pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Za desetak dana će sve oči hrvatske javnosti biti uprte u Bleiburg a visoka biskupska ličnost Crkve u Hrvata će tamo reći misu za duše nevinih i, bez procesa i osude, masakriranih i ubijenih hrvatskih NDH ročnika, ustaša i civila, izbjeglica, žena i djece.
Nikakav Fumić ili Mesić ili bilo tko drugi, bez obzira na snagu institucije kojoj su na čelu, ne mogu promijeniti tu nemilosrdnu povijesnu činjenicu: Pod pojmom Bleiburga podrazumijeva se zločin protiv čovječnosti, genocid izvršen nad Hrvatima i drugim pobijeđenim kvislinškim snagama poslije završetka II svijetskog rata.
Pošto ni jednom od njih nije bilo suđeno, pošto ni jedan od njih nije imao priliku da se brani važi pretpostavka nevinosti.
Tu pretpostavku nevinosti ne umanjuje ni vrlo velika vjerovatnost da je među tim ubijenima zbilja bio i velik broj onih „zvijeri“ koje su odgovorne za strahote Jasenovca, Stare Gradiške i drugih, manje ili više, znanih zločinačkih fašističkih stratišta.
Pobjednici, antifašisti kako se rado samohvalno nazivaju, su zločinačkim masakrima nevinih zarobljenika i sami postali zločincima.

Upravo smo dobili rezultate prvih lokalnih izbora nakon 25.11.07. Totalno me frustira činjenica da u jednom prekrasnom hrvatskom gradu, bogate tradicije i kulture, pobijedi stranka kojoj je na čelu Anto Đapić. Još više frustira činjenica da je od prošlih izbora, koji nisu dali jasne većine za formiranje vlasti, HSP tako rastao da je sada najjača stranka, sa velikim razmakom do druge najjače stranke.
Glavne zasluge za ovakvo stanje u Osijeku i za ovakav izborni rezultat ima Zoran Milanović i njegov neuspjeli, ali ne i zaboravljeni, pokušaj da koalira sa Glavaševom strankom nakon prošlih izbora. Kolateralna žrtva te bezumne politike je Biljana Borzan i svi mi koji ćemo morati gledati onu spodobu od Đapića na mjestu gradonačelnika Osijeka cijelu godinu dana do novih lokalnih izbora po novom zakonu.

Često se na ovim stranicama nailazi na žestoke diskusije koje se na ovaj ili onaj način dotiču temeljnih demokratskih vrijednosti, u zadnje vrijeme najviše u diskusijama i dnevnicima o unutarstranačkoj demokraciji, stezi i t. sl. Naravno da nitko ozbiljan, niti itko tko politički ili pollitički misli i djeluje ne može ostati ravnodušan na te teme. Tu se radi o temeljima funkcioniranja demokracije, slobode govora, prava na različitost i različito mišljenje – tu se radi o tumačenju našeg Ustava, o tumačenju UN karte, o tumačenju EU sporazuma. Tu se radi o temeljnim vrijednostima koje se svih nas tiču i o kojima ovisi naša sloboda i dobro, dobro naše djece i unuka.
U skladu sa prije navedenim ne može i ne smije postojati javna organizacija koja svoje interne regule i pravila, statute stavlja iznad interesa društva u čijem okviru djeluje.

U jučerašnjem Otvorenom pokazala se višestruka bijeda hrvatskog neznanja i ravnodušnosti. Cijelom emisijom koju je, uz uobičajenu dozu neumjerene agresivnosti vodio legendarni HTV neznalica Misalv Bago, dominirale su teme kojima nitko od sudionika nije dorastao. Centralna tema je bilo pravo na rad nedjeljom odnosno zakonska regulacija toga prava t.j. eventualna zabrana.

Uz čitav niz nespretnosti i lakših nebuloza koje su dolazile sa svih strana, pa i od gospođe Petir, i koje neću komentirati, htio bih ispraviti jednu nevjerovatnu glupost i dezinformaciju. Naime nitko od sudionika se nije suprotstavio javno izrečenoj neistini da zakonodavac nema što tražiti u regulaciji visine nadoknade za zad nedjeljom te da će se svakom takvom pokušaju suprotstaviti poslodavci masovnim otpuštanjima i čime sve ne. Strašno je neznanje tih osoba jer su to oni koje se može ubrojiti među najkompetentnije za tu temu u Hrvatskoj. Još je strašnije lobističko, primitivno i neprovjereno pozivanje na neku europsku regulativu i slobodno tržište.

