pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sve nas je jutros iznenedala vijest da je noćas (nedjelja, 29. travnja 2007.) u 3.05 sati u zagrebačkoj bolnici Rebro preminuo Ivica Račan, prvi predsjednik SDP-a. Iako se već duže vrijeme govori o agresivnom tumoru koji se »zatočen« u Račanovu tijelu širio nevjerojatnom brzinom, novost koju je danas objavila središnjica SDP-a da smo ostali bez tog velikog čovjeka – koliko god bila očekivana – izaziva tugu, sjetu i prisjećanje jer se jedan život ugasio.

Iako sam vrlo mlad i neupoznat s djelovanjem Ivice Račana u Jugoslaviji i njegovim uključivanjem u politiku, čitajući biografije na različitim stranicama svi su suglasni kako je on bio značajan lik u novijoj hrvatskoj povijesti. Svi spominju njegovo napuštanje kongresa jugoslavenskih komunista u Beogradu, zalaganje oko raspisivanja i organizacije prvih višestranačkih izbora u slobodnoj Hrvatskoj, transformaciju Lijepe naše u modernu demokratsku zemlju, izuzetno vrijedan rad za vrijeme mandata predsjednika Vlade (nastojanje oko ulaska u Europsku uniju, gradnja autoceste Zagreb-Split ...).

U našoj mladoj, demokratskoj zemlji Hrvatskoj svakog se dana u raznim tiskovinama i elektroničkim izdanjima susrećemo s brojnim aferama koje »ocrnjuju« visokorangirane političare, uspješne menađere, sposobne poslodavce, ali i obične liječnike, prosvjetne djelatnike i policajce. Oslikava li to, zaista, stvarno stanje u domovini? Ili mediji, posebice u posljednje vrijeme, u nedostatku priča izvlače »prljavo rublje« i prikazuju samo jednu stranu medalje?

Gledajući samo tu »paranormalnu« sliku medija ne bi nam trebalo mnogo vremena kako bismo zaključili da naši političari zapravo teže uspješnosti – ali ne za opće dobro, već osobne interese i dobitke. Nema tu mjesta poštenju i humanosti, pa oni su lopovi! Kradu gdje god stignu – počeli smo tako razmišljati o toj plemenitoj i moćnoj profesiji. No pogledamo li malo bolje kakvi smo zapravo MI, uočit ćemo da zagledani u tuđe dvorište previše kritiziramo! Pitam Vas: koliko često za privatne potrebe koristimo resurse tvrtke u kojoj radimo, bismo li uzeli novce iz novčanika koji smo pronašli na cesti, očekujemo li nagrade za našu pomoć ... Ja bih na sve odgovorio s DA. Stoga je krivo očekivati od drugih poštenje – kada se i sami tako ne ponašamo!

Jučerašnje kašnjenje Sjednice Vlade od čak sat i pol vremena kap je koja je prelila čašu novinarima isprovociranim takvim bahatim, učestalim ponašanjem premijera Sanadera te su odlučili demonstrativno napustiti novinarsku sobu i ne izvjestiti o radu 224. sjednice održane 29. ožujka.

Kao što nam novinari koji već duže vrijeme prate rad Vlade svjedoče, u ovom sazivu Sjednice prosječno kasne između 40 minuta i sat vremena i tako već tri godine te se rijetko zna što će biti dnevni red. Primjetio sam i to da je prošla Vlada svoje sjednice održavala četvrtkom, dok se Sanaderov team okuplja »iz vedra neba«, ponekad Sjednice riješavaju i telefonom ...

Gledajući prošlotjedni Stankovićev politički talk-show Nedjeljom u 2, ostalo sam malo iznenađen, ne zbog toga što je Ljubo Jurčić emisiju iskoristio za predizbornu promociju, već Stankovićev odnos prema njemu.

Počelo je, počelo ...

Ljubo Jurčić koji je prije desetak dana na konferenciji za novinare u sjedištu SDP-a, zajedno s Željkom Antunović predstavio svoju gospodarsku strategiju u kojoj obećava snažniji gospodarski i industrijski rast te održiv rast standarda, zaista je stručnjak na području ekonomije te je u svoju strategiju uložio mnogo vremena i napora. Veseli me ako će se ovaj neslužbeni početak predizborne kampanje oslikavati i u drugim sučeljavanjima među strankama – jer zaista je već dosta sukobljavanja političara na osobnoj, plitkoj i primitivnoj razini tijekom kampanje, potrebno je rasprave temeljiti na konkretnim programima koji misle pokrenuti Hrvatsku, o tome kako pobošljati stanje u zdravstvu, pravosuđu i drugim važnim segmentima za našu malu zemlju ... Interesiraju li takvi programi prosječnog hrvatskog nisko obrazovanog glasača?