pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zanimljiva diskusija se nedavno razvila ovdje oko Hrvatskog pristupanja NATO savezu. Pollitika služi svojoj svrsi, razne građanske inicijative se predstavljaju zajedno sa svojim interesima, stvara se rasprava (ponekad argumentirana, ponekad ne) oko ulaska i ne ulaska Hrvatske u NATO, tko bi to trebao odlučiti (referendum da ili ne). Ja pozdravljam sve građanske inicijative kao zdrav produkt demokratskog duha, koje potom i osnažuju tu istu demokraciju. Iako se možda ne slažem sa ciljevima i namjerama, mislim da su sve te inicijative na kraju dana sa više dobrobiti za diskusiju nego troškova. Mnogo je argumenta i podatak izneseno potpuno krivo ili loše prezentirano. To je ono što ne pozdravljam - loše argumentirana rasprava, uglavnom u ekonomskom smislu, pogotovo oko financijskih troškova i benefita ulaska tj. neulaska u NATO savez.

Krenem ja pisati o sastavljanju koalicije i cijeni koaliranja, kako možemo gledati na situaciju koristeći se teorijom igara i što predstavlja kredibilne a što nekredibilne prijetnje i stavove u toj igri. (Nema HSS toliko moći uvjetovati kao što se ističe po medijima. Jurčić je oduvijek bio nekredibilan.) Zatim, koja je cijena buduće koalicije, sa HDZom i SDPom? Skuplja je vjerojatno ova sa SDPom, pošto socijalisti zajedno sa HSSom, SDSSom vide riješenje u bacanju novca na probleme i stvaranja rentijerskih klasa tamo gdje ih nema, tako da u buduće ima još više interesnih skupina. Uvijek laki na novcu, tuđem naravno, HSSov program je ne samo suglasan sa SDPovim, već vrlo-kompatibilan. No dobro, isto vrijedi i za HDZ koji je politički demokršćanska stranka, a ekonomski su kršćanski-socijalisti. Kao takvi vide veliku državnu potrošnju i programe kao riješenje za društvene probleme na bazi katoličkih etičkih načela.

“Privatizacija je poput demontiranja bombe - mora biti napravljeno jako pažljivo, jer krive odluke mogu imati gadne posljedice.”

Taj citat je iz knjige prof. Emanuela Savasa Privatization and Public-Private Partnerships, izdanoj u novoj verziji 1999. godine na stranici 284. Knjiga je obavezno “štivo” u vezi privatizacije diljem svijeta. Ta i druge njegove knjige prevedene su na 22 jezika. Prof. Savas je jedan od najvećih autoriteta za privatizaciju u svijetu. Da li smo mi u Hrvatskoj ikad čuli za njega? Ne, javnost vjerojatno nije. Ta knjiga ili koja druga njegova nisu nažalost prevedene na hrvatski, no naši stručnjaci za javne poslove koji govore engleski vjerojatno jesu čuli za njega. Da li mi u Hrvatskoj znamo za ovaj citat iako nismo pročitali knjigu ili čuli za dotičnog profesora? Nažalost, znamo.

Što je Jurčiću trebao komentar o nepoželjnosti srpskog investiranja u Hrvatskoj, tj. istočnoj Slavoniji, ne znam. Valjda SDPovi stratezi znaju što rade i što njihov kandidat broj jedan radi. Neću se osvrtati na političke ramifikacije ovakvih izjava jednog pretendenta za premjera. Mediji su se dovoljno izrazili koliko je to “naivno”, “još jedan autogol”, dokaz “političkog sljepila” i “nezrela politička izjava.” Izjava nije bila potrebna za javne uši, čak ako on tako privatno i misli. I da takve nepotrebne izjave ne ostave trag na hrvatskoj javnosti i ne utječu na izbore, ukoliko Jurčić postane premjer, domaći i strani mediji neće brzo zaboraviti njegove riječi i objašnjenja. Ako je Associated Press prokomentirao dolazak Hloverke na HRT, dolazak jednog novog premjera neće proći nezapaženo i bez isticanja par važnijih karakteristika i nedavnih izjava. To je tako za sve zemlje i nakon svih izbora kad dođe do promjene (ako dođe) pa ni Jurčić neće ostati bez analize. A kako vani vide i protumače ovakve izjave može imati efekta na ukupni imidž koji ostavljamo Europi i ostaku svijeta, ponajviše za investiranje.

Poznati Indeks Ekonomskih Sloboda sastavljen od strane kanadskog Fraser Institute mjeri stupanj politike i institucija raznih zemalja koje podržavaju ekonomsku slobodu koja znaći osobni izbor, dobrovoljnu razmjenu, slobodu ulaska i natjecanja na tržištu i sigurnost privatnog vlasništva. Kako The Economist kaže, index rangira politike svake zemalje ovisno koliko one potiču slobodnu trgovinu, interno i sa drugim zemljama.

