Jedna od vrijednih lekcija koju sam posljednjih godina naučio prateći politička događanja u Hrvatskoj jest da neovisno o državnoj (HDZ) ili lokalnoj (SDP u Zagrebu) doista nema smisla komentirati postupke pojedinaca na vlasti. Doista, naprosto je nevjerojatno koliko su ti ljudi savršeno sluzavi i skliski da se više ništa ne može zalijepiti za njih. Oguglali smo na afere, sindikate je moguće kupiti bačenom koskom i vrbovanjem u svoje redove, studentske blokade jednostavno ignorirati, a na prosvjede se ionako nitko ne odaziva. Zaista, u stanju sam pustiti suzu za danima kada smo prosvjedovali za Stojedinicu, kad je moguće bilo skupiti više od stotinu tisuća ljudi koji su spremni izraziti svoje nezadovoljstvo. Danas na jedvite jade tek tisuću. Drugim riječima, gotovo da nema smisla o tome niti pisati, već samo podsjetiti ljude koliko smo, kao društvo nisko pali.
Dok svi napeto grizete nokte i iščekujete rezultate izbora koji će biti objavljeni u ponoć, ja sam svoje izborne rezultate saznao već oko 16 sati i moram reći da sam iskreno zadovoljan činjenicom da se njihova slika do zatvaranja birališta nije značajno promijenila. Na izbore je, naime, prema rezultatima koji su mi trenutačno poznati pristupila jedva trećina za glasovanje sposobnih stanovnika Hrvatske. Iz tog razloga moram zaista čestitati onih preostalih dvije trećine na velikom uspjehu na ovim izborima to jest odluci da odbiju sudjelovati u političkoj lakrdiji koja se u posljednjih nekoliko godina nadvila nad Lijepu Našu.
Ljudi, zaista, nemojte glasati u nedjelju, ionako nećete ništa promijeniti, sve će biti isto kao i prije tko god dođe na vlast. Stvarne i izmišljene afere ćemo gutati kao i prije, Bandić će pobijediti u Zagrebu, krasti će se i raditi samo pred izbore. Zaista, nemojte glasiti, jer nitko nema plan niti magični štapić da riješi vaše probleme istog trenutka, pa čemu gubiti vrijedne sate sna i dokolice na ispunjavanje listića. Zaista, zar nije ljepše odvući psa u šetnju nego obaviti šetnju do najbližeg glasačkog mjesta. Zaista, zar nije samoubojstveno posvetiti pet minuta vremena da zaokružite one koji ionako neće za vas ni prstom mrdnuti u iduće četiri godine?
Upravo sam saznao kako je Bandić u razgovoru za Radio 101 navodno izjavio kako bi vrhunac njegove karijere bio koncert grupe U2 u Zagrebu i da bi tada bio spreman dati ostavku jer bi to bio dokaz koliko je učinio za ovaj grad. Naravno, svima nam je jasno da je to još jedna od demagoških smicalica i da zaista nema smisla o tome nadugačko i naširoko raspravljati, nego za razliku od čistih pravaša koji su mu nedavno u pošti poslali kost, mislim da bi na ovu izjavu trebalo pozitivno djelovati, kako bismo usrećili našeg gradonačelnika. Dakle, ako netko ima volje i previše vremena, predlažem da na adresu grupe U2 uputi pismo sljedećeg sadržaja:
Dear Mr. Bono,
U posljednjih nekoliko mjeseci, još otkako su se smirile strasti oko mamutice u Središću, točnije rečeno mog prijedloga da se pročistač otpadnih voda nazove po aktualnom nekako ne prolazim riječi kojima bih želio komentirati političku i sigurnosnu situaciju u državi. Mogao bih također opaliti po općoj pompi oko Luke Ritza ili već zaboravljene Ivane Hodak. Sve u svemu kako je krenulo, crno nam se piše. Zapravo, možda bih upravo kod te činjenice trebao zastati i citirati jednu misao...
Crno nam se piše...
Živjela demokracija, u svim oblicima, pa i u svom najapsurdnijem obliku, upravo u trenutku kada treba donijeti odluku o tome hoće li glavni pročistač otpadnih voda Los Angelesa ponijeti ime predsjednika Georgea Busha. Razlog ovoj, naizgled neobičnoj odluci jest politički doprinos predsjednika Georgea Busha američkom narodu. Naime, prema riječima Presidential Memorial Comission of San Francisco on je uvjerljivo najuspješniji predsjednik kad je u pitanju nedjelotvornost: od vanjske i fiskalne politike pa sve do područja ekologije i okoliša. Za inicijativu je skupljeno dovoljno potpisa da se referendum održi, a ukoliko uspije svečanost preimenovanja trebalo bi obilježiti i svečano sinkronizirano puštanje vode u WC-ima kao načina da se pošalje poklon preimenovanom postrojenju.
Naime, moram priznati da sam do sada šutke promatrao i u glavi bilježio sve zvizdarije našeg dragog gradonačelnika ne uzbuđujući se previše, sve dok nije dirnuo u nešto što se nalazi u mom kvartu - bejzbolsko igralište. Naime, ako se dobro sjećate priče od prije par tjedana o gradnji kineskog zida na mjestu na kojem je trebala po prostornom planu niknuti škola, koju su srećom rano otkrivanje i pobuna stanovnika Središća barem privremeno riješili. Naime uz skoru gradnju mosta u produžetku S.R. Njemačke i tog mastodonta odmah do Bundeka, život u još uvijek relativno mirnom kvartu - Središću postao bi nepodnošljiv.
HEP je nakon najava poskupljenja od 54% ipak vladi uputio zahtjev za poskupljenje od 27% i Vladi je to prihvatljivo. Osnova cijenkanja: kreni od dvostruko veće cijene da bi spustio na realnu. Prolazi na svakom boljem buvljaku ili arapskom bazaru. Ono što jest čudno jest Linićevo i Jurčićevo iščuđavanje na presici danas...
... posebice izjavu "da bez povećanja plaća hrvatski građani to neće izdržati". Hm, a da probamo ovako: porast plaća povlači veće troškove (i po jedinici proizvoda) za firme koje ih plaćaju, koje žele zadržati razinu zarade što povlači poskupljenje proizvoda i usluga tih firmi koje građani kupuje, što povlači za sobom nove zahtjeve za povećanje plaća... da li to samo ja vidim začarani krug? No, dok gotovo u istoj rečenici SDP glumata socijalnu stranku, Linić se iščuđava kako je HDZ dopustio da cijene električne energije četiri godine ne prate zakonitosti tržišta... je li taj lik čuo za državni intervencionizam i kupovanje socijalnog mira, ili je to moja izmišljotina?! :-))
U srpnju ove godine Ministarstvo gospodarstva bi trebalo predstaviti novu energetsku strategiju u kojoj bi jedna od opcija trebala biti nuklearka. Gospodin Polančec, se do sada od svih političara najglasnije izjašnjavao za tu opciju, a sada mu se pridružio i gro drugih političara. Naravno, Net.hr je krivo prenio iz Jutarnjeg, ovo su Mesićeve riječi:
"Stručnjaci govore da bi iskorak za Hrvatsku bio da slijedimo primjer zemalja koje dugoročno vode brigu o energetici i ulažu u nuklearne elektrane. Možda je došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne postane bauk."
Protiv nuklearke nije niti najveći oporbeni SDP, no Zoran Milanović kaže:
Nekad me zaista fascinira nonšalancija dragih nam susjeda s onu stranu Dunava, posebice njihove ministrice znanosti Ane Pešikan pod čiji resor spada i nuklearni Institut Vinča, koja na informaciju iz medija da je došlo do curenja radijacije iz oštećenih gorivih elemenata u krugu bazena za istrošeno nuklearno gorivo mrtva-hladna izjavi:
Poštovani kolege pollitičari, vidim da neki od vas imaju potrebe prozivati druge ljude zbog danih ocjena, tako da sam u posljednjih nekoliko mjeseci dobio čak dvije prozivke zbog dodijeljenih ocjena gdje sam nakon davanja obrazloženja prozvan naivnom osobom s nemustim obrazloženjima na trivijalna pitanja, a u slučaju kad nisam dao obrazloženje ispao divljak i abnormalna i nepristojna osoba koja loše gospodari svojim vremenom. O tome tko me i zašto prozivao neću navoditi, jer kaže lijepa latinska poslovica: nomina sunt odiosa.
