Tagovi

Kad će to pomirenje?

U ovoj nevjerojatnoj polarizaciji koja prožima Hrvatsku, lijepo se sjetiti nekadašnjih obećanja i najave "pomirenja".

Gdje je to pomirenje? S nekakvog spomenika negdje u Splitu se prvo skida jedan natpis, i stavlja drugi - za dom spremni - pa policija, maskirana, po noći, s maskiranim majstorom skida taj natpis. Društvo koje mjesecima čeka nešto u onom šatoru u Savskoj ne zna što zapravo čeka, ako ništa drugo da ova vlast - proglašena nenarodnom, jugoslavenskom itd - siđe s vlasti.

Zašto se nikako ne možemo pomaknuti dalje od rasprava o onom što se dogodilo prije 25, pa i 75 godina? Možda jednostavno treba proći više vremena, možda je jednostavno pomirba Srba i Hrvata, Hrvata i Hrvata nemoguća dok su još živi ljudi koji se sjećaju što je bilo. O drugim pomirbama - Hrvata i Talijana, Hrvata i Nijemaca protjeranih iz Slavonije 1945, na primjer - malo se i govori.

Mogu li primjeri drugih zemalja sa sličnom sudbinom pomoći da vidimo što se zbiva? Postoje li uopće slične zemlje i slične složene sudbine?

Gdje su nestali Josipovićevi glasači?

Što se to dogodilo ove nedjelje na izborima? Usprkos mnogim predviđanjima, rezultati dvoje glavnih kandidata — Ive Josipovića, trenutnog predsjednika Hrvatske koji se bori za drugi mandat, i Kolinde Grabar Kitarović, kandidatkinje HDZ-a i njihovih saveznika — praktično su izjednačeni.

Ako pažljivo analiziramo brojeve glasova po županijama, doći ćemo do zanimljivih zaključaka. Čak i kad se glasovima za Josipovića pridodaju glasovi za Ivana Vilibora Sinčića, još uvijek "nedostaje" mnogo glasova za lijevog kandidata — pogotovo ako ih usporedimo s brojem glasova za Josipovića prije 5 godina, u drugom krugu predsjedničkih izbora.

Da bismo mogli doći do nekih zaključaka, usporedit ćemo broj glasova na ovim izborima s 2. krugom izbora 2005. (kad su se natjecali Mesić i Jadranka Kosor) te drugim krugom 2010. (Josipović protiv Bandića).

Iako Bandić nije bio kandidat HDZ-a, a Mesić nije bio samo kandidat SDP-a, nego je bio prilično samostalan, vidjet ćemo da je usporedba više nego dobra. Mesiću je protivnik bila kandidatkinja HDZ-a, a Josipović je bio i na prošlim i na ovim izborima.

Cvijet Škotske i Ruža hrvatska

Na božićno jutro godine 1950, vrlo rano, po mrklom mraku, nekoliko studenata je provalilo u Westminstersku opatiju, kraljevsku crkvu u Londonu. U jednom kutu je stajalo staro drveno prijestolje ispod čijeg sjedala je bio veliki kamen, njihov cilj.

Pokušali su izvući kamen, ali je staro drvo popustilo, kamen je pao na pod i na njihovo zaprepaštenje, razlomio se na dva dijela. Brzo su utrpali dijelove kamena u auto i nakon neočekivanog razgovora s policajcem koji je bio u patroli i na njihovu sreću nije ništa posumnjao, nestali su u noći.

Kad je ujutro primijećeno da je staro drveno prijestolje oštećeno i da nedostaje kamen, vlasti su pokrenule veliku potragu, ali kamen nije pronađen. Mjesecima kasnije, kamen se pojavio u ruševinama crkve u gradiću Abroathu, u Škotskoj, prekriven škotskom zastavom...

Daj šapu!

