samo kako bi stjecali radna iskustva može samo netko tko doista ima velikih problema sa definiranjem svog mjesta, vremena i uloge u kojoj se nalazi. Naravno da članovima Vlade nije ni u primisli bilo predložiti da i oni sami volontiraju prvu godinu dok se ne dokažu u svom poslu, pa nekima od njih je ovo „vladikanje“ skoro pa prvi „pravi“ posao.
I naravno da nitko od predlagatelja, ministar Mrsić pogotovo, ne govori gdje bi to odnosno kod koga tisuće i tisuće nezaposlenih (stručnih i obrazovanih) radila za ništa???
Što se to događa sa ministrom u Vladi RH koji je po svemu sudeći svoj mandat definitivno odlučio posvetiti „rješavanju problema“ u hrvatskom nogometu. Da je u svojim enormnim naporima obuhvatio sveukupni sport u Hrvata onda bi još nekako i mogla proći tolika angažiranost i ekponiranost, no već mjesecima trkeljati samo o stanju u CRO nogometu a da se ništa konkretno nije poduzeo je nešto što polako prelazi granice tolerancije poreznih obveznika koji plaćaju dotičnog ministra.
Prozivajući i optužujući koga god stigne i načinom koji sve više sliči načinu djelovanja upravo onih koje i sam radi toga proziva je došao do točke na kojoj više nema razlike između njega i onih u koje od svog ustoličenja upire prstom za „kriminalno“ stanje u nogometu. Nije ovdje uopće pitanje u tome da li su svi prozvani krivi odnosno odgovorni za ono što im se imputira već čuđenje da se jedan ministar uporno bavi poslom koji je prvenstveno u sferi institucija pravne države. Ministar Jovanović dakle po starom običaju sveznajućih političara uporno pokušava raditi tuđi posao a ne onaj za kojeg su ga valjda i postavili u Vladu RH.
Ako jedino imenovanjem Slavka Linića i Radimira Čačića Republika Hrvatska može očuvati svoje interese u „ex“ nacionalnoj kompaniji Ini onda se nameće logično pitanje što je sa svim ostalim kompanijama od „nacionalnog iliti strateškog“ interesa za Hrvatsku u kojima nije navedeni dvojac ili pak netko drugi iz Vlade RH.
Nije isto, kaže prvi potpredsjednik Vlade Čačić, da li u Ini Hrvatsku kao suvlasnika kompanije predstavlja tamo neki XY, pa makar ga i sama Vlada imenovala, ili on sam, jer kada je tamo on (prvi potpredsjednik Vlade RH) ili Slavko Linić, onda „druga“ strana zna da razgovara sa ni manje ni više no Vladom RH. Dakle Radimir Čačić je očito u ovih sto dana „vladanja“ toliko evoluirao da je osobno postao Vlada RH.
Naprosto je nevjerojatno da premijer Zoran Milanović kaže kako će brodogradnja u Hrvatskoj opstati ali ne u sadašnjem „opsegu“ i na ovakav način kako do sada, a da na izgovoreno svi škverani ostanu gotovo bez ikakve reakcije. Nisu slušali ili nisu razumjeli???
Što se to uopće još treba dramatično dogoditi u Hrvatskoj pa da Vlada konačno preuzme odgovornost za nastalo stanje i napokon započne poduzimati korake za koje su dobili mandat građana RH na prethodnim parlamentarnim izborima.
Seljaci su nedavno prosvjedovali jer otkupne cijene mlijeka uz postojeći sustav poticaja nije dostatan za održavanje proizvodnje mlijeka kojeg više od 50% uvozimo, no Vlada za razgovor sa prosvjednicima nije imala vremena,…. znači bilo je mnogo prečih problema?!
Radnici koji mjesecima čekaju svoje zarađene plaće jedne (ne samo) donedavno jake izvozne tvrtke, sada u kolapsu, odlučuju se na očajnički potez štrajkajući glađu kako bi pritiskom na odgovorne riješili svoj egzistencijalni problem, možda i ponukali Vladu da nešto poduzme, no Vlada uglavnom ni za njih nema vremena,… jer očito ima prečeg posla ?!
I kada smo nakon onih cirkusa prvo sa „Komadinovim“ Zakonom, pa onda i sa članstvom u upravama i Nadzornim odborima nepravomoćno osuđenih osoba, a potom ukinuli i pravilo da se za iste raspisuje javni natječaj, pomislili smo da je dječjim bolestima nove HNS – SDP Vlade došao kraj, o po svemu sudeći ne i oni sami.
Ponašanje nekih članova Vlade RH u iščekivanju objave kreditnog rejtinga ovih dana je više sličilo na jednu reklamu za dječju papicu u kojoj „kuhari - alkemičari“ čekaju reakciju bebača nakon kušanja onoga što su mu oni smućkali. I čim se bebač „ushićeno“ oglasio uslijedilo je slavlje ništa manje no da smo već izašli iz recesije uz najavu rasta BDP-a za barem 10%.
I sve je to kako kaže prvi potpredsjednik ogroman uspjeh ove Vlade koja je zadržala kreditni rejting Hrvatske na „BBB“ naslijeđen od prethodne HDZ-ove. No iako su prethodnici po njima bili loši, katastrofični,… ili sve najgore, onda uopće nije jasno što bi se u ovom slučaju imalo smatrati „ogromnim uspjehom nove Vlade “ izuzev ako se uspjehom ne smatra rad po svojoj kvaliteti istovjetnom onom HDZ-ovu radu. Naravno da je sada teško izbjeći slijedeće pitanje koje glasi, a što bi prvo potpredsjednik Vlade rekao o radu iste da je kojim slučajem kreditni rejting Hrvatske spušten na smeće??? Da li bi i u tom slučaju njegov rad, i kolega mu naravno, bio ogroman uspjeh Vlade ili možda pokazatelj da ne idu u pravcu kojeg su najavljivali prije izbora.
Osam godina žučne kritike i svakojakih napada koje su svojim prethodnicima svakodnevno servirali uz čvrsto obećanje kako će čim dođu u priliku sve to u kratko vrijeme popraviti, gotovo pa preko noći, obećavali su redom iz Kukuriku koalicije, da bi već na početku mandata počeli pokazivati sve jasnije znakove kako se ipak radilo o obećanjima bez pokrića.
Ta koliko su samo puta javno izgovorili da im uopće ne treba ni onih sto dana „mira“ jer oni točno znaju što treba raditi, i to doslovno odmah. I dobili su priliku…. no po svemu viđenom do sada izgleda da sa „rješenjima za spas“ hrvatskog gospodarstva nešto ozbiljno ne štima.
Još se nije stišalo ni „opće oduševljenje haračem“ od 25% PDV-a, a već uveseljava prvi potpredsjednik vlade Čačić, ovaj puta najavom velikog investicijskog zamaha, sa kako kaže pokretanjem stotina malih projekata. Ako je vjerovati onom što su objavili neki mediji prenoseći riječi Radimira Čačića koji najavljuje gradnju škola u kako kaže svakoj općini, bolnica, zatvora i skladišta za vojsku, onda doista već sada moramo stisnuti dugme za alarm.
Iako ova Vlada RH još nije odradila 100 dana sa uz tzv poštedu od napada oponenata, građani RH, a penzići posebno, već gube strpljenje budući je nakon samo tri mjeseca od izbora već svima jasno da sa Kukuriku brodom nešto ozbiljno ne štima.
Pozivajući i prozivajući već duže vrijeme HDZ kao kriminalnu organizaciju samo zato jer je otvorena „poneka“ istraga ili „tek“ podignuta optužnica, da bi na koncu oni sami na sjednici Vlade donijeli odluku po kojoj samo pravomoćno osuđene osobe ne mogu biti u upravi ili NO nekog državnog poduzeća, a pri tome dobro znajući da sam HDZ kao ni itko od njihova ex vodstva nije pravomoćno osuđen, jest ne samo neviđen političko – pravni presedan već i krajnje nakaradna poruka svim ljudima koji u ovoj zemlji nastoje živjeti pošteno radeći svoj posao, ovo posebno jer je poznato da se čak i za posao čistačice u državnoj službi mora predočiti potvrda o nekažnjavanju odnosno da se uopće ne vodi kazneni postupak.
