pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Glazbenik Thompson je pjevač čiju glazbu, barem tako kažu, pored nekih ministara, kod nas ponajviše slušaju ljudi iz ruralnih područja. O njegovom liku i djelu je ranije dosta rečeno i nije o tome ovdje riječ.

Svijet pa i Europa postavlja za nastupe glazbenih grupa ili pjevača kriterije koji nisu samo sigurnosni već i svjetonazorski.

Jedna domaća vijest kaže:
„Zadnjih šest godina država je za razvoj kontinentalnog turizma dala nepovratno 25 milijuna kuna, a iz Ministarstva turizma najavljena je kreditna linija za razvoj kontinentalnog turizma, slična Poticaju za uspjeh, kreditnom programu koji je preporodio obalu Jadranskog mora. Za tu će namjenu Vlada u iduće četiri godine uložiti 5,5 milijuna kuna.“

Gosti koji dolaze u Hrvatsku iz Amerike, Austrije i Švicarske su uvijek dočekivani s radošću i na njihov dolazak se ulaže (ne znam točno koliki) trud i novac naših turističkih organizacija i djelatnika.

Onda M.P. Thompson ode pjevati u Ameriku, hoće ići u Švicarsku i Austriju. I tamo taj naš predstavnik kulture i glazbe i slike o Hrvatskoj i Hrvatima, u njoj doživljava slijedeće:

Dnevnik @DanteDaveo Politika!? A mladi i konstatacija u tekstu:
Savjet mladih, nije mogao izboriti najbanalnije stvari... ali možemo dobiti vlakić za malu djecu da se voze po gradu za badnjak
izazvao me na komentar, moj tamošnji komentar sam proširio na ovo što slijedi.

Potaknut sam sjetiti se kako je četiri desetljeća prošlo od studentskih demonstracija 1968g. Mlađe ukratko posjećam na to vrijeme uzburkane političke (i moje) mladosti u studenata. Može se i mlad biti političkim bićem i sudjelovati u povijesnim događajima.

Ta je godina uzburkala mnoge, imam dojam da je najviše posljedica bilo u Francuskoj, De Gaulle raspisuje nove izbore, kandidira se Francois Mitterrand.

HTV je danas 07. travnja 2008. na stranici teleteksta br. 114 donio vijest o hodočašću vukovarskih branitelja i invalida. Razdaljinu Vukovar – Dubrovnik od 1.000 km. će dvadesetak hodočasnika prijeći radi pružanja podrške hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču.

Vijest između ostalog kaže:
Svrha su pravda i istina o Domovinskom ratu.
Hodočasnici kažu kako je rijetko spominjana istina da je u Vukovaru nakon srpske agresije bilo onoliko čitavih kuća koliko je u Kninu nakon akcije Oluja bilo stradalih.
u citiranom boldirao @bube

Ima li u toj istini što sporno?

Sve me ovo diskutiranje oko Busha i NATO podsjetilo na moguće teorije zavjere. Opisane su te zavjere u mnogim knjigama, od strane starih i novih autora, i sada prolagođeno za mlade koji čitaju najviše do dvije pisane kartice, zadnje je izdanje u besplatnom za download filmu „Zeitgeist The Movie“ autora Petera Josepha.

Na samom početku se gledaoce obavještava da je film edukativan te da je plod višegodišnjeg istraživanja nekolicine slobodnih znanstvenika, filozofa i video umjetnika. Autori mole da se kopija umnaža i poklanja prijateljima i poznanicima.

I drugi su autori poput Alex Jones (u filmu Richarda Linklatera 'Waking Life',svom '9-11 The Road To Tyranny', „ENDGAME“ i 'Dark Secrets: Inside Bohemian Grove'...) ili Michaelom Mooreovi i David Ickeovi npr. nudili drugačije viđenja i/ili istine o poznatom. Na više internet adresa o ovoj temi zavjera ukazuje u anonimni korisnik, pri kraju komentara na dnevnik Zvone Radikalnog.

U okviru rasprava vođenoj u posljednje vrijeme često jer spominjana nacionalna sigurnost. Najčešće u kontekstu priključenja NATO-a. Ovdje želimo ukazati na sigurnost i s drugog pogleda – obaveze davaoca internetskih usluga da na svojim serverima čuvaju podatke šest mjeseci i stavljaju ih na raspolaganje određenim institucijama.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori predstavljen je Nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim komunikacijama. Usklađivanje je to naših propisa s pravnos stečevinom EU. Tim će se zakonom regulirati niz pitanja čije ćemo posljedice osjetiti u svakodnevnom životu od ponude i cijena usluga u fiksnoj i mobilnoj telefoniji do prelaska na novu generaciju digitalne televizije. Predstavljanjem nacrta zakona, koji je objavljen na web stranicama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture www.mmpi.hr otvorena je javna rasprava koja će se zaključiti 28. ožujka.

Predsjednik G. W. Bush bit će drugi američki predsjednik koji dolazi u našu zemlju od međunarodnog priznanja 1992. Billa Clintona ugostio je predsjednik Franjo Tuđman u siječnju 1996., kad se američki predsjednik vraćao iz Tuzle gdje je posjetio svoje vojnike koji su tada boravili u Bosni.