Prije dva tjedna Milanović je dao intervju Lideru i naravno pitanja su bila gospodarske prirode. Mislim, ako se ne varam, da je to jedan od prvih razgovora sa Milanovićem kao novim predsjednikom SDPa. Nadam se da ste pročitali intervju, jer njegova stajališta o ekonomskoj politici su manje poznata kao što kaže Lider, a ipak vođa je najveće oporbene stranke (i kao takav reklo bi se premjer u sjeni, ali da ne idem sada u tu diskusiju. Biti premjer i imati cijeli kabinet u sjeni je ustaljena praksa u razvijenim parlamentarnim demokracijama. Jurčić se svakako nije iskazao u par zadnjih mjeseci kao premjer u sjeni ili zastupnik općenito, pa ne vidim zašto on zaslužuje biti premjer) Ako niste pročitali intervju obavezno ga pročitaje. Ovdje ću ja iznjeti neke svoje misli o tom razgovoru, što mi se sviđa što ne i što možemo misliti i pretpostaviti.

Izašlo je Izvješće o Konkurentnosti za 2006 (nadalje samo IK) pa se da nešto i naučiti iz njega iako ne otkriva neke od prije nepoznate podatke i nužnosti. Po mom mišljenju, IK je dosta balansirano između dobrih i loših pokazatelja, što ga čini težim za kritiziranje. No to je vjerojatno i cilj IK kao neparcijalnog i nepolitičkog izvještaja. Mrak, ima “malkice” drugačije mišljenje i to je uredu. Pročitajte njegov osvrt. Cilj IKa je ukazati na potrebne promjene kako bi se podigla konkurentnosti, ne upirati prste tko je za što odgovoran.

Jučer je održana konferencija u Zagrebačkoj Školi ekonomije i menađmenta. Htio bi samo ukazati na prezentaciju Borislava Škegre, "Kako je Privatizacija spasila Hrvatsku," a vi izvodite zaključke. To je izgleda za naše medije bio najzanimljivija prezentacija, a još nisu svi ni obavili "reportažu" sa konferencije liberalnih ekonomista. Jedino je jedan gospodarsko-poslovni medij objavio kraću vijest da je bivši ministar financija ustvrdio kako je "privatizacija omogućila gospodarski uzlet koji se manjim dijelom osjetio već u devedesetim godinama, a većinom posljednjim godinama." Rekao je da su za lošu sliku privatizacije djelomično krivi mediji ali i oporba tadašnjem HDZu. Što je više zanimljvo jest da je priznao kako je "bilo nezakonitih postupaka," ali "ni više ni manje nego u ostalim sferama poslvanja sa državom."

Martina Dalić je nedavno ponovo bila u vijestima, i to ne na pozitivan način. Prije sam još i imao nekog stručnijeg respekta za nju, činila se mladom, obrazovanijom od većine političara i energičnom u vezi gospodarskog programa i strategije razvoja. Kao državna tajnica za fondove EU i puno bitnije, ureda za Strategiju Razvoja, imala je šansu sve ove godine akcentirati temeljne probleme nekonkurentnosti i slabosti Hrvatskog gospodarstva, predložiti riješenja i time poentirati. Osim inicijalno prvog dijela, prepoznavanje problema, Dalićka i HDZ nisu napravili više išta. A sada još kao da dodaje i sol na ranu hrvatskog gospodarstva. I to, ako je istina, na ili sramotan ili glup način za nekoga koji je zadužen za Strategiju Razvoja Hrvatske.

Kao...... Baš ovaj tjedan, kad je SDP predstavio svoj "politički" mirovinski plan, kao naručeno se pojavila zanimljiva diskusija na Economist.com site-u. Zapravo, radi se o diskusiji o etičnosti deficita. Ako malo razmislite, zdravo razumski, odmah će te povezati dva i dva. SDP najavljuje povećanje izdataka za mirovina od 10% već u 1. godini mandata. Nadalje, obećavaju uvođenje državnih mirovina u 1. godini mandata kako bi izjednačili nove sa starim umirovljenicima. I evo sočnog djela; za to će izjednačavanje biti potrebno 1.6 milijardi kuna. I bit će to najskuplji projekt u SDP-ovom mandatu.

Prvo je Reuters objavio da su Belgijski mediji RTBF Public Broadcasting predvidjeli pobjedu Sarkozy-a, a potom i službeno izvješće da je Sarkozy osvojio 53% glasova. Francuski zakon zabranjuje medijima objavu rezultata ili pobjednika prije službenog zatvaranja birališta.
Samo se čekalo na predaju Ségolène Royal koja je to učinila odmah nakon zatvaranja birališta u 20h. Sarko je novi predsjednik.