U ovo doba nezaposlenosti, referenduma o braku, mogućeg referenduma o natpisima na ćirilici, mogućih novih poreza, puzajućeg bankrota mnogih građana i države, ovrha, čekanja presude o kreditima u švicarskim francima, “lex Perkovića”, stečaja, predstečajnih nagodbi... ima li uopće mjesta za normalne, svakodnevne, mirnodopske teme, koje nisu “biti ili ne biti”?

Evo jedne mnogo manje zapaljive teme: nešto o napuštenim životinjama, lutalicama na cesti. Ali koga to briga?

Izgleda da je neke ljude briga! Problemom životinja koje žive po gradovima — konkretno, pasa i mačaka — posvetio se gradonačelnik drugog grada u Hrvatskoj, ali i jedna neformalna, volonterska skupina u Zagrebu.

Prvo idemo u Split. Evo kako tamo taj problem rješava poglavarstvo na čelu s gradonačelnikom “profesorom” Baldasarom:

  • grad Split je raspisao, kao i prošlih godina, natječaj za koncesiju za “uklanjanje pasa i mačaka”
  • uvjetima je jedini udovoljavao šibenski “As Eko”, jer ima azil; on je već imao koncesiju

Svakom par somova i deri

Prije nekoliko tjedana se pojavila na internetu inicijativa za tzv. temeljni dohodak na nivou cijele EU. Po toj inicijativi, svatko bi dobivao mjesečno neki prihod od države, radio ne radio, koji bi mu omogućio neki najskromniji život.

Inicijativu možete pogledati ovdje: www.temeljnidohodak.hr.

Uvodni tekst objašnjava:

Temeljni dohodak mora postati temeljno ljudsko pravo i mora omogućiti da život nijednog hrvatskog građanina 21. stoljeća ne bude ugrožen. Kraj tolikih tehnoloških postignuća nitko ne smije biti gladan, žedan, bez krova na glavom, bez sredstava za zadovoljenje najosnovnijih životnih potreba, bez nade i prepun straha za budućnost sebe i vlastite obitelji. Društvo već proizvodi dovoljno vrijednosti za sve, ali ta je vrijednost neravnomjerno raspoređena.

Za početak, nema ništa loše u toj inicijativi. Nesigurnost i očaj radi siromaštva tjera ljude u korupciju, šverc, kriminal, prostituciju...

Bilo bi to lijepo... kad bi bilo moguće.

Grand Designs Hrvatska

Kad smo se prije par godina preselili u drugi kvart, jedan od kriterija za izbor kablovske televizije je bio da prenosi neki program na kojem se može gledati serija Channel Foura Grand Designs. U njoj britanski arhitekt Kevin McCloud prati izgradnju neobičnih i ambicioznih obiteljskih kuća koje ne moraju nužno biti ogromne i skupe. Epizode se ne bave samo kućama, nego i često neizbježnim problemima u njihovoj gradnji: firma koja gradi kuću bankrotira, čelične grede se dostave s krivim dimenzijama, neki zid se uruši, susjedi se bune, građevinska dozvola kasni, a vrlo često troškovi premaše očekivanja. Novac ljudi uglavnom skupljaju prodajom postojećih kuća i stanova, a jako često se diže i kredit. Zanimljivo, takvi podaci se nikad ne skrivaju: ostati kratak 20-30 tisuća funti je norma, ponekad i mnogo više... Do danas je emitirana 141 epizoda.

Zamislimo na trenutak da se nešto slično snima u Hrvatskoj: recimo, negdje na periferiji Zagreba se gradi prilično velika obiteljska kuća na relativno malom placu. Mladi, mišićavi investitor u kratkoj kožnoj jakni izlazi iz svog BMW-a, dočekuje ga nasmješeni voditelj serije – s kacigom na glavi – recimo, neki Krešo Oblak. Energično se rukuju, te Oblak odmah kreće s laganim pitanjima: hoće li se susjedi buniti radi toga što su kamioni razrovali ulicu, hoćete li je popraviti kad budete gotovi? Zašto nitko od radnika nema kacigu? Zašto ćete staviti betonske orlove na ogradu, zašto kuća ima 12 balkona?

Akademija i Wikipedija

akademiknajviša i najnedostižnija od svih titula. Odnositi se prema njoj sa strahopoštovanjem i uvijek je stavljati ispred imena onoga komu pripada. Akademici – najumniji ljudi koji hodaju zemljom. Ne zna se čime se bave: rade li što ili samo nose teret naslova akademik.

Ovu ciničnu “definiciju” pojma akademik dakako nisam smislio ja, već sam je prepisao iz kratkog i užasno zabavnog rječnika što ga je prije desetak godina sastavio Stanko Andrić, po uzoru na slavne rječnike Flauberta i Biercea (kliknite ovdje da pročitate cijeli rječnik). Dakako, radi se o satiri, ali u njoj ima i neko zrnce istine, neko zrnce koje opisuje našu društvenu situaciju.

Idealisti, teroristi, nacionalisti

Što može mladića od trideset godina navesti da postavi bombu u hotel i otme avion? Pogotovo ako znamo da mu je glavni zahtjev bio da se određeni tekstovi objave u novinama? Danas se čini da bi to mogao napraviti samo neki luđak. No, prije 37 godina, 1976. nije bilo tako. Bilo je to drugo vrijeme.

Između 1968. i 1977. prosječno je godišnje otet 41 avion! Otimali su se radi otkupnine, radi političkih ciljeva, radi oslobađanja zatvorenika...

Ujedno, 1970-e su doba terorizma i političkih ubojstava. U Italiji je marksistička oružana skupina Crvene brigade 1978. otela i ubila popularnog političara Alda Mora. Aktivni su bili i Frakcija crvene armije, razne desničarske skupine, PLO je također otimao avione itd.

Kaotični događaji u to doba su dobili i imena: "Godine olova" (u Italiji) i "Njemačka jesen" (u Njemačkoj).

Izdajnici ili heroji

Andréj Dmítrijevič Sáharov (1921 - 1989) je otac najrazornijeg oružja na svijetu -- 50-megatonske “"car-bombe” koju je Sovjetski Savez isprobao 1961. i čija eksplozija ostaje do danas najjača nuklearna eksplozija svih vremena. Čisto za usporedbu, bila je više nego 3000 puta jača od bombe bačene na Hirošimu, i jača od ukupne količine eksploziva iskorištene u svim bombama zajedno 2. svjetskom ratu. Dakle, bila je dosta jaka.

Saharov je bio i veliki fizičar, nije radio samo na nuklearnim bombama, nego je dao i velike doprinose u teorijskoj fizici, uključujući prijedlog rješenja tzv. CP-asimetrije, prijedlog teorije kvantne gravitacije i druge stvari koje prosječnom čovjeku zvuče nevjerojatno komplicirano -- a uglavnom i jesu.

Za doprinose nuklearnom arsenalu SSSR Saharov je nagrađen triput ordenom Heroja socijalističkog rada, dobio je Staljinovu i Lenjinovu nagradu -- praktično sve što je mogao dobiti u SSSR-u u miru.

Zajedno na rubu

Među najnevjerojatnijim pokretima koji (nadajmo se) nemaju nikakvu šansu da dođu blizu vlasti, nakon Pernarovog "Saveza za promjene" pojavio se pokret "Zajedno", koga vode Dinko Bartulović i Karino Hromin Sturm.

Nevjerojatno je da njihova stranica na Facebooku ima preko 60 tisuća članova! Kad malo proučimo što nude, bit će još nevjerojatnije... Na portalu dnevno.hr (a gdje drugdje?) je mr. sci. Hromin Sturm iznio dijelove "strategije", koja je detaljnije opisana na njihovoj web stranici:

"plaće običnog radnika će biti 15.000 kn, a ostalima i više prema stručnosti i radnom mjestu."
"penzije minimalno 10.000 kn, da mogu dostojanstveno živjeti, a ne kopati po smeću"
"Vanjskog zaduživanja više neće biti, i dug će se vratiti u roku od 3-5 godina."
"NEZAPOSLENOST (380.000) će nestati"

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci