a kad dođu po nas, neće više biti nikoga da nas brani.Mislila sam da će netko od vas napisati nešto,čekam, ništa.Mogu li ja napisati bilo što? Nemam dovoljno podataka za ozbiljan dnevnik,samo osjećaj nemoći .Neki misle da se to događa u filmovima,a oni koji su doživjeli nikada ne zaboravljaju.Netko pozvoni uvijek u nevrijeme,oni uđu u tvoj život,prekopaju tvoje knjige i pisma , svoje otiske ostave na tvom rublju.Vi samo gledate i znate da će naći ono što traže. Nevažno je po što su došli,ono što trebaju već imaju.Vi ste već obilježeni , zauvijek.
Privid današnje slobode već je bio nagrižen,sad je više nema,otišla je sa zvukom zvona na vratima. Neki otvaraju farme bez dozvole, bezazleni gaf nekolicine ministara ; neki drugi su se narugali Predsjedniku nudeći ga "studentskom " hranom;gledam Latinicu i ne vjerujem u ono što čujem,mrtvi vatrogasci na noćnim letovima; obećali smo pomoć u pristupnim pregovorima da nam vrate ukradene konje;jedno zvono na vratima novinara ,zaplijenjeni laptopi...rukometna dvorana za 700,400,170 milijuna kuna...kako doseći 1000 riječi ...evo teksta Večernjeg: