Sto napisati a da vec nije poznato oko najnovije afere koja i nije bas tako nova jer eto vidimo vecernji list a prije njega i Feral poceli su pisati o danasnjoj aferi prije vise od godinu i pol dana. No napisao bih nesto o nasem prehrambenom divu iz kuta promatraca iz neposredne blizine iako ne insajderskog.
Novostara vlada kontinuitetnog diskontinuiteta na cijem je celu ne Megi Tacher nego Milka Planinc koju je bivsi premijer nasao kao spasonosno rjesenje za ocuvanje svoje karizme uspjesnosti nasla se pred gomilom problema koje je pod tepihom ostavio bivsi premijer a sadasnji puppet master don Ivo Sanader. Tako smo posljednjih dana bili svjedocima kazalisnog komada kako narodu zamazati oci laznim rebalansom proracuna kojemu kako je neosporna velicina nase novcarske misli suker ali ne Davor izjavio kako je deficit oko 20 milijardi kuna sto iznosi oko 20% proracuna. Obzirom na prethodno zaduzenje od nekoliko stotina milijuna eura ili cega dolazimo do spoznaja kolika je provalija deficita onoga sto je vlast nakanila potrositi i onoga sto je u stanju ubrati.
Cudne stvari se ovih dana dogadjaju. Cuveni branitelj Podravkinih dotacija za svoja mega izdavacka djela od najvece knjige o domovinskom ratu do majmanje knjige o Tudjmanu gospodin Pavkovic trazi od Lepe Brene odustanak od koncerta za neka bolja vremena Breno odustani!. To od gospodina pavkovica nije nista neobicno kad znamo njegova nastojanja da pjevaci iz Srbije ne gostuju u Hrvatskoj od Balasevica do Brene. No gospodin Pavkovic nije primjetio novi izdavacki poduhvat u vecernjakovoj edicijikoju su nazocili i Andrija Hebrang i Antun Vrdoljak i mnogi drugi vidjeniji politicari. Naziv knjige je Tito-fenomen stoljeća a autor Pero Simic poznati srbijanski novinar cija je preokupacija povijesni revizionizam te rehabilitacija osoba poput Dragise Vasica i Slobodana Jovanovica te drugih perjanica medjuratnog velikosrpstva okupljenog u srpskom kulturnom klubu Ili o Kosovu.
Zaostravanjem retorike hrvatskog premijera prema sindikatima i predvidjanja katastroficnog scenarija zato sto sindikati nisu pristali na rjesenje koje im je vlada ponudila glavni krivac za financijsku katastrofu Hrvatske postati ce sindikati javnih djelatnika sto znaci prosvjeta i zdravstvo. Oni ce biti pokrice za svu nekompetenciju vladajucih te ce nezadovoljnima koji ce iducih mjeseci neumitno gubiti posao gnijev usmjeriti prema dezurnim krivcima skidajuci sa sebe svu odgovornost zbog neodgovornog vodjenja drzave. Umjesto da se ponudi pravi preustroj drzave koja bi u buducnosti bila sposobna zivjeti od onoga sto zaradi i stvarati visak za pokrice dugova koji su do sad nastali sanader i zlocinacka organizacija koja se naziva vladom Hrvatske i dalje juri u petoj brzini tjerajuci po svojem bez obzira na sve posljedice. Vec su poceli rezati izjave vilima Ribica koje pozivaju i vladu da smanji svoje place tako da smo u vijestima od 7.05 izjavu culi u cijelosti a u 7.35 bio je izrezan dio o smanjenju placa duznosnika. No ja sam i dalje pesimistican glede promjena jer ce ovakvo stanje ici jos dosta dugo.
