pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vladimir Štengl najpoznatiji je vukovarski HDZ-ovac koji već godinama suvereno vlada Vukovarom kao kakvom despotijom. O njemu smo prvi put pisali još tamo daleke 2005. godine kada su Štenglovi podigli tužbu protiv Damira Fintića, vlasnika portala vukovarac.net, zbog navodnih duševnih boli prouzrokovanima anonimnim komentarima na objavljene članke. Tužba je bila na 101.000 kuna. U međuvremenu vukovarski sud polako ali sigurno okončava postupke u korist Štenglovih iako su tužbe van svake pameti u eri digitalnih komunikacija.

Dokument kojeg ovdje objavljujemo je zaključak Vlade RH o prihvaćanju protokola u slučajevima nasilja u obitelji, te izvatke iz samog protokola. Na prvi pogled laiku bi se učinilo da Vlada RH konačno nešto radi. No kada takav dokument malo pažljivije pročitate uočavate da je protokol protuustavan jer se njime krši načelo trodiobe vlasti na način da se sudovima određuje kako moraju postupati u određenim slučajevima iako za to već postoje zakonom propisane procedure.

Sjećate li se pompozno najavljivane „Hrvatske izvozne ofenzive“? Čak postoji i web site www.izvoz.hr koji ima i rubriku vijesti (zadnja najnovija vijest je iz tek „nedavnog“ svibnja ove godine). Taj projekt tzv. izvozne ofenzive lansiran je tamo negdje u predizbornoj godini s kojim je HDZ-ova vlada htjela poručiti kako se ozbiljno namjerava pozabaviti povećanjem izvoza. Ovih dana surova statistika govori da je izvozna ofenziva doživjela svoj krah. Pokrivenost uvoza izvozom je s 46,9% iz 2006. pala na ovogodišnjih 43,8%.

Odbor za državnu službu zamišljen je kao neovisno tijelo koje odlučuje o svim žalbama vezanima uz zapošljavanje državnih službenika na području RH. No u praksi taj odbor je produžena ruka korumpiranog sustava koji štiti nezakonitosti i kažnjava svakog tko pokuša ukazat na probleme. Tako smo iz Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske dobili požurnicu upućenu Ivi Sanaderu, Mladenu Bajiću, Igoru Dragovanu, Jurici Malčiću i Antunu Palariću sa zahtjevom da se Odbor za državnu službu ukine jer odbor postupa suprotno zakonu.

Najnovija burleska u režiji HDZ-ovog premijera Ive Sanadera je zakon koji je regulirao radno vrijeme trgovina. Iako je prije samo dva tjedna stupio na snagu, Ivo Sanader već odlučno izjavljuje kako će se radno vrijeme produžiti… čak do ponoći. Time je Ivo Sanader još jednom pokazao kako HDZ nema nikakvu viziju, koncepciju ili politički smjer. Jedino što HDZ ima je vrludanje od jedne do druge sjednice vlade na kojima se donose zakoni po principu ako prođe, prođe.

U današnjem Jutarnjem listu objavljen je članak o astronomskim cijenama restorana Nautika u Dubrovniku. Prilikom analize samog računa autori teksta propustili su jedan toliko uočljiv podatak koji naprosto bode u oči. Jeste li primijetili broj računa? Sada je vrhunac turističke sezone, a broj računa iz tog restorana je 1 (jedan). Što to znači? Da su to prvi gosti u ovoj godini? Ne… odgovor je vrlo jednostavan.

Na kraju svakog radnog dana svi računi se jednostavno brišu. Što se ne smije raditi i to je prekršaj. Na taj način oštećuje se država jer se prikazuje nerealan promet. Takvo što zove se utaja poreza i kažnjivo je zakonom. Nakon ovog teksta bilo bi normalno očekivati da se poreznici upute u dotični restoran i pregledaju poslovanje tog navodno renomiranog restorana.

Objava anonimnog pisma na stranicama Zagrebačkog holdinga protiv Igora Rađenovića bila je kulminacija prljavog mafijaškog obračuna čiji cilj je bila diskreditacija imena čovjeka koji je pokušao prekinuti s kriminalom u Zagrebačkim cestama. Sada je sasvim jasno da Slobodan Ljubičić stoji iza svih napada na Rađenovića (pa možda čak i iza samog naručivanja batinaša), dok je Nenad Ivanković bio jedan od glavnih operativaca u akciji blaćenja i izokretanja stvari naopako koja je išla do takvih apsurda da se u javnosti htio stvoriti dojam da ljudi koji bivaju pretučeni u biti to i zaslužuju.

Hrvatska javnost jučer je dobila još jednu poslanicu sa samog vrha. Radnici su prestali raditi, promet je stao i svi su pozorno slušali što im to ONI imaju poručit. Prvi je krenuo ON… glavom i bradom… Ivo Sanader, objašnjavajući kako su zli trgovci ostavili iste postotne marže i time zbog poskupljenja proizvoda u biti povećali svoju maržu. Grandiozno! Populizam rijetko gdje viđen. Jedina prava konkurencija u izjavama je već odavno preminuli Turkmenbaši, gospodar života i smrti u Turkmenistanu. Lupio je i ostao živ. 1 + 1 jesu 2, ali 1 kuna nije uvijek 1 kuna. Inflacija polako nagriza kunu i ta kuna ne vrijedi danas isto kao prije godinu ili dvije. Zato cijene rastu i to spada među osnove ekonomije, ali Sanader nije ekonomist već doktor teatrologije, pa s toga ne čudi taj njegov biser.