Godinu dana prije kraja mandata Bush ispunjava obećanje dano 2006 Sanaderu o svom posjetu Hrvatskoj. Posjeta bi se trebala dogoditi po završetku Samita NATO-a u Bukureštu gdje Hrvatska očekuje poziv za NATO. Dolazak priprema skoro tisuću američkih agenata , a dolazak bi moglo osiguravati više policajaca (od 3000) nego za Papina posjeta Hrvatskoj.

Po drugi put izabrani američki predsjednik G. W. Bush dolazi, na kraju svog mandata, u posjet na početku mandata po drugi put izabranom premijeru Sanaderu. Tako barem stoje najave većine medija. Malo tko povezuje posjet Predsjednika Predsjedniku.

Predsjednik Bush je poveznica za tri generacije hrvatskih iseljenika u Ameriku – oko milijun ljudi.

Cilj ovog posjeta je približiti Hrvatsku Americi: politički, geostrateški, vojno, ali i gospodarski. Kako će to izgledati nakon razgovora moći će se vidjeti iz:

Države čije se ime završava sa „stan“ često percipiramo kao diktatorske. Zato kada kažemo “Vladastan“ ili nedajbože „Saborstan“ onda šaljemo poruku. Ovdje je ta poruka vapaj – ne diktatura!, ne diktator! – daj mi pravo na završnu riječ!

Razna su prava i običaji postojala u povijesti, vrijeme ih je odnijelo i ljudi zaboravili - pravo prve bračne noći je jedno od njih, ukidanje smrtne kazne i ponegdje i vraćanje i sl. Tako se danas, u suvremenom demokratskom svijetu najviše vodi borba za pravo na riječ, informaciju, sliku svoju na ekranu.

Čim je Premijer, usred Sabora, izazvan pitanjima sabornika, ozbiljno najavio promjene saborskog Poslovnika u dijelu koji se odnosi na „Aktualno prijepodne“ vidjelo se da ne govori bez veze. Opstrukciju i dekstrukciju oporbe neće biti dovoljno raditi na stare načine već treba otvoriti nove horizonte.

Kada sam u mom prvom dnevniku napisao:
„Kome je idiotu palo napamet omogućiti da pedeset tisuća ili više mladih (boraca) ljudi, koji će vjerojatno živjeti još slijedećih 60 godina, navede otići u mirovinu umjesto da rade i privređuju. Koliko treba vremena da se iz ovog stanja potakne nasilje u obitelji, poveća rad u sivoj ekonomiji, i nepotrebno povećaju sredstva za mirovine. Izumitelj je osigurao glasačku bazu, ali koristi od toga dugoročno nema ni korisnik a država (društvo) pogotovo.“

nije mi moglo biti na pameti kako će USKOK uskoro pronaći da „Na uzorku od 11.000 liječničkih nalaza, vještačenjem je utvrđeno 10.247 prepravljenih dijagnoza za invalidske dodatke. Medicinska mafija oštetila je državu za milijardu kuna.“

Važno pitanje u ovoj vijesti je Tko je zapravo oštetio državu – liječnička mafija ili korisnici usluga te mafije. Mafija neće postojati ako ne postoje korisnici njene usluge.

Žvaka je ono što u ustima premeće američki vojnik kada ga slikaju u dominantnoj figuri naspram iračke bijede, ono što djeca lijepe ispod školskih klupa, ono to u zabrinutoj odsutnosti s dva prsta rasteže student u čekanju na ispit...

„Žvaka“ u šatro govoru je pojam kojim se označava razgovaranje bez značajnog uticaja.

Suverinitet (državni)
označava potpunu vlast (jurisdikciju) nad određenim terirorijem koju provodi „suveren“. U suvremenim uređenjima Ustav i Sabor su provodioci suvereniteta.

Suverenitet (ekonomski)
označava utjecaj države na usmjeravanje kredita, kamatne stope, vlasništva banaka i na slobodu kretanj međunarodnog kapitala. Ekonomski suverenite se u konačnici ogleda u zadovoljstvu građana kvalitetom života ili (drastičnije) brojem studenata koji namjeravaju poslije studija napustiti zemlju.

Pitanja o suverenitetu

Nije ovdje riječ o tome kako naglašavamo temu i koliko strasti ili emocija unosimo u pisanje naših dnevnika i komentara, psujemo li ponekad ili namjerno iskrivljujemi imena gospodina Dr. Ive Sanadera ili bilo koga drugog, niti se zdvajam oko osebujnosti nečijeg literarnog prikazivanje teme. Sve je to poželjno i slika je svakog od nas, njegov je to identitet poput nicka.

Pisanje tekstova na ovim stranicama, kako dnevnika tako i komentara, potaknuto je našom željom da razmjenimo misli i stavove i da se oni mogu najlakše razumjeti po sadržaju i smislu. Nadalje, ovu stranicu čitaju i oni koji su jezik učili u inozemstvu ili ga jednostavno ne govore/pišu perfektno. Njima je obično teže shvatiti tekst pisan na nekom od neštokavskih varijanti hrvatskog jezika.