Slijedom dogadjaja koji se valjaju proteklih nekoliko tjedana u fokusu se nasao proracun kao nesto stoce drzavu izvuci izkrize ili ju jos dublje zakopati. Vladajuci su nametnuli tu temu koja sluzi kao paravan za stvarne probleme koji se gomilaju godinama a mozemo reci i desetljecima. Kako smo po nacelu antikomunistickog neokomunizma ustvrdili neke stvari nastavljaju se jos iz prve polovine sedamdesetih godina kada nastaje posvemasnja zbunjenost pristizanjem novaca te gradnjom svega i svacega ne bi li se ti novci potrosili a nesto bogme pospremilo i u svoje dzepove. Slijedom svih ovih godina svjedoci smo bujanja drzavnog aparata koji iz godine u godinu samo za svoje funkcioniranje treba sve vise novaca te je danas od svih zaposlenih mozda i trecina zaposlena neposredno ili posredno na drzavnim jaslama to jest na grbaci onih koji nesto poduzimaju i obrcu. Iz svega mozemo zakljuciti kako je osnovni problem u glomaznom, losem i nefunkcionalnom drzavnom aparatu koji se nije restrukturirao kroz godine.
Gledajuci trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo mogla bi recesija biti razlog mojeg pesimizma. Kriza kao takova jos je uvijek u domeni psiholoskog pritiska bez pravih pojavnih faktora najocitija na padu burze ciji je index u zadnjih 4 mjeseca vise nego prepolovljen. No drzava koja uvozi duplo vise nego sto izvozi u samoj privrednoj djelatnosti jos nije osjetila globalnu recesiju. Ono sto me cini pesimisticnim je stanje nacije u Hrvatskoj. S jedne strane imamo bahate vladare koji zive u oblacima bez volje i zelje da ista promjene. S druge strane oporba je slaba i bez jasnog cilja i programa te ne pruza dovoljno jasnu i glasnu alternativu sada vladajucima pretvrajuci se takodjer u interesnu skupinu. Sami glasaci su izgleda zadovoljni ovim stanjem i cini mi se kako je postignut koncenzus izmedju vlasti i gradjana na tragu koncenzusa koji je postignut izmedju 1945 i 1990. Time bi ovo stanje nazvali kontinumom socijalisticke revolucije zaogrnute u antikomunisticke parole iliti narodski receno antikomunisticki neokomunizam. Nema u nasem drustvu niti zelje niti volje za nekim promjenama te ce jos dosta dugo teci ovako kako tece i to je ono sto me cini pesimisticnim.
Slusam i gledam najnovije izjave vrlog nam premijera te dozivljavam deja vu. Slicne stvari vec smo davnih dana oko 1982 ili 1983 slusali od tadasnje premijerke blagopocivajuce nam bivse i omrznute tamnice naroda. Retorika i govor skoro pa su isti te i same mjere s kojima se pokusava zaustaviti potrosnja podsjecaju me na ono doba. No kako smo ipak u potrosackom drustvu jos uvijek ne ocekujem nestasice raznih potrepstina no administrativne mjere ostaju iste. Uskoro ocekujemo izjave o stezanju remena i kresanju troskova.
Nadalje spominje se projektirani rast BDP-a od oko 3% sto je daleko manje nego obecavanih 7% iz predizborne kampanje. Vjerojatno ce oni koji su upuceniji u ekonomiju znati strucno objasniti sto to znaci za nase drustvo. I na kraju jos vijest o odpustanju oko 1200 zaposlenika u hrvatskim postama. to bi bilo u redu kad ne bi prvi na udaru bili recimo roditelji koji zbog bolesne djece rade na 4 sata te im se perfidnim metodama mobinga sugerira da napuste firmu. Sve u svemu vlada Ive Sanadera pokazuje se nesposobnom pred izazovima danasnjeg vremena te se bojim kako cemo pod Drivom doci do sedam gladnih godina.
Unatoč raznim analizama najviše glasova je dobila koalicija oko Demokratske stranke Borisa Tadića. No pitanje ostaje koliki je njen koalicioni potencijal jer jedini prirodni saveznik LDP jedva prelazi izborni prag. SRS je ostvario nešto lošiji rezultat u odnosu na prošle izbore no prema opredjeljenjima može računati na koaliranje s SPS-om i DSS-om što su i bile pretpostavke prije izbora. Današnji Kurir ako je vjerovati tim novinama donosi ovu izjavu Dačića iz SPS-a:
- Od saradnje s Haškim tribunalom nema ništa! Mi nikada nećemo pristati na dalja izručenja naših građana u Hag! Više puta sam rekao da smo spremni na razne kompromise i razgovore sa svima, ali oko oslonaca naše politike, a to su Kosovo u Srbiji, Hag, socijalna politika, menjanje Zakona o radu, oko toga nema pregovora.
