cognitor dnevnik

zamirzine

Armagedon ili koliko je u stvari sati

Vrijeme je u zemljici Hrvatskoj izgleda stalo, tako da na pitanje koliko je sati nema točnog odgovora ili točnije ima onoliko odgovora koliko ljudi pitate,problem je što će svatko reći svoju istinu, dakle 4 milijuna i nešto stvarnosti. Privid demokracije ili nešto posve drugo? Ima vremena saznat ćemo već. Zadnja dva mjeseca bila su prilično burna i prepuna važnih, a ako citiramo državne dužnosnike, u daljnjem tekstu vladare, i povijesnih događaja, blago nama koji živimo u vremenu prepunom povjesnih zbivanja, imat ćemo što pričati unucima, da li hoćemo, ili ćemo šutjeti crveneći od srama, ako nam srama preostane?!?

Kronologija bezumlja

Nikada, ali baš nikada na ovim prostorima nije bilo lako živjeti, mijenjali su se režimi, vladari, ideologije i sve to je nekako prolazilo a mi opstajali i neprestano se nadali boljem, pravednijem i bogatijem životu.

Nažalost čak i u onim rijetkim trenucima povjesti kada smo imali prilike da uzmemo stvari u svoje ruke nismo znali ili nismo htjeli to pametno i dobro učiniti. Po pravilu to naše uzimanje u ruke bi počinjalo ili završavalo krvoprolićem obično tako okrutnim da bi se cijeli 'uljuđeni' svijet zgražao. Tako je nažalost i sada ovih zadnjih gotovo 18 godina, okrutnost, glupost, zločini i laži ono su što opisuje naše uzimanje stvari u ruke.

Da li je netko vidio čovjeka ?

Nedavno sam na ovim stranicama pročitao tekst koji kritizira Poliku.com ne zbog stajališta ili pogleda, već poradi učmalosti i bezidejnosti. Cijeli tekst poziva na akciju i usudim se reći, bunt. Ne mogu komentirati što su pokretači Politike željeli postići i potaći ovom stranicom, ali mislim da je dobro da su mladi ljudi željni akcije, promjene i nekih novih vjetrova.

Problem sa vjetrovima je što su neselektivni lako otpušu i dobre i loše, to smo već probali, puhalo je ovuda neprestano i jako sa svih strana i otpuhivalo staro i napuhivalo novo, koliko dobro svjedoci smo i sami ili nismo?
Umro je Janez Drnovšek, pročitao sam lijep in memoriam ovdje i prekrasne komentare, svakako je taj čovjek to dijelom i zaslužio, no ja ga pamtim iz vremena kada je tek došao u predsjedništvo Jugoslavije i na mjesto predsjednika istog.

Egzorcizam naš svakdašnji

Napokon smo i to dočekali, imamo službenog egzorcistu, ime mu se ne zna ali je tu i djeluje. Od samog početka uklopio se u već viđeno, naime ne zna mu se lik ni ime ali djeluje kao i većina sivih eminencija u ovoj zemlji.
Da je potreban, potreban je, lista opsjednutih je tako duga da će morati raditi dan i noć, samo se nadam da će mu kardinal Bozanić imenovati pokojeg pomoćnika, sam teško da će sve stići. Ne znam da li ovaj potez Kaptola ima neku svrhu u pripremi Hrvatske za ulazak u Uniju, da li je to pročišćenje svekolikog pučanstva za novo poglavlje naše povijesti, Hrvati po drugi put u Rimskom carstvu.

"Und Adriyatik", ime je koje proteklih dana ne silazi sa naslovnica novina i udarnih najava u vijestima, a kad su istrani, napose Puležani u pitanju, ni sa obzora.

Dnevnik jedne gluposti

Davno je bila 1990. godina,godina prijeloma u svakom pogledu, ponekad mi se čini predaleko obzirom na sve što se desilo u međuvremenu. Ne volim prijelomne godine zbog njihovog revolucionarnog prizvuka koji naravno nije i ne može biti pravi niti stvaran, on glumi revoluciju, podilazeći populistički i gromko širi maglu općeg da bi sakrio osobni probitak i interes. Svaka revolucija pa čak i one zamišljene u najboljoj i najčistijoj namjeri zalutaju i prometnu se u svoju suprotnost, a kako ne bi onda i ove koje su u začetku dvolične.

Tako je bilo te '90-te u Jugoslaviji,činilo se to vrijeme buđenja (valjda zbog različitih budnica), osvješćivanja i novonađenog nacionalnog ponosa, patetičnog i kičastog ali ipak zavodljivog.
Zakotrljala su se događanja raznih naroda doslovno od Triglava do Vardara i svako to događanje prizivalo je duh nekih davno prošlih i prevaziđenih ljudi, tema i ideja. Nažalost taj duh je pao na plodno tlo, vrlo plodno, tlo koje je sve te ideje upilo onako brzo kako pustinja upija rijetku kišu.
Epilog je znan more krvi, patnje, razaranja, raznešenih udova i sudbina.

Gdje smo da smo ni za tu nismo

Daklem da počnemo,budući da sam nov ovdje,tek došao i neiskvaren,prvo bih da pozdravim općinstvo,populaciju sveukupnu Politike.com-a,pozdrav dakle svima.

Pod pretpostavkom da ovdje pretežu mladi ljudi i ljudice prepostavljam da ima puno energije i svježih ideja,stoga sam si ja dao malo truda pa pregledao neke postove i vidim ima energije,ima ideja,ali ima i mrva indoktrinacije,nije prigovor,ali...
Ajmo po redu, zemlja Hrvatska,oblika banane,kifle,bumeranga,takva kakva već je smještena je na vrlo veselom i nadasve čudnom mjestu kolokvijalno nazvanom Balkan,ali kako mi taj izraz ne volimo na mijestu zvanom JI Europa,ma što to značilo.
Zvali kako zvali to naše mijesto je prilično turbulentno i neprestano izaziva neka globalna s...a, voljeli smo si tepati da je to radi naše prekrasne i nadasve važne geopolitičke pozicije, međunarodne ljubomore, zavisti, ili nečeg još goreg.

www.crvenikarton.com - samo nogomet!
Syndicate content