Već sam jedno tri puta u posljednja tri dana počeo pisati komentar na cross-postanu priču o nuklearkama na pollitici na kojoj se razvila zanimljiva rasprava i u kojoj je i službeno potvrđeno od strane zelenih da sam nuklearni lobist isprana mozga koji priču o nuklearkama gleda potpuno linearno i drži se zastarjelih dosadnih argumenata. Srećom po mene koji zaista nemam više živaca raspravljati i dokazivati stvari ljudima koji ne žele odmaknuti priču od Černobila postoje drugi ljudi upućeni u problematiku nuklearnih elektrana koji katkad puno efikasnije odrade posao. Iskreno, ja pokušavam razumijeti zelene i njihove argumente, no nekad je vrlo teško jer djeluju poput jednoumne sekte odmaknute od realnosti mog pogleda na svijet.
Ne znam je li itko primjetio naslovnicu Nacionala s upaljenom svijećom i golemim naslovom "Bez nove nuklearke - HRVATSKA U MRAKU". Uglavnom, odmah da naglasim da se autor gadno zeznuo spominjući slovensku gradnju trećeg bloka nuklearke Krško, jer trenutno Krško ima samo jedan blok, a drugi Slovenci tek planiraju graditi i to neovisno o Hrvatima i Hrvatska iz tog bloka neće dobiti ni kWh. Osim, ako se, naravno hrvatska ne uključi kao investitor u nuklearku, jer Slovenija nije isključila mogućnost uzimanja inozemnog strateškog partnera u gradnji. No, za razliku od prvog bloka za kojeg smo u bivšem sustavu imali povlašteni status partnera pri gradnji, ovdje će strateški partner potencijalno postati onaj koji ponudi najbolje uvjete.
Moram priznati da je već pomalo iritantno prepoznavati jedan te isti novinarski obrazac kojim u nedostatku drugih pitanja posežu za vječnim novinarskim adut-pitanjem: «Hoćemo li graditi nuklearku?». Posljednji u nizu intervjuiranih koji se upecao na to pitanje krajem veljače bio je Damir Polančec. Naravno, intervju je bio podosta interesantan po pitanju sektora energetike, no novinari kao da su jedva dočekali da se dohvate nuklearke. Polančecova izjava: «Možda je došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne bude bauk.» završila je u naslovu članka protumačena kao: «Damir Polančec: Vrijeme je za nuklearku», na što su naravno skočili svi živi mediji, a posebice portali koji su odmah naskočili na zelene kao pas koji se tjera na nogu od stola, kako bi ih zapitali za mišljenje koje itekako dobro znaju.
Čitam bizarne naslove, poput ovog na Net.hr: "HEP pred bankrotom" i pitam kako bi državno poduzeće od strateškog značaja moglo na bilo koji način bankrotirati. Znaju li ti novinari zapravo o čemu pišu?
Ako se sutra budete vozili s posla ili probijali kroz prometnu gužvu u petak 11.01.2008. vremenu od 16:45 do 17:30, okrenite svoj ugrađeni radio na Radio 101 (101 MHz) gdje će u emisiji biti riječi o energetskoj situaciji u Hrvatskoj i ima li potrebe graditi nuklearku i koliko ima smisla graditi alternativne izvore energije. Ako vas ova tema zanima, za uvod ću vam reći da je trenutačna službena ideja da se energetski problemi Hrvatske riješe uz pomoć termoelektrana, nuklearke još nisu u vidu zbog moratorija na njihovu gradnju koji je predviđen do 2015. godine, a i javnost im se protivi, dok obnovljivi izvori energije neće sami po sebi riješiti problem... :-)
ukoliko stignem sutra nakon emisije, pokušat ću vam i ovdje napisati svoj komentar na izrečeno, no nemojte me držati za riječ jer imam ispit u subotu. Nadam se da će čitava stvar biti vrijedna slušanja. :-))
Neovisni, ali ne i neutralni