pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kako je to lijepo da, u društvu nam najbližih prijatelja, dečki iz kvarta, priznamo postojanje Kosova, prijateljskog nam naroda koji je u Hrvatskoj štitio svoje interese boreći se s nama protiv naših najvećih neprijatelja, Srba. Ma, zapravo se sramim Hrvatske koja ne priznaje Kosovo PRVA NA SVIJETU.
Za sve naše frustracije nismo krivi mi, Hrvati, ni Albanci, za sve su jedino krivi Srbi. U Jugi su nam htjeli uzeti jezik, kulturu, a poslije su se naslonili na našu privredu, more i turizam, pa smo ih mirno zamolili da odu. A oni su odreagirali kao Srbi. svojom JNA, četništvom i kamom. I nema oprosta za sve ove muke koje smo prošli, nema niti potrebe za diplomacijom skrivanja iza suknje. Trebali smo ih priznati odmah, sazvati izvanrednu sjednicu Vlade i bok. To je nepodnošljivo koliko je ova Vlada ljigava... a zapravo je ona odraz Hrvatske, tako smo birali i pravo nam bude. Hrvatska je zaslužila upravo ovakvu vladu kakvu ima,

MFIN: početkom 2009. uvodi se osobni identifikacijski broj
Osobni identifikacijski broj imao bi 11 znamenki i ispred njih oznaku HR, znamenke bi bile određene slučajnim odabirom, a dodjeljivala bi ga Porezna uprava po službenoj dužnosti.

Eto, konačno je gotovo, legalno izabrana vlast ostvaruje potpunu kontrolu nad građanima koje su naveli da ih izaberu. Bar kod, čipovi , kreditne kartice govore sve o nama i dozvoljavaju gospodarima da pate svoje roblje. Crno nam se piše, Vlast će u svakom trenutku moće znati gdje smo, sve će biti transparentno, Orwelovski. Jer su i Amerikanci I Evropljani uveli isti. Činjenica da se to događa u vrijeme najave posjete Busha, čime nam daje du znanja da iluminate Hrvatska i te kako zanima, ostaje nam samo da radimo kao pčelice i poslušno provodimo što više vremena pred sve većim malim ekranima kako bismo bili zatupleni u granicama koje naši vlasnici toleriraju. Nitko nije pošteđen, sve je pod kontrolom, odlazimo u pakao globalne vlade i svetske kontrole.

Sretan Uskrs Isusu. Nadam se da će uskrsnuti bez identifikacijskog broja.

Eto, kad već plaća kasni iz objektivnih razloga, osjetio sam potrebu da vrištim, pa eto, pokušati ću se izraziti na uglađen način svojstven tipičnom zagrebačkom potomku lumpenproletarijata odraslom na zagorskom kolinju, picekima, racama, purama, bučnici, siru i vrhnju, pohanom šaranu u petak s krumpir šalatom s bučinim uljem.i jabučnim octom. Sjećam se bake koja je pomno birala koju od šest šunki bumo kuhali za Uskrs, a koje budu se sušile dalje. Gladan sam. Gladan sam svega, i ovog navedenog i neke tople prisnosti i puno smijeha koji se orio u mojemu domu. Prošlost je prošla, živimo sada. Ponekad, kada dobijem plaću odem u mesnicu i kupim neku naznaku šteke krmenadli i bazim se na kuhanje s entuzijazmom moje bake. I pokušavam dobiti onaj isti okus dinstanih krmića s češnjakom i onim finim saftom kojim se polijevao pire ili restani, uz šalatu od matovilca i bažulja... Gladan sam, danas sam uspio pojesti samo komadić starog kruha od jučer. i tužan jer za uskršnji doručak ću kupiti 10 deka šunke i skuhati tri jajca, i vjerojatno otvoriti onu zadnju bocu Dingača .