Ja si mogu zamisliti društvo ateista …

Ovom tezom je 1697 Pierre Bayle zapanjio ondašnji krščanski svijet.

Žestoke reakcije zapanjenih i zgroženih vjernika su ga zapljusnule sa svih strana. Ali ništa više nije moglo zaustaviti slom duhovnog skrbništva crkvenog učenja nad duhom čovjeka. Počelo je razdoblje prosvjetiteljstva i oslobođenja autonomnog pojedinca.

Ovako otprilike započinje Paul Schulz svoju izvanrednu knjigu pod naslovom „Codex Atheos - Snaga Ateizma“

U svijetlu čitavog niza diskusija na ovom portalu koje se bave religijom, crkvom, moralom, etikom, vjeronaukom, mrakovima ……… želio bih početi još jednu koja sve to sadrži u sebi ali ide i malo dalje od toga. Bozanićevo opisivanje trećeg mraka me je konsterniralo i to je također jedan od razloga ovoga javljanja.

Ovim mi nije želja na bilo koji način povrijediti bilo čije vjerske osječaje. To, ne samo zbog mog poštovanja prema drugim ljudima, nego i prema vjeri i vjernicima uopće. Uostalom moja obitelj je strogo katolička, primio sam sve sakramente (osim vjenčanja) a i sam sam posječivao vjeronauk u crkvi i bio ministrant.

Sabor je konstituiran, Vlada je potvrđena. Nekima se sviđa, nekima ne ali nema nikakve sumnje da je naša. Mi smo je izabrali, pri ćemu je nevažno da li je baš izabrana i s našim pojedinačnim glasom. S mojim nije ali je ipak moja.
Iako je već dan nakon izbora trebalo prestati sa „postizbornom kampanjom“ (jedinsven fenomen nepoznat u demokratskom svijetu) sada je krajnje vrijeme za to. Ne mogu razumjeti one koji ne prestaju ponavljati stare, potpuno otrcane floskule o raznoraznim aferama, korupciji, sudstvu, nesposobnosti …. krađama. Od činjenice da to nije primjereno postizbornom trenutku više začuđuje stupanj nespretnosti kojom se to radi. Recimo Jurjević ne može bez Brodosplita iako je pravosuđe prilično jasno reklo svoje i praktički potpuno oslobodilo ministra svake krivnje.

Uporno ponavljnaje neutemeljenih optužbi ih neće učiniti istinitim, ali će zato relativizirati i one za koje možda ima temelja. Recimo satovi, da ne nabrajam dalje.

Jučer sam si uzeo slobodan dan da bi mogao gledati prvu sjednicu Novog Sabora. To je svečan ćin koji mene ispunja srećom i ponosom, nešto što ne bih propustio ni za živu glavu. To je za mene praznik.
Sabor je konstituiran. Pošto, osim mene, nikoga nije bilo doma dopustio sam si da malo i pjevam himnu skupa sa zborom. Dok sam pjevušio himnu nisam ni slutio što me još čeka toga sunčanog jutra (kod mene je sijalo sunce).

Napokon se pristupilo i izboru predsjednika. Na tu časnu funkciju je bez glasa protiv izabran Luka Bebić, vjećni aparatčik iz doline Neretve koji u čitavom svom životu nije radio ništa drugo nego mlatio praznu slamu. Ponekada je malo i špijunirao za svoje šefove pa ga je sada ovaj aktualni i postavio na to mjesto. Davno prije je zagorčavao život ljudima koji su, i u vrijeme kada to baš i nije bilo profitabilno, branili hrvatske interese, jezik, kulturu ... Ali što se mene tiče ja mu optaštam, čovjek se valjda ima pravo promijeniti, proći katarzu - ponovo početi.

Nisam puno pisao ovih dana jer sam imao samo toliko vremena da sporadično pogledam što drugi pišu.

