pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Američki film “Samci” (Singles), zasigurno pripada među one čije me reprize na TV-u uopće ne smetaju i koje mogu s guštom odgledati više puta, u prvom redu zbog ugodne, neobavezne atmosfere, koju uz sjajne glumce upotpunjuje glazbena podloga izvrsno dočaravajući atmosferu devedesetih godina prošlog stoljeća u grunge-prijestolnici, “kišnom” gradu Seattlu. U biti, priča je dosta jednostavna i nimalo pretenciozna – film prati šestero mladih ljudi na pragu “ozbiljnog” života koji stanuju u istoj zgradi i čije se priče i svakodnevne životne situacije isprepliću i nadopunjuju.

No, danas mi nije namjera baviti se filmskim recenzijama, ali dobro se sjećam lika kojeg je glumio Campbell Scott, mladog ambicioznog stručnjaka koji je radio u nekakvom urbanističkom birou i sjajno razradio ideju uvođenja vlakova u gradski promet koji bi u tom slučaju omogućili bolji protok i značajno smanjili gužve u centru grada. Sve je to bilo divno i krasno zamišljeno, ali gotovo svi prijatelji kojima je on izložio svoju ideju imali su isti spreman odgovor:

- Zašto bi odlazio na posao vlakom?

Proljeće je a u meni svemir...
Nemir ili svemir, sasvim svejedno, ali čini mi se da koliko god mi ovo zahuktalo proljeće donosi obilje sunca, mirisa, okusa pa i kretanja na friškoj ariji, toliko me s druge strane nervira i frustrira činjenica da moji problemi s alergijom ne jenjavaju već naprotiv - ulaze u «terminalnu» fazu...
Ne znam...unatoč činjenici da se manje-više disciplinirano pridržavam propisane terapije, ovo doba godine u kojem je većina biljaka s moje anti-favourite liste u punom cvatu, pretvara me u čudnovatu kreaturu koja nekontroliranim pokretima baulja kroz vrijeme i prostor a glasa se opetovanim neartikulirnim zvukovima u kojem tek rijetki pojedinci mogu razaznati aaaa-pćiha, aaaa-pćiha!!!

Čak mi i ne smeta toliko cvatnja crikvine, ambrozije i mnogih ostalih umiljatih korova koliko me iritira njihova košnja.
Rekao sam košnja, a ne krošnja!

U sklopu spontano provedenog programa cjeloživotnog obrazovanja koje se odvija pod motom «čovik se uči dok je živ», izuzetno mi je drago da sam došao do saznanja kako isti tekst objavljen na različitim portalima može izazvati prilično drugačije akcije i reakcije.
Očigledno da se interesne sfere čitalačke publike prilično razlikuju, pa možda i nije loša ideja da na ovom portalu nastavim objavljivati tekstove ponešto «ozbiljnije» tematike.

Sticajem okolnosti, nisam se uključio u raspravu nakon objavljenog teksta «Zašto umire hrvatska brodogradnja», ali poneki od komentara su mi ipak dali motiva i za pokušaje «dubinske» analize. No, živi bili pa vidili, retorika odgovornih u Vladi po pitanjima brodogradnje posljednjih se dana značajno izmjenila pa očekujem da će se u narednom periodu imati mnogo toga još za reći

Potpredsjednik Vlade Damir Polančec, jučer je u Opatiji izjavio kako brodogradilište u Kraljevici ide u privatizaciju i preorijentirat će se na izgradnju megajahti. To je značajna nadopuna programa restrukturiranja tog škvera koji se na početku fokusirao isključivo na vojni program.

Lijepo, rekli bismo.
Međutim...

«Kako doznajemo od visoko pozicioniranog izvora u Vladi, Europska komisija zahtijeva stečaj «Brodotrogira» i preustroj «Kraljevice» te hitnu privatizaciju «Uljanika», smanjenje opsega proizvodnje «3. maja» i «Brodosplita». To u stvarnosti znači da se «Brodotrogir» mora ugasiti, a vrlo je vjerojatno da ista sudbina čeka i «Kraljevicu».

Za sve nas u Trogiru, ova vijest objavljena sinoć u središnjem dnevniku HTV-a odjeknula je poput bombe.