Mozda smo dosadni i bogu i vragu s ovim preklapanjima i naklapanjima oko nerasciscenih dogadjaja iz drugog rata i nekoliko dnevnika posveceno je ovoj temi plus ona oko Thompsona koja je takodjer povezana i uvezana. No kako smo saznali iz danasnjih novina Marko Perkovic nece pjevati.
Ono sto sam htio izdvojeno reci je kako smo danas svjedoci revizionizma sa svih strana i borbe za bolju proslost i jednih i drugih u kojoj se koriste oni koje bi oni trebali ostaviti na miru jer se preko kostiju nevinih i mozde ne toliko nevinih ZRTAVA nabacuju jedni preko drugih. Na sve to se nadovezuju i nasi istocni susjedi sa svojim dobro poznatim no ipak ublazenim stavovima kroz partijski bilten koji se jos naziva Politika a dio je VAZ-a.
http://www.politika.co.yu/rubrike/ostali-komentari/Topola-uzasa.sr.html
http://www.politika.co.yu/rubrike/ostali-komentari/Jasenovac-Krivica-za-...
Prvi je tekst prenesen i na blogu b-92
http://blog.b92.net/text/2834/%D0%A2%D0%BE%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B0%20%D1...
Prije nekog vremena nakanili smo supruga i ja popraviti nas zivotni standard prosirenjem stanbenog prostora. Dosadasnji prostor u kojem jesmo postao nam je potpuno nefunkcionalan jer djeca rastu i potrebe za posebnim sobama dovele su nas do toga da trebamo napraviti rekonstrukciju cijelog prostora uz nadogradnje.
Na danasnji dan zakucan je posljednji cavao na lijesu moderne Srbije. Skup koji je protekao u pozivanju kosovskog zaveta na skup svih srpskih glava u obranu mitskog pupka svekolikog srpstva zatro je pomisao proeuropske Srbije za dulje vrijeme.
Ponovno gradjenje Srpskog nacionalnog programa objedinio je nacionalisticke, kvazi socijalisticke koje u simbiozi cine pravi nacionalsocijalisticki pokret i po nastupu i po idejama uz kvazi demokrate koji je prvi put u svojoj kostunicavoj povijesti podigao glas kako bi ustvrdio da je Kosovo Srbija. Uz to je bio i jedan vrhunski redatelj ali los covjek koji je postao Nemanja ali se jos odaziva kao Emir i koji je trazio miseve ali ih nije nasao. Onaj koji je proteklih godina tom svom smradnom drustvu koje se upravo gusi u mirisu kandila davao demokratski oblik i nekakvu nadu moderne Srbije sjedi u Rumuniji i razmislja sto i kako dalje jer njegov slogan osvajanja europe geslom i europa i Kosovo propao je kroz pojanje amfilohija i bradatih drugova. Na ovaj nacin Srbija se vraca Kosovskom mitu kao novom nacionalnom programu ili bolje receno programu polovine devetnaestog stoljeca.
Izgleda da imamo konacni datum. Nedelja u 17. sati biti ce proglasena Kosovska samostalnost. Tim cinom zavrsava se raspad Jugoslavije.
No osnovno pitanje je sto ce biti poslije. Unatoc pobjedi Tadica koji je demokratski celofan nacional socijalisticko dss-ovsko narodnjackoj politici u Srbiji i procjeni kako je Kostunica gubitnik. Tadic je jos jednom skinuo gace pred Kostunicom i opet napravio "kompromis" s kojim je ojacao polozaj Kostunice koji je pozurio donijeti deklaraciju s kojom unaprijed ponistavaju sve odluke donesene na Kosovu. Pored toga postavljaju se barikade u Kosovskoj Mitrovici s kojima zele podijeliti pokrajinu to jest buducu drzavu i na taj nacin ipak ostvariti nekakav dobitak. Sve ovo je nastavak iracionalne politike koju srbijanska politicka oligarhija vodi evo vec preko 20 godina. Osnovno je pitanje sto ce se dogadjati nakon proglasenja samostalnosti? Obzirom da se procesi ne mogu zaustaviti a kako sam vec napisao Srbija vodi i dalje iracionalnu politiku unatoc mladim i visprenim diplomatama dogadjaji se u nekim segmentima mogu predvidjeti no mnogo toga je i nepredvidljivo.
