Radi se naime o radnicima naplate . Ljudi rade u smjenama i to dva dana ujutro dva popodne i dva noć a onda bi trebali biti dva dana slobodni ( tako piše i u zakonu ) . Krenimo na problem :
Zbog manjka ljudi, nečije nesposobnosti ili nečeg trečeg, radnik mora umjesto planiranih 18 , 20 ili 22 dana u mjesecu raditi više pa samim tim ostvaruje prekovremene sate. I tako to ide iz mjeseca u mjesec . Što se događa:
1. Ne samo da se ti evidentni prekovremeni sati trpaju u nekakvu preraspodjelu u kojoj se ne računaju za 50% uvečani , nego 1 za 1. Usput rečeno te tako „ preraspodjeljene „ sate nije moguče koristiti jer se zbog manjka ljudi zatvara krug ( u stilu ja koristim ti moraš duplo raditi i gomilati svoje sate pa onda ja radim a ti koristiš i onda opet ispočetka ) Ova izmišljena preraspodjela je več prvo zakidanje radnika.