pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatsku političku pozornicu i aktualnu vlast potresa još jedna afera u nizu. Ovoga su puta akteri korupcijske afere ni manje ni više nego intelektualci. Hrvatski znanstvenici koji, uz blagoslov političkih moćnika bliskih političkoj stranci na vlasti (čitaj HDZ), uzimaju lovu za znanstvene projekte. O čemu se radi? Navest ću “samo” dva primjera. Prvi je vezan uz veterinarski fakultet gdje su određeni profesori u sukobu interesa s elementima moguće korupcije. Nakon analize rezultata vrednovanja 37 prosudbenih skupina koje je imenovalo Nacionalno vijeće za znanost jedino je svih pet članova prosudbenih skupina dobilo projekte koji se nalaze na prvih pet mjesta ljestvice. S druge strane, filozofski fakultet također je odobrio sredstva za znanstvena istraživanja a najviše novaca dobili su dekan spomenutog fakulteta i jedna profesorica koja je, gle čuda, sasvim slučajno supruga hrvatskog premijera. Naravno da ne sumnjam u stručnost gospođe Sanader no ne postoje li u tom slučaju elementi za moguću korupciju? Osim toga, ne vjerujem da je ispravna odluka odobriti sredstva za istraživanje dekanu fakulteta koji, s obzirom na svoju funkciju, to ne može raditi jer je funkcija dekana operativno vođenje sveučilišne institucije što ne ostavlja vremena za druge poslove. I? Kad bi i sve bilo čisto jel bi se takav slučaj mogao desiti u razvijenim državama zapadnoga svijeta???

Internet je danas sredstvo komunikacije zbog kojeg je iza nas vrijeme muljanja, prodavanja demagogije i magle hrvatskim građanima tj. onima koji aktivno koriste Internet jer se sve lako doznaje, otkrivaju se laži, argumentirano se reagira na svakojake gluposti. To je svojevrsna povijesna prekretnica u javnom djelovanju naših političara, državnih dužnosnika i ostalih interesantnih osoba javnog života.

Upravo zbog toga što Internet otvara mnogo širi spektar razmjene i otkrivanja informacija toliko otvara prostor nekima koji ga koriste za razna dezinformiranja. Za primjer može poslužiti post pod naslovom „Čačić posjetio Đurđevac ili dojmovi o amerikaniziranoj kampanji na hrvatski način“. Iz teksta, se vidi da je politički motiviran, da se autor nije vodio uobičajenim komentarom i realnim sagledavanjem situacije već isključivom namjerom oblatiti Čačića pa tako spominje: „da je Čačić svježe obrijan, da je gradonačelnika pitao gdje je kotlovina…“. Čačić provodi koncept kampanje kakva u zapadnom svijetu daje rezultate, koju su prihvatili zapadni političari i svjetski lideri. Po svojim rezultatima Čačić je davno prešao okvire „političkog djelovanja na balkanski način“. Posljednja rečenica u tekstu bila je želja da građane informirate kako to izgleda u praksi. Što ih onda, dragi autore, niste informirali da se umjesto predviđenih 30 minuta, Čačić zadržao na tržnici u Đurđevcu 60 minuta? Što ih niste informirali da su mu obični građani poklanjali cvijeće, pregaču „picok“, košare sa domaćim proizvodima…? Što ih niste informirali o tome koliko se ljudi htjelo s njime slikati? Što ih niste informirali da su četiri starije gospođe zaustavile Čačića na cesti i zamolile ga da im sinove učlani u stranku? To nisu isprazne rečenice, to su činjenice koje su zabilježene video kamerom, fotoaparatom i uz nazočnost dvjestotinjak ljudi.