Priča bi se mogla započeti s Francuskom revolucijom, Komunističkim manifestom, postojanjem komunističkih partija u Europi, Francuskoj i Italiji i stanjem radničke avangarde (što je to ???) danas u Hrvatskoj.
Kako bi rekao ap – nije sve tako kao što izgleda jer...

U Slavoniji su seljaci od priručnog materijala, slame najčešće, pravili strašila kako bi svoje, dijeljenjem usitnjene, njive branili od letećih proždrljivaca vrana, čvoraka, vrabaca i inih. Da bi tom strašilu izgled bio zastrašujući na glavu su stavljali ponekad lonac ili isluženi šešir a na ruke im privezivati otkinute rukave odbačenih košulja ili poneku izbjedjelu maramu. Ovi su, na povjetru njihajući dodaci, uistinu plašili i tjerali te leteće proždrljivce ako su bili po mogućnosti crveni ili drugačije upadljivi; vjerovalo se tako makar je poneki od naših seljaka s završenom opetovnicom znao da ptice ne razlikuju boje. To postavljanje strašila i njihovo kićenje, znali su to, uvijek je bila unaprijed izgubljena bitka.

O izborima u Srbiji, informiranja radi, pogledao sam web stranicu dnevnih novina Politika, Beograd na politika.co.yu. Osim na ćirilici može se čitati i na latinici. Za one mlađe navodim, a starije podsjećam da je to najstariji dnevni list na Balkanu, prvi broj izašao je 25. siječnja 1904, prvi vlasnik i osnivač bio je Vladislav Ribnikar. Danas vlasništvo dijele popola Politika AD i njemački medijski koncern WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung) Medien Gruppe. Slično su kod nas napravili WAZ i EPH.

Raduje me pobjeda g. Borisa Tadića jer će tako Hrvatska imati u svom susjedstvu predsjednika države s kojim će se lakše rješavati otvorena pitanja. G. Boris Tadić je prijatelj našeg g. Zorana Milanovića.

O izborima za predsjednika Srbije je već oko 22,00 sata, dakle manje od 4 sata poslije zatvaranja birališta sa Politike online objavljenog teksta pod naslovom „Tadić proglasio pobedu, Nikolić priznao poraz“ izdvajamo slijedeće dijelove članka:

„...On je čestitao svom protivkandidatu Tomislavu Nikoliću na „veoma teškoj i fer borbi” jer, kako je rekao, broj glasova koje je Nikolić dobio zaslužuju svako poštovanje i uvažavanje.

Kada se, nekad davno, susjeda ili poznanika srelo znalo se priupitati „Da li čuo glas o ...“, nekom važnom događaju, o nečemu što remeti ustaljenu svakodnevnicu ili sliku o nekoj bliskoj ili poznatoj osobi. Glas je ustvari vijest. Znamo kako su se vijesti prenosile – od agore, maratona, konja i kočija, željeznice, ... telefona i faksa, satelita, interneta. Glas postaje uistinu vijest, ne znanstveno već samo za lakše poentiranje u ovoj priči i i diskusiji o prenesenom značenju imena te plemenite životinje - tek upotrebom konja.

Konvergencija je u kada u realizaciji „Da li si čuo glas o ...“ sudjeluju različite tehnologije i konj.

Suvremeni put vijesti je: događaj, zabilježena vijest, internet, web stranica (ili novine), korisnik ili čitatelj – vrijeme od događaja do čitatelja je obično manje od jednog sata.

Aktivni korisnik će vijest tražiti radi toga da može činjenjem reagirati. Ako vijest kasni, to će kašnjenje njenog obnarodovanje otkloniti mogućnost reakcije.

Gdje je mjesto konja
Konj u našoj priči ima dva mjesta tako da se ubaci na polovinu i kraj suvremenog puta vijesti.

Prvi je dnevnik pa par riječi za predstavljanje i pozdrav svima.

Kada sam nekad, mlad i nestrpljiv, zaželio nešto, bilo to stvar, neki susret, da se nešto lijepo dogodi ili uspije u školi ili fakultetu, uvijek sam polazio od naučenog da je pristojno željeti ono što je stvarno moguće, što neće nanijeti štetu ili stradanje bilo kome. Za neke ozbiljnije želje trebalo je praviti planove, pronaći novac, nekad izabrati samo dobar alat, birati načine i vrijeme, organizirati prijatelje, za neke raditi poslije škole ili fakulteta, raditi na stručnom usavršavanju, radovati se uspjehu, stečevinama i uživati te biti zadovoljan čovjek. Danas znam da sam sve što je uistinu željeno, dobro planirano i uz veliki trud rađeno u konačnici i ostvareno. Od moje škole do fakulteta, do porodice, od kćeri u školi do njenog fakulteta. Tako sam pola vijeka živio uz važeći vrijednosni sustav u „mraku“ prošle države Jugoslavije i grada Osijeka.

Hrvatska - država