EU u potrazi za izgubljenim konkurentnim društvima odgovornog tržišnog gospodarstva.
U Hrvatskoj čvrstim "za izvrsnost" i drugim krugom lokalnih izbora postignuta 15-a velika pobjeda.
Hrvatska je tradicijsko područje miješanja i isprobavanja a zadnjih 40 godina predvodi u samo upravljanju, koje je odavno prešlo u samoposluživanje na zajednički i tuđi račun.
Ta modna pojava se je djelomično proširila svijetom, što je doprinijelo proizvodnji krize, koju tome nevičan svijet pokušava rješavati ex sfrj kozmetičkim mjerama - tiskanjem i ubrizgavanjem novaca. Široke hrvatske snage, vlast na čelu a potom najšira lepeza snaga sa bezbroj kulturno revolucionarnih utakmica u nogama, nastavljaju istim putem, pouzdavajući se u iskustvo koje kaže da je jedino važno zadržati osvojeno.
Tako neizbježno dolazi do procesa koji sile da se dvojako predvode evropska i svjetska nadrealistička gibanja, istovremeno u smjeru nadrealističkih preseravanja mimo ikakve granice te najboljih i najisplativijiih nadrealističkih čuda.
Dosadašnji sustav samo upravljanja / samoposluživanja na zajednički a zapravo tuđi račun vlada 40 godina.
Taj sustav se raspada jer ništa ne može biti funkcionalno i održivo ako se ne vodi stručno, ako uopće nije važno koliko se troši te ako je sve otvoreno i snažno opredjeljeno za sve veći nered, trošenje, neplaćanje, pljačku i da ništa nije važno. U upravljanju se ne može svime jednako upravljati, jer tada upravlja krdo sustava i nitko. Demokracija je jedno a u okviru toga složeni projekt može voditi najviše nekoliko osoba a ne tisuće i sav sustav, baš sav sustav ne može rješavati 99 % toga.
Ušli smo u hladno doba.
Proteklo dugo doba je bilo doba vatrenih osvajanja i odnosa te beskonačnog izbjegavanja tema i zamjena trošećih djelova, pa oružja i municija zakazuju od prekomjerne uporabe i sada se hlade. Bogu hvala!
Hladan je odnos između dvorišta i kokošinjca. Hladna je svaka inicijativa.
Dok hladno prolazim hladnim djelovima Zagreba, sve jake snage su se hladno povukle u svoje hladne štabove i podzemne bunkere te čekaju rasplet. Nebo nad Zagrebom je hladno. Hoće li raspleta uopće biti i kakav će biti, ili će, kao nakon kandijskog rata, to nešto potrajati sto godina?
Po svemu sudeći približavamo se velikoj (hladnoj) svečanosti. Mlijeko će i dalje biti mliko, novac će i dalje biti novac, a stablo stablo, samo će biti hladno.
( Na tvojoj zastavi je život, život kruži svijetom. )
Iako se tragična zbrka povećava a previranja u Politbirou uobičajeno teku (da bi bilo isto), unutar toga nedvojbeno se uspostavljaju elementarne orjentacije i izranja život.
Hrvatska je u najboljoj prilici do sada izvesti potpuni obrat.
Gotovo da se više ništa ne da oteti i eliminirati a da to ne bi snažnim potresima treslo i razorilo svu arhitekturu, strukturu i infrastrukturu i možda usput nehotice rasturilo sve slike i estetiku, što su se više nego brižljivo stvarale i održavale vječnost.
Napredak i velike pobjede što ne jenjavaju ni časka, time su pod snažnim presingom ne napraviti nikakav krivi korak u tom minskom polju, zatočenici vlastitih iznimnih svjetskih uspjeha i sposobnosti.
Beskrajne snage jedino znaju osvajanje i nešto
šverca, nemaju izlaza no dalje tako, iza plotova
se druže a vani maskirani, idu na zadnji juriš,
slike se tope, plijena ponestaje. Obruč se zatvara.
Maske su pale. Ništa novo. I onako se na njih
nikad ništa nije moglo računati. A sada tek su
pravi izazovi. Posla više no ikad, no u bajkama.
Gdje god se pipne veliki izazovi. Gdje god se
krene složene priče, za stotine ljudi, za sve što
misli i što nešto hoće. Mozgovi konačno opet
rade, tijela konačno opet se miču, bez patetike.
Stotine frontova se ne drže. Njihov obruč pada.
Kada se ozbiljno radi, a radi se, krugovi se šire
i vežu sve više i više, jedan svijet u jedan izazov.
Jedan svijet je jedan izazov jedna složena priča.
Partije, forseri i ego snage u obruč stežu sebe.
Kada se ozbiljno radi, a radi se, krugovi se šire
i vežu sve više i više, jedan svijet u jedan izazov.
Jedan svijet je jedan izazov jedna složena priča.
Ne čeka desetljeća, ta priča stalno i stalno radi.
Partije, forseri i ego snage u obruč stežu sebe.
Dugo su stezali, stezali, stezali, konačno stegli.
Sesvete su istočno od Zagreba, na sjecištu puteva istok-zapad te sjever-jug.
Udružena vizija i vodstvo partije upravo su donijeli još jednu veličanstvenu pobjedu. Farma svinja uskoro prima prve sretnike, već danas su bili pogledati i svi su razdragani.
Prije samo osam godina Radimir Čačić, dipl.ing.arh. i mr.sc. Alemka Košiša Čičin Šain, dipl.ing.arh., su snažno poveli novu etapu socijalne stanogradnje i uz pomoć Arhitektonskog fakulteta postavili koncepciju preobražaja farme svinja u nešto što cijelo društvo dolično vodi u treći milenij i 21. stoljeće.
Studentska inicijativa, budimo realni, nije ništa od onoga što javno piše (pa i dosta toga što sam ja pisao), nego puno jednostavnije i manje od tog teksta ali ključnije od svega što piše.
To je uobičajena studentska praksa, povodom međunarodnog tjedna, samo se je jako sretno poklopila sa još jednim (u beskrajnom nizu) staljinističko- partijskim osvajačkim manevrima i mobilizacijama te je odigrana iznenađujuće za većinu snaga.
Uz stvarnu studentsku razinu igre još je ključnije višedesetljetno forsanje "vodećih" snaga, koje ih onemogućava da vide većinu ljudi, šta rade i kako žive, pa gdje bi, pored toliko toga revolucionarno važnijeg, uočili neke mlade ljude, pa i ako su pametni i fini, šta je to prema prevažnim stvarima ("tržišni" dogovori, kosti, PR izjave za medije ...).
Uz blagotvornu pomoć krize povjerenja, što ju je bog konačno poslao malo i amo, te nešto sapunanja, to je bilo dovoljno ali ne i odlučujuće za obrat. Još uvijek tijekom ovog jutra je bilo moguće da se ne desi ništa a kamo li obrat.
Idući mjeseci će, htio to tko ili ne, odlučiti o većini toga.
Spirale osvajanja i derivata te lokalni izbori kao rutinska a najednom sve samo ne rutinska partijska stvar su, vodeći beskrajne "avangradne" divizije u snažnim pokretima prema neodoljivim premetima žudnje, doveli društvo na sam rub zatvorenog obruča.
Obrat ka suvremenoj civilizaciji i vlastitoj tradiciji nakon duge revolucije preseravanja ide na krilima iznenađenja, gubitka kontrole i šokova da je razno već svrstano u smeće najednom neka fora.
Umjesto očekivanih 1.000 mlrd za igre s derivatima nekretnina, investicija i potrošnje nakon svježe ulupanih 500 stiže za vratiti 100 prvih mlrd kuna.
Umjesto da nasmješeni mladi ližu dupe, u podne puše karu i klanjanju se bezbrojnim božanstvima i nadbožanstvima čvrsto ovjekovječenim instant slikama i estetikom ide prosvjed protiv te kulturne revolucije.
Umjesto da APF (amorfni pučki front), izbačen s "tržišta" i lista podobnosti, puni proračune uvećano za kamate na kamate, rekete i razno za ukupno 250 % više, harač se plaća sve manje i manje a APF se snažno okreće vlastitom tržištu i ulozi osnove društva te "tržište" pluta sve više samo za sebe po olujnoj pučini.