U organizaciji povijesnog drustva Koprivnica odrzano je predavanje Don Ivana Grubisica u punoj dvorani gradske vijecnice. Imali smo rijetku priliku poslusati jednu od kako kazu moralnih vertikala naseg drustva. Pored Ivana Supeka, Vlade Gotovca i Don Branka Sbutege Ivan Grubisic je ostao izgleda jedini koji promislja Hrvatsku ne kao da li Hrvatska nego kakva Hrvatska. Ukratko predavanje je bilo dosta dobro i poucno.
Po njegovim vizijama a vjerojatno cemo o tome slusati dosta sutra jer se odrzava skup gradjansko etickog foruma Hrvatske.
Ono za sto se don Ivan Grubisic zalaze je prije svega preustroj skupe i neefikasne drzave kroz nekoliko stvari.
Ukidanje prava glasa za dijasporu
Promjena izbornog zakona po kojem bi Hrvati postali biraci a ne glasaci
Teritorijalni ustroj Hrvatske na 4 ili 5 zupanija sa oko 50 zupa uz decentralizaciju financija sa ravnomjernim razvojem ne samo centara regija nego cijele Hrvatske
I sve je to lijepo i krasno upravo onako kako ja o tome razmisljam no pitanje je kako to provesti to jest na koji nacin natjerati politicku oligarhiju da stvarnoi krene u promjenu.
Ova brljotina s Butkovicem potpuno je zasjenila aferu sa sibenskim konobama i konobarima. Pozivali smo na akciju i solidarnost te da zastitimo pomorskog policajca koji je izgleda u cijeloj toj prici potpuno nevin a sad mu je ugrozena zivotna egzistencija.
U nekoliko blogova zakljucili smo kako su radnje koje su poduzeli djelatnici PU Sibenik bile protuzakonite i kako ima osnova za prijavu zbog prekoracenja ovlasti a vjerojatno i za krivicno gonjenje.
Takodjer je prije nekog vremena bilo jasnih znakova frustracije zbog nemogucnosti djelovanja na politickoj sceni. Ti koji su bili jako glasni kad se povela konkretna akcija s kojom je ovaj portal mogao izvesti situaciju na cistac te poduzeti neke konkretne mjere iznenada su utihnuli. Dakle gospodo draga iako je Butkovic ispao veci papan od Valdeca to ne znaci da je pomorski policajac vracen na posao tako da slucaj i dalje stoji otvoren pa bi bilo u redu i privesti ga kraju.
Na Index portalu osvanula je ova vijest:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/suspendiran-policajac-jer-je-na-blogu...
Iz koje prenosim:
DAMIR HORVATOVIĆ do 2003. godine bio je načelnik Pomorske policije u PU šibensko-kninskoj, tada je smijenjen jer je na vlast došao HDZ, a on naravno nije bio u stranci. Tada je počeo raditi kao djelatnik Granične policije za poslove na moru, a sada je suspendiran i čeka ga disciplinski postupak.
Razlog? Na svom je blogu "Šibenska konoba" kritizirao lokalne dužnosnike i HDZ-ove moćnike, među kojima gradonačelnicu Nedu Klarić, župana Gorana Pauka, njegova glasnogovornika Novicu Ljubičića, poduzetnika Stipu Grcića i druge, piše list.
Znaci da mozes biti kriticar ako nisi u drzavnoj sluzbi. Da je upao u ADZ i da je na blogu pisao hvalospjeve Sanaderovoj vlasti danas bi i dalje bio na polozaju a mozda bi i napredovao. No sad se pitate kakove veze ima Pollitika sa cijelim slucajem. Skoro pa nikakve osim sto je autor bloga Sibenska konoba i nas bloger pod imenom sibenski konobar:
http://sibenskakonoba.blogspot.com/
http://pollitika.com/blog/sibenski-konobar