Rođen sam 1989. godine,te ove godine dobivam pravo glasa. Moci cu sudjelovati u biranju vlasti. Shvatio sam to kao svoju gradansku duznost, koju moram ispuniti kako bih odao bar dio zahvalnosti drustvu u kojem zivim. Mnogo dugujem ovom drustvu. Sve. Stvoren sam ovdje. Volio bih kada bih vidio da svi ljudi tako misle. Narocito oni koji su direktno na vlasti,koji oblikuju nase drustvo za buducnost. Volio bih da su svjesni činjenice da ce drustvo postojati i nakon njih. Ne shvacaju da ono nije ovdje zbog njih,nego su oni ovdje zbog nas. Oni su nasi izabranici, predstavnici. Svojim radom pokazuju koliko postuju sredinu u kojoj zive, koliko su ponosni onime sto jesu. No, ono sto je jos bitnije, a za nas kobno, pokazuju kakvo je nase drustvo koje ih je izabralo. A to zelim izbrisati, jer nasu Hrvatsku prikazuju kao oazom jada, svojim iracionalnim i ojadnim radnjama. Pa se pitam, zasto jedan 18-godisnjak mora razmisljati na takav nacin? Odgovor je zbilja jednostavan.Instiktivno mora zastiti sebe od propalih ljudi, koji trebaju drugima upravljati ,a nisu sposobni upravljati niti krdom krava. Zato se ljutim. Prikazuju kao da dobro obnasaju svoju vlast i duznosti. Ljudi ,molim vas, nemojte me toliko pljuvati.Doslovno me stavljate u klasu krave. Ne vjerujem da je nase drustvo glupo, nego smatram da je tortura predugo trajala. Ljudi su ocito bezvoljni nesto poduzeti, cekaju se nove mlade snage. Mladi bjeze od politike, jer su vidjeli sto politika u nas zapravo jest. Roditelji su ih to naucili. Percepcija je zastrasujuca. Ali, nemaju svi ljudi jednaku percepciju o istim stvarima. Osjecam kako se rada neka nova generacija, spremna da srusi staru gardu koja desetljecima ljudima ispire mozak, igrajući se Boga. Situacija je paradoksalna. Isti ljudi koji su na vlasti, pokusavaju pobjeci od politike prije hrvatske samostalnosti,a provode veoma sličnu politiku.Zar to nije začarani krug?