U međuvremenu evo, imamo i mandatara i to su svi manje više prihvatili i razumijeli osim Zokija koji još misli da je u pitanju neka zabuna i da je u stvari to on. Kada se Sanaderu, na presici sa Mesićem, onaj Mesićev listić zamalo istrgao iz futrole panično sam pogledao okolo da Zoki nije slučajno u blizini pa da on ne mazne mandat i da sve ponovo ne krene iz početka. Sreća Sanader ga je nekako uspio zadržati i ponovo ga priviti u fasciklu, za što je, pretpostavljam, danas ponovo zaslužio neskrivene ovacije i odobravanje vjernih koalicijskih partnera, Jože i Đurđe.

Kažem čitam ovih dana i čudim se. Čitam da skoro svi u Hrvatskoj misle da je koalicija između HDZ-a i HSS-a nelogična, prevara birača, neprirodna, prljava trgovina, borba za fotelje i td. Koštati će ih glave pa nakon slijedećih izbora više neće niti postojati kao stranke ili će, u najboljem slučaju, proći kao magistar Ante, prezime mu znate.

Ovi izbori su završili kako je i trebalo - na dan kada su i održani a poslijeizborna sapunica se nastavlja nesmanjenim intenzitetom. Na ovom siteu ima jako puno dobro napisanih i smislenih stvari, dobrih diskusija ali i jedan problem. Ponavljanje, ponavljanje i u komentarima i u dnevnicima, ipak najviše u komentarima. Stoga sam odlučio manje sudjelovati u diskusijama pojedinih dnevnika nego svako par dana, ako me posluži vrijeme i muza (ima li uopće muze za političke tekstove) pokušati dati svoj doprinos u formi svog valstitog dnevnika. Normalno da ću i dalje odgovarati na sve legitimne i logične komentare neovisno od njihovog predznaka ali je moguće da se, ovisno o situaciji odlučim dati jedan skupni odgovor na kraju dana ili razdoblja tako da bi izbjegao ponavljanja i uštedio vrijeme i sebi i drugima.

Upravo sam dobio informaciju od čovjeka kome vjerujem i za koga znam da je blizak nekima od pregovarača da je koalicija između političkih grupacija iz naslova gotova stvar. Nije htio iznositi nikakve detalje o foteljama i drugim detaljima ali je kazao da mu se čini da su se u HSS-u prepali da ih Čačić ne zaskoći i sam ponudi suradnju HDZ-u. Čačić je još večeras izjavio na televiziji da o koaliranju sa HDZ-om ne može biti niti govora, a što o tome misli Vesna Pusić svakome je jasno, tako da ja više ništa ne razumijem. Ako je zbilja tako zanima me što sad o tome mislite ili je ipak još rano o tome govoriti.

Vjerovatni nestanak sa političke scene Ante Đapića, sigurni i potpuni Ninića i njegovih agitpropovaca, te marginalizacija i svodjenje u okvire malih stranaka poput HNS-a, HSS-a i HSLS-a su najbolje što nam se moglo dogoditi na ovim izborima. Iako zadnje tri spomenute stranke imaju veliku važnost za sastavljanje buduće vlade i one su izborni gubitnici.

Zoran Milanović je tek par mjeseci na čelu druge naveće hrvatske stranke a već je kompromitiran do ušiju. Nakon interviewa koji je dao Večernjaku i eksplicitne izjave da će, ako SDP ne bude najjača stranka, dati ostavku na tu funkciju očekivao sam da, kao častan čovjek to obečanje ispuni kada se za to ispune uvjeti. Uvjeti su se ispunili oko 23 sata na dan izbora ali ostavke još nema. Umjesto ostavke, časnog prihvačanja poraza i čestitke političkom protivniku Zoki sa Pusićkom kreće u misiju uništavanja i ono malo političke kulture u Hrvata. A glasovi protiv te sulude politike su tihi i nečujni, u potunoj suprotnosti sa težinom Milanovićeve laži. Nisam još pročitao da ga je netko podsjetio na tu izjavu. Ja to sada radim jer je možda, u toj strci i uz silne obveze pronalaska partnera koji će od gubitnika napraviti dobitnika, zaboravio na to obećanje.