Otkako je stupio na snagu novi zakon o prometu na cestama, svi su se uhvatili kao pijani plota odredbe o 0.5 promila te hoće li se vozač kažnjavati za pijanstvo u slučaju da mu na autu ne radi jedan far. Gotovo nitko nije se uopće bavio jednom drugom odredbom koja je, po mišljenju autora ovog teksta, potpuna idiotarija i unazađivanje sigurnosti u prometu. Radi se o odredbi da se za vrijeme ljetnog računanja vremena po danu ne treba voziti s upaljenim svjetlima.

Još početkom ove godine iz EU je stigla oštra kritika da imamo problema s korupcijom i pravosuđem. Kao odgovor na kritike Sanader je najavio prebacivanje iz pete u šestu brzinu. Jučer su konačno vidljivi i prvi rezultati famozne šeste brzine. Ili možda nisu? Ministarstvo pravosuđa utrošilo je čak 190.000 kuna u Gallupovu studiju o stanju i percepciji korupcije u Hrvatskoj, da bi nam rekli ono što svi znamo i bez tog istraživanja. Živimo u korumpiranoj zemlji.

Jutarnji list u današnjem broju prema nalazima gradske revizije objavio je članak kako su Slobodan Ljubičić i Milan Bandić bili upoznati s kriminalom u Zagrebačkim cestama ali nisu ništa poduzimali. Radi se primjerice o isplati čak 30.000.000 kuna građevinskoj tvrtci Konstruktor (zanimljivo kako se dotična tvrtka uvijek nađe usred nekog skandala, bilo da se radi o autocestama, bilo da se radi o kakvim drugim angažmanima od strane državnih ili gradskih firmi), a da za uzvrat Kostruktor nije ama baš ništa napravio. Sve to stoji fino dokumentirano u nalazu gradske revizije, ali Bandić i Ljubičić nisu poduzeli ništa.

Zbog takvog nepoduzimanja Bandić i Ljubičić ogriješili su se o članak 300. Kaznenog zakona RH Zbog neprijavljivanja kaznenog djela. DORH ima vrlo jasan stav po pitanju takvog nepoduzimanja. Citiramo s njihove web stranice:

Web portal Index u utorak je objavio jednu kratku vijest kako će splitski poduzetnik Željko Kerum zbog sporosti gradske uprave rađe srušiti jedan kat na hotelu Marjan nego ugroziti zacrtani projekt. Ne bi to ni bila neka vijest, da taj isti Željko Kerum na svojem novootvorenom centru Joker nije izgradio dodatni kat potpuno bespravno!

Godinu dana nakon nesreće vojnog helikoptera u Vukovaru, stručno povjerenstvo zaključilo je da je spužva (laički rečeno, u biti se radi o zvučnoj izolaciji) ugrađena mimo svih propisa, krivac za rušenje helikoptera i pogibiju troje ljudi. O svim detaljima i slijedu događaja koji su se odigrali na tom kobnom letu pročitajte više na blogu magistra Tina Jelavića u tekstovima pod nazivom Zaključak istrage pada helikoptera H-253 i Ljudi izginuše, a njemu druga fotelja... Posebno je zanimljiv detalj da je remont helikoptera koji se srušio bio obavljen 2005. za mandata Berislava Rončevića.

Mi ćemo ovdje samo malo nadopuniti prvi tekst gdje se autor bloga 012station.bloger.hr prisjeća izjave tadašnjeg ministra obrane Berislava Rončevića da bi ponudio ostavku kad bi uzrok nesreće bio tehnički kvar. Mi smo se dali malo u pretraživanje naše video arhive, kad se već to nije sjetila navodno javna televizija HRT, pa smo iz njihove emisije Fokus od 10. Srpnja 2007. našli izjavu Berislava Rončevića koju vam ovdje prezentiramo, gdje je Rončević jasno izjavio da bi ponudio ostavku kad bi se ustanovila da je neadekvatno održavanje uzrok pada.

Proces kapetanu Laptalu završio je. Sud ga je proglasio krivim te mu odrezao kaznu od 14 godina, doduše još uvijek nepravomoćnu i postoji mogućnost žalbe i kako to već ide u sudskim postupcima. Ono o čemu ćemo ovdje pisati jesu neki od vrlo ključnih događaja koji bacaju sumnju na cjelokupni postupak.

Prva stvar je što je trebalo čekati čak godinu dana da bi proces uopće počeo, da bi zatim u svega nekoliko dana i brzinski završio. Svjedočenje glavnog svjedoka optužbe bilo je u korist kapetana Laptala, no to očito nije bilo dovoljno grčkom sucu koji na kraju uopće nije dao kapetanu Laptalu da do kraja iznese svoju obranu, koji ga je na kraju osudio uz obrazloženje da je on ipak kapetan i da je trebao znati. Drugim riječima osuda se temelji na presumpciji krivnje bez i jednog konkretnog dokaza.

Ne tako davno, u predizbornoj utrci HDZ i Ivo Sanader busali su se u prsa kako su oni za tržišnu ekonomiju, a ne za državni intervencionizam. Zdušno su pljuvali po SDP-ovom programu 4×4 nazivajući ga povratkom u plansku ekonomiju proklamirajući svoj program 3×7 (godišnje najmanje 7% rast BDP-a, pad nezaposlenosti na 7% i 7 razvojnih projekata). Samo nekoliko mjeseci nakon završenih izbora, tržišna ekonomija nestala je iz HDZ-ovih programa na valu nezadržive inflacije na koju Vlada RH